|
Post by kulinban on Sept 15, 2023 14:48:08 GMT
Pojedinačan popis broja ratnih žrtava u svim općinama BiHAnaliza prostorne distribucije ljudskih žrtava, što je i posljednji dio u prikazu „Bosanske knjige mrtvih“, podijeljena je u sedam regija, koje su vezane za doline rijeka, pa je tako šest regija dobilo nazive po rijekama, dok je Sarajevo, kao glavni grad BiH i posebno teritorijalno uređena administrativna jedinica, posebno tretirano. Dakle, riječ je o sljedećim regijama: Podrinje, Pounje, Neretva, Vrbas, Posavina, Centralna Bosna i Sarajevo. Sarajevo (kao regija)popis 1991.g. Glavni grad BiH bio je organiziran u deset općina, četiri gradske 1.Centar, 2.Stari Grad, 3.Novo Sarajevo i 4.Novi Grad i šest općina koje se nalaze u okruženje Ilidža, 6.Hadžići, 7.Pale, 8.Ilijaš, 9.Vogošća i 10.Trnovo. Od početka opsade Sarajeva pa do kraja rata ukupno je smrtno stradalo 13 952 stanovnika ili 14,54% u odnosu na ukupne gubitke u BiH. U tabeli ispod donosimo ukupan broj stradalih civila i vojnika, muškaraca i žena, u sarajevskim općinama. ![](https://i.postimg.cc/2y4frTFR/regija-sarajevo.jpg) Što se tiče nacionalne strukture žrtava u ovim općina, najveći broj žrtava, njih 9 429 su Bošnjaci, do čega je njih 5 574 poginulo u statusu vojnika, a 3 855 je ubijeno kao civili. Srba je ubijeno 3 573, od čega su 1 097 civil, a 2 476 vojnici, od čega su 2 241 pripadnici JNA-VRS. Od 810 poginulih Hrvata, 482 su poginuli kao civili, a 328 kao branitelji Grada u jedinicama ARBiH. Treba napomenuti kako je u obrani Sarajeva u jedinicama ARBiH poginulo 235 Sarajlija srpske nacionalnosti i 328 Hrvata u jedinicama ARBiH. Sarajevo (kao grad) pod opsadom
11.541 ubijenih (od toga 3.587 vojnika)
![](https://scontent.ftzl2-1.fna.fbcdn.net/v/t31.18172-8/12968164_882060875238680_8861767359411075085_o.jpg?stp=cp0_dst-jpg_e15_fr_q65&_nc_cat=101&ccb=1-7&_nc_sid=3c63d6&_nc_ohc=ub3PBiZAIfwAX92W1JK&_nc_ht=scontent.ftzl2-1.fna&oh=00_AfC6Cx4Uja4fbp_bzMXv4vELBzyMw0r5xQnIWJJYjdTPjQ&oe=65A106FE)
|
|
|
Post by kulinban on Sept 16, 2023 14:34:43 GMT
PodrinjeU regiji Podrinje svrstavaju se općine koje se nalaze uz rijeku Drinu ili njoj gravitiraju, a to su: 1.Bijeljina, 2.Bratunac, 3.Čajniče, 4.Foča, 5.Goražde, 6.Han Pijesak, 7.Kalinovik, 8.Rogatica, 9.Rudo, 10.Sokolac, 11.Srebrenica, 12.Šekovići, 13.Ugljevik, 14.Višegrad, 15.Vlasenica i 16.Zvornik. U Podrinju je stradalo ukupno 28 135 građana ili 29,32% u odnosu na ukupne ljudske gubitke u BiH. Tabela ispod donosi ukupan broj stradalih civila i vojnika, muškaraca i žena po navedenim općinama.
![](https://i.postimg.cc/xdjXFpDZ/Picsart-23-10-28-22-19-18-189.png) U odnosu na ukupan broj stradalih stanovnika Podrinja, Bošnjaka je poginulo 22 472, Srba 5 571 i 23 Hrvata. Najveći broj ubijenih Bošnjaka – civila je u općinama Srebrenica 5 233, Bratunac 2 076, Zvornik 2 017, Vlasenica 1641 i Foča 1513. U općini Srebrenica, također je nastradalo najveći broj Srba – civila, njih 158, u Foči 155, Bratuncu 127 i Goraždu 126.
