Standard Evropskih država (AIC i GDP)

[kulinban]

Actual individual consumption per capita in 2021 
ec.europa.eu/eurostat/web/products-eurostat-news/-/Ddn-20220620-1




Actual individual consumption per capita in 2021 - Products Eurostat News

ec.europa.eu/eurostat/web/products-eurostat-news/-/Ddn-20220620-1
20/06/2022

Actual individual consumption (AIC) is a measure of material welfare of households. In 2021, AIC per capita expressed in purchasing power standards (PPS) varied from 63% to 146% of the EU average across the 27 Member States.

This information comes from data on purchasing power parities published by Eurostat today. The article presents some of the findings from the more detailed Statistics Explained article.

Map: Actual individual consumption per capita in PPs, 2021, in the EU, EFTA and non-EU countries


In 2021, nine Member States recorded AIC per capita above the EU average. Luxembourg (46%) was the only Member State that recorded AIC per capita 25% or more above the EU average. In Denmark, Germany, Netherlands, Belgium, Austria, Sweden, Finland and France, the levels were 10% or more above the EU average.

In thirteen Member States, AIC per capita was between the EU average and 25% below. In this category, there were significant differences across the Member States: in Italy, Lithuania, Cyprus and Ireland, the levels were 10% or less below the EU average, while Slovenia, Spain, Czechia, Poland, Portugal, Malta and Romania were between 11% and 20% below. Estonia and Greece were 21% and 23% below the EU average, respectively.

Five Member States recorded AIC per capita 25% or more below the EU average. Croatia, Latvia, Hungary and Slovakia were between 27% and 30% below, while Bulgaria recorded AIC per capita 37% below the EU average.

GDP per capita ranged from 55% of EU average in Bulgaria to 277% in Luxembourg

Gross domestic product (GDP) per capita, a measure of economic activity, also shows substantial differences across the EU Member States.

In 2021, GDP per capita expressed in PPS ranged between 55% of the EU average in Bulgaria and 277% in Luxembourg. Ten Member States recorded a level of GDP per capita above the EU average in 2021.

Bar graph: Volume indices of AIC and GDP per capita, in PPS, 2021

[kulinban]

[kulinban]

[kulinban]

"Raj za podstanare": Kada se radi o kvaliteti života, jedan grad je  daleko  ispred konkurencije!

Austrija je država podstanara. U vlastitoj nekretnini živi 48 posto ljudi, svi ostali iznajmljuju stanove. Još više takvih je u austrijskoj prijestolnici. U Beču, naime, u iznajmljenim stanovima živi više od četiri petine stanovnika – upravo suprotno stanju u Sloveniji. I za stanarinu tamo ne treba posegnuti duboko u džep.

Kada se radi o kvaliteti života, Beč već više godina konkurenciju ostavlja iza sebe. Prilikom posljednjeg ocjenjivanja prije tri godine (prošle i pretprošle godine zbog epidemije koronavirusa rangiranja nije bilo), renomirana međunarodna konzultantska kompanija Mercer je austrijsku prijestolnicu već deseti put uzastopno uvrstila na sami vrh ljestvice gradova s najvišom kvalitetom života.

Iako su teroristički napad u centru grada u studenom 2020. i vrlo stroge mjere protiv covida, koje gradske vlasti u suradnji s ostatkom Austrije zagovaraju još i danas, dojam barem kod lokalnog stanovništva nešto pokvarili, Beč i dalje opravdano uživa status carske prijestolnice – za sve slojeve.

Razloga je više. Odlična infrastruktura, kvalitetna zdravstvena zaštita, široka lepeza kulturnih i obrazovih mogućnosti, besplatni vrtići, krstalno čista voda koju bečki vodovod već više od sto godina dovodi iz 150 kilometara udaljenih alpskih izvora, do niske razine kriminala, visoke socijalne zaštite i političke stabilnosti. Od svih su ključna dva: dobro razvijena i pouzdana mreža javnog prijevoza (godišnja karta za sav gradski prijevoz košta jedan euro na dan) i (u odnosu na BDP i obiteljski proračun) cjenovno pogodne stanove.

Upravo zbog svoje inovativne, pametne i održive stambene politike Beč je posljednji put od UNESCO-a proglašen najboljim gradom u kategoriji. “Ovo je još jedna u nizu nagrada koje prepoznaju naše napore na području pametne stambene politike. Sve što radimo je da konstantno nastojimo poboljšati kvalitetu života Bečana”, komentirao je gradonačelnik Michael Ludwig nagradu prije dobrih godinu dana.

