|
Post by kulinban on Mar 10, 2020 13:25:10 GMT
Knjiga se može skinuti na donjem linku 95.940 imena ubijenih i nestalih u "Bosanskoj knjizi mrtvih" www.klix.ba/vijesti/bih/95-940-imena-ubijenih-i-nestalih-u-bosanskoj-knjizi-mrtvih/130121107"Bosanska knjiga mrtvih", popis 95.940 imena ubijenih i nestalih u ratu '92.-'95. u Bosni i Hercegovini, koji je sačinio Istraživačko-dokumentacioni centar, predstavljena je danas bh. javnosti u Sarajevu. U četiri toma "Bosanske knjige mrtvih", svaki na hiljadu strana, je 95.940 žrtava identificirano imenom i prezimenom, imenima roditelja, datumom i mjestom rođenja, nacionalnom pripadnošću, podacima o tome da li su bili civili ili vojnici, kojoj su vojsci pripadali te datumom i mjestom stradanja. Ovo jedinstveno i izuzetno važno djelo trajni je svjedok tragičnom vremenu i spomenik svim žrtvama navedenim u njemu, riječi su profesora Omera Ibrahimagića, jednog od promotora. Tokača: Kraj igre s brojevima Istraživačko-dokumentacioni centar sa direktorom Mirsadom Tokačom na čelu na sakupljanju podataka radio je punih deset godina. "Bosanskom knjigom mrtvih", prema riječima profesora Ibrahimagića, prekida se kultura koja mrtve i nestale posmatra samo kroz statističke brojeve. Autor djela od izuzetne važnosti za našu prošlost, sadašnjost i budućnost, Mirsad Tokača, ističe da praktično prvi put na jednom mjestu u jednom formatu imamo identitet građana BiH koji su ubijeni ili su nestali u periodu od 1992. do 1995. "Poimenični popis žrtava je važan zato što više neće biti igre s brojevima. Uvodimo standarde u kojima oni koji hoće da govore o brojevima moraju ponuditi imena. Mi ovim, također, čuvamo sjećanje na naše sugrađane i pokušavamo osloboditi dnevni narativ mitske priče, ideologija, političkih i nacionalnih interesa i nazivamo stvari pravim imenom, a to je ime i prezime žrtve", kaže Tokača i dodaje da nije riječ o konačnom broju ubijenih i nestalih. "To je broj do kojeg smo mi došli. U četvrtoj knjizi je blizu 5.000 imena za koja nismo sa potpunom pouzdanošću mogli utvrditi okolnosti smrti i ostavljamo građanima da provjere ta imena i da nam daju nove podatke kako bismo i njih uvrstili u statistiku", naglasio je Tokača. Knjigu je Istraživačko-dokumentacioni centar izdao u saradnji sa Fondom za humanitarno pravo Beograd. Nataša Kandić, osnivačica Fonda i koordinatorica Inicijative za Rekom, naglasila je da je "Bosanska knjiga mrtvih" jedinstvena iz više razloga. "Osnovni razlog je zato što prvi put imamo knjigu u kojoj su imena ljudi navedena nezavisno od nacionalnosti, grada, zanimanja, socijalnog porijekla, a svi su direktno u borbenim dejstvima ili kao civili poginuli ili su zbog rata nestali, a njihova sudbina do danas nije razjašnjena", kazala je Kandić. Najvažniji događaj u poslijeratnoj BiH Ne postoji, kako kaže, nijedan pouzdaniji izvor koji ima više podataka o ljudima koji su poginuli u ratu. "Drugi veliki značaj ove knjige je što je podstakla da se u regiji nastavi poduhvat imenovanja žrtava i u osnovi Inicijative Rekom leži ista ideja, da se proces pomirenja započne imenovanjem i identificiranjem žrtava. Imena su provjerljiva, brojke nisu ukoliko nema imena. Balkanska kultura, Prvi i Drugi svjetski rat te ratovi '90-ih godina pokazuju našu političku, socijalnu i ljudsku sklonost prema brojkama, a brojke se koriste u političke svrhe, a nikako u svrhe sprečavanja budućih sukoba. Kada imamo imena onda je to kraj zloupotreba i manipulacija. To je početak pomirenja. Kada je zadovoljen ovaj ulsov onda države u regiji moraju da stave pečat na priznavanje žrtava", rekla je direktorica Fonda za humanitarno pravo. Ona je naglasila da, ukoliko je od 95.000 stradalih 62.000 Bošnjaka i više od 30.000 bošnjačkih civila, "onda se itekako može zaključiti da je rat u osnovi bio rat protiv civila".
I profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu Ivan Šarčević smatra da je "Bosanska knjiga mrtvih" elementarna za istraživanje rata u širem smislu te da doprinosi depolitizaciji žrtava i imena.
"Ovo je jedan od najvažnijih događaja u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini", istaknuo je Šarčević.
|
|
|
Post by berchiche on Aug 16, 2020 14:53:15 GMT
Da li se zna koliko je Bosnjaka civila ubijeno od strane UZP-a (HVO bojovnika)? I da li imaju igdje obradjeni svi ratni zlocini pocinjeni od strane Hrvata nad Bosnjacima?
|
|
|
Post by kotroman on Oct 12, 2020 11:52:13 GMT
Našao sam i ovaj podatak. Ne znam broje li se ovdje gubici JNA i paravojnih jedinica ili je ovo konačan zbroj za VRS što parastosaju, jer u toj knjizi mrtvih, koliko sam upućen, piše da se među navedenim vojnim gubicima (20,775) broje samo ljudi za koje je potvrđeno gdje i kada su stradali te samo se zbrajaju oni iz Bosne i Hercegovine, što bi značilo da isključuje mnoge Prekodrince iz JNA i čet-jedinica.
|
|
|
Post by kulinban on Oct 14, 2020 6:36:50 GMT
uz svu silu JNA oružja linki strateško-taktičku prednost koju im je ostavila, nabijajaući topove i tenkove na svaku čuku, i stavljajući gradove u opsadu, i pomoć srpko čentičkih govana iz Smrdije, potomci bosasnkih vlaških kmetova i čobana, koje turci dovedoše u Bosnu, opet su zalijepili u tolikom broju šta bi još bilo da nam bjelosvjetska zavjera nije nametnula embargo na oružje
da su kao ratnici bili obična govna dokazuje najbolje hrvatska Oluja kada su u bježaniji sa tenkovima gazili preko svojih traktorista
i general Kukanjac i opisuje kao nesposobne link
a o "hrabrosti" četničkih govana sve je rekao i Milošević, izjavom u Dejtonu, gdje ih je zakucao link
|
|
|
Post by berchiche on Oct 19, 2020 15:26:05 GMT
Vlasti u Srbiji objavile su brojku poginulih Srba iz Srbije i Crne Gore do 19.5.1992. (do raspuštanja JNA). Nisu objavili poslije tog datuma, jer bi to očigledno značilo učešće Srbije i Crne Gore u Agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Do 19.5.1992. u Bosni i Hercegovini je poginulo dobrovoljaca, rezervista i redovnih vojnika JNA iz Srbije i Crne Gore = 964 lica. Oni nisu uključeni niti u jedne zvanične podatke do sad, jer su objavljeni tek 16.12.2016. godine. Više mozete pročitati ovjde: www.glasamerike.net/a/koalicija-za-rekom-predstavljeni-podaci-o-broju-ubijenih-tokom-ex-yu-ratova/3638747.html
|
|
|
Post by kotroman on Nov 24, 2020 4:57:53 GMT
Baš zanimljiv članak. Hvala na dijeljenju! Znači svega... 24,148 zločinaca s obiju strana Drine po sabranim izvorima. Kad bi ova cifra od 964 srazmjerna ostala kroz ostatak mjeseci 1992. godine, koja je za njih najkrvavija bila, to bi dalo još nekih 6,500-7,000 Prekodrinaca, premda je to možda preoptimistično. U svakom slučaju, bagra je svojski raskrvarila.
