|
|
Post by kulinban on Apr 12, 2022 11:31:57 GMT
S&P: Rusija je pred bankrotom
RUSIJA je bankrotirala jer je nudila vraćanje duga u rubljima, a ne dolarima, tvrdi agencija za kreditni rejting Standard&Poors.
Situacija je nastala kada je Rusija pokušala platiti u rubljima dvije dolarske obveznice koje su dospjele na naplatu 4. travnja. Agencija za kreditni rejting Standards&Poors tvrdi da je to slučaj "selektivnog bankrota", jer investitori, tj. vlasnici obveznica najvjerojatnije neće moći zamijeniti rublje za dolare.
"Selektivni bankrot" (SD) je prema definiciji S&P situacija u kojoj dužnik, u ovom slučaju Rusija, ne vraća dio svog duga, ali ne na sav dug. Kako još postoji period počeka od 30 dana, iako je dug na obveznice dospio 4. travnja, a druge dugove Rusija vraća, situacija se još ne klasificira kao potpuni bankrot.
Ali agencija za kreditni rejting S&P ne očekuje da će u tom roku Rusija konvertirati rublje u dolare i time vratiti dug, s obzirom na sankcije Zapada koje umanjuju "volju i tehničke mogućnosti da ispoštuje odredbe i uvjete" svojih obaveza.
Kremlj tvrdi da nema temelja za bankrot, tužit će
Rusija je najavila pravne korake za osporavanje bankrota.
"Tužit ćemo, jer smo poduzeli sve potrebne radnje kako bi ulagači primili svoje uplate", rekao je ministar financija Anton Siluanov za prokremljanski list Izvestia u ponedjeljak 11. travnja.
"Pokazat ćemo sudu dokaz o našim uplatama kako bismo potvrdili naše napore da plaćamo u rubljima, baš kao što smo radili u stranoj valuti. To neće biti jednostavan proces", dodao je. Nije rekao koga Rusija planira tužiti.
Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov je rekao da bi bilo kakav bankrot bio "umjetan" jer Rusija ima dolare za platiti, ali im jednostavno ne može pristupiti.
"Nema temelja za stvarni bankrot", rekao je Peskov. "Ni blizu."
Vrijednost rublja opet pada
Nakon objave agencije za kreditni rejting Standard&Poors rubalj je izgubio na vrijednosti nakon što je u prijašnjim tjednima nadoknadio gotovo sve gubitke od početka napada na Ukrajinu.
Podsjetimo, prije invazije na Ukrajinu tečaj rublja je iznosio 85 rublja za jedan euro i 75 rublja za jedan dolar, nakon čega je vrijednost naglo pala na više od 140 rublja za jedan euro i 120 rublja za jedan dolar. Ali krajem ožujka počinje veliki oporavak vrijednosti rublja te se on praktički vratio na razine prije rata. Sada opet pada vrijednost pa se trguje po tečaju od 92 rublja za euro i 85 za dolar (u trenutku pisanja ovog teksta).
Središnjoj banci Rusije je zamrznuto pola od 640 milijardi inozemnih pričuva. Kao odgovor na to Rusija je uvela politiku prema kojoj kompanije moraju 80 posto svojih prihoda od izvoza pretvoriti u rublje, što se primarno odnosilo na izvoznike nafte i plina. Time su se zaobišle sankcije koje se odnose na zamrzavanje inozemnih rezervi i osiguralo da izvoznici pune domaće tržište eurima i dolarima, u svrhu očuvanja tečaja rublja.
Uz to je strancima zabranjeno "iznositi" dolare i eure iz zemlje, tj. uvedene su razne kontrole da bi se spriječio odljev eura i dolara iz Rusije. Referentne kamatne stope su podignute s 9.5 posto na 20 posto, što ohrabruje ruske štediše da drže novac u rubljima umjesto da ga mijenjaju za eure i dolare, čime bi ruska nacionalna valuta dodatno oslabjela.
Moskovska burza je otvorena nakon što je bila zatvorena tri tjedna da bi se spriječio nagli pad cijena dionica. Nakon ponovnog otvaranja se stvarno blago oporavila, ali nedovoljno za nadoknadu gubitaka nastalih od početka invazije. Dopušteno je trgovanje samo nekim dionicama, strancima je zabranjeno trgovati, neki načini trgovanja su zabranjeni, a prodaja rublja je ograničena.
Drastično je smanjen uvoz pa je potražnja za dolarima i eurima smanjena. Dolari i euri ulaze u Rusiju, ali ih se manje traži zbog pada uvoza, a rubalj se teško prodaje zbog nametnutih ograničenja. To dovodi do situacije da je ponuda eura i dolara stabilna, tj. ima ih dovoljno na ruskom tržištu, a to zaustavlja pad vrijednosti nacionalne valute.
Rusiju jedino spašava izvoz nafte i plina
Ipak, glavni potporni stup za gospodarstvo Rusije i tečaj rublja je izvoz nafte i plina, što joj je praktički jedini izvor eura i dolara. Očekuje se da će Rusija zaraditi gotovo 321 milijardu dolara (292 milijarde eura) od izvoza energije (što uključuje naftu i plin) 2022., što je više za trećinu u odnosu na prošlu godinu, ako njezini glavni kupci, što se posebno odnosi na EU, nastave kupovati rusku naftu i plin. Sve dok nafta i plin teku cijevima po Europi i prema njoj, rubalj se može obraniti.
Putin je 23. ožujka najavio da će Rusija tražiti plaćanje nafte i plina u rubljima, umjesto kao do sada u dolarima i eurima. "Odlučio sam provesti niz mjera prema prijenosu plaćanja za naše isporuke plina neprijateljskim zemljama u ruskim rubljima", rekao je tada Putin tijekom televizijskog sastanka vlade. 1. travnja je određen kao datum početka te prakse.
Ipak, ništa se nije dogodilo na taj datum. Nafta i plin iz Rusije se još plaćaju u eurima i dolarima. Ali po pitanju tečaja rublja nije ni bitno kako će ruti i dolari dolaziti u Rusiju. Određivanjem da izvoznici moraju 80 posto prihoda pretvoriti u rubalj, tj. prodati za rublje 80 posto eura i dolara, već se riješio problem održavanja tečaja. Dolazile strane valute u Rusiju preko izvoznika ili preko banaka, sasvim je svejedno u kontekstu tečaja rublja. Putinovi zahtjevi, od kojih je odustao, bili su samo politička igra. Da je uspio natjerati EU na plaćanje u rubljima, to bi bila velika politička pobjeda za Rusiju.
Prvi bankrot još od Lenjina
Situacija s ruskim dugom je zaista kaotična i mijenja se iz dana u dan. Tek je nedavno SAD zabranio da Rusija koristi svoje račune u američkim bankama kako bi nastavila plaćati svoje dugove, više od mjesec dana nakon početka rata u Ukrajini i nakon nekoliko krugova sankcija.
Slična situacija se pojavila već na početku rata, kada je Rusija propustila platiti dug u dolarima po kuponskim isplatama na obveznice. To je, kao i sada, bio praktički bankrot. Ali u periodu počeka, koji traje 30 dana od datuma dospijevanja duga, Rusija je ipak vratila inozemni dug u dolarima i time spriječila bankrot.
Većinu duga po obveznicama koje su dospijevale 4. travnja, a čije je neplaćanje sada razlog agenciji za kreditni rejting Standard&Poors za proglašavanje "selektivnog bankrota" Rusije, Rusija je otkupila od domaćih investitora u zamjenu za rubalj. Točnije, 1.45 milijardi dolara obveznica je Rusija otkupila u rubljima prije dospijeća obveznica 4. travnja, ali takvo plaćanje su mogli prihvatiti samo domaći investitori.
Ostatak drže inozemni investitori, koji nisu htjeli prihvatiti otkup u rubljima jer rubalj više nije konvertibilna valuta na Zapadu i praktički ništa ne vrijedi. Kako su dospjele obveznice u dolarima, točnije ostalo je oko 550 milijuna dolara duga po dospijeću obveznica, rusko plaćanje u rubljima je kršenje uvjeta vraćanja obveznice jer je točno određeno da se dug mora vratiti u dolarima. Time se Rusija drugi put od početka napada na Ukrajinu nalazi u de facto bankrotu, iako još u periodu počeka od 30 dana, u kojem još uvijek može vratiti dug u dolarima.
Nakon isteka toga roka Rusija bi se našla u potpunom bankrotu, prvi put još od Boljševika i Lenjina koji su odbili vratiti dug carske Rusije. Čak i u vrijeme financijske krize 1998. Rusija je vraćala inozemni dug iako je prestala vraćati dug domaćim investitorima.
|
|
|
|
Post by kulinban on Apr 12, 2022 18:16:23 GMT
New York Times: Njemačka je postala Putinov glavni pomagač
AGRESORSKI rat Vladimira Putina odvija se na temelju novca koji Rusija dobiva prodajom fosilnih goriva Europi. Iako je Ukrajina, posve neočekivano, odbila pokušaj Rusije da zauzme Kijev, Putin neće biti definitivno zaustavljen sve dok Europa ne okonča svoju energetsku ovisnost.
Što znači da je Njemačka - čiji politički i poslovni lideri inzistiraju na tome da ne mogu bez ruskog prirodnog plina, iako se s tim ne slažu mnogi njemački ekonomisti - zapravo postala Putinov glavni pomagač. Ovo je sramotno, a i nevjerojatno licemjerno s obzirom na noviju njemačku povijest, za The New York Times piše Paul Krugman.
Pozadina priče
Pozadina ove priče je sljedeća - Njemačka je desetljećima upozoravana na rizike ovisnosti o ruskom plinu. Ali njezini čelnici, usredotočeni na kratkoročne prednosti jeftine energije, ignorirali su ta upozorenja. Uoči rata u Ukrajini 55 posto njemačkog plina dolazilo je iz Rusije.
Nema sumnje da bi brzo prekidanje ili čak značajno smanjenje ovog protoka plina bilo bolno. No više ekonomskih analiza - Bruegelova instituta sa sjedištem u Bruxellesu, Međunarodne energetske agencije i ECONtributea, think tanka sponzoriranog od sveučilišta u Bonnu i Kölnu - otkrilo je da bi učinci drastičnog smanjenja uvoza plina iz Rusije bili daleko od katastrofalnih za Njemačku.
Kako je rekao jedan član njemačkog Vijeća ekonomskih stručnjaka, embargo na ruski plin bio bi težak, ali izvediv potez.
Analiza ECONtributea nudi niz procjena, ali najgori scenarij je da bi embargo na ruski plin privremeno smanjio realni njemački BDP za 2.1 posto. U nastavku ćemo staviti taj broj u kontekst, ističe Krugman.
Njemački industrijalci odbijaju prihvatiti procjene ekonomista, inzistirajući da bi embargo na plin doista bio katastrofalan. Ali to se od njih i očekuje, zar ne? Industrijski lideri posvuda oduvijek tvrde da bi bilo kakvo ograničenje njihovih aktivnosti bilo ekonomska katastrofa.
Primjerice, još 1990. godine američke industrijske grupe izdale su strašna upozorenja protiv politike smanjenja kiselih kiša, inzistirajući da će one koštati stotine milijardi, pa čak i dovesti do "potencijalnog uništenja gospodarstva na američkom srednjem zapadu". Ništa od toga se nije dogodilo; zapravo, nova su pravila proizvela velike dobrobiti za javno zdravstvo uz skromne financijske troškove.