Prekomjerna ponuda i 5500 eura za kvadratni metar

Stambena kriza je još uvijek jedan od gorućih problema u Europi. Zbog niskih kamatnih stopa cijene stanova u EU-u su se u posljednjem kvartalu prošle godine u odnosu na godinu ranije povećale za dobrih devet posto, što je najbrži rast nakon razdoblja neposredno prije financijske krize 2008. godine.

Ni u Austriji nije drugačija situacija. Štoviše – po podacima Eurostata, cijene stanova kod sjevernih susjeda su prošle godine rasle natprosječno, za nekih 13 posto – u Sloveniji za usporedbu čak za dobrih 15.

Koronakriza dodatno je potaknula potražnju za dodatnim ili širim životnim prostorom. A razlike između austrijskih pokrajina su poprilične. U Beču je za prosječno veliki stan (67 kvadrata) potrebno odvojiti 363 tisuće eura, odnosno nešto manje od 5.500 eura po kvadratu, dok je u Štajerskoj, Donjoj ili Gornjoj Austriji cijena kvadrata između 3.000 i 3.900 eura.

“Primjećujemo stalni rast cijena, također i novih projekata. Prije nekoliko godina su oni bili na raspolaganju po značajno nižim cijenama”, kaže Karina Schunker, direktorica firme za nekretnine EHL Wohnen iz Beča. Građevinski procvat u Beču – samo ove godine će izgraditi 17. 600 stanova, a u idućoj godini više od 18.000, znači da u glavnom gradu već treću godinu zaredom na tržište dolazi mnogo novih stanova, a ponuda se povećava.

Dakle kakav je utjecaj novogradnje? “U Beču ćemo zbog toga imati nešto više stanova od potražnje”, procjenjuje Michael Pisecky, predsjednik bečkog udruženja upravitelja nekretninama. “I to je dobra vijest za one koji traže dom. S obzirom na to da će ponuda u većim bečkim okruzima prestići potražnju, to će utjecati i na otkupne cijene”, tvrdi.

I ne samo Beč – cijela Austrija danas bilježi najveću stopu novogradnji u Europi. Prošle godine je tako u cijeloj državi ponuda bila veća od potražnje – za gotovo 40.000 stanova, ove godine će narasti na 66.000. Uz sve navedene podatke ne čudi da je u betonsko zlato u prošloj godini bilo uloženo više novca nego ikada ranije. Po cijeloj Austriji je bilo prodano 163 tisuće nekretnina, a vrijednost poslova je dostigla rekordnih 43 milijarde eura – petinu više nego u 2020. godini. Lavovski udio transakcija pripao je Beču, gdje je prodaja nekretnina prošle godine dosegla 12 milijardi eura.

Prijestolnica upravo zbog redovnih uvrštavanja među najuglednije gradove po kvaliteti života privlači sve više ljudi, između 2007. i 2017. godine dodatnih 206 tisuća, a Beč je danas sa skoro 1,9 milijuna stanovnika iza Berlina drugi najveći grad na njemačkom govornom području. A austrijska prijestolnica u praksi pokazuje da se stambena problematika rješava i na drugačiji način nego što je odluka za kupovinu nekretnine. Zbog svoje cjenovne privlačnosti ova je mogućnost za nove doseljenike (mladi i državljani drugih, posebno istočnoevrospkih država) posebno zanimljiva.

Raj za podstanare, grad s najvećim fondom vlastitih stanova

Beč nikada nije popustio privatizacijskom pritisku i nikada nije potrošio svoje zalihe stanova, zato danas četvrtina (!) svih stanova u prijestolnici, preciznije 220.000 u 1749 oćinskih zgrada pripada gradu. Kompanija Wiener Wohnen u vlasništvu grada je najveća kompanija za upravljanje nekretninama u Europi i godišnje u održavanje i obnovu općinskih zgrada uloži u prosjeku oko 400 milijuna eura.

Dodatnih 200.000 stanova pripada neprofitnim udrugama, koje primaju javni novac. Tako ukupno 62 posto Bečana živi u subvencioniranim ili općinskim stanovima – model, kakav nećete pronaći nigdje drugdje u svijetu. U Beču grad gradi stanove za široke mase stanovništva, ne samo za siromašne. Socijalni stanovi nisu stigma, oni su norma. I cenzus – godišnja primanja građana, koji imaju pravo na ovakve stanove – postavljen je iznenađujuće visoko.

Tko se prijavi za gradski stan, ne smije zarađivati više od 46.000 eura godišnje, za četveročlanu obitelj ograničenje je 87.000 eura. Nikako se ne radi o niskim zaradama. I isto tako važno – oni, koji kasnije zarade više, ne moraju se seliti iz stanova. Zbog toga u Beču često jedni do drugih žive suci i čistačice. Zbog direktive EU-a iz 2006. godine jednaki uvjeti za gradske stanove vrijede i za mnoge strance sa stalnim boravkom u Beču.