|
|
|
Post by kulinban on May 11, 2022 21:15:39 GMT
TIRADA ŽELJKE CVIJANOVIĆ: 'Poginulo je 23.000 najboljih srpskih sinova' Predsjednica RS-a Željka Cvijanović čestitala je pripadnicima Vojske Republike Srpske (VRS) i Trećeg pješadijskog (Republika Srpska) puka Oružanih snaga BiH 12. maj - Dan VRS-a i 30 godina od njenog formiranja, te ukazala na "časni i slavni put vojske i slobodu koja je plaćena životima više od 23.000 najboljih srpskih sinova". Cvijanovićka je istakla da je formiranje VRS-a 12. maja 1992. godine jedan "od najvažnijih datuma u novijoj historiji srpskog naroda kada je trasirana njegova sudbina na ovom prostoru",. “Nastala iz potrebe da zaštiti sopstveni narod i pravo na život na vjekovnim ognjištima, vojska je bila glavna i odlučujuća snaga u odbrani Republike Srpske”, istakla je Cvijanovićeva. “Zato se danas sa posebnim pijetetom sjećamo svih koji su nam hrabrim djelima, ne štedeći svoje živote i dijelove tijela, omogućili stvaranje slobodne, jake i postojane Republike Srpske, ali i trajno obavezali da je čuvamo i jačamo, kao najveću tekovinu i garanciju naše stabilnosti i budućnosti”, istakla je Cvijanovićka, prenosi Banjaluka.net. Ona je navela da je uvjerena da će Treći pješadijski (Republika Srpska) puk nastaviti da čuva uspomene na junake, tradiciju i slavne pobjede VRS-a. “Povodom 12. maja - Dana VRS-a i 30 godina od njenog formiranja, svim pripadnicima VRS-a i Trećeg pješadijskog (Republika Srpska) puka Oružanih snaga BiH, u ime građana Republike Srpske i svoje ime, upućujem iskrene čestitke”, istakla je Cvijanovićeva. "Skupština srpskog naroda u BiH na zasjedanju u Banjoj Luci 12. maja 1992. godine donijela je odluku o formiranju Vojske Republike Srpske. Kroz Vojsku Republike Srpske je prošlo 210.000 boraca, a 23.801 njen pripadnik položio život u Odbrambeno-otadžbinskom ratu za odbranu RS-a". Inače, riječ je o vojsci čiji je komandant bio ratni zločinac Ratko Mladić osuđen u Haagu na doživotnu robiju, a idejni tvorac također ratni zločinac i također osuđen u Haagu na doživotnu robiju Radovan Karadžić. A ta vojska, kriva je za genocid u Srebrenici, zločine u Prijedoru, Foči, Višegradu..., otvaranje koncetracionih logora, opsade Sarajeva, Goražda, Bihaća..., mučenja, silovanja, maltretiranja, ubistva, progone, granatiranja... Između ostalog. (D. B.)
|
|
|
Post by kotroman on Oct 11, 2022 13:19:55 GMT
O združenom agresoru sa zapadnog fronta. Iz "Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu" (knjiga druga), Smail Čekić, str. 1050. Ne mogu razaznati na koje se djelo fusnota referira, ali prema popisu literature same knjige moglo bi biti jedno od ovih: 1) RAT U HRVATSKOJ I BOSNI I HERCEGOVINI 1991.- 1995, uredili B. Magaš i I. Žanić, Zagreb - Sarajevo 1999. 2) B. Bogićević, RAT JE PLANIRAN, u : F. Ademović, JNA BEZNAĐE ZLA, Sarajevo 1997. To bi bilo dobro pronaći radi provjere i dodatnih podataka. Još ču iščitati ovo.