Nema osjećaja hitnosti
Nažalost, njemački politički lideri, uključujući kancelara Olafa Scholza, stali su na stranu onih koji šire neutemeljeni strah. Otkrića ruskih zločina u Ukrajini dovela su do nevoljnih priznanja da se nešto mora učiniti, ali još uvijek nema previše osjećaja hitnosti.
Ono što je zapanjujuće, a malo se o tome govori, svakako je kontrast između trenutačne njemačke nevoljkosti da podnese umjerene žrtve, čak i pred užasnim ratnim zločinima, te golemih žrtava koje je Njemačka zahtijevala od drugih zemalja tijekom europske dužničke krize prije desetak godina.
Kao što će se mnogi čitatelji prisjetiti, početkom prošlog desetljeća velik dio južne Europe suočio se s krizom jer je posuđivanje novca presušilo, što je dovelo do porasta kamatnih stopa na državni dug. Njemački dužnosnici brzo su okrivili ove zemlje za njihovu vlastitu nevolju, inzistirajući, uz mnogo moraliziranja, da su u problemima jer su bile fiskalno neodgovorne i sada su morale platiti cijenu.
Pokazalo se da je ova dijagnoza uglavnom bila pogrešna. Velik dio porasta kamatnih stopa u južnoj Europi odražavao je paniku na tržištu, a ne temeljne promjene. Troškovi zaduživanja su pali, čak i za Grčku, nakon što je predsjednik Europske središnje banke izgovorio tri riječi - "što god je potrebno" - sugerirajući da će banka, ako bude potrebno, uskočiti u otkup duga posrnulih gospodarstava.
Ipak, Njemačka je prednjačila u zahtjevu da države koje su dužne uvedu ekstremne mjere štednje, posebno smanjenje potrošnje, bez obzira na to koliko veliki bili ekonomski troškovi. A ti su troškovi bili golemi, između 2009. i 2013. grčko gospodarstvo smanjilo se za 21 posto, dok je stopa nezaposlenosti porasla na 27 posto.
Najslabija karika
No dok je Njemačka bila voljna nametnuti ekonomsku i socijalnu katastrofu zemljama za koje je tvrdila da su bile neodgovorne u svom zaduživanju, nije bila voljna nametnuti sebi daleko manje troškove unatoč nepobitnoj neodgovornosti svoje dosadašnje energetske politike.Ovo nije jednostavno kvantificirati, ali čini se da je Njemačka dobila daleko glasnije i jasnije upozorenje o svom nesmotrenom oslanjanju na ruski plin nego što je Grčka ikad dobila o svom zaduživanju prije krize. Ipak, čini se da se slavna njemačka želja da ekonomsku politiku tretira kao moralnu igru odnosi samo na druge zemlje. Da budemo pošteni, Njemačka se odmaknula od svoje početne nespremnosti da uopće pomogne Ukrajini. Ukrajinski veleposlanik u Njemačkoj tvrdi, iako Nijemci to poriču, kako mu je rečeno da nema smisla slati oružje jer će se njegova vlada srušiti za nekoliko sati. A možda će spoznaja da odbijanje isključivanja ruskog plina čini Njemačku de facto pomagačem u masovnim ubojstvima konačno biti dovoljna da potakne stvarnu akciju. No dok ili ako se to ne dogodi, Njemačka će i dalje, na svoju sramotu, biti najslabija karika u odgovoru demokratskog svijeta na rusku agresiju, zaključuje Krugman za The New York Times. www.index.hr/vijesti/clanak/new-york-times-njemacka-je-postala-putinov-glavni-pomagac/2355641.aspx
|
|
|
|
Post by kulinban on Apr 13, 2022 17:58:46 GMT
Poljska bi se uskoro mogla riješiti ruskog plina, ali to bi moglo zakomplicirati situaciju za ostatak Europe
Nastavljeni su radovi na plinovodu u Danskoj koji će Poljsku povezati s norveškim plinskim poljima te tako pomoći Varšavi da smanji ovisnost o ruskom uvozu. Radovi su obustavljeni u svibnju zbog problema oko ekološke dozvole, piše Euronews.
No tjedan dana nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, danske vlasti, koje su bile zabrinute zbog utjecaja ovog projekta na miševe i šišmiše koji žive na ovom području, dopustile su nastavak radova.
- Očekivali smo da će uskoro biti odobren nastavak radova, ali je rat to pitanje, naravno, učinio hitnijim, rekla je Trine Villumsen Berling, istraživačica s Danskog instituta za međunarodne studije.
Plinovod dug 900 kilometara, koji se počeo graditi 2018., s radom bi trebao započeti u listopadu, a potpuno operativan trebao bi biti od 1. siječnja 2023.
- Važno je da u danskom sustavu imamo plin, ali i da pomognemo plinskom sustavu naših dobrih prijatelja i susjeda, Poljaka, rekao je za AFP Soren Juul Larsen, voditelj projekta u danskom mrežnom operateru Energinet.
Ruski Gazprom isporučuje polovicu od 20 milijardi kubnih metara plina u Poljskoj, ali dugoročni ugovor istječe krajem ove godine i Varšava ga ne planira obnoviti. Poljska namjerava zamijeniti te zalihe pošiljkama putem "Baltic Pipea".
No iako se radi o dobroj vijesti za Varšavu, ona bi mogla zakomplicirati opskrbu ostatku Europe.
Ovaj bi projekt trebao pomoći Poljskoj, ali mogao bi dovesti do smanjenja izvoza plina iz Norveške u Ujedinjeno Kraljevstvo i Njemačku, rekao je Zongqiang Luo, stručnjak iz analitičke firme Rystad.
|
|
|
|
Post by kulinban on Apr 14, 2022 6:31:29 GMT
Nesposobnost EU uhljeba ubija Ukrajince
ZAMISLITE da u firmi na sastanku predložite da većina sirovina za vaše poslovanje ovisi o jednom dobavljaču. Trenutno je taj dobavljač jeftin, kupnjom od njega ćete uštedjeti, no tehnologija traži da ta kupnja znači i višegodišnje vezivanje za upravo tog dobavljača.
U pristojnoj firmi bi vam rekli da ste time postali ovisni o tom dobavljaču, koji vas sutra može ucjenjivati kako hoće. U manje pristojnoj firmi bi vas pitali o relevantnosti vaše diplome ili jeste li možda uz ručak popili koju više nego što vam dostojanstvo dopušta. U većini firmi iz onog pravog realnog sektora direktor bi vam izravno rekao da ste idiot.
Vezati svoj proizvodnji proces, rad, egzistenciju za jednog dobavljača, jednog poslovnog partnera o kojem ste onda godinama ovisni (ako nema mogućnosti brzog prebacivanja na drugog dobavljača), znači da će vas on kad-tad početi ucjenjivati.
Postoje granice s vrlo strogim kaznama
Veliki poslovni sustavi, posebno bankarski, imaju i ograničenja izloženosti prema jednom partneru – postoje granice, s vrlo strogim kaznama, koliko najviše možete biti poslovno povezani, recimo u plasmanima kredita. Razlog je jasan – ako taj partner zapne, da ne zapne cijela banka.
U državama imate cijele pakete propisa o zaštiti tržišnog natjecanja kako se ne bi pojavio partner koji je prejak i koji bi određivao tržište, a i ako stvari krenu loše, da ne bi povukao cijelu državu. Sjetit ćemo se Agrokora i što se dogodilo kada je on kihnuo, skoro povukavši stotine drugih. Cijela ekipa dobro plaćenih stručnjaka pazi da poslovni sustavi ne postanu o nekome previše ovisni.
Za razumjeti kako poslovno ne smijete ovisiti jednome partneru, ne trebate uostalom imati MBA iz financijske matematike. Odite u prvo selo pa će vam bakica koja ima vrt savjetovati onu narodnu: "Ne sva jaja u istu košaru!"
Imat će tako oko kuće različite vrtne i povrtne kulture – ako jednu biljku uništi kasni led ili napadnu nametnici, ostat će druga. To je prastara narodna mudrost koju ćete naći na svakom selu na ovom planetu. Mudrost koju nećete naći kod EU političara.
Kako smo rekli, ako biste u iole normalnoj firmi predložili da vam pola opskrbe ovisi o jednom dobavljaču, kojeg ne možete lako zamijeniti – letjeli biste iz firme. Ako biste to napravili kao banka ili kakva srodna ustanova – ne biste prošli bez teške kazne. Ali da energetiku strateški vežete uz jednog dobavljača, i to autoritarnu Rusiju, to je bila poželjna politika. A to je Zapad napravio.
Zapadni političari su voljeli jeftin ruski plin i time su ojačali Putinov režim
Putin je omogućavao jeftin plin, naftu i naftne derivate – Zapad je to uvelike prigrlio. Na jeftinoj energiji ste mogli na Zapadu razvijati gospodarski rast bez neugodnih reformi. Mogli ste i glumiti ekologe pa dobivati "zelene" glasove jer su prljavi energetski objekti bili u Rusiji. Mogli ste zatvoriti svoje nuklearke, opet oslonivši se na ruske energetske izvore. Savršeno rješenje za zapadne političare. Usput su time financirali Putinov režim, režim koji je sanjao svoju viziju svijeta.
Zapadni političari, ruku pod ruku s EU birokratima, uhvatili su se reguliranja svega. Ne možete otvoriti web-stranicu ako ne kliknete da prihvaćate ili ne "kolačiće" (pa to onda tako automatski radite stotinjak puta dnevno). Ne možete otvoriti kao Amerikanci posao u garaži – jer postoji regulacija svega i svačega u poslovnom prostoru. Ne možete imati ni bankovni račun ako ne ispunite obrazac vezan za moguće pranje novca – a možete misliti koliko će one koji se stvarno bave pranjem novca uplašiti obrazac koji je predvidio neki europski birokrat.
Zapadnim političarima je oslanjanje na ruski plin i naftu donosilo popularnost
Dok se u EU sve reguliralo i pazilo, ekonomiju cijele države osloniti na ruski plin, dijelom i rusku naftu, to je bilo sasvim razumljivo. Dodatno, godinama se radilo na još većem dovlačenju ruskog plina te time još većoj ovisnosti vlastite ekonomije o Putinovoj Rusiji. To je bilo poželjno. Simpatično. To je donosilo glasove, time ste sakupljali lajkove, time ste djelovali ekološki osviješteni.
Našli bi se usput neki financijski sponzori za kampanje, sasvim usputno i slučajno povezani s ruskim kapitalom. A i ruski oligarsi su dolazili trošiti, uvijek rado viđeni gosti koji ostavljaju puno novca. Dok vi, obični građani Europske unije, morate ispunjavati obrazac s pitanjima o pranju novca uz prijetnju blokade bankarskog računa (koji morate imati da biste primili plaću!), nitko nije pitao ruske oligarhe odakle novac za vile i jahte vrijedne stotine milijuna eura.
I sada imamo to što imamo – Rusija izvozi energente, ucjenjuje zapadne države i svoju ubilačku ratnu mašineriju financira izvozom plina u zapadnoeuropske države. Europski birokrati i neki europski političari su svoje zemlje učinili potpuno ovisnima o ruskom plinu. Doveli su svoja gospodarstva i svoje građane do razine ovisnosti koju bilo koja firma nikada ne bi dopustila i sada se čude.