Što je sa stanarinama? Stanari u gradskim stanovima ne trebaju se bojati neočekivanog rasta cijena ili otkaza, jer u pravilu grad sklapa ugovore na neodređeno vrijeme. Karakteristika bečkih gradskih stanova je da su na raspolaganju u svih 23 okruga, znači i u prvoj tik do katedrale Sv. Stefana. I svugdje za kvadratni metar naplaćuju istu stanarinu. Prema posljednjem usklađivanju prije mjesec dana iznosi 6,15 eura za kvadratni metar, čemu se još dodaju operativni troškovi i desetpostotni porez. Bez nadoplata, bez dodatnih provizija posrednika.

Ili konkretno – trosobni stan veličine 70 kvadratnih metara, par ili obitelj mjesečno optereti za 430 eura. Stanarine na privatnom tržištu su naravno bitno veće – za sličan stan se cijena u prosjeku kreće od devet do 12 eura za kvadratni metar, odnosno od 630 do 850 eura i više.

Dakle, razlika odnosno ušteda za obitelj koja živi u gradskom stanu mjesečno iznosi dobrih 200 eura.

Sedam krovnih bazena, sedam unutrašnjih bazena koji se zagrijavaju, 21 sauna, dva zdravstvena centra, tri vrtića, dvije škole, na desetine igrališta, crkva, vrtovi na balkonima, knjižnica i vlastiti centar za reciklažu. Sve je to stambeni kompleks Alt-Erlaa u 23. bečkom okrugu, izgrađen još sedamdesetih godina prošlog stoljeća s povoljnim stanarinama.

“Živjeti kao bogataši – za sve slojeve”, bila je vizija arhitekta Harryja Glücka, koji je projektirao ovaj 400 metara dug i 27 katova visok kompleks, u kojem se tri zgrade nezaboravnog oblika dimnjaka sužavaju kroz terase i gdje sada u 3200 stanova živi 10 tisuća ljudi.

Stambeni kompleks Alt-Erlaa bio je izgrađen sedamdesetih godina prošlog stoljeća i s niskim stanarinama i danas se smatra primjerom modela rješavanja stambene politike za sve slojeve.

I danas vrijedi za primjer modela rješavanja stambene problematike za sve društvene slojeve. Na vožnju brzim liftom do najvišeg kata potroši se koliko i za jedva izgovorenu rečenicu, s vrha se vidi pola Donje Austrije. Do stanice podzemne željeznice je dobra minuta hoda.

“Ovo nije geto”, kaže nam Markus Fischer, jedan od stanara. “Ovdje živimo svi – ljekari, pravnici, električari, radnici i zidari. Mladi koji misle da je drugdje bolje, nakon nekoliko godina se vrate”, kaže Fischer. Na stan se čeka do šest godina, stanarina s grijanjem, uključujuči korištenje svih bazena, sauna i zajedničkih prostora za rekreaciju se kreće od 8 do dobrih 9 eura za kvadratni metar, odnosno za stan veličine 50 kvadratnih metara, približno 420 eura. Pri tome je naravno važan podatak da prosječna neto plaća u Austriji iznosi oko 2200 eura, a u Sloveniji 900 eura manje.

7 krovnih bazena, 7 unutrašnjih bazena koji se zagrijavaju, 21 sauna, dva zdravstvena centra, tri vrtića, dvije škole, na desetine igrališta, crkva, vrtovi na balkonima, knjižnica i vlastiti centar za reciklažu. Cijena najma dvosobnog stana u kompleksu Alt-Erlaa – 420 eura.

Također i starije zgrade nude udobnost za niske stanarine. Karl-Marx-Hof, izgrađen prije skoro stotinu godina, ukupne je dužine dobar kilometar i najduža je stambena zgrada na svijetu. U ovoj impozantnoj građevini koja izgleda kao paleta, živi oko 3000 ljudi. Izgrađeno je samo 20 posto tlocrtnih površina, sve ostalo su prostrani travnjaci i prostrani balkoni i terase. Ovdje se ostvarila vizija “svjetlosti, zraka i sunca”, koju su u periodu između ratova promovisali bečki socijaldemokrati.
.
Na drugoj strani Dunava, u okrugu Apsern, gdje je prije sto godina bio najsuvremeniji aerodrom u Europi, grad zajedno sa investitorima već nekoliko godina gradi cjenovno povoljnu i suvremenu četvrt. Ovih dana visoke svibanjske temperature natjerale su mještane da se rashlade u umjetnom jezeru oko kojeg je već izgrađeno više od 3000 novih stanova.