|
|
|
Post by kulinban on Nov 16, 2022 13:41:55 GMT
U agresiji na Bosnu i Hercegovinu u jedinicama Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane učestvovalo je i nekoliko stotina stranih plaćenika (Nijemaca, [ve|ana i Britanaca). Većina plaćenika regrutovana je preko emigrantskih organizacija Hrvatski državotvorni pokret i Hrvatsko revolucionarno bratstvo, koje je Hrvatska pomagala nakon dolaska Franje Tuđmana. Među njima se posebno isticao Nijemac Jirgen [mit (Jürgen Schmidt), koji je komandovao tenkovskim jedinicama pri napadu na Prozor i Gornji Vakuf. Prilikom napada na Mostar u maju 1993. jednu diverzantsku jedinicu je vodio Nijemac Hofman (Hoffman). Obuku lokalne jedinice Džokeri u Vitezu vršili su po jedan Englez i Poljak. Interventni vod Hrvatskog vijeća obrane u Livnu vodio je plaćenik Patrik Havijer (Patrich Chavier). Jedan broj stranaca je regrutovano i iz redova otpuštenih kadrova njemačke armije.301 Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu u zapadnoj Hercegovini je bila prisutna i vojna policija iz Rijeke i Hrvatske posavine koja je bila nadređena lokalnoj, dok je nekoliko jedinica Hrvatske vojske stalno držano u pripravnosti duž dalmatinske obale, a koje su stalno bile u pokretu iz jednog grada u drugi, kako bi bile bliže frontu i brže se uputile na izvršenje “zadataka”.302 Znatan broj vojnika Hrvatske vojske poginuo je u agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu vojske. U napadu na i protiv jedinica Armije Republike Bosne i Hercegovine poginulo je više vojnika Hrvatske vojske nego u borbama protiv jedinica JNA i Vojske Jugoslavije na području Hrvatske. U Hrvatsku su, po Mesiću, dolazili lijesovi.303 General Martin Špegelj tvrdi kako je i sam general Bobetko priznao “da je u tim borbama, ne s četnicima, nego sa Armijom BiH bilo 9.000 mrtvih”. Međutim, generali koji su učestvovali u napadu na Bosnu i Hercegovinu, “kažu da je poginulo i više od 13.000 vojnika”, tvrdi Martin Špegelj. Pored toga, on iznosi i podatak da u Slavonskom Brodu, Čakovcu, Zagrebu “i drugdje postoje groblja vojnika i časnika koji su poginuli u Bosni i Hercegovini, a mnogo ih uopše nije dovezeno”.304 1050 301 Isto. 302 Isto. 303 ∴ RAT..., str. 129 i 134. 304 Isto, str. 135.
|
|
|
Post by kulinban on Nov 18, 2022 9:29:18 GMT
"Sa hrvatima u Bosni se retko ratovalo, nešto malo na početku rata"
|
|
|
Post by kulinban on Dec 14, 2022 12:59:22 GMT
K 1 Televizija 13.12.2022
|
|
|
Post by kulinban on Jan 20, 2023 21:08:38 GMT
Ljudski gubici u ratu u Hrvatskoj: 22.211 osobawww.jutarnji.hr/globus/politika/hrvatska-knjiga-mrtvih-konacna-istina-o-svim-ratnim-zrtvama-6915678
www.slobodnaevropa.org/amp/hrvatska-ljutski-gubici/28976312.html
15. januar/siječanj, 2018. Državni Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata uskoro će objaviti cjelovit izvještaj o ljudskim gubicima u ratu u Hrvatskoj. Prema trenutnim podacima, živote je izgubilo ili se još vode kao nestali 22.211 osoba. Ljudskim gubicima se drugačijom metodologijom bavi i nevladina udruga Documenta. I oni kažu da se njihova procjena ukupnih gubitaka ne razlikuje jako od one službene. "U bazi podataka Centra su imena 13.914 osobe na, uvjetno rečeno, hrvatskoj strani za koje se pretpostavlja da su smrtno stradale, od toga je 8257 hrvatskih branitelja, a 5.657 civila", kaže za RSE ravnatelj Centra Ante Nazor, naglašavajući da su to trenutačne brojke, koje će se sigurno još mijenjati. Tome valja pridodati 1.093 osobe (428 hrvatskih branitelja i 665 civila) koje se prema podacima Uprave za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja iz studenoga 2016. još vode kao nestale, tako da bi ukupni broj stradalih i nestalih s hrvatske strane bio 15.007 osoba. Na području pod kontrolom samoproglašene "Republike Srpske krajine" (RSK), ukupni broj stradalih i nestalih je 7.204 osobe."Prema podacima iz listopada prošle godine, stradale su 6.304 osobe, a 900 osoba srpske nacionalnosti (petoro vojnika i 895 civila) vodi se kao nestale. Od tog broja 6127 je srpske narodnosti: 395 pripadnika JNA, 3.086 pripadnika Srpske vojske Krajine, MUP-a RSK i srpskih paravojnih postrojbi i 1.782 civila. Za 864 poginule osobe s tog popisa status nije poznat. Preostalih 1.077 smrtno stradalih osoba na okupiranom području Hrvatske 1991-1995. su nesrpske narodnosti (od toga 821 Hrvat, 78 Muslimana/Bošnjaka, 25 Mađara itd.)", kaže Nazor. U bazi podataka Centra naveden je uzrok stradanja – ako je poznat. "Za gotovo sve smrtno stradale hrvatske branitelje, kao i za pripadnike srpskih snaga i civile na okupiranom području, poznate su okolnosti stradanja, što još nije slučaj kod smrtno stradalih civila na slobodnom području Hrvatske", kaže ravnatelj Nazor. U popis su uvrštene i osobe koje su pravomoćnim presudama utvrđene kao žrtve ratnih zločina.