Krv građana Ukrajine je na rukama zapadnog uvoza ruskog plina i nafte
Putin je napao Ukrajinu i smije se zapadnim sankcijama – jer Zapad se ne usudi uvesti onu ključnu sankciju koja bi ruski ratni stroj ostavila bez novca, a to je prekid kupovine ruskih energenata, posebno plina. Bilo je lijepo kupovati jeftinu energiju godinama umjesto ulagati u energetske izvore. Bilo je uostalom i super ne razvijati svoje izvore plina i nafte jer to je ipak malo prljava industrija – pa što ne bi, onako na pravi zapadni licemjerni način, prljava industrija bila u Rusiji?
Sve je bilo super dok Zapad nije postao potpuno ovisan o ruskom plinu. Dok nije stavio sva svoja energetska jaja u istu košaru. Rusku košaru. Nesposobni EU uhljebi koji su regulirali sve osim onog bitnog, energije, i nesposobni EU političari koji su radi lajkova postali ovisni o ruskoj energiji – oni sada izravno omogućavaju financiranje ruskog ratnog stroja i time financiraju ubijanje Ukrajinaca. Kupovinom ruskog plina financira se zločinačka agresija na Ukrajinu.
Ovisiti o jednom dobavljaču poslovno, politički, strateški je suludo – Zapad tu priču iz osnova ekonomije danas plaća ukrajinskom krvlju i pravi se kako, eto, ništa nisu znali, samo su se zabunili i nisu mislili da će nekadašnji sovjetski špijun Vladimir Putin tu stratešku prednost iskoristiti. Špijun koji neće iskoristiti stratešku prednost kojom druge drže u šaci? Takav špijun ne postoji. Putin će to iskoristiti i koristi svaki dan.
Ruski plin plaćen zapadnim novcem je izravno financiranje razaranja i ubijanja u Ukrajini. To je grijeh zapadnih političara koji ne smije ostati zaboravljen.
|
|
|
|
Post by kulinban on Apr 15, 2022 5:50:26 GMT
Rusija i Ukrajina: Krvavim novcem se plaća ruski gas, kaže Zelenski za BBC
Ukrajinski predsednik Vladimir Zelenski dao je opširan intervju za BBC u kom se osvrnuo na pojedine evropske zemlje koje se ne zalažu za uvođenje embarga na ruski gas.
Posebno je istakao Nemačku i Mađarsku, čiji stavovi se razlikuju od ostalih članica Evropske unije.
„Krvavim novcem se plaća ruski gas", poručio je Zelenski.
|
|
|
|
Post by kulinban on Apr 15, 2022 10:22:28 GMT
Njemačka platila 2.5 mlrd. eura za najam plutajućih terminala za ukapljeni plin
NJEMAČKO ministarstvo financija odobrilo je isplatu 2.5 milijardi eura za četiri plutajuća terminala za ukapljeni prirodni plin (LNG), pokazuje pismo upućeno parlamentu.
Isplata je odobrena prije konzultacija s parlamentarnim odborom za proračun zbog žurnosti postupka, stoji u pismu u koje je agencija dpa dobila uvid.
Potpisivanje ugovora o najmu broda terminala zakazano je za 14. i 20. travnja, uz obrazloženje da se time želi osigurati opskrba Njemačke plinom i smanjiti ovisnost o uvozu plina iz Rusije.
U izvješću ministarstva gospodarstva, objavljenom krajem ožujka, navodi se da je vlada preko energetskih tvrtki RWE i Unipera osigurala opcije za tri plutajuća LNG terminala.
Tvrtke trenutno pregovaraju o najmu terminala, a vlada provjerava moguće lokacije na Sjevernom i Baltičkom moru. Terminali bi mogli biti postavljeni već iduće zime, navodi dpa.
|
|
|
|
Post by kulinban on Apr 15, 2022 18:33:53 GMT
Koje zemlje zavise od Rusije u pogledu gasa?Koje zemlje zavise od Rusije u pogledu gasa? Podaci Agencije Evropske unije za saradnju energetskih regulatora pokazuju koje bi zemlje bile najviše ugrožene u slučaju zaustavljanja dotoka ruskog plina. Dok rastu tenzije na granici Ukrajine i Rusije, Sjedinjene Američke Države i Evropska unija razmatraju načine na koje bi Evropu snabdeli plinom u slučaju eskalacije i odluke Rusije da zavrne ventile celom kontinentu. Rusija snabdeva Evropu trećinom plina koji ona koristi. Moguće američke sankcije zbog eventualnog konflikta mogle bi narušiti to snabdevanje i prouzrokovati energetsku krizu u Evropi. Podaci Agencije Evropske unije za saradnju energetskih regulatora pokazuju koje bi zemlje bile najviše ugrožene u slučaju zaustavljanja dotoka ruskog plina. Od velikih evropskih ekonomija najteže pogođena bila bi i ona najveća, Nemačka, koja polovinu svojih potreba za plinom uvozi iz Rusije. U teškoj poziciji bila bi i Italija zbog 46 odsto oslanjanja na ruski plin, prenosi Al Jazeera Balkans. Koje zemlje zavise od Rusije u pogledu gasa? U mnogo lakšoj situaciji je Francuska koja većinu svog gasa dobija iz Norveške, dok četvrtinu uvozi iz Rusije. Velika Britanija većinu potrebnog plina crpi iz domaćih izvora, dok ostatak nadoknađuje uvozom iz Norveške i Katara. Španija gas većinom nabavlja iz Alžira i SAD-a. Potpuno u odnosu zavisnosti Zemlje na istoku Evrope u mnogo težoj su poziciji. Finska i Letonija zavise od gasa iz Rusije preko 90 odsto, dok iz ove zemlje Estonija, Bugarska i Slovačka uvoze više od 70 odsto potreba za ovim energentom. Zemlje regiona gotovo u potpunosti zavise od plina iz Rusije. Bosna i Hercegovina i Severna Makedonija nemaju drugi izvor snabdevanja, dok, prema poslednjim podacima, Srbija uvozi 89, a Hrvatska 68 odsto svojih potreba. 
|
|
|
|
Post by kulinban on Apr 16, 2022 6:45:34 GMT
Rusija je ekonomski patuljak u odnosu na Zapad. Koliko dugo može izdržati sankcije? RAT u Ukrajini je glavna tema u medijima od samog početka, a promjene na ratištu prate se diljem svijeta te se sve brzo objavljuje. Prebrojavaju se izgubljeni tenkovi, dijele informacije o ukupnom broju poginulih vojnika, promjene teritorijalnih dobitaka i gubitaka prate se na raznim internetskim stranicama, koje daju i prognoze o daljnjem razvoju situacije. Tom obilju informacija i dezinformacija pariraju samo vijesti i prognoze o ekonomskom ratu između Zapada i Rusije, objavljene ubrzo nakon ruske invazije na Ukrajinu. I u tom ratu postoje napad, obrana, opsada, obrambeni manevri, ratni troškovi i kontranapadi. Važno je objasniti odnos ekonomske moći između Zapada i Rusije, podjednako kao što se objašnjava odnos vojne moći između Ukrajine i Rusije. Također, važno je znati kako se odvija pravi rat između Ukrajine i Rusije, ali i ekonomski rat između Zapada i Rusije. Točnije, kako sankcije utječu na Rusiju i koliki su gubici jedne i druge strane, Zapada i Rusije, u ekonomskom ratu. Rusija je ekonomski patuljak u odnosu na Zapad
Kako je Ukrajina vojni patuljak u odnosu na Rusiju, tako je Rusija ekonomski patuljak u odnosu na Zapad. Ekonomija Rusije je 11. najveće na svijetu, prema procjenama Svjetske banke. SAD, Kina, Japan, Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo, Indija, Francuska, Italija, Kanada i Južna Koreja su veća gospodarstva. Od deset najvećih ekonomija osam ih je odredilo sankcije prema Rusiji i time se svrstalo među "neprijateljske zemlje", prema navodima same Rusije. Otprilike 27 puta je veći nominalni BDP tih zemalja od BDP-a Rusije.
S nominalnim BDP-om po stanovniku od otprilike 10.000 dolara, Rusija je u rangu Kine i Bugarske te nešto ispod svjetskog prosjeka. Hrvatski nominalni BDP po stanovniku iznosi oko 14.000 dolara. Od država koje imaju veća gospodarstva od Rusije, a u ekonomskom su ratu s njom, najsiromašnije (Italija i Južna Koreja) imaju tri puta veći BDP po stanovniku od Rusije, a najbogatije (SAD i Njemačka) između pet i šest puta veći BDP po stanovniku.
Čak i ti podaci ne pokazuju prave razmjere razlike u ekonomskoj snazi između Rusije i "neprijateljskih država". Ruski BDP je umjetno napuhan golemim izvozom nafte i plina. Oko 5 posto njene ekonomije otpada na poljoprivredni sektor, 32 posto na industrijski sektor (uključuje naftni), a 63 posto na uslužni. No industrijski sektor uključuje rudarstvo i vađenje sirovina pa se dvije trećine tog sektora u Rusiji odnosi na vađenje sirovina poput nafte i plina.
Čak i ako zanemarimo proizvodne sile poput SAD-a, Japana, Njemačke i Južne Koreje, industrijska proizvodnja Rusije mjerena ukupnom dodanom vrijednosti, bez nafte, plina i drugih sirovina, manja je nego u Italiji, Ujedinjenom Kraljevstvu i Francuskoj. Ujedinjeno Kraljevstvo je 2019. ostvarilo 238 milijardi dolara dodane vrijednosti industrijske proizvodnje, a Rusija tek 220 milijardi dolara. To treba staviti u kontekst - Ujedinjeno Kraljevstvo ima 67 milijuna stanovnika, a Rusija 144 milijuna.
Tehnološka nazadnost ruske proizvodnje
Razlike su još veće u visokotehnološkoj industrijskoj proizvodnji. Visokotehnološka proizvodnja je ona u koju je više uključen ljudski kapital, za nju je potrebno više znanja i kvalitetnija radna snaga. Takva industrija ima veću produktivnost od proizvodnje koja se oslanja na količinu ljudskog rada umjesto kvalitetu te omogućuje gospodarstvima da ostvare bolju produktivnost.
Tek je četvrtina (25.64 posto) dodane vrijednosti industrijske proizvodnje Rusije dolazila iz visokotehnoloških djelatnosti, dok je taj postotak daleko veći u državama EU, SAD-a i ostalih "neprijateljskih zemalja" Rusije. 40 do 50 posto dodane vrijednosti ukupne industrijske proizvodnje dolazi iz visokotehnoloških djelatnosti u Italiji, Francuskoj, SAD-u i UK, a više od 60 posto u Njemačkoj i Južnoj Koreji.
Za usporedbu, u Kini 41 posto dodane vrijednosti industrijske proizvodnje dolazi iz visokotehnoloških djelatnosti, 15 postotnih bodova više nego u Rusiji. Ne samo da je Rusija proizvodni patuljak nego je i to malo proizvodnje uglavnom jednostavno i radno intenzivno, daleko više nego što je to slučaj i u Kini, a kamoli u EU, SAD-u, Japanu i Južnoj Koreji. Rusija je prema tom pokazatelju negdje između Srbije (24.65 posto) i Hrvatske (28.69 posto).