Seestadt-Aspern danas je jedan od najvećih projekata urbanog razvoja u Europi. Uskoro će u ovom novom dijelu Beča, u koji su gradski urbanisti već u samom startu projekta najprije doveli podzemnu željeznicu – živjeti više od 25 tisuća ljudi. “Kao da sam na odmoru, takav je osjećaj kada živiš ovdje”, govori nam mladi par koji se ovdje doselio prije dobrih godinu dana.

Većina stanova je subvencionirana, izgrađeno je također i suvremeno studentsko naselje sa 600 soba. 50 posto tlocrtnih površina rezervirano je za parkove, vrtove, rekreacijske namjene i zajedničke trgove. Ovo neće biti samo naselje za spavanje – grad ovdje planira i već gradi naučno-istraživački i obrazovni centar Smart City Wien sa radnim mjestima sa visokom dodatnom vrijednošću. Ne zaboravlja se ni ravnopravnost, skoro sve ulice su nazvane po ženama.

“Iz gledišta podstanara Beč je primjer za cijelu Europu. Ovakav broj kao i cijene najma neprofitnih stanova su jedinstvene. Također i kvaliteta zgrada i oprema tih stanova ne može se mjeriti ni sa jednim drugim gradom”, objašnjava Barbara Steenbergen, predsjednica Europskog udruženja podstanara. “I grad je za to spreman dobro platiti”, nastavlja dr. Kurt Stürzenbecher, socijaldemokratski gradski vijećnik i član gradskog stambenog odbora.

600 milijuna eura godišnje ide na stambene subvencije. “Postoji društveni konsenzus da 0,5 posto od bruto plaće odbija kako poslodavac tako i zaposlenik i to se slijeva u lonac stambenih subvencija”, dodaje Stürzenbecher. Koncept sa dugom tradicijom. Prije točno sto godina tadašnji gradski vijećnik za finansije Hugo Breitner poreznom reformom te stambenim taksama i porezima na nekretnine pokrenuo je prvi gradski stambeni program.

Gradili su i po 25 tisuća novih stanova godišnje, u gradnju je bilo uključeno više od 400 arhitektonskih ureda i samo 11 godina kasnije je u stanovima u vlasništvu grada već živio svaki deseti Bečanin. Drugu značajniju stambenu ofanzivu je donio pad željezne zavjese i doseljavanje iz sudjednih država. Svake godine je grad gradio i renovirao više od 10 tisuća stanova. Kvaliteta života se upravo zbog toga uveliko poboljšala. Ako je 1984. godine 39 posto stanova bilo “podstandardno”, 2009. godine je takvih bilo još samo pet posto.

“Upravo zbog dugogodišnje tradicije bečkog stambenog modela nije ga jednostavno kopirati u druge gradove”, jasan je dr. Koen Smet, ekonomist Bečkog ekonomsko-poslovnog fakulteta. “Situacija u Beču se razvijala u povijesnom kontekstu.« S njim se slaže i Steenbergen i dodaje: »Nemoguće je u nekoliko godina dostići nivo Beča, a u nekom trenutku treba početi graditi. Nema drugog rješenja.”

Socijaldemokratska stranka, koja gradsku politiku sa izuzetkom nekoliko godina za vrijeme Drugog svjetskog rata, vodi već više od sto godina, bila je zbog novih građevinskih propisa izložena kritikama oporbe o retrosocijalzmu. Propisima bečka gradska vlast želi još više posegnuti u privatno tržište, kada se radi o kupovini nekretnina i stambenim projektima, jer dvije trećine novogradnje na novim zemljištima na kojima su gradske vlasti dale zeleno svjetlo za prekvalifikaciju iz poljoprivrednih u građevinska, moraju biti subvencionirani stanovi.

Osim toga grad još uvijek ima više od 2,7 milijuna kvadratnih metara vlastite prostorne rezerve. “Cjenovno dostupan stan ne smije biti privilegija za više zarade, nego je osnovno pravo u Beču. Za mene je stambeno pitanje ključno područje za ostvarivanje socijalne sigurnosti u našem gradu”, kaže Kathrin Gaal, koja kao gradska vijećnica vodi bečki stambeni odjel. “Cilj je bila borba protiv spekulacija sa zemljištima, koja su glavni pogon cijena u stambenoj gradnji.”

Velika prednost Beča je posebno u tome da postoji vrlo dobra suradnja sa neprofitnim upraviteljima nekretnina, koji u prvom redu ne rade za dobit, nego većinu prihoda ulažu u obnovu ili u nove zgrade. Vlasnici takvih stanova ne smiju biti građevinske firme – između sebe mogu podijeliti samo 2 posto ukupne dobiti.