Srebrenica Bošnjaka civila 5233 Srba civila 158
Bratunac Bošnjaka civila 2076 Srba civila 127
Vlasenica Bošnjaka civila 1641 Srba civila 29
PounjeU regiju Pounje svrstane su općine koje su smještene uz, ili u samoj blizini rijeke Une i u doline rijeke Sane, a to su: 1.Bihać, 2.Bosanska Dubica, 3.Bosanska Krupa, 4.Bosanski Novi, 5.Bosanski Petrovac, 6.Bosansko Grahovo, 7.Cazin, 8.Drvar, 9.Ključ, 10.Prijedor, 11.Sanski Most i 12.Velika Kladuša. U Pounju je stradalo 14 359 građana ili 14,96% u odnosu na ukupne ljudske gubitke u BiH. U tabeli ispod donosimo statističke podatke kao kod predhodnih tabela. ![](https://i.postimg.cc/CxmphmXk/regija-pounje.jpg) U odnosu na ukupne ljudske gubitke u ovoj regiji je stradalo 10 391 ili 72,36% Bošnjaka, 3 479 ili 24,22% Srba i 425 ili 2,95% Hrvata. Najveći broj Bošnjaka stradao je u općini Prijedor 3 689, od čega su 3 515 civili, Bihać 1362, od čega su civili 226, Velika Kladuša 1 095, od čega su 215 civili. Također, u općini Prijedor je stradalo najviše Srba, njih 933, od čega su 78 civili, Sanski Most 450, od čega su 135 civili, Bosanski Novi 410, od čega su 40 civili. Najviše Hrvata je stradalo u Prijedoru, njih 206, od čega su 186 civili i u Sanskom Mostu, njih 93, od čega su 85 civili. VrbasRegiju Vrbas činele su općine smještene cijelim tokom rijeke Vrbas i nekoliko općina koje su u blizini sliva ove rijeke, a radi se o sljedećim općinama: 1.Banja Luka, 2.Bosanska Gradiška, 3.Bugojno, 4.Čelinac, 5.Donji Vakuf, 6.Gornji Vakuf/Uskoplje, 7.Jajce, 8.Kotor Varoš, 9.Kupres, 10.Laktaši, 11.Mrkonjić Grad, 12.Prnjavor, 13.Skender Vakuf, 14.Srbac i 15.Šipovo. U regiji Vrbas ukupno je smrtno stradalo 8 124 stanovnika ili 8,46% od ukupnih ljudskih gubitaka u BiH. ![](https://i.postimg.cc/MKqrDkLm/0-Vrbas.png) ![](https://i.postimg.cc/66crhP7D/regija_Vrbas.jpg) U ovoj regiji smrtno je stradalo 4 660 ili 57,36% građana srpske nacionalnosti, 2 440 ili 30% su Bošnjaci, 1 000 ili 12% su Hrvati i 24 ili 0,2% ostalih nacionalnosti. U odnosu na ukupan broj stradalih građana srpske nacionalnosti, njih 4 240 ili 91% su vojnici i 420 ili 9% civili. Najveći broj poginulih vojnika je iz Banja Luke 1 496, Prnjavora 507, Bosanske Gradiške 447 i Mrkonjić Grada 338. Od 420 civila najviše ih je iz Mrkonjić Grada 123, Banja Luke 61, Bosanske Gradiške 55, Jajca 46. Od ukupno 2 440 stradalih Bošnjaka, njih 1 397 ili 57,13% od ukupnih ljudskih gubitaka Bošnjaka su vojnici i 1 043 ili 42, 87% civili. Najveći broj ubijenih Bošnjaka–civila bio je nastanjen u općini Kotor Varoš 294, Jajce 142, Gornji Vakuf 117, Donji Vakuf 110, Banja Luka 96, Bosanska Gradiška 91 i Bugojno 83. Najviše ubijenih Bošnjaka – vojnika je iz općine Bugojno 352, Gornji Vakuf 333, Jajce 268 i Kotor Varoš 217. Od ukupno 1 000 stradalih Hrvata, njih 667 ili 67,70% su vojnici i 323 ili 32,30% civili. Najveći broj ubijenih civila je iz općine Bugojno 90, Kotor Varoš 78, Banja Luka 44, Jajce 29 i Bosanska Gradiška 26. Najviše vojnika poginulo je u Bugojnu 244, Jajcu 146, Gornjem Vakufu 120 i Kotor Varoši 89. PosavinaU regiju Posavine svrstavane su općine koje se nalaze na Sjeveru Bosne uz rijeku Savu kao i one koje se nalaze u donjem toku rijeke Bosne, kao i neke općine koje gravitiraju ovom području, a to su: 1.Banovići, 2.Bosanski Šamac, 3.Brčko, 4.Derventa, 5.Doboj, 6.Gračanica, 7.Gradačac, 8.Kalesija, 9.Lopare, 10.Lukavac, 11.Modriča, 12.Odžak, 13.Orašje, 14.Srebrenik, 15.Tuzla i 16.