Rusija se pripremala za ekonomski rat sa Zapadom
Teško je očekivati efikasan otpor kod takvih nerazmjera ekonomske moći. Iako su nepuna dva mjeseca relativno kratak rok da bi sankcije mogle pokazati punu snagu, Rusija se za sada donekle dobro snalazi. Iako je reakcija Zapada intenzivnija nego što je Rusija očekivala, očito je da se u očekivanju sankcija pripremala za ovaj ekonomski rat.
2021. je samo 16 posto inozemnih rezervi Središnje banke Ruske Federacije bilo u dolarima, dok je samo četiri godine prije udio iznosio 40 posto. Time se smanjila izloženost nacionalne monetarne situacije SAD-u. Iste godine je najavljeno da će Nacionalni fond bogatstva, državni investicijski fond koji se puni porezima i drugim nametima na naftu i plin, smanjiti svoju izloženost dolarima, koji su do tada imali udio od 35 posto u fondu. Osim podizanja izloženosti u eurima i juanu, dolare je trebalo zamijeniti zlato.
Jedna od prvih sankcija Rusiji odnosila se na zamrzavanje državnih inozemnih rezervi, u koje se, uz one koje drži Središnja banka, ubrajaju i inozemne rezerve Nacionalnog fonda bogatstva. Pola od ukupno 640 milijardi dolara je zamrznuto, a da u prijašnjim godinama izloženost dolaru nije bila smanjivana, taj bi dio bio i veći.
No Rusija se preračunala pa je rezerve u dolarima osim za zlato mijenjala i za rezerve u eurima, vjerujući da EU neće pratiti SAD u mogućim sankcijama Rusiji. No i Europska unija i SAD zamrznuli su inozemne rezerve Rusije, čime je njezina Središnja banka ostala bez glavnog oružja za borbu protiv pada vrijednosti rublja.
Tečaj naglo pada pa se uvode politike za održavanje vrijednosti rublja. Određeno je da 80 posto prihoda u dolarima i eurima kompanije moraju pretvarati u rublje, a na Moskovskoj burzi uvedene su stroge kontrole prodaje i kupnje valuta, odnosno rubalj je postalo jako teško prodati. Istodobno je zbog sankcija oštro pao uvoz iz EU pa je trebalo manje dolara i eura.
Politike su bile uspješne pa su vratile tečaj rublja na razinu od prije rata u Ukrajini. Od 11. travnja rubalj ponovno slabi, ali gledajući dugogodišnji trend, slabi još od okupacije Krima. 2015. tečaj je iznosio 45 rublja za jedan euro, a prije napada na Ukrajinu bio je 85 rublja za euro. Tečaj prema dolaru je 2014. iznosio 35 rublja za dolar, a prije napada na Ukrajinu 75 rublja za dolar.
Hoće li Rusija vraćati dugove?
Pitanje vraćanja inozemnog duga u državnim obveznicama proteže se od samog početka rata. U najranijim danima Rusija je propustila rok u kojem je trebala vratiti dug po kuponskim isplatama na OFC (Obligatsyi Federal'novo Zaima) obveznice, što je bio signal bankrota. Nevraćanje duga u roku, bilo zbog nemogućnosti ili nevoljkosti, tehnički se klasificira kao bankrot.
No kod državnog duga po dospijeću kuponskih isplata po obveznicama ili samih obveznica postoji period počeka od 30 dana, a Rusija je na kraju ipak u tom produljenom roku vratila dug, i to u dolarima. Nije jako zadužena država, ali ipak ima dugova prema investitorima sa Zapada. Uvođenje sankcija stavilo je pod upitnik želju, ali i mogućnosti Rusije te ruskih kompanija da vraćaju svoje dugove.
Ukupno će Rusija do kraja 2022., ako bude mogla i htjela ispoštovati sve dugove, platiti 4.4 milijarde dolara duga u 21 isplati. Većina duga je već vraćena, ali ostalo je još oko 2 milijarde dolara.
I državne kompanije iz Rusije do sada su uredno vraćale svoje dugove. Ruska energetska kompanija Gazprom je 7. ožujka 2022. izvršila svoje obveze po dospijeću obveznice od 1.3 milijarde dolara. 9. ožujka 2022. dug od 2 milijarde dolara po dospijeću obveznice vratila je naftna kompanija Rosneft.
Sve izgledniji bankrot
Najveći dug, od 2 milijarde dolara, došao je na naplatu 4. travnja. 1.45 milijardi dolara tog duga, koji je bio po dospijeću dvije euroobveznice, a ne kuponske isplate, Rusija je unaprijed otkupila u rubljima od domaćih investitora. Još je ostalo oko 550 milijuna dolara za plaćanje stranim investitorima, što Rusija nije vratila u roku dospijeća i opet je ušla u period počeka od 30 dana.
Agencije za kreditni rejting
Standard&Poors i Moody's već su objavile da je Rusija pred bankrotom jer je malo vjerojatno da će uspjeti vratiti taj dug. Nakon što su kreditni rejting Rusije rušili tri puta, on je završio prvo duboko u statusu "smeća", a trenutno je Rusija klasificirana kao država u "selektivnom bankrotu". To znači da još uvijek vraća neke dugove, ali ne sve.
Rusija se brani tvrdeći da želi vratiti dug u dolarima, ali to ne može tehnički izvesti jer je ministarstvo financija SAD-a zabranilo Rusiji da sa svojih računa u američkim bankama plaća dugove u dolarima, a i izbačena je iz SWIFT-a. Najavljeni su pravni koraci za osporavanje bankrota.
"Tužit ćemo jer smo poduzeli sve potrebne radnje kako bi ulagači primili svoje uplate", rekao je ministar financija Anton Siluanov za prokremljanski list Izvestia 11. travnja.
"Pokazat ćemo sudu dokaz o našim uplatama kako bismo potvrdili naše napore da plaćamo u rubljima, baš kao što smo radili u stranoj valuti. To neće biti jednostavan proces", dodao je.
Putinov blef s plaćanjem nafte i plina nije uspio
23. ožujka Putin je najavio da će se od 1. travnja isporuke ruskog plina i nafte tzv. neprijateljskim zemljama, kao što su države članice EU, naplaćivati u rubljima. No ništa se nije promijenilo od datuma kad se trebala provoditi Putinova direktiva. Nekoliko puta su se mijenjale najave i prijetnje koje dolaze iz Rusije, ali je ona na kraju popustila zbog oštrog odbijanja članica EU i zemalja G7.
Zahtjevi za plaćanje nafte i plina u rubljima bili su samo političke prirode, da bi se pokazala dominacija Rusije nad EU, odnosno ovisnost EU o Rusiji. Po pitanju tečaja rublja, sasvim je svejedno dolaze li euri i dolari u Rusiju preko izvoznika (politika da izvoznici 80 posto svojih prihoda u eurima i dolarima moraju pretvarati u rublje) ili preko banaka u kojima će kupci EU mijenjati valutu sami. Putin politički nije dobio ono što je htio, ali se ekonomski ništa nije promijenilo.
Sankcije su već napravile veliku štetu ruskoj ekonomiji, to i sami priznaju
Rusija je praktički već priznala štetu koju sankcije Zapada uzrokuju njenoj ekonomiji. Prema navodima nezavisne ruske agencije Interfaks, koja se poziva na izjavu Alekseja Kudrina sa sastanka Proračunske komore Ruske Federacije, ministarstvo financija i ministarstvo ekonomskog razvoja prilagođavaju državni proračun za 2022. padu BDP-a od 10 posto i više. To je u skladu s predviđanjima međunarodnih institucija, koje su već predvidjele pad ekonomije Rusije za 10 do 15 posto u 2022.
Nakon što je EU prekinula trgovinu s Rusijom, osim s naftom i plinom, očekivalo se da će prazninu popuniti Kina. Ali to se za sada nije dogodilo, među ostalim, zato što i kineske kompanije traže plaćanja u eurima i dolarima, a ne rubljima i juanima.
Nekad su u trgovini između Rusije i Kine dominirali dolari, ali nakon što se Rusija odlučila riješiti svoje ovisnosti o dolarima, to više nije slučaj. Primjerice, u trgovini između Rusije i Kine je dolarom izvršeno više od 90% plaćanja, a do 2020. taj se postotak smanjio na manje od 20%.
Valuta koja je zamijenila dolar nije ruski rubalj ni kineski juan. Rubalj u plaćanjima između Rusije i Kine sudjeluje tek 5.7 posto, a kineski juan 6.3 posto. Dominantna valuta u plaćanjima između Rusije i Kine se s dolara prebacila na euro, koji je 2020. korišten za više od 70 posto plaćanja.
Koliko je pala ekonomska aktivnost u Rusiji pokazuje podatak da je u ožujku 2022. uvezena manja vrijednost proizvoda iz Kine nego u ožujku 2021., iako je uvoz iz EU naglo pao pa se očekivalo da će ga Rusija zamijeniti uvozom iz Kine.
Iako je izvoz iz Kine u ožujku 2022. rastao prema ostatku svijeta, prema Rusiji je pao za 7.7 posto. To je dobar indikator slabljenja ruske ekonomije jer pokazuje da nema potražnje za novim proizvodima, odnosno kupovna moć stanovništva i kompanija je pala. A to je tek prvi mjesec sankcija. Vrijednost izvoza Rusije u Kinu narasla je za petinu u odnosu na prošlu godinu, ali to je primarno efekt rasta cijene nafte i plina, koji čine više od 60 posto izvoza.
Rusija gospodarski stagnira zadnje desetljeće. Kako god rat završio, Rusija će ga skupo platiti. Nakon što "specijalna vojna operacija" završi, podvući će se crta da se vidi koliko se rat isplatio. Prema svemu sudeći, neto rezultat bit će debelo negativan.
|
|
|
|
Post by kulinban on Apr 16, 2022 20:14:01 GMT
U Rusiju se dnevno slije 1,4 milijarde dolara što rublju čini prejakom Centralna banka razmatra ublažavanje kapitalnih kontrola zbog uticaja na kurs. Ruska valuta ipak nije gotovo bezvrijedna, kako su krajem februara valutni analitičari prognozirali zbog uvođenja međunarodnih ekonomskih sankcija Moskvi uslijed pokretanja brutalne agresije na Ukrajinu. Štaviše, mjesec i po dana od izbijanja rata Banka Rusije čak razmatra ublažavanje nekih kapitalnih kontrola uvedenih krajem februara kako bi se stabilizirao tamošnji finansijski sistem. Kako navodi Bloomberg pozivajući se na upućene izvore, centralna banka ponajprije razmatra opcije koje uključuju produženje roka izvoznicima za obaveznu konverziju deviznih prihoda u domaću valutu. K tome, snizio bi se i prag od 80 posto deviznih prihoda koji moraju biti konvertirani u rublje, prenosi Poslovni.hr. Arsenal mjera
Razgovori u tom smjeru u Banci Rusije još se vode, tvrde Bloombergovi izvori koji su željeli ostati anonimni. S druge strane, Bloomberg prenosi kako je centralna banka potvrdila kako će uvesti produženje roka izvoznicima za promjenu deviza u rublje koji trenutno iznosi tri radna dana.
Na snazi malo više od mjesec dana, te su odredbe dio arsenala izvanrednih mjera koje je Banka Rusije uvela kao odgovor na međunarodne sankcije.