Stan kao ljudsko pravo

Bečki gradonačelnik Ludwig negira da u Beču postoji socijalističko stambeno tržište. “Prije svega tržište je prilagođeno podstanarima”, odgovara na kritike. “Važno je da počnete sa skladištenjem nekretnina. Od pada zida se Beč povećao za oko 400.000 ljudi. To je bio veliki izazov, posebno za upravljanje zemljištima i stambenu gradnju. Nama je uspjelo jer smo vrlo ciljano otkupljivali zemljišta, prvenstveno na područjima degradiranih željezničkih stanica ili na primjer nekadašnjih vojarni.”

Ključno je bilo, kako je već više puta naglasio Ludwig, da velika urbana područja nisu razvijali jedno za drugim, nego više odjednom, da bi na taj način zadovoljili potrebe stanovništva. “Upravljamo subvencioniranim stanovima ne samo na periferiji kao drugi veliki gradovi, nego u svim okruzima i pokušavamo ih čuvati i širiti i u budućnosti. Ne počivamo na tome, nego se trudimo osigurati daljni razvoj stambenog tržišta na način da i u budućnosti što više Bečana ima cjenovno povoljne subvencionirane stanove.”

Bečki stambeni program, koji je pokrenut još dvadesetih godina prošlog stoljeća je zbog svoje uspješnosti naravno zanimljiv za mnoge druge velike gradove. Zbog toga što u austrijskoj prijestolnici, za razliku od mnogih drugih europskih gradova, općinske stanove nisu rasprodali i na taj način očuvali vlastiti stambeni fond, bečki model je teško prenijeti drugdje. Dakle, osnovno načelo gradske politike još uvijek može poslužiti kao vodilja, kaže vijećnik Kurt Stürzenbecher. “Najvažnije je da ne vjerujemo samo tržištu, nego da popravimo tržište i na stan gledamo kao na ljudsko pravo, a to pravo se mora ostvarivati državnim i općinskim, odnosno gradskim sredstvima.”

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram

Tagovi

[kulinban]

Pogledajte razliku u cijeni električne energije u Njemačkoj i BiH
Divljaju cijene električne energije na evropskom tržištu.

"Danas je cijena MW/h na mađarskoj berzi Hupx na momente iznosila oko 800 eura. U Njemačkoj je dosegla 700 eura. Poređenja radi, domaćinstva u BiH plaćaju manje od 40 eura po MW/h, dok je za privredu oko 75 eura po MW/h", navodi Istraga.ba na Twitteru.

[kulinban]

Ovo su gradovi s najskupljim nekretninama u Europi

PARIZ i München ove su godine najskuplji europski gradovi po pitanju cijene nekretnina, proizlazi iz studije koju je u petak objavila konzultantska tvrtka Deloitte.

Kupci novog stana u Münchenu moraju platiti prosječno 10.500 eura za četvorni metar, kaže Deloitte.

Samo je Pariz skuplji, s prosjekom cijene od 13.462 eura. London, Oslo i Frankfurt su znatno jeftiniji, s oko 8400 eura.

Najjeftinije u Bugarskoj

S druge strane, u bugarskim gradovima Varni i Burgasu na Crnom moru novi stanovi mogu se naći za prosječno oko 900 eura po četvornom metru.

Stručnjaci Deloittea napravili su studiju analizom cijena nekretnina u 68 velikih gradova u 23 europske zemlje. Stručnjak za nekretnine Michael Müller rekao je da su cijene gradnje porasle u čitavoj Europi.

Prekinuti dobavni lanci i manjak građevinskog materijala povećali su rizik u planiranju i izvedbi građevnih projekata. Dodatni problemi su inflacija i nedostatak radnika, što dodatno diže cijene, rekao je Mueller. Ipak, rast kamata mogao bi usporiti potražnju i rast cijena.

[kulinban]

Za život u Njemačkoj 3.600 eura neto mjesečno više nije dovoljno

S obzirom na skok cijena energenata i hrane, njemačke banke su za nadolazeće mjesece prognozirale sumoran razvoj događaja za njemačka domaćinstva.

Prema njihovom izračunu 3.600 eura neto mjesečno više nije dovoljno za jedno domćinstvo, no mediji koji o tome izvještavaju ne navode koliko članova ima u tom domaćinstvu.

Prema izračunima bankarske grupacije, 60 posto domaćinstava već sada troši cjelokupni mjesečni prihod i dio ušteđevine samo za podmirenje troškova života. To je u utorak na konferenciji za medije objavio Helmut Schleweis, predsjednik Udruženja njemačkih štedionica i žiro banaka.

Njemački mediji pišu kako 3.600 eura neto više nije dovoljno za jedno domaćinstvo

Aktuelna procjena bilanci više od 300.000 pravnih osoba pokazala je da domaćinstvima koja mjesečno zarađuju manje od 3.600 eura neto, s obzirom na trenutnu situaciju, na kraju mjeseca ne ostane ništa novca.