|
|
|
Post by kulinban on Feb 4, 2023 10:25:40 GMT
Ubijani su ljudi u redovima za hljeb i vodu, djeca dok su se igralaNekoliko stotina masakara počinjeno je u Bosni i Hercegovini tokom rata od 1992. do 1995. godine. Počinjeni su na različitim područjima, a za veliki broj njih odgovorni nisu procesuirani i nisu odgovarali za smrt velikog broja ljudi. Opsada Sarajeva počela je 5. aprila 1992. godine, a okončana je 29. februara 1996. godine. Trajala je 1.425 dana. Za to vrijeme, oko 350.000 stanovnika bilo je izloženo svakodnevnoj vatri pripadnika nekadašnje JNA i paravojnih formacija, a kasnije pripadnika Vojske Republike Srpske, iz skoro svih vrsta naoružanja, sa položaja smještenih na okolnim brdima. Nisu uspjeli sići i zauzeti grad samo zahvaljujući ogromnoj volji, želji i naporima branilaca, mahom građana koji su se odazvali pozivu za odbranu, te u početku skoro goloruki, u patikama i farmericama, s minimalno naoružanja, stali na branik grada. Tokom opsade ubijen je 11.541 građanin Sarajeva, među njima 1.601 dijete, a više od 50.000 civila je bilo lakše ili teže ranjeno. Mete napada su bili ljudi koji su kupovali na pijaci, čekali u redu za vodu i hljeb, te djeca koja su se igrala u školskim dvorištima ili ispred zgrada. Procjenjuje se da je oko 500.000 projektila ispaljeno na Sarajevo za vrijeme opsade, dok je zabilježeno da je dana 22. jula 1993. godine na grad ispaljeno rekordnih 3.777 projektila. Na grad je dnevno u prosjeku ispaljivano 329 granata. Među najbrutalnijim masakrima koji su se dogodili u opkoljenom Sarajevu su oni na pijaci Markale. Prvi od dva masakra na pijaci Markale, u centru Sarajeva, dogodio se 5. februara 1994. godine između 12.10 i 12.20 sati, kada je s agresorskih položaja, koji su se nalazili na području Mrkovića, ispaljena minobacačka granata kalibra 120 milimetara. Granata je pala na prepunu pijacu, ubivši 68 građana, dok ih je 142 teže i lakše ranjeno. Drugi masakr dogodio se 28. augusta 1995. godine. Od granate ispaljene sa položaja snaga pod kontrolom Vojske Republike Srpske (VRS) ubijena su 43 civila na sarajevskoj pijaci Markale, od čega troje djece, dok ih je lakše i teže ranjeno 84. Minobacačka granata ispaljena sa agresorskih položaja iz pravca Trebevića, eksplodirala je kod sjevernog ulaza u sarajevsku Gradsku tržnicu 1995, te su srpske vojne, policijske i paravojne formacije počinile još jedan u nizu stravičnih zločina u ratu vođenom u BiH od 1992. do potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma u novembru 1995. godine. Radovan Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske, pred Mehanizmom za međunarodne krivične sudove (MMKS) pravosnažno je u martu 2019. godine osuđen na doživotnu kaznu zatvora, između ostalog, i za terorisanje i granatiranje građana Sarajeva, što je također jedna od tačaka za koje je na doživotni zatvor u junu prošle godine osuđen i Ratko Mladić, komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS). Za ubistva 68 građana Sarajeva i ranjavanje 