Suočena s paničnom rasprodajom ruske finansijske imovine i najoštrijim padom vrijednosti rublje od 1998. godine, centralna banka je naložila kompanijama koje posluju s inozemstvom promjenu deviznih prihoda u domaću valutu. K tome, uvedena je i zabrana prodaje vrijednosnih papira u vlasništvu stranih ulagača.
Onemogućena u deviznim intervencijama s obzirom da su zapadne države zamrznule više od 300 milijardi dolara, odnosno polovinu ruskih deviznih rezervi, Banka Rusije de facto je posao obrane kursa prebacila na izvoznike, ponajprije energetske kompanije kao što su Rosnjeft i Gazprom.
Međutim, kapitalne kontrole stvorile su neravnotežu između ponude i potražnje za devizama, što je dovelo do uspona kursa rublje koji je trenutno na nivoima prije pokretanja invazije na Ukrajinu.
Kurs se jučer kretao oko 82,71 rubalj za dolar. Uz skok cijena sirovina i energenata, neke ruske rudarske i energetske kompanije suočene su s problemom prodaje dolara u tako velikim volumenima, tvrde upućeni izvori.
Za trećinu više
Skupe sirovine znače da Rusija dnevno zarađuje milijarde dolara na izvozu plina, nafte, ruda te žitarica. Bloomberg Economics procjenjuje da će Rusija samo ove godine na izvozu energenata zaraditi 321 milijardu dolara, što je nekih 30 posto više nego prošle godine.
Prema podacima ITI Capitala, ruski izvoznici dnevno u rublje mijenjaju 1,4 milijarde dolara. To je za milijardu dolara više nego što je Banka Rusije koristila na dnevnoj razini da bi podržala kurs na početku rata.
– U Rusiju se slijevaju golemi devizni prihodi, ali tržište to ne može progutati. Nema stranih investitora, offshore tržišta, algoritamskog trgovanja, velikih igrača, samo lokalni – pojašnjava za Bloomberg Iskander Lutsko, analitičar ITI Capitala.
On procjenjuje da izvoznici mogu prodati najviše 40 posto deviznih prihoda.
|
|
|
|
Post by kulinban on Apr 16, 2022 20:56:33 GMT
Kako žive Rusi? Pa dobro im je, u paralelnom su svemiru, i dalje uvjereni da Ukrajinu oslobađaju od nacista. A bolje i to nego završiti - u zatvoru zbog razmišljanja svojom glavom!
Ako se svijet nije još uvijek fizički raspao zbog rata u Ukrajini, medijski svakako jest. Onako kako vojne rakete i meci lete s jedne na drugu stranu, s jednakom žestinom rasprkavaju se i informacije.
Portal index.hr donosi prijevod teksta Viktorije Nikiforove, novinarke ruske državne novinske agencije RIA pod naslovom "SAD je bijesan: svijet se ne pokorava i gleda prema Rusiji".
Čak i oni koji neće odbaciti sve što je napisala, a vjerojatno ih ima, morat će priznati da je nakon mjesec i pol dana ratovanja i dugogodišnje propagande koja mu je prethodila, očigledna polučilo rezultate. Trenutno Rusi i one zemlje koje ih podržavaju žive ne u paralelnom, već u svemiru koji se totalno sudara s onim u kojem je ostatak svijeta.
Nikiforova tvrdi da se SAD nalazi pred ekonomskom propasti dok Rusija, unatoč sankcijama, postaje predvodnica slobodnog svijeta i bastion "čiste" europske kulture.
"Jasno je da se zapadnim strateškim protivnicima žuri da brzo i maksimalno dehumaniziraju Ruse", piše među ostalim.
"Šef riznice problematične zemlje poput Sjedinjenih Država trebao bi se usredotočiti na monstruozne probleme njezine ekonomije. Neki dan je zemlja zabilježila najveću inflaciju u proteklih pola stoljeća, kojoj se ne nazire kraj. I ne, to nema nikakve veze s ruskim gospodarstvom, koje je desetljećima otporno unatoč volatilnosti rublja. Američki dolar nikada nije bio volatilan. Ono što se danas događa šokira Amerikance", navodi među ostalim novinarka.
"Pogledajte apsurdnost situacije: Američka ministrica (financija Janet Yellen op.a) zemlje s 30 bilijuna duga, gdje su police prazne u trgovinama, gdje ljudi ne znaju kako preživjeti rast cijena benzina i kruha, drži predavanja Kini, najjačoj ekonomiji na svijetu. SAD je glavni dužnik na planetu, a glavni vjerovnik mu je Kina. Kina posjeduje američki dug vrijedan više od trilijun dolara. Rat dužnika protiv vjerovnika je način na koji ekonomisti opisuju modernu konfrontaciju između kolektivnog Zapada i ostatka svijeta. Američke elite upumpavaju oružje u Tajvan i transparentno nagovještavaju da će okrenuti otok protiv Kine, kao što su okrenule Ukrajinu protiv Rusije. A onda će se uvesti još jedne "paklene sankcije". I tako pokušavaju uništiti svjetsko gospodarstvo i preživjeti globalnu katastrofu... Danas sve ovisi o tome kako će Rusija izdržati ovaj nerealni pritisak. Ako se snađemo, onda ćemo sasvim prirodnim tijekom stvari postati predvodnik oslobađanja od vojno-gospodarske stege koju su SAD i njegovi sateliti bacili oko vrata cijelom svijetu... Suvremena globalna bitka odvija se na svim razinama odjednom - od financijskih transakcija do manevara tenkovskih brigada, od logistike do poezije, od baleta do svemira. Ovo nije samo materijalni nego i duhovni sukob", poantira se u tekstu.
"Ukrajinski nacisti postavljaju svoje krvave lažnjake, ubijajući svoje sunarodnjake i slažući mrtva tijela duž cesta. To je ukrajinska "kultura" kakva jest. Ona je osuđena na ovacije zapadnih partnera. Ovako oni žele vidjeti svoje štićenike - dok pred njima gube ljudski izgled i cijelo vrijeme se nervozno hihoću: Trudimo li se dovoljno, gazda? Je li vlasnik zadovoljan?", razigranim stilom Nikiforova se trudi uvjeriti čitatelje da prezru Zapad zajedno sa svima koje Rusi detektiraju kao naciste.
Mogli bismo se sjetiti prvog dana ruske invazije na Ukrajinu. Državna televizija Rusija-1 počela je vijesti tvrdnjom: "Rusija je danas započela posebnu vojnu operaciju u cilju zaštite ljudi koji su zadnjih osam godina izloženi zlostavljanju i genocidu režima u Kijevu".
Već za nekoliko dana čitali smo kako državna ruska televizija Rusija 24 objavljuje intervjue s mladim stanovnicima pobunjeničkih regija na istoku Ukrajine koji su izgledali radosni. "Ovo je sjajno. Nema drugih riječi kojima bih to opisao", govorili su ljudi u Donjecku. "Zaista sam sretna. Ovo smo čekali osam godina", rekla je jedna žena.
Sredinom ožujka američki portal Mother Jones objavio je dokument pod naslovom "Za medije i komentatore (preporuke za praćenje događaja od 03.03)", koji im je proslijedio suradnik jednog ruskog državnog medija. Dokument je u medije stigao iz Kremlja s naputcima o temama koje bi voljeli da se obrađuju te nabraju: ruska invazija u Ukrajini prevenira moguće nuklearne napade na vlastitom teritoriju; Ukrajina ima povijest bolesti u nacionalizmu; ruska operacija ide prema planu; gubitnička ukrajinska vojska granatira stambene četvrti na području Donbasa; Putin štiti sve Ruse; strani plaćenici dolaze u Ukrajinu; Europa nailazi na sve više problema zbog svojih sankcija; bit će pravnih problema za sve u Rusiji koji prosvjeduju protiv rata.
Ima još: ukrajinska vojska je blizu kolapsa; vlada u Kijevu kriva je za ratne zločine; Moskva je meta "velike zapadne propagandne akcije". Zanimljivo je da bi, prema dokumentu koji je procurio, ruski mediji trebali postavljati pitanje o psihičkom stanju ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog te sugerirati da ne kontrolira sasvim Ukrajinu.
Ovo zadnje zvuči poznato i s ove strane, zar ne? Putin je psihopat, ne vlada situacijom, Putin je vjerojatno bolestan, natečen je i podbuo...
Ipak, ovdje još uvijek smijemo reći kako je jasno da i s ove strane informacijskog fronta dopiru dirigirane vijesti i teme i za to nećemo dobiti 15 godina zatvora. Čak se u spomenutom dokumentu traži od urednika da podsjećaju publiku na nove zakone prema kojima je zločin opstruirati ratne napore ili širiti lažne informacije o ratu. Posebno bi, kaže se, trebali istaknuti da je u prijestupu onaj koji prenosi vijesti o ukrajinskim pobjedama ili ruskim napadima na civilne ciljeve. Jer ovo zadnje rade upravo Ukrajinci, kao što sugerira novinarka Nikiforova.
|
|
|
|
Post by kulinban on Apr 17, 2022 16:54:49 GMT
Njemačka bi se mogla brzo skinuti s ruskog plina da nema eko-fanatika
OD POČETKA invazije Rusije na Ukrajinu, a osobito posljednjih dana, kritike na račun uloge Njemačke u vezi s tim ratom postaju sve glasnije.
Njemačkoj i njezinim bivšim i sadašnjim čelnicima zamjera se mnogo toga, prije svega to što su njegovali prijateljske odnose s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, što nisu reagirali na upozorenja koja već desetljećima pokazuju da je on opasan te što su, unatoč takvim signalima, dozvolili da Njemačka ostane snažno ovisna o ruskim izvorima energije, ponajprije plinu. Naime, Njemačka je prije početka rata iz Rusije uvozila čak 55 posto potrebnih količina plina, oko 50 posto ugljena i 34 posto nafte.
Ozbiljne kritike Njemačkoj
Kritike na račun Njemačke pljušte odasvud, od Ukrajine do SAD-a, pa čak i iz same Njemačke. Primjerice, Markus Soeder, premijer bogate savezne države Bavarske, kritizirao je središnju vladu da se u svojoj energetskoj politici užurbanog zatvaranja nuklearki do kraja 2022. i fokusiranja isključivo na prijelaz na sunce i vjetar vodila ideologijom.
"Trebamo pet nuklearnih elektrana za još pet godina i cjevovod od južne Europe do južne Njemačke", rekao je, dodavši da treba razmotriti i fracking kao tehnologiju za izvlačenje plina i nafte.
Naime, Njemačka se u svojim nastojanjima da ostvari svoje obaveze smanjenja emisija CO2, ali i da postane predvodnicom u obnovljivim tehnologijama, odlučila za vrlo ambicioznu energetsku tranziciju prema vjetru i suncu. Kako bi udovoljila Zelenima koji sudjeluju u vlasti, istovremeno je odlučila ugasiti nuklearke do kraja 2022., iako je nuklearna energija u kontekstu emisija stakleničkih plinova vrlo čista (nju je kao prijelaz preporučio i UN).