Živinice. U Posavini je stradalo 13 033 osobe ili 13,58% u odnosu na ukupne ljudske gubitke u BiH. Tabela ispod prikazuje općine na ovom području. ![](https://i.postimg.cc/GhfSqVWM/regija-posavina.png) U odnosu na ukupne ljudske gubitke, stradalo je 6 533 ili 50,12% Bošnjaka, 4 576 ili 35,11% Srba i 1 856 ili 14,24% Hrvata i 68 ili 0,5% građana ostalih nacionalnosti. Najveći broj Bošnjaka-civila ubijen je u općini Brčko 363, a potom slijede Doboj 322, Kalesija 176, Gradačac 157. Najveći broj Srba–civila ubijen je u općini Bosanski Brod 139, Bosanski Šamac 52, Brčko 51 i Derventa 40. Konačno, najveći broj smrtno stradalih civila hrvatske nacionalnosti je u općini Doboj 86, Brčko 77, Derventa 64 i Odžak 63. Centralna BosnaRegiju Centralna Bosna čine općine geografski locirane u srednjem toku rijeke Bosne, kao i one općine koje gravitiraju području koji je i inače poznat pod nazivom Centralna ili Središnja Bosna, a u kojoj se nalaze ove općine: 1.Breza, 2.Busovača, 3.Fojnica, 4.Kakanj, 5.Kiseljak, 6.Kladanj, 7.Kreševo, 8.Maglaj, 9.Novi Travnik, 10.Olovo, 11.Teslić, 12.Tešanj, 13.Travnik, 14.Vareš, 15.Visoko, 16.Vitez, 17.Zavidovići, 18.Zenica i 19.Žepče. U ovom području ukupno je smrtno stradalo 11 290 građana ili 11,76% u odnosu na ukupne ljudske gubitke u BiH. Tabela ispod prikazuje općine na ovom području. ![](https://i.postimg.cc/TP55M73Y/regija-Centralna-Bosna.png) U odnosu na ukupne ljudske gubitke u ovoj regiji ja smrtno stradalo 7 064 ili 54,20% Bošnjaka, 2 703 ili 20,74% Hrvata, 1 443 ili 11% Srba i 80 ili 0,6% ostalih nacionalnosti. Najveći broj ubijenih Bošnjaka–civila je iz općine Maglaj 180, Vitez 167, Zavidovići 136 i Tešanj 133. Najveći broj Hrvata–civila ubijen je u općini Vitez 91, Travnik 68 i Zenica 53. Srba–civila je naviše ubijeno u općini Zenica 55, Zavidovići 44 i Visoko 42. NeretvaOva regija uključivala je u svoje područje općine u dolini rijeke Neretve i općine koje gravitiraju slivu ove rijeke, a to su: 1.Bileća, 2.Čapljina, 3.Čitluk, 4.Gacko, 5.Glamoč, 6.Grude, 7.Jablanica, 8.Konjic, 9.Livno, 10.Ljubinje, 11.Ljubuški, 12.Mostar, 13.Neum, 14.Nevesinje, 15.Posušje, 16.Prozor, 17.Stolac, 18.Široki Brijeg, 19.Tomislavgrad, 20.Trebinje. Ukupni ljudski gubitci u ovoj regiji iznose 6 702 građanina ili 6,98% u odnosu na ukupne ljudske gubitke u BiH. Od toga je 2 472 ili 36,88% civili i 4 230 ili 63,12% vojnici. ![](https://i.postimg.cc/R0nD2mrs/regija_Neretva.jpg) U odnosu na ukupan broj stradalih, Bošnjaka je 3 572 ili 53,29%, Srba je 1 571 ili 23, 44%, Hrvata je 1 507 ili 22,48% i 57 ili 0,8% pripadnika ostalih nacija. Najveći broj ubijenih Bošnjaka–civila je u općinama Mostar 614, Nevesinje 334, Prozor 196, i Gacko 179. Najveći broj ubijenih Bošnjaka–vojnika je u općinama Mostar 950, Konjic 426, Jablanica 147 i Prozor 135. Najveći broj ubijenih Srba–civila su iz općina Mostar 133, Konjic 97 i Glamoč 48, dok je najviše vojnika poginulo iz općina Mostar 267, Trebinje 235, Nevesinje 203, Konjic 145. Najviše smrtno stradalih vojnika hrvatske nacionalnosti je iz općine Mostar 411, Konjic 180, Prozor 77 i Čapljina 72, dok je najveći broj civila iz općina Mostar 95, Konjic 92, Jablanica 42 i Prozor 39.
|
|
|
Post by kulinban on Sept 16, 2023 14:38:14 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Oct 4, 2023 11:58:59 GMT
Rasim Delić osuđen na tri godine zatvora za okrutno postupanjePretresno vijeće I danas je osudilo Rasima Delića na tri godine zatvora za zločine koje je počinio odred "El Mudžahid" Armije Bosne i Hercegovine nad zatočenim vojnicima bosanskim Srbima tokom sukoba od 1992. do 1995. godine u ovoj balkanskoj državi. Delić, bivši komandant Glavnog štaba Armije Republike Bosne i Hercegovine (ABiH), većinom glasova Pretresnog vijeća, uz protivno mišljenje predsjedavajućeg sudije Molota, proglašen je krivim jer nije preduzeo potrebne i razumne mjere da spriječi i kazni počinioce krivičnih djela okrutnog postupanja iz odreda "El Mudžahid". Konkretno, Delić je proglašen odgovornim za zločine počinjene u selu Livade i u logoru Kamenica, u opštini Zavidovići, u julu i avgustu 1995. godine. U konkretnim slučajevima, 12 zarobljenih pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS) bilo je izloženo raznim vidovima zlostavljanja, uključujući i okrutna premlaćivanja i elektro-šokove. Zarobljenike su takođe primoravali da ljube odrubljene glave drugih zarobljenika. Delić je