Schleweis je hitno savjetovao saveznu vladu da uzme u obzir te dohodovne skupine u paketima pomoći koji uskoro dolaze. Uostalom, suzdržano ponašanje potrošača negativno će utjecati i na maloprodaju i opću ekonomiju u ovoj zemlji.

Prema riječima Schleweisa, ne samo privatna domaćinstva, već i kompanije mogu doći do svojih egzistencijalnih granica zbog inflacije i visokih cijena energije. Banke stoga apeliraju na ograničavanje cijena energije. Domaćinstva i kompanije također bi morale učiniti svoj dio i uštedjeti barem 20 posto energije te se sve više oslanjati na obnovljive izvore energije prenosi Fenix-magazin.

[kulinban]

[kulinban]

U Njemačkoj sve više umirovljenika mora i dalje raditi

1.066.895 - to je broj ljudi u Njemačkoj koji rade sa 67 ili više godina. Preko 400.000 čak je starije od 70 godina. Njihov broj stalno raste. Već se traži povećanje zajamčene mirovine - i produljenje radnog vijeka.

Prema podacima savezne vlade na upit Lijeve stranke 1.066.895 zaposlenika imalo je ove godine 67 ili više godina. Bilo je to oko 15.000 ljudi više nego lani – i 200.000 više nego 2015. Podaci savezne vlade pokazuju i da je više od 400.000 zaposlenika trenutačno starije od 70, a oko 138.000 čak i starije od 75 godina.

U uredima - ili na ulici

Zaposlenici stariji od 67 godina rade u uredima, na poslovima čišćenja, skladištenja, poštanskih usluga, dostave ili inženjeringa građevinskih usluga, a među više od 13.000 zaposlenika starijih od 85 godina ima i 446 aktivnih vozača u cestovnom prometu.

„Siromaštvo u starijoj dobi i male mirovine tjeraju ljude da se vrate u svijet rada", rekao je Dietmar Bartsch, šef parlamentarne skupine Ljevice u Bundestagu u izjavi za Redakcijsku mrežu Njemačke (RND). „Za mnoge ovo nije dobrovoljna odluka, već nužna jer njihova mirovine nije dostatna za život."

Bartsch traži minimalnu mirovinu od 1200 eura

S obzirom na rekordnu inflaciju, velika mirovinska reforma postaje sve hitnija, naglasio je Bartsch. On se zalaže za podizanje razine mirovina na 53 posto prosječne plaće, kao i za uvođenje minimalne mirovine od 1200 eura. „Potreban nam je mirovinski fond u koji uplaćuju svi građani s dohotkom od rada - i saborski zastupnici i državni službenici i samostalno zaposleni i šefovi državnih firmi", rekao je šef kluba zastupnika Lijeve stranke.

Kasnije u mirovinu

Prema sadašnjim zakonima svi rođeni prije 1953. mogu ići u punu mirovinu sa 63 godine starosti bez odbitaka ako su prije toga radili 45 godina. Kod mlađih ljudi se ta dobna granica pomiče, tako da će do 2029. ona doći na punih 67 godina starosti

Predsjednica mirovinskog osiguranja Gundula Roßbach kaže da „ljudi koriste mogućnosti koje im zakon pruža". "Ako je netko radio 45 godina, on razmišlja o prijevremenoj mirovini."

Predsjednik Udruge poslodavaca Rainer Dulger smatra da sadašnja regulativa nije održiva. On kaže da bi dobnu granicu za odlazak u mirovinu trebalo prilagoditi povećanju očekivanog životnog vijeka, s obzirom na to da je sadašnja regulativa dovela do manjka stručnjaka jer mnogi visokokvalificiranu radnici naprosto firmama više nisu na raspolaganju. „Ako bi se uveo automatizam kasnijeg odlaska u mirovinu, ne bi bilo potrebno donositi politički nepopularne odluke", naglašava Dulger.

Problemi mirovinskog fonda

Dulger je svoje zahtjeve obrazlaže činjenicom da mirovinskom fondu treba sve više poreznog novca. S obzirom na očekivani odlazak u mirovinu brojnih pripadnika tzv. baby-boom-generacije, postoji realna opasnost da će biti potrebno sve više povećavati doprinose za mirovinsko osiguranje zaposlenih.

Iduće godine njemačka vlada namjerava predstaviti sveobuhvatni mirovinski paket kako bi se dugoročno stabilizirala razina mirovinskog osiguranja. No koalicija je već najavila da neće dopustiti daljnje podizanje dobi za odlazak u mirovinu.

m.dw.com/bs/sve-vi%C5%A1e-umirovljenika-u-njema%C4%8Dkoj-mora-i-dalje-raditi/a-64228358

[kulinban]

Hrvatska više nije druga najsiromašnija država EU
Hrvatska više nije druga najsiromašnija država EU. Tehnički se radi o nečemu što se dogodilo 2021., ali smo tek ove godine saznali za to. Mjereno stvarnom individualnom potrošnjom po stanovniku (SIP), standard u Hrvatskoj je na 73 posto prosjeka EU. To je bolje od Litve, Slovačke, Mađarske i Bugarske.