Zbog zatvaranja nuklearki povećali potrošnju ugljena
U međuvremenu se pokazalo da je zbog zatvaranja nuklearki bila prisiljena povećati potrošnju ugljena, zbog čega je usporila svoje smanjenje emisija CO2. Na pritisak Zelenih u studenom 2021. godine SPD-ova koalicijska vlada pristala je postupno izbaciti i ugljen do 2030. U takvim okolnostima ruski plin je Njemačkoj postao jedini most kojim će osigurati izvore energije do potpunog prelaska na vjetar i sunce. To joj je značajno otežalo sankcioniranje Rusije zbog rata u Ukrajini.
Stručnjak za nuklearnu sigurnost Zdenko Šimić, vodeći istraživač na Energetskom institutu "Hrvoje Požar", kaže da je Njemačka prijevremenim gašenjem nuklearki značajno povećala korištenje fosilnih goriva i svoju ovisnost o Rusiji.
"Doprinos svih obustavljenih reaktora u zadnjih deset godina, zajedno sa zadnja tri, koji će raditi do kraja godine, mogao bi smanjiti tu ovisnost Njemačke otprilike za trećinu. Uz to bi električna energija iz nuklearki bila daleko jeftinija u odnosu na sve ostale alternative o kojima se trenutno razmišlja. No to je sada isključivo ogromna pogreška njemačke energetske politike", tumači Šimić.
Budući da je Njemačka najavila da bi u 2022. mogla smanjiti svoj uvoz ruskog plina za oko 70 posto, jasno je da bi, da nije gasila nuklearke, mogla lako doći do 100 posto.
Baltičke zemlje uspjele su se riješiti ovisnosti o Rusiji
Nakon što su fotografije masovne grobnice i vezanih tijela upucanih iz neposredne blizine u sjevernom predgrađu Kijeva Buči početkom travnja obišle svijet, neki su europski čelnici najavili nove sankcije Rusiji. Budući da Rusija može nastaviti ratovati dok god rat može financirati prodajom energenata, svima je jasno da bi najefikasnija mjera bila potpuno obustavljanje uvoza ruskog plina i nafte.
Naime, samo Njemačka svaki dan plaća stotine milijuna dolara Rusiji za energente. Pritom je važno imati na umu da je težina sankcija Rusiji proporcionalna količini uvoza energenata iz nje. Drugim riječima, Rusiji najviše može nauditi Njemačka upravo zato što najviše uvozi iz nje.
SAD je lako prestao s uvozom ruske nafte jer ona čini tek 3.5 posto ukupnog uvoza, što nije problem kompenzirati iz drugih izvora. No za EU, a osobito za Njemačku, koja, zajedno s istočnoeuropskim zemljama spada među najovisnije o ruskom plinu, to je mnogo teže odraditi. Ipak, neke zemlje EU pokazale su da to nije nemoguće. Litva je 3. travnja također objavila da ukida sav uvoz ruskog plina.
"Od sada Litvanija neće trošiti ni kubični centimetar otrovnog ruskog plina", napisala je na Twitteru Ingrida Šimonytė, premijerka te zemlje, pozdravivši svoju zemlju kao prvu članicu EU koja je "odbila uvoz ruskog plina".
Kako su se baltičke zemlje riješile ovisnosti o njemačkom plinu?
Zygimantas Mauricas, glavni ekonomist u financijskom institutu "Luminor Lietuva" sa sjedištem u Vilniusu, objasnio je u razgovoru za FRANCE 24 da su se baltičke zemlje na vrijeme počele pripremati za neovisnost o ruskom plinu te da je Litvanija zbog toga izgradila terminale za ukapljeni plin LNG.
"Davno smo shvatili da je oslanjanje na jedan izvor, Gazprom, preopasno za nas. Stoga smo ovaj terminal kupili kao svojevrsnu policu osiguranja. To je bila vrlo uspješna investicija. Ne samo da smo prestali plaćati Rusiji. Sada plin prodajemo i svojim susjedama Latviji i Estoniji, a od sljedećeg mjeseca prodavat ćemo ga i Poljskoj", rekao je Mauricas.
Latvija je pak nedavno ponovno preuzela kontrolu nad svojom plinskom infrastrukturom, koja je nekada bila u rukama Gazproma. Zahvaljujući tome ima dovoljno rezervi da izdrži ostatak godine pa si također može priuštiti raskid s Rusijom.
"Baltičke države rano su shvatile da Rusija koristi energiju kao političko oruđe, nismo željeli biti stjerani u kut", rekao je Mauricas, napominjući da su cijene energije počele rasti još mnogo prije rata u Ukrajini:
"Rusija je započela energetski rat još prošlog ljeta, začuđen sam kako čelnici zapadne Europe to nisu ranije vidjeli."
Kritičari ističu da Njemačka ne samo da nije htjela prepoznati alarmantne signale iz ranijih godina i desetljeća već je nastavila gurati plan da se do kraja 2022. zatvore sve preostale nuklearke unatoč dramatičnom rastu cijena energenata u 2021. Štoviše, početkom siječnja, u najhladnijem dijelu godine, kada je potreba za energentima bila najveća, zatvorila je tri od preostalih šest nuklearki.
Sada još rade samo reaktori Emsland, Isar 2 i Neckarwestheim 2. Njemačka je rješenje za problem zatvaranja nuklearki i termoelektrana na ugljen te prijelaza na čiste izvore očito tražila u izgradnji Sjevernog toka 2 koju je podržavala sve do početka rata u Ukrajini.
Njemačka najavila smanjenje uvoza plina iz Rusije, ali postupno
Naravno, to što mogu Litva i njezine baltičke susjede, nije lako provesti Njemačkoj koja ima mnogo veće potrebe za plinom, kako zbog mnogo većeg broja stanovnika tako i zbog mnogo veće industrije. Osim toga, plin Njemačkoj ne treba samo kao izvor energije koji će pretvoriti u toplinu ili električnu struju; on je i sirovina za razne proizvode kao što su umjetna gnojiva, kemikalije, lijekovi i hrana.
Njemačka je stoga najavila da će svoju potrošnju ruskog plina smanjiti postupnije, za oko dvije trećine do kraja 2022. Trenutno je ovisnost smanjena na 40 posto za plin i 25 posto za naftu i ugljen, a novi paket sankcija EU potpuno ukida uvoz ugljena iz Rusije.
Potpuni prekid uvoza ruskog plina jest moguć, ali...
Naravno, nema načina da se napuštanje ruskog plina odradi brzo i istovremeno bezbolno. No više uglednih ekonomskih institucija objavilo je analize koje su pokazale da bi njemačke vlasti ipak mogle biti odlučnije i brže.
Primjerice, stručnjaci iz Bruegelova instituta sa sjedištem u Bruxellesu, iz Međunarodne energetske agencije i iz ECONtributea, trusta mozgova koji sponzoriraju sveučilišta u Bonnu i Kölnu, utvrdili su da bi učinci drastičnog smanjenja uvoza plina iz Rusije za Njemačku bili daleko od katastrofalnih, kakvima ih prikazuju njemački industrijalci kojima bi to bio najveći problem.
Prema analizi ECONtributea, embargo na ruski plin u najgorem bi scenariju privremeno smanjio realni njemački BDP za 2.1 posto. Što bi se moglo dogoditi s gospodarstvom Njemačke kada bi ona zavrnula sve ruske pipe, može se zaključiti i iz procjena ekonomskih stručnjaka Goldman Sachsa.
Procjene banke Goldman Sachs
Glavni ekonomist banke Sven Jari Stehn i njegov tim objavili su svoje procjene o tome što bi se dogodilo kada bi Rusija sama prekinula svu isporuku energenata zemljama EU.
"Scenarij u kojem Rusija zaustavlja sav izvoz plina mogao bi dovesti do pada rasta BDP-a europodručja za 2.2 postotna boda u 2022. u odnosu na našu početnu prognozu, sa značajnim utjecajima u Njemačkoj od -3.4 postotna boda te u Italiji od -2.6 postotnih bodova", izjavio je Stehn
Za usporedbu, prema njemačkom Federalnom zavodu za statistiku, njemački je BDP u 2020. zbog pandemije pao za 4.6 posto. Pritom treba imati na umu da će rat u Ukrajini u svakom slučaju uzrokovati inflaciju i pad BDP-a u EU, a što bude duže trajao, problem će vjerojatno biti veći. Također za usporedbu, procjenjuje se da će ruski BDP u 2022., zbog sankcija pasti između 10 i 15 posto.
NYT: To ne bi bila katastrofalna žrtva
Kolumnist New York Timesa Paul Krugman, profesor u Diplomskom centru ekonomije i znanstvenik na Luxembourg Income Study Centru na City University of New York, tvrdi da žrtva koju bi trebala podnijeti Njemačka nije ni blizu one koju je Berlin početkom prošlog desetljeća tražio od južnoeuropskih zemalja, osobito Grčke, kada su presušili izvori posuđivanja novca.
Njemački dužnosnici tada su optužili južnoeuropske zemlje da se ponašaju previše rastrošno te da su neodgovorne u zaduživanju. Mjere štednje koje su nametnute Grčkoj pod pritiskom Njemačke rezultirale su time da se grčko gospodarstvo od 2009. do 2013. smanjilo za 21 posto, dok je stopa nezaposlenosti porasla na 27 posto. Prema Worldometer (grafikon dolje) grčka je samo u 2012. imala pad BDP-a od 9.1 posto.
Štoviše, pokazalo se da je dijagnoza koju je postavila Njemačka uglavnom bila pogrešna. Velik dio porasta kamatnih stopa u južnoj Europi odražavao je zapravo paniku na tržištu, a ne temeljne probleme. To je postalo očito kada su troškovi zaduživanja pali, čak i za Grčku, nakon što je predsjednik Europske središnje banke izgovorio samo nekoliko riječi - "što god je potrebno" - sugerirajući da će banka, ako bude potrebno, uskočiti u otkup duga posrnulih gospodarstava.
Pesimističnija perspektiva
Nova analiza neovisnog Instituta za svjetsko gospodarstvo u Kielu, u Njemačkoj, prikazuje isti scenarij iz nešto pesimističnije perspektive.
Izvješće, koje uključuje predviđanja pet njemačkih ekonomskih instituta, pokazuje da bi Njemačka zaronila u duboku recesiju kada bi joj se iznenada prekinula opskrba ruskim prirodnim plinom.
U takvom slučaju Njemačka bi izgubila 220 milijardi eura gospodarske proizvodnje u sljedeće dvije godine. Njemački BDP bi u 2022. godini porastao za samo 1.9 posto, dok bi se u 2023. smanjio za 2.2 posto. S druge strane, ako se uvoz plina ne zaustavi, rast bi u 2022. bio 2.7 posto.
Stefan Kooths, direktor istraživanja na Institutu za svjetsko gospodarstvo u Kielu i jedan od autora izvješća, rekao je da bi zaustavljanje ruskog plina gurnulo najveće europsko gospodarstvo u "oštru recesiju".
Zaustavljanje ruskog plina također bi pogoršalo inflaciju u Njemačkoj koja je prošlog mjeseca dosegnula najvišu razinu u više od 40 godina. Prema Saveznom uredu za statistiku, potrošačke cijene porasle su 7.3 posto u odnosu na godinu prije.
Njemačka možda i može, ali vjerojatno neće
Iz svega navedenog čini se da bi se Njemačka mogla odreći ruskog plina, iako ne baš bezbolno. No pitanje je može li se očekivati da će to učiniti zato što je to izvedivo.