oslobođen po tri druge tačke Optužnice za ubistvo i okrutno postupanje. Delić je terećen odgovornošću za zločine koje su počinili inostrani muslimanski borci, poznati kao mudžahedini, u tri odvojena incidenta od 1993. do 1995. godine. Pretresno vijeće je zaključilo da Delić ne snosi odgovornost za zločine počinjene u selima Maline i Bikoši u opštini Travnik, srednja Bosna, u junu 1993. kada su mudžahedini ubili približno 24 civila i vojnika bosanska Hrvata i ranila još šest drugih. Pretresno vijeće je zaključilo da u to vrijeme između Delića i počinilaca nije postojala veza nadređeni-podređeni. Oslobođen je i optužbi za okrutno postupanje i ubistvo u vezi sa događajima koji su se desili u septembru 1995. u selu Kesten i u logoru Kamenica kada su pripadnici odreda "El Mudžahid" ubili jednog starijeg Srbina i 52 vojnika bosanska Srbina, te zlostavljali još njih deset. Pretresno vijeće nije moglo zaključiti van razumne sumnje da je Delić imao razloga da zna da će ti zločini biti počinjeni ili da su već počinjeni. Delić je jedan od najviših vojnih komandanata kojima se sudilo pred Međunarodnim sudom po optužbama za krivičnu odgovornost nadređenog za krivična djela ubistva i okrutnog postupanja. Pretresno vijeće je zaključilo da je "jedno od suštinskih pitanja u ovom predmetu" da li je odred "El Mudžahid" bio "pod rukovodstvom i efektivnom komandom" Rasima Delića. Odred "El Mudžahid" je formiran kao jedinica 3. korpusa ABiH u skladu s naredbom od 13. avgusta 1993. koju je potpisao Delić. Većina sudija je zaključila da je cilj inkorporiranja te jedinice u sistem rukovođenja i komandovanja Armije postignut najkasnije od sredine 1995. godine. Pretresno vijeće je većinom glasova, uz protivno mišljenje sudije Molota, zaključilo da "iako je odred 'El Mudžahid' imao određen stepen autonomije u odnosu na svoje nadređene komandante, to nije bila nezavisna jedinica koja je samo sarađivala s ABiH". Sudija Moloto je zaključio da Rasim Delić nije imao efektivnu kontrolu nad odredom. Prilikom određivanja kazne, većina članova Pretresnog vijeća je "podsjetila na šokantno okrutnu prirodu djela zlostavljanja 12 vojnika VRS", ali i na činjenicu da je utvrđeno da je Delić posjedovao "posredna saznanja o tim djelima za razliku od direktnih saznanja". Deliću će se u izdržavanje kazne uračunati vrijeme koje je proveo u pritvoru u trajanju od 488 dana. Podatke o ovom predmetu možete naći na internet stranici Međunarodnog suda na: www.icty.org/cases/party/679/4Cjelokupni sažetak presude možete pročitati na: www.icty.org/x/cases/delic/tjug/bcs/080915bcs_summary_1.pdfOsam godina zatvora za zločine u Vozući i Zavidovićima
Apelaciono vijeće Državnog suda osudilo je nekadašnjeg komandanta Trećeg korpusa Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) Sakiba Mahmuljina na jedinstvenu kaznu zatvora od 8 godina za zločine počinjene u Vozući i Zavidovićima 1995. godine. Mahmuljin je osuđen za ratni zločin protiv civilnog stanovništva na jednu godinu, za ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika na godinu i šest mjeseci, i za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika na šest godina i šest mjeseci zatvora, te mu je izrečena jedinstvena kazna od osam godina zatvora. Vijeće je utvrdilo da je Mahmuljin, kao komandant Korpusa i nadređeni pripadnicima Odreda “El-Mudžahidin”, propustio da spriječi ubistva i nečovječno postupanje nad ratnim zarobljenicima, sanitetskim osobljem i civilima. Također je utvrđeno da je Mahmuljin znao, ili imao razloga da zna, da se pripadnici Odreda spremaju da počine krivična djela. Optuženi se obavezuje da nadoknadi troškove krivičnog postupka, a oštećeni se sa imovinskopravnim zahtjevom upućuju na parnicu. Suđenje Mahmuljinu, nekadašnjem komandantu Trećeg korpusa Armije BiH, počelo je u martu 2016. godine. On je optužen da nije spriječio ubistva i nečovječna postupanja pripadnika Odreda “El-Mudžahidin” na području Vozuće i Zavidovića. Prema optužnici, pripadnici Odreda su u periodu od jula do septembra 1995. godine ubili najmanje 55 zarobljenih pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS). Sud BiH je u prvostepenom postupku proglasio Sakiba Mahmuljina krivim i osudio ga na deset godina zatvora jer nije spriječio i kaznio zločine koje su počinili pripadnici Odreda “El-Mudžahidin”, jedinice iz sastava Trećeg korpusa, kojima je bio direktno nadređen. On je osuđen za zločine nad zarobljenicima, civilima i ranjenicima. Apelaciono vijeće Suda BiH je u septembru 2021. uvažilo Mahmuljinovu žalbu i ukinulo prvostepenu presudu kojom je osuđen na deset godina zatvora, a krajem novembra 2021. počeo je obnovljeni postupak. Ovo je konačna presuda, na koju ne postoji mogućnost žalbe. ![](https://i.postimg.cc/cHmxbVSr/ha-ke-presude-etnicima.jpg)
|
|
|
Post by kulinban on Oct 29, 2023 19:04:31 GMT
TUZLARIJE 15.05.2023. Spisak poginulih 15. maja 1992. na Brčanskoj MaltiZa mnoge događaje u ratu polemiše se oko broja poginulih, kako vojnika tako i civila. Tako i za poginule 15. maja 1992. godine u Tuzli. Dan početka rata u Tuzli, Tuzlaci obilježavaju kao Dan odbrane jer znaju da je zahvaljujući pripadnicima Teritorijalne odbrane i policije, Tuzla izbjegla sudbinu Bijeljine, Brčkog, Zvornika. Zapucalo se iz kolone koja je izlazila iz kasarne bivše JNA-a ( 28.4.1992. godine, Ustavom Jugoslavije ukinuta je JNA i osnovana Vojska Jugoslavije). Na vatru je uzvraćeno vatrom. Od toga dana računa se da je u Tuzli počeo rat, a 15. Maj se obilježava kao Dan odbrane Tuzle. Korištenjem procedura forenzičke struke, utvrđeno je da je 37 lica život izgubilo na Brčanskoj Malti 15. maja 1992. godine (13 je identifikovano nakon ekshumacije na Trnovcu i potvrđene DNK analize, 23 je identifikovano od strane Komemorativnog centra u Tuzli i VMA, od čega je 19 predato suprotstavljenoj strani, 4 lica su nakon izvršene identifikacije sahranjena na groblju u Crnom Blatu, a ostala tri lica na lokalnim grobljima u Tuzli. Od ukupnog broja stradalih 33 su pripadnici vojne kolone koja je napuštala grad, 3 su pripadnici SJB Tuzla i jedna žena je nastradala radeću u bašti kod benzinske pumpe u Slavinovićima. Na spisku je i 21 lice evidentirano kao stradalo na Brčanskoj Malti samo na osnovu činjenice jer se to ime nalazi na optužnici Tužilaštva za ratne zločine Republike Srpske, bez pozivanja na bilo kakav dokument kojim se stradanje tih lica vezuje za događaj na Brčanskoj Malti. Spisak je napravljen na osnovu dokumenata Okružnog suda u Beogradu (iskazi svjedoka i vještačenja dr. Đorđa Alimpijevića i dr. Žarka Karana), Komemorativnog centra u Tuzli, ICMP-a i Instituta za sudsku medicini Vojno medicinske akademije u Beogradu, Zavoda za patologiju UKC-a Tuzla. U narednom spisku imena su navedena abecednim redom. Za lica, uz čije ime stoji naznaka "( ime navedeno u optužnici)" napominjemo da njihova pogibija na Brčanskoj Malti nije dokumentovana. 1.Đurić (Milan) Marko 23.2.1936. Crno Blato - Tuzla 2.Goganović (Žarko) Vaskrsije 25.5.1937. Sižje - Lukavac 3.Kulišić (Vaso) Milan 12.4.1946. Sižje - Lukavac 4.Mrkonjić (Ranko) Ranko zvani Stojan 17.5.1948. Sižje - Lukavac
5.Ilić (Stevo) Vlado 9.10.1952. Tinja - Srebrenik
6.Gavrić (Jovan) Žarko 1953. Krtova - Lukavac 7.Vasić (Nenad) Jovo 10.10.1953. godine, Požarnica - Tuzla 8.Tubić (Jovan) Jelenko 22.4.1953. Sižje - Lukavac (ime navedeno u optužnici) 9.Todorović (Luka) Radomir 23.9.1954. Krtova - Lukavac
10.Popović (Radivoje) Nenad 29.11.1954. Kalesija (ime navedeno u optužnici)
11.Ostojić (Janko) Milorad 21.5.1954. Donja Potpeć - Srebrenik 12.Nedić (Nedo) Rado 13.8.1955. Smoluća Lukavac (ime navedeno u optužnici) 13.Nedić (Vaskrsije) Milan 16.2.1956. Sižje - Lukavac
14.Janjić (Ljubo) Drago 10.10.1956. Kolimer - Tuzla (ime navedeno u optužnici)
15.Despotović (Petar) Slavko 1958. Porečina – Gračanica (Bosansko P. Selo)
16.Blagojević (Simo) Vojo, rođen 10.10.1959. godine 17.Mekić (Milenko) Dragan 8.9.1959. Živinice (2. Krajiška Lukavac)
18.Savić (Branko) Milenko 13.10.1959. Požarnica - Tuzla (ime navedeno u optužnici)
19.Đurić (Marko) Zoran 7.5.1961. Crno Blato – Tuzla 20.Jurković (Marko) Zoran 24.11.1962. Tuzla 21.Ljubojević (Stanimir) Đorđije 2.9.1962. Kovačica - Tuzla 22.Marković (Ccijetin) Stojko 26.3.1962. godine Vozuća - Zavidovići
23.Đurić (Marko) Milenko 25.3.1963. Crno Blato – Tuzla 24.Mihajlović (Radovan) Milan 1964. Komar - Lukavac
25.Božić (Ilije) Gordan rođen 23.11.1964. godine Komar - Lukavac 26.Lukić (Milan) Ilija 28.03.1964. Krtova - Lukavac (ime navedeno u optužnici) 27.Tadić (Milorad) Boro 25.04.1964. Krtova - Lukavac (ime navedeno u optužnici) 28.Todorović (Dušan) Dragan 7.2.1964. Krtova - Lukavac (ime navedeno u optužnici)
29.Vukojević (Anđelko) Savo 28.1.1965. Krtova - Lukavac 30.Josipović (Krsto) Mladen 27.7.1965. godine Mičijevci - Lukavac
31.Vujanović (Ljubomir) Cvijetin 17.6.1966. Požarnica - Tuzla 32.Mihajlović (Radovan) Zoran 26.6.1966. 33.Mićanović (Mića) Vladimir 19.9.1968. Tuzla (ime navedeno u optužnici)
34.Jovičić (Milorad) Miroslav 22.4.1968. Puračić - Lukavac 35.Perić (Đorđija) Ostoja 18.2.1969. Smoluća - Lukavac
36.Blagojević (Anđelko) Radislav, rođen 7.7.1970. godine u Mičijevićima (ime navedeno u optužnici)
37.Ilić (Radovan) Boško 18.07.1970. Brijesnica – Lukavac 38.Petrović (Sretko) Bora(o) 3.6.1971. Krtova - Lukavac 39.Džolić (Nikola) Jovan 7.7.1971. Jajce (ime navedeno u optužnici)
40.Zec (Branislav) Draženko 11.5.1972. Prijedor (ime navedeno u optužnici) 41.Cvjetković (Mirko) Danilo 14.2.1972. Donja Potpeć - Srebrenik (ime navedeno u optužnici)
42.Jokić (Niko) Goran 8.11.1972. Požarnica - Tuzla, Ofenbah Njemačka
43.Davidović (Nikola) Božo 7.1.1973. Viduša - Kakanj (ime navedeno u optužnici)44.Jovanović (Živan) Duško 7.5.1973. Požarnica - Tuzla 45.Lazić (Jovan) Branko 29.9.1973. godine Simin Han - Tuzla (ime navedeno u optužnici)46.Latković (Marko) Slobodan 19.8.1973. godine Bos.Petrovac 47.Lopatko (Danilo) Miroslav 29.9.1973. Prnjavor 48.Sorajić (Branko) Božidar 10.12.1973. Ljubinje 49.Đuranović (Savo) Robert, Komar - Lukavac 50.Gajić (Stanoje) Nenad (ime navedeno u optužnici) 51.Goganović (Žarko) Krsto (ime navedeno u optužnici) 52.Trifunović Cvjetin 53.Cvjetković (Milan) Živorad D. Smoluća - Lukavac 54.Živko Đurić Crno Blato - Tuzla Šemsudin (Halil) Mahmutović (Pripadnik Stanice javne bezbjednosti Tuzla) Aldin (Sadik) Mustabašić (Pripadnik Stanice javne bezbjednosti Tuzla) Emir (Osman) Malhodžić, teško ranjen na Brčanskoj, stradao kao civil dok je izvlačio ranjene iako nije bio na dužnosti kao pripadnik SJB Tuzla. Nije bio naoružan i nije bio u uniformi. Teško ranjen preminuo 5. juna 1992. Fikreta Ibrahimović, tijelo pronađeno u bašti u neposrdnoj blizini benzinske pumpe u Slavinovićima. Sabina Mešić (tuzlarije.net)
|
|
|
Post by kulinban on Jan 8, 2024 10:46:08 GMT
Ježestica, u Opštini Bratunac:
Ovo čisto srpsko i dosta veliko selo, ponovo je doživelo tragediju na pravoslavni Božić, 7. januara 1993. I u ovom napadu, kao i u onom od 8. avgusta 1992, stradao je veliki broj meštana Ježestice. Reč je, pre svega, o civilnim licima srpske nacionalnosti i njihovim najbližim koji su pokušavali da odbrane selo.
Žrtve: 1) Vidosava (Mikaila) Trišić, 1946; 2) Radojko (Ljubomir) Bogičević, 1954; 3) Vojislav (Ljubomir) Bogičević, 1949; 4) Milo (Stojan) Jokić, 1926; 5) Radomir (Vujadin) Jovanović, 1959; 6) Ratko (Dragomir) Miladinović, 1959; 7) Đorđo (Dragomir) Miladinović, 1958; 8) Nedeljko (Milorad) Milanović, 1937; 9) Dragan (Nedeljko) Milanović, 1970; 10) Milovan (Risto) Ostojić, 1949; 11) Mitar (Risto) Ostojić, 1934; 12) Krstivoje (Vladimir) Đukanović, 1935; 13) Boško (Miloš) Đukanović, 1928; 14) Nevenka (Risto) Đukanović, 1946; 15) Drago (Pavle) Lazić, 1913; 16) Gordan (Cvijetin) Nikolić, 1958; 17) Ivan (Vladimir) Đukanović, 1954.
Kravica, čisto srpsko selo u Opštini Bratunac:
(Srba 353, ostalih 4), a pod istim nazivom i veoma poznato i područje koje sačinjava više srpskih sela i zaselaka: Brana Bačići (Srba 263), Banjevići (Srba 38), Mandići, Mratinci (Srba 218, muslimana 70), Popovići, Lipenovići (Srba 235, Jugoslovena 3), Pobrđe (Srba 196, muslimana 50), Kajići, Opravdići (Srba 434) i dr. Oružane provokacije i napadi ponavljali su se skoro svakog dana, ali, svakako najžešći, prethodno dobro pripremljen i organizovan napad veoma jakih muslimanskih snaga od preko 3000 boraca, izvršen je na pravoslavni Božić, 7. januara, 1993. Tom prilikom su stradala sva kravička srpska naselja i ubijeni mnogi meštani iz tih sela.
Žrtve: 18) Negoslav (Mikailo) Erić, 1912. Kravica; 19) Krstina (Nikola) Erić, 1914. Kravica; 20) Milovan (Todosije) Nikolić, 1946. Kravica; 21) Risto (Kosta) Popović,1920. Kravica; 22) Kostadin (Risto) Popović, 1947. Kravica; 23) Mara (Vaso) Božić, 1909. Mandići; 24) Stevo (Stojan) Božić, 1951. Mandići; 25) Krsto (Dušan) Lazić, 1933. Brana Bačići; 26) Miladin (Drago) Momčilović, 1935. Opravdići; 27) Vaso (Marko) Nikolić, 1920. Brana Bačići; 28) Mitar (Cvijan) Nikolić, 1927. Kajići; 29) Ljubica Obačkić, 1918. Mratinjci; 30) Tankosava (Vasilj) Stevanović 1938. Brana Bačići; 31) Vladimir (Stojan) Stojanović, 1915. Brana Bačići; 32) Stojan (Mitar) Jovanović, 1948. Kravica.
Šiljkovići Opština Bratunac:
Relativno malo srpsko selo u mesnoj zajednici Kravica (90 stanovnika srpske nacionalnosti) najžešći napad muslimana ovog kraja, pripadnika Armije BiH, doživelo je, kao i ceo taj kraj, na srpski Božić, 7. januara 1993. I pored junačke i požrtvovane odbrane malobrojnih meštana, selo je okupirano i uništeno.
Žrtve: 33) Radoje (Radovana) Pavlović, 1934; 34) Miladin (Dušan) Dolijanović, 1963; 35) Lazar (Kostadin) Veselinović, 1935; 36) Stanoje (Stanko) Đokić, 1942; 37) Miladin (Radovan) Stevanović, 1943; 38) Vaskrsije (Đorđe) Radović, 1956; 39) Dragan (Radosav) Radović, 1968; 40) Radenko (Ljubo) Radović, 1974; 41) Novica (Slobodan) Bogičević, 1976; 42) Slobodan (Jovan) Bogičević, 1945; 43) Mile (Savo) Saveljić, 1964; 44) Božo (Drago) Radović, 1943. 45) Višnjić (Todor) Ratko,1949; 46) Pajkan (Pajo) Gavrić, 1963.
Skelani sa brojnim okolnim srpskim selima i zaseocima:
Ćosići, Kostolomci (Srba 234), Kušići, Žabokvica (Srba 589, muslimana 52), Toplica (Srba 254, muslimana 13), Bujakovići (Srba 166, muslimana 7), Jezero, Kalimanići (Srba 289, muslimana 105), Stublovi i dr. u Opštini Srebrenica napadnuti su u ranim jutarnjim časovima 16. januara 1993.
Žrtve:
1) Novak (Radisava) Rakić, 1953; 2) Dragomir (Jovo) Rakić, 1953; 3) Milomir (Jovo) Rakić, 1957; 4) Radiša (Slavko) Rakić, 1961; 5) Dragomir (Marjan) Rakić, 1940; 6) Mile (Diko) Ivanović, 1952; 7) Predrag (Milo) Ivanović, 1973; 8) Želimir (Milutin) Ivanović, 1968; 9) Žarko (Milenko) Pavlović, 1938; 10) Milorad (Čedo) Trifunović, 1958; 11) Bogdan (Jovo) Živanović, 1927; 12) Dobrina (Mihaila) Živanović, 1923; 13) Tadija (Milorad) Rakić 1930; 14) Damjan (Žiko) Maksimović, 1934; 15) Anđelko (Svetozar) Pavlović, 1914; 16) Vidosava Trifunović, 1915; 17) Nebojša (Predrag) Ilić, 1969; 18) Marko (Savo) Milanović, 1954; 19) Aleksa (Dražo) Gligić, 1968; 20) Šćepo (Simo) Janjić, 1947; 21) Simo (Pero) Janjić, 1948; 22) Vlado (Savo) Mijatović, 1966; 23) Milan (Miloš) Milovanović, 1967; 24) Milun (Radenko) Marković, 1970; 25) Anđa (Simo) Janjić, 1927; 26) Gordana (Ostoja) Sekulić, 1966; 27) Aleksandar (Tomislav) Dimitrijević, 1987; 28) Radisav (Tomislav) Dimitrijević, 1984; 29) Dragan (Jovan) Dimitrijević, 1965; 30) Radovan (Dragan) Simić, 1966; 31) Dragoje (Boriša) Milošević, 1960; 32) Milenko (Petar) Milovanović, 1941; 33) Radivoje (Stojan) Nikolić, 1952; 34) Milenko (Vojislav) Nikolić, 1940; 35) Petko (Mićo) Todorović, 1940; 36) Filip (Đorđe) Živanović, 1931; 37) Stojan Živanović, 1925; 38) Milojko (Anđelko) Jakovljević, 1957; 39) Savo (Milovan) Maksimović, 1932; 40) Rosa Neđić, 1933; 41) Vladislav (Lazar) Ristić, 1947; 42) Radivoje Mitrović, 1942; 43) Milija (Mitar) Jakovljević, 1957; 44) Mirko (Maksim) Mitrović, 1939; 45) Milenko (Milan) Jakovljević, 1946; 46) Novak (Cvetko) Ristić, 1951; 47) Ilija Milanović, 1922; 48) Rado Ristić, 1920; 49) Dušanka Milanović, 1920; 50) Milenija (Petko) Janković, 1963; 51) Milenko (Stanoja) Todorović, 1928; 52) Nikola (Jovo) Živanović, 1921; 53) Radinka Mitrović, 1946; 54) Milenka Ristić, 1930; 55) Ivanka (Milorada) Ristić, 1950; 56) Mitra (Novak) Ristić, 1974; 57) Mićo (Novak) Ristić, 1977; 58) Mirko (Radisav) Rakić, 1925; 59) Radosava Kovačević, 1915; 60) Ilinka Blagojević, 1914.; 61) Darinka Mitrović, 1922.