Mjereno BDP-om po stanovniku korigiranim za kupovnu moć, Hrvatska je sa 70 posto prosjeka EU ispred Slovačke, Grčke i Bugarske. Uobičajeno je da se BDP po stanovniku koristi kao pokazatelj razine blagostanja u državama, ali on nije jedini takav pokazatelj.

Pokazatelj koji bolje odražava stanje blagostanja u kućanstvima jest SIP po stanovniku, a bolji je za procjenu standarda u nekoj državi od BDP-a po stanovniku jer mjeri stvarnu potrošnju kućanstava korigiranu za razlike u cijenama. Okvirno vrijedi da SIP točnije mjeri standard stanovništva, a BDP snagu gospodarstva. Ali razlika od par postotnih bodova koja se pojavljuje ne mijenja ništa drastično.

U razdoblju od 2010. do 2014. Hrvatska je bila na 60-61 posto EU, a tek od 2015. smanjuje razliku između sebe i prosječne razine razvijenosti EU. Rastom BDP-a od 5.9 posto u 2022. godini, što je jedna od većih stopa u cijelom svijetu, a ne samo u EU, još je više u prosjeku.

Ipak, trebat će još nekoliko godina relativno visokog rasta BDP-a u usporedbi s ostalim državama EU da bismo bili sigurni kako je približavanje prosjeku pravilo, a ne izuzetak. Kako se BDP po stanovniku, koji je mjera opće snage gospodarstva, bude približavao prosjeku EU, tako će se približavati i SIP, mjera standarda stanovništva.

[kulinban]

Usporedili smo cijene mobitela i laptopa u Hrvatskoj, Sloveniji i Njemačkoj

www.index.hr/mobile/vijesti/clanak/usporedili-smo-cijene-mobitela-i-laptopa-u-hrvatskoj-sloveniji-i-njemackoj/2426290.aspx

[kulinban]

Ovo su cijene u Hrvatskoj i u drugim zemljama eurozone. Pogledajte

www.index.hr/vijesti/clanak/ovo-su-cijene-u-hrvatskoj-i-u-drugim-zemljama-eurozone-pogledajte/2426680.aspx?index_tid=301428

[kulinban]