Ekonomski stručnjak Vuk Vuković smatra da Njemačka zapravo nije toliko zabrinuta zbog pada BDP-a koliko zbog inflacije. "Poznato je da Nijemci ne vole inflaciju jer ju krive za ishode 30-ih i 40-ih godina, odnosno za dolazak Hitlera na vlast", kaže Vuković.
"Upravo zbog tih negativnih iskustava biti protiv inflacije praktički je postalo dio njihovog mentaliteta", dodaje. Ističe da je upravo zbog toga pozicija Njemačke unutar eurozone uvijek bila ne pretjerano ekspanzivna monetarna politika, odnosno oprez oko bilo kakvih pojačanih inflatornih pritisaka.
"Zato su razumljive njihove reakcije na potencijalni embargo, jer to značajno podiže domaće cijene i opet posljedično izaziva recesiju", kaže Vuković koji smatra da u ovoj situaciji ne postoji dobra mjera koja bi mogla brzo donijeti rezultat.
"U svakom slučaju, trebat će vremena da Njemačka, pa i čitava Europa, smanje svoju ovisnost o uvozu ruskih energenata i time u nekom srednjem roku značajno oslabe Rusiju koja će onda postati ništa drugo nego vazalna država Kine. Strateški gledano, to je dugoročno ogroman promašaj za Rusiju, dok Europa dugoročno svakako ima izlaz. No do tog rješenja treba kratkoročno pretrpjeti značajne gubitke i, nažalost, još jednu recesiju", zaključuje naš ekonomist.
|
|
|
|
Post by kulinban on Apr 18, 2022 18:01:14 GMT
7 tjedana koji su promijenili Njemačku: ‘Sad drugim očima gledamo i naše nacističko doba‘ U Njemačkoj nedoumice, moralna i druga propitkivanja o politici prema Rusiji izlaze iz svih okvira čak i za tamošnje standarde Kajanje zbog povijesnih nepravdi nacionalna je 'zabava' u Njemačkoj, ali čak i prema njemačkim standardima, nedoumice, moralna i druga propitkivanja o politici Berlina prema Rusiji izlaze iz svih okvira. Otkako je Rusija napala Ukrajinu 24. veljače, mnogi njemački političari javno su priznali da su pogriješili u vezi ruskog predsjednika Vladimira Putina. Čak se i njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier ispričao, rekavši da je bila pogreška na temelju trgovine i energenata graditi mostove s Moskvom.
"Gorka je spoznaja da smo 30 godina inzistirali na dijalogu i suradnji s Rusijom", kaže Nils Schmid, glasnogovornik za vanjske poslove Steinmeierove stranke, socijaldemokrata lijevog centra (SPD). "Sada moramo priznati da to nije uspjelo. Zato moramo ući u novu eru europske sigurnosti", dodao je Schmid, kako prenosi BBC.
Tu novu eru je njemački socijaldemokratski kancelar Olaf Scholz nazvao "Zeitenwende" - što doslovno znači "prekretnica" - u sada već poznatom govoru u njemačkom parlamentu nekoliko dana nakon početka ruske invazije.
To u biti znači odustajanje od pravila o izvozu oružja, veliko povećanje izdataka za obranu i prestanak uvoza ruske energije. Ruski projekt plinovoda Sjeverni tok 2 do Njemačke već je obustavljen nedugo nakon početka invazije, što je bio prvi udarac koji je Berlin zadao Moskvi kao odgovor na to. "U doglednoj budućnosti, do suradnje s Rusijom neće doći. Radit će se više o politici obuzdavanja i odvraćanja i, ako bude potrebno, obrani od Rusije", kaže Schmid.
To su neočekivano 'jastrebovske' riječi za stranku koja je do prije sedam tjedana vjerovala da njemačka povijesna krivnja i moralna dužnost da se iskupi za nacističke zločine zahtijeva mir s Rusijom pod svaku cijenu.
Mijenja se njemački pogled na vlastitu povijest
No, u Berlinu se rat u Ukrajini osjeća vrlo bliskim. Snimke granatiranih ukrajinskih zgrada izgledaju kao njemački gradovi u Drugom svjetskom ratu, a trećina od milijuna izbjeglica, uglavnom žena i djece, koje pristižu na njemačke željezničke postaje, mnoge ovdje podsjećaju na njihove roditelje ili djedove i bake dok su 1945. bježali od ruskih vojnika.
Čak se i njemački pogled na vlastitu povijest mijenja. Sve do invazije uvriježeno je mišljenje bilo da je do ponovnog ujedinjenja Njemačke došlo zahvaljujući dijalogu drugog kancelara SPD-a Willyja Brandta s Moskvom. No, sada je rasprava doživjela obrat, uz podsjećanja da je Brandtova diplomacija bila poduprta snažnim odvraćanjem, uključujući zapadnonjemački obrambeni proračun koji je iznosio 3 posto BDP-a.
Pitanje njemačke povijesne ratne krivnje također poprima nijanse. Prije ruske invazije vlada se protivila isporuci oružja Ukrajini zbog nacističkih zločina kojima je bila izložena Rusija. "Pod Putinom je službena ruska politika pokušavala monopolizirati sjećanje na Drugi svjetski rat za izgradnju bilateralnih njemačko-ruskih odnosa", objašnjava Schmid. A to je dijelove njemačkog društva učinilo slijepima na patnju Ukrajinaca tijekom rata, dodaje on. Sada, pak, postoji veća svijest o traumama nanesenima Ukrajini pod nacistima.
Retorika Berlina doživjela je dramatičan zaokret. No, istovremeno se neki pitaju slijede li i djela taj verbalni zaokret dovoljno brzo. Zasigurno tople riječi podrške nisu dovoljne ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom, koji je kritizirao kontinuirano oslanjanje Njemačke na rusku naftu i plin. U intervjuu za BBC prošlog tjedna, Zelenski je uplate za rusku energiju nazvao "krvavim novcem", a planirani posjet Kijevu njemačkog predsjednika Steinmeiera otkazan je u zadnji čas.
Izvješća o tome što se dogodilo su proturječna - neki ukrajinski dužnosnici kažu da Steinmeier nije bio "nepozvan". No, njemački političari i komentatori zasigurno tumače neostvareni posjet kao znak nepovjerenja Ukrajine prema njemačkom predsjedniku, koji je kao ministar vanjskih poslova pod kancelarkom Angelom Merkel godinama pokušavao postići mir suradnjom s Rusijom.
'Dilema koju je Njemačka sama stvorila'
"Naši nas partneri promatraju i kažu: OK, radiš 'prekretnicu', ali što ti radiš u praksi?" kaže Claudia Major, specijalistica za obranu u njemačkom Institutu za međunarodna i sigurnosna pitanja (SWP). "Po pitanju sankcija smo stidljivi, a po pitanju isporuke oružja ponašamo se nevoljko. Tako da se s pravom pitaju o čemu se radi u toj 'prekretnici', a s obzirom na to da je Njemačka velika ekonomska, vojna, politička sila koja se nalazi usred Europe, što god da radimo čini razliku, u dobrim ili u lošim aspektima".
Njemačka se obvezala sankcionirati uvoz ruske energije, ali istovremeno želi postupno ukidanje uvoza, a ne trenutačni embargo. Vlada tvrdi da bi trenutačni embargo Njemačku doveo u recesiju, koja bi bila plaćena, između ostaloga, i stotinama tisuća radnih mjesta. "Ovo je dilema koju je Njemačka sama stvorila", tvrdi politologinja Liana Fix, voditeljica Zaklade Körber, istraživačkog centra za vanjsku politiku sa sjedištem u Hamburgu i uredom u Berlinu. "To je očito drugim zemljama teško prihvatiti, onima koje su spremne nastaviti s embargom i obavile su već svoju domaću zadaću u vezi redistribucije energije".
Ironično, političar iz stranke Zelenih, ministar gospodarstva Robert Habeck, koja godinama poziva na energetsku neovisnost od Rusije, je taj mora riješiti ovu dilemu.
Kada je u pitanju vojna potpora Ukrajini, Berlin navodi da je spreman poslati oružje koje god Kijevu treba. No, postoje tvrdnje da se neka ministarstva zapleću u birokraciju. I tu je političarka iz redova Zelenih, ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock, ta koja nastojati gurati vladajuću koaliciju da ide brže. Ona je pozvala na isporuku teškog naoružanja, poput tenkova ili borbenih zrakoplova, za Ukrajinu.
U međuvremenu, čini se da kancelar izbjegava odgovoriti na pitanje kada ga se upita, vjerojatno nervozan da ne bi izgubio potporu svoje stranke. Olaf Scholz nalazi se u situaciji da mora držati svoju stranku po strani, vladati u trosmjernoj koaliciji i preko noći preokrenuti njemački pacifistički identitet opterećen krivnjom. No, čak i njegovi saveznici smatraju da bi kancelar trebao barem bolje komunicirati o tome što se događa. Jedan govor u parlamentu i nekoliko televizijskih emisija nisu dovoljni, ističe Major.
Prekretnica i na razini pojedinca
U međuvremenu, čini se da mnogi Nijemci kao pojedinci prolaze kroz svoju 'prekretnicu'. Ariane Bemmer, kolumnistica lista Tagesspiegel, pisala je tako o ponovnoj procjeni vlastitih osjećaja prema Rusiji. "Definitivno sam pogriješila, to je kao da sam izgubila prijatelja", kaže Bemmer.
Kao i mnogi u bivšoj Zapadnoj Njemačkoj 80-ih godina prošlog stoljeća, Bemmer je bila je oprezna prema kapitalizmu američkog tipa. Kupila je knjigu "Ami Go Home" (Ami u njemačkom jeziku označava Amerikanca, posebno se odnosi na ljude iz Sjedinjenih Država, uključujući američke vojnike u Njemačkoj i to je bio je slogan, odnosno politička krilatica koja je bila posebno raširena u zapadnoeuropskoj sferi utjecaja i u zemljama istočnog bloka, a usmjerena protiv prisutnosti američkih snaga u nekoj zemlji, op. a.) nikad je nije pročitala, ali je smatrala da će dobro stajati na njezinoj polici te su je zaintrigirale reforme u Rusiji.
"U Americi ste imali Ronalda Reagana kao predsjednika, što je za nas bio šok. Mislili smo: Što će on učiniti, taj ludi glumac sa svojim kaubojskim čizmama? Hoće li zapaliti svijet? Rusija je bila mjesto gdje su se događale sve dobre promjene, perestrojka, sloboda, vjetar promjene", kaže ona.
Malo tko u Njemačkoj to sada misli. U jednoj nedavnoj anketi, 55 posto Nijemaca izjasnilo se da bi Berlin trebao u Ukrajinu poslati teško naoružanje, poput tenkova i borbenih zrakoplova, kako bi se zemlja mogla boriti protiv Rusije. Za Ariane, kao i mnoge druge Nijemce, svaki dugotrajan rusofilski romantizam zauvijek je nestao onog dana kada su Putinovi tenkovi prešli granicu Ukrajine.
|
|
|
|
Post by kulinban on Apr 20, 2022 6:58:35 GMT
RUSKI GIGANT NA KOLJENIMA: Zbog sankcija propada tvornica koja proizvodi najpoznatiji ruski automobil, radnici poslani kući, mjesečno primaju samo...