142 njih osuđen je i komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa Stanislav Galić. Dragomira Miloševića je Haški tribunal 2009. osudio na 29 godina zatvora zbog terora nad civilima u Sarajevu. Masakr djece u Bakarevoj ulici na Bistriku dogodio se 1993. godine. Tog dana granata ispaljena sa srpskih položaja u okolici Sarajeva ubila je sedmero djece. Važno je spomenuti i masakr na mezarju u Budakovićima koji se dogodio 1993. godine, kada je granata ispaljena sa srpskih položaja usmrtila desetero, a ranila troje građana Sarajeva. Na Dobrinji je bilo nekoliko masakara koji su počinjeni nad civilima u ovom sarajevskom naselju tokom rata u BiH. Prvi masakr se desio 1993. godine u naselju Dobrinja III, kada je od dvije minobacačke granate ispaljene sa srpskih položaja, na mjestu između ulice Grada Bakua i Trga djece Dobrinje, ubijeno 15, a ranjeno 80 civila, uglavnom djece. Granate su ispaljene na mjesto gdje se odigravao Bajramski turnir u malom nogometu. Drugi masakr na Dobrinji dogodio se 1993. godine u ulici Hakije Turajlića 37, kada je od minobacačke granate ispaljene od srpskih položaja u redu za vodu stradalo 13 civila, a 15 ranjeno. Masakr u Ferhadiji ili masakr u ulici Vase Miskina je jedan od najstrašnijih zločina u historiji Sarajeva koji se dogodio 27. maja 1992. godine nad civilima koji su čekali u redu hljeb u glavnoj sarajevskoj ulici. Srpske snage su ispalile tri granate iz pravca Borija i usmrtile 26, a ranile 108 građana Sarajeva. Masakr u ulici Halači na Baščaršiji u Sarajevu dogodio se u augustu 1992. godine tokom opsade Sarajeva. Granata ispaljena sa srpskih položaja ubila je osmero, a teže ranila troje civila. Masakr u septembru 1992. godine dogodio se i u sarajevskom naselju Boljakov Potok, u općini Novi Grad Sarajevo. Granata ispaljena sa srpskih položaja ubila je devet civila koji su se okupili na dženazi rahmetli Fatime Jusić na mjesnom mezarju, a 20 teže ili lakše ranila. Masakri su se dogodili i na Alipašinom Polju. Prvi 30. augusta 1992. godine na Trgu solidarnosti broj 14 (tržnica) i tu je ubijeno 11 civila. Drugi se dogodio 22. januara 1994. godine. Ubijeno je šestero djece s tri granate. federalna.ba/AA
|
|
|
Post by kulinban on Jul 13, 2023 6:12:05 GMT
PODRINJE
Prema knjizi "Bosanska knjiga mrtvih" Mirsada Tokače (koja se može preuzeti na linku www.mnemos.ba/ba/home/Download) a u kojoj su navedena tačna imena, prezimena, godište, mjesto i način pogibije; u čitavom području Podrinja koje obuhvata opštine Bijeljina
Zvornik Ugljevik Šekovići Rogatica
Vlasenica Han Pijesak
Bratunac
SREBRENICA
Višegrad
Sokolac
Goražde Rudo
Čajniče Foča Kalinovik
ubijeno je sveukupno 29.752 ljudi, od čega 17.863 civila i 11.889 vojnika. Od toga su: Bošnjaci 24.117 ukupno, od čega civila 16.940 i vojnika 7.177, i Srbi 5.573 ukupno, od čega civila 870 i vojnika 4.703.
|
|
|
Post by kulinban on Jul 17, 2023 5:52:18 GMT
Pošteni Srbin o četničkoj propagandi lažiranja 3.500 poginulih srba u Bratuncu i Srebrenici
|
|