|
|
|
Post by kulinban on Jan 9, 2024 7:59:20 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Jan 10, 2024 12:13:58 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Jan 23, 2024 7:26:44 GMT
Ubistva u Sijekovcu Dana 26. i 27. marta 1992., HVO i vojska iz Hrvatske su ušle u Sijekovac, maleno selo kraj Bosanskog Broda, nakon čega je nastao sukob. Događaj ostaje proturječan i sporan, no sukob je rezultirao smrću otprilike 20, 47 ili 60 Srba. Motiv i uzrok napada ostaju upitni. Srpski izvori uglavnom tvrde da su hrvatsko-bošnjačke snage ubile civile i zapalili 50-ak kuća u selu bez ikakvog povoda. Ekshumacijama u Sijekovcu koje su se provodile dvije sedmice 2004. godine otkriveno je 58 tijela srpskih žrtava, od kojih 18 su bila djeca. S druge strane, zasnovano na intervjuima očevidaca, Helsinki Watch navodi da nije mogao utvrditi navode o pokolju jer se radilo o oružanom sukobu između srpskih i hrvatsko-bošnjačkih vojnika, pri čemu je poginulo 20-ak vojnika, dok su civilne žrtve nastale slučajno, kada su se mještani našli između dvije sukobljene strane. Prema drugim izvorima, hrvatsko-bošnjačka ofenziva bila je odgovor na pokušaj srpske paravojske u zauzimanju savskog mosta koji vodi prema Hrvatskoj ili kao pokušaj vraćanja Bosanskog Broda u ustavno-pravni poredak Bosne i Hercegovine nakon što je to područje htjela prisvojiti Republika Srpska.
Sud u BiH je u svibnju 2014. osudio Zemira Kovačevića (HVO) za ubojstvo dvoje civila, te nehumano postupanje prema drugim civilima. Kontroverze i različita tumačenja
Ubojstva u Sijekovcu ostaju predmet proučavanja i kontroverzi. Cijeli sukob odigrao se nekoliko dana prije 1. aprila 1992., datuma kada je službeno počeo rat u BiH, pa ga srpski mediji često nazivaju "pokoljem u Sijekovcu". Prilikom suđenja na Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (MKSJ), obrana Milomira Stakića i Momčila Krajišnika je uzela ubojstva u Sijekovcu kao dokaz da su rat prvi započeli Bošnjaci i Hrvati napadom na Srbe.
Prema nekim izjavama, stratište bosanskih Srba u BiH u Sijekovcu predmet je falsifikacija i prijevara: Petar Mrtalj, ratni načelnik tehničke službe 101. bosansko-brodske brigade, tvrdi da su na spomeniku 47 civilnih žrtava rata upisana i imena vojnika - stradalih u sukobima - ali i imena ljudi “koje su Srbi ubili 1996. godine, kad su se vratili iz Slavonskog Broda u Sijekovac”, među njima i imena Joze i Vasilja Bačića, koji su se vratili u Bosanski iz Slavonskog Broda 1996. godine, ali su mjesni Srbi ubili jer je navodno prešao na stranu Hrvata. I njihova su imena stavili na popis stradalih 26. ožujka 1992. Na spomeniku je i ime Save Ćerića, koji je također ubijen kad je rat završio.
![](https://i.postimg.cc/Cx8mvHL1/Sijekovac-47.png) ![](https://kulturasjecanja.org/brod-sijekovac-spomen-crkva-sijekovackim-zrtvama/)
stvarni podaci po srpskom izvoru strana 30-31-32
Републички центар за истраживање рата, ратних злочина и тражење несталих лица Атлас злочина над Србима током Одбрамбено – отаџбинског ратаwww.rcirz