Ruski grad Toljati generacijama je sinonim za tvornicu automobila AvtoVAZ koja proizvodi najpoznatiji ruski automobil Ladu. No kako Zapad uvodi Rusiji sve više sankcija zbog vojne akcije u Ukrajini, Toljati i radnike AvtoVAZ-a čekaju teška vremena.
Okupivši se u malenom stanu u četvrti Avtozavodskij, koja okružuje veliku tvornicu, nekoliko radnika iz sindikata Jedinstvo reklo je da su zabrinuti za svoju budućnost. "Ovo je tvornički grad. Svi ovdje rade ili u tvornici ili u policiji", rekao je Aleksandar Kalinjin (45) koji 15 godina radi na teretnom dizalu u AvtoVAZ-u.
Grad osnovan 60-ih
AvtoVAZ je osnovan 1960-ih kako bi pokrio sve veću potražnju u Sovjetskom Savezu za pristupačnim automobilima, a njegov glavni proizvod Lada postao je naširoko poznat po svojoj jednostavnosti i izdržljivosti. Tvornica je osnovana u gradu Stavropolu oko 780 kilometara jugoistočno od Moskve, koji je preimenovan u Toljati po talijanskom komunističkom političaru Palmiru Togliattiju.
Tvornica je preživjela gospodarsku krizu nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. i naposljetku ju je preuzeo francuski Renault. "Za Toljati, ova tvornica je sve. Cijeli grad sagrađen je oko nje", rekla je 33-godišnja Irina Mjalkina, koja radi u skladištu za rezervne dijelove 11 godina.
"Kada sam počinjala, bila sam puna entuzijazma, nadala sam se dobroj plaći, još se nadam", rekla je, uz tužan osmijeh.
Većina proizvodnih linija prestala je s radom nakon što je Moskva napala Ukrajinu 24. veljače, a zbog sankcija ne može više dobivati dijelove iz inozemstva. Radnici su na plaćenom dopustu i dobivaju dvije trećine plaće, što za Mjalkinu znači 13.000 rubalja ili oko 220 KM umjesto 20.000 rubalja (350 KM op. "SB").
Cijene hrane i drugih osnovnih potrepština vrtoglavo rastu kao i drugdje u Rusiji. "Ljudi su nervozni", rekla je. Kupivši AvtoVAZ, Renault je uložio milijarde eura u tvornicu, ali i jako srezao broj radnika zadržavši ih manje od 40.000 od prijašnjih 70.000.
"Bilo je puno problema s odlaskom radnika, ali ipak je postojao jasan pozitivan trend", rekao je Andrej Jakovljev, direktor Instituta za istraživanja industrije i tržišta pri moskovskom Ekonomskom fakultetu.
"Rođen je veliki ruski proizvođač automobila"
Sada je njegova budućnost upitna jer Renault, pod velikim pritiskom da bojkotira Rusiju, razmišlja treba li se povući iz tvornice. Nitko iz tvrtke nije želio razgovarati s AFP-om i čak novinarima nisu dopustili obilazak Muzeja Lade u Toljatiju tijekom nedavnog posjeta.
Kada je AFP snimao u blizini tvornice, AvtoVAZ-ovo osiguranje pozvalo je policiju koja je ispitala novinare i pustila ih na slobodu nakon nekoliko sati. Tvornički radnici su morali uzeti trotjedni ljetni godišnji odmor u travnju dok Renault razmotri koje su mu opcije na raspolaganju.
Mnogi radnici već su morali pronaći drugi posao, poput Leonida Jemčanova (31), mehaničara koji sada radi još i kao zaštitar da bi mogao prehraniti obitelj. "Ja sam jedini u obitelji koji radi. Imam dvoje djece, moja supruga je na rodiljnom dopustu. Moram raditi dva posla, ali čak ni to nije dovoljno", rekao je.
|
|
|
|
Post by kulinban on Apr 20, 2022 18:20:22 GMT
Njemačka ministrica objavila: Do kraja godine prestajemo uvoziti naftu iz Rusije!
‘Do ljeta ćemo prepoloviti količinu nafte i do kraja godine ćemo biti na nuli. Zatim slijedi odustajanje od plina‘ Njemačka će prestati uvoziti naftu iz Rusije do kraja ove godine, kazala je njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock nakon susreta s baltičkim kolegama u srijedu, piše Reuters
|
|
|
|
Post by kulinban on Apr 21, 2022 7:13:36 GMT
Njemačka, EU i ruska nafta Prvo ugljen, a sada nafta? Usprkos zahtjevima Ukrajine, EU se još uvijek nije uspio dogovoriti oko zabrane uvoza ruske nafte. Zašto ovo Europljanima pada tako teško?
Koliko bi zabrana uvoza mogla pogoditi Njemačku i EU? „Ako se rafinerija u Schwedtu više ne opskrbljuje ruskom naftom, veći dio istočne Njemačke više uopće neće biti u stanju funkcionirati", rekao je jedan poznavatelj situacije za dnevnik Handelsblatt.
EU i crno zlato iz Rusije
EU je 2019. četvrtinu svojih potreba za naftom podmirivala uvozom iz Rusije. Njemačka pokriva oko 36 posto energetskih potreba ruskom naftom, čime se pozicionira negdje u sredini na listi europskih zemalja koje uvoze naftu iz Rusije.
Drugačije je na Malti, na Cipru i u Grčkoj. U Grčkoj ruska nafta čini više od polovine energetske opskrbe, prema službenim europskim podacima. Na Malti i na Cipru potrošnja ruske nafte je više od 80 posto. Veliki dio uvoza energenata u ovim zemljama dolazi iz Rusije zbog geografske blizine. U najnovijim pregovorima o sankcijama na razini EU-a, Mađarska, Njemačka i Austrija su se posebno ogradile od bojkota ruske nafte.Švedska, Danska i Finska također odbijaju poduzeti taj korak.
Sve u svemu, u Europi je teoretski lakše zamijeniti naftu nego plin, jer se ona relativno lako utovaruje u tankere i transportira širom svijeta, kaže za DW Kai Eckert iz Europske energetske informacijske službe. Za razliku od ukapljenog plina (LNG), infrastruktura prijevoza nafte je već sad dostupna. Međutim, nafta bi u tom slučaju morala poskupjeti.
Naftna diplomacija u vrijeme rata
Ipak, postavlja se pitanje je li naftu uopće moguće zamijeniti u kratkom vremenskom razdoblju. Prema podacima Međunarodne agencije za energiju (IEA), EU je iz Rusije uvozila 2,2 milijuna barela sirove nafte i 1,2 milijuna barela naftnih derivata svakog dana 2021. godine. Eckert pretpostavlja da je moguće nabaviti te količine nafte iz drugih regija.
Njemačka i EU trenutno traže alternative. Njemački ministar gospodarstva, Robert Habeck, nedavno je boravio u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Sljedeći na listi za posjet bi mogle da budu Venezuela ili Iran. To bi eventualno dovelo do toga da se sankcije prema ovim zemljama ponište.
A tu je i OPEC (Organizacija zemalja izvoznica nafte). Kratkoročno, ovaj naftni kartel bi mogao proizvesti dodatnih dva milijuna barela, kaže Barbara Lambrecht, stručnjakinja za sirovine iz njemačke „Commerzbank" na pitanje DW-a. Ali, Lambrecht navodi da članstvo Rusije u proširenom krugu OPEC+ predstavlja problem.
„Do sada nije bilo rizika od prekida u suradnji, nego se umjesto toga postupno čeka na proširenje proizvodnih kapaciteta." Glavni tajnik OPEC-a nedavno je odbio mogućnost prekida suradnje sa Rusijom. Ne može se tako jednostavno zamijeniti ruski uvoz u Europskoj uniji.
Nafta je Putinov glavni izvor prihoda
Ruski prihodi od nafte činili su oko 30 posto državnog budžeta prošle godine. Usporedbe radi - plin, koji je mnogo teže zamijeniti, čini samo 6 posto godišnjeg budžeta u Rusiji. Prema proračunima europske nevladine organizacije „Bruegel“, EU trenutno uvozi naftu u vrijednosti od 450 milijuna eura dnevno. Nedostatak ovog prihoda mogao bi značajno oslabiti Moskvu.
Kratkoročno i srednjoročno, Rusija se trenutno nalazi u tranzicijskoj fazi sličnoj onoj u EU. Središnje pitanje je sada može li Moskva prodati ruske rezerve nafte koje postaju dostupne. „Možda će biti potrebno da dođe do sniženja cijena, ali nafta će nastaviti pronalaziti svoje kupce“, kaže Kai Eckert iz Energetske informacijske službe.
Pitanje cijene
Kina bi u tome mogla odigrati ključnu ulogu. Glad za energijom je i dalje velika. Iz „Commerzbank" se navodi da je Indija već kupila „značajne količine“. Ipak, novi kupci se sporo pronalaze, smatra Barbara Lambrecht, stručnjakinja za sirovine u toj banci. Dnevna proizvodnja nafte u Rusiji je opala. S novim partnerima, trgovački putevi bi bili duži i kao rezultat toga, tankeri bi bili duže na putu, navodi ona i dodaje da bi to predstavljalo logistički izazov. Osim toga, mnoge brodarske kompanije trenutno ne pristaju u ruske luke što zbog sigurnosnih što zbog sankcija.
Međutim, većina stručnjak se slaže da bi zabrana uvoza nafte u EU mogla još više podići cijene. Za Rusiju bi rast cijene nafte mogao nadoknaditi nedostatak prihoda od izvoza iz EU-a. Ako bi se to dogodilo, željeni efekti vršenja pritiska na Rusiju bi nestali. Ali ako bi Rusija zaista srednjoročno prodala znatno manje nafte i cijena bi se stabilizirala, te bi time cilj EU-a bio postignut i u tom slučaju bi Putin trpio posljedice.
Njemačka ima rezerve
U svakom slučaju, dani jeftine nafte koja pristiže iz ruskih naftovoda su odbrojani. Ministar ekonomije Habeck želi da Njemačka bude „praktično neovisna" od uvoza ruske nafte do kraja godine. Još uvijek je nejasno kako to postići. Proširenje infrastrukture obnovljivih izvora traje duže, a alternativni izvori još nisu dogovoreni. Situacija će vjerojatno biti slična u mnogim zemljama EU.
Ipak, ako bi došlo do prestanka uvoza nafte ranije od očekivanog, Njemačka posjeduje nacionalnu rezervu koja je nastala prije 50 godina zbog naftne krize. Prema dokumentu saveznog ministarstva gospodarstva i tehnologije, koju citira Handelsblatt, ovo bi moglo premostiti razdoblje od 200 dana bez ruske nafte. Međutim, studija također pokazuje da kvaliteta sirove nafte i opcije transporta nisu bile uključene u planiranje. Nasuprot tome, iznenadna zabrana uvoza ruske nafte bi stvorila probleme za cijelu Istočnu Njemačku.
Ipak, gospodarska šteta bi bila podnošljiva, barem za Njemačku. Ali otpor prema bojkotu nafte u Berlinu ima veze i sa sveobuhvatnim strahom od Putinove protureakcije. Neki prije svega strahuju da bi Putin isključio plin ako bi EU prestala uvoziti naftu. To bi imalo ogromne posljedice po mnoge zemlje, posebno Njemačku.
|
|