Europe: Cost of Living Index by City 2023

www.numbeo.com/cost-of-living/region_rankings.jsp?title=2023&region=150

Rank /City /Cost of Living Index
1 Basel, Switzerland 127.0
2 Zurich, Switzerland 120.8
3 Lausanne, Switzerland 119.7
4 Zug, Switzerland 118.5
5 Bern, Switzerland 116.1
6 Geneva, Switzerland 107.1
7 Oslo, Norway 93.5
8 Stavanger, Norway 91.0
9 Bergen, Norway 90.0
10 Trondheim, Norway 86.7
11 Tromso, Norway 86.4
12 Saint Helier, Jersey 86.0
13 Reykjavik, Iceland 85.8
14 Odense, Denmark 85.0
15 Copenhagen, Denmark 82.3
16 Arhus, Denmark 80.7
17 Espoo, Finland 77.3
18 Dublin, Ireland 77.1
19 Nice, France 77.0
20 Aalborg, Denmark 76.9
21 Haarlem, Netherlands 76.4
22 Paris, France 76.1
23 Luxembourg, Luxembourg 74.6
24 Utrecht, Netherlands 74.4
25 Lyon, France 74.2
26 London, United Kingdom 74.2
27 Milan, Italy 73.6
28 Munich, Germany 73.1
29 Nijmegen, Netherlands 72.9
30 Amsterdam, Netherlands 71.4
31 Breda, Netherlands 71.2
32 Valletta, Malta 70.9
33 Stockholm, Sweden 70.8
34 Hamburg, Germany 70.4
35 Maastricht, Netherlands 70.3
36 Turku, Finland 70.2
37 Frankfurt, Germany 70.1
38 Groningen, Netherlands 70.1
39 Cambridge, United Kingdom 69.8
40 Innsbruck, Austria 69.7
41 Berlin, Germany 69.7
42 Guildford, United Kingdom 69.3
43 Galway, Ireland 69.2
44 Antwerp, Belgium 69.1
45 Toulouse, France 69.0
46 Helsinki, Finland 68.9
47 Brussels, Belgium 68.8
48 Cork, Ireland 68.8
49 Eindhoven, Netherlands 68.5
50 Graz, Austria 68.1
51 Dusseldorf, Germany 68.1
52 Grenoble, France 67.5
53 Rotterdam, Netherlands 67.2
54 Brighton, United Kingdom 67.2
55 Salzburg, Austria 67.1
56 Leuven, Belgium 67.0
57 Bonn, Germany 67.0
58 Linz, Austria 66.7
59 Florence, Italy 66.7
60 Nantes, France 66.7
61 Heidelberg, Germany 66.2
62 Gent, Belgium 66.2
63 Bologna, Italy 66.2
64 Rome, Italy 66.1
65 Cologne, Germany 66.1
66 Sliema, Malta 65.8
67 Bristol, United Kingdom 65.6
68 Karlsruhe, Germany 65.6
69 Limerick, Ireland 65.5
70 Oxford, United Kingdom 65.5
71 Genoa, Italy 65.5
72 Marseille, France 65.5
73 Delft, Netherlands 65.4
74 Mannheim, Germany 65.4
75 Trento, Italy 65.3
76 Reading, United Kingdom 65.2
77 Bergamo, Italy 65.2
78 Dortmund, Germany 65.1
79 Trieste, Italy 64.9
80 Lund, Sweden 64.7
81 Parma, Italy 64.7
82 Freiburg im Breisgau, Germany 64.7
83 Uppsala, Sweden 64.3
84 Brescia, Italy 64.2
85 Enschede, Netherlands 64.1
86 Stuttgart, Germany 64.1
87 Manchester, United Kingdom 64.0
88 Treviso, Italy 63.7
89 Tampere, Finland 63.7
90 Bremen, Germany 63.6
91 Liverpool, United Kingdom 63.6
92 Bournemouth, United Kingdom 63.4
93 Glasgow, United Kingdom 63.3
94 Padova, Italy 62.8
95 Malmo, Sweden 62.7
96 The Hague (Den Haag), Netherlands 62.7
97 Cagliari, Italy 62.7
98 Nottingham, United Kingdom 62.5
99 Plymouth, United Kingdom 62.4
100 Lille, France 62.4

[kulinban]

Usporedili smo cijene u njemačkom i hrvatskom DM-u, neke razlike istih proizvoda su drastične

www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/usporedili-smo-cijene-u-njemackom-i-hrvatskom-dm-u-neke-razlike-istih-proizvoda-su-drasticne-15294616

Nije samo Lidl i nisu samo Brežice - što se više u javnosti govori o činjenici da su hrana i potrepštine u Hrvatskoj preskupi, to se više gomilaju dokazi koji to i više nego plastično dokazuju.

Ovog puta to smo provjerili na primjeru njemačkog i hrvatskog DM-a, koji je posljednjih dana tema na društvenim mrežama na kojima korisnici objavljuju primjere identičnih proizvoda s drastično različitim cijenama u njemačkim i hrvatskim trgovinama.

Čini se da je u Njemačkoj jeftinije praktički sve što se uspoređuje - od kozmetike, preko sredstava za čišćenje, do dječje hrane ili hrane općenito.To smo provjerili na primjeru košarice u koju smo nasumično stavili 17 proizvoda i usporedili koliko stoji u Hrvatskoj, a koliko u Njemačkoj.

Veći PDV

Kako je moguće da roba, čim prijeđe granicu, poskupi za gotovo 30 posto? - Odstupanja u cijenama u usporedbi s drugim tržištima isključivo su rezultat različitih uvjeta poslovanja. Primjerice, manja mreža prodavaonica nepovoljnija je u smislu troškova logistike, najma i ostalih operativnih troškova.

Također, u Hrvatskoj poslujemo po drugačijim uvjetima i imamo drugačije transportne rute i dobavljače, a na razliku u cijenama utječu i različiti sustavi u području naknada i poreza. Tako je, primjerice, stopa PDV-a u Njemačkoj niža od one u Hrvatskoj - rekla je Gordana Picek, prokuristica i voditeljica resora nabave i marketinga u DM-u.

Dodaje da dobavljači potom moraju prilagoditi proizvode koji su deklarirani na njemačkom ili nekom drugom jeziku, a koji su namijenjeni tržištu srednje i istočne Europe, te ih uskladiti sa zakonskim regulativama koje se razlikuju po zemljama, što zahtijeva i dodatne logističke procese.

Osim toga, iz DM-a poručuju da su ovog siječnja dodatno snizili redovne cijene 700 proizvoda u sklopu koncepta Dobre cijene u svako vrijeme, kojim jamče da se cijene u DM-u neće mijenjati tijekom najmanje četiri mjeseca. Podatke o marži u Hrvatskoj i Njemačkoj nisu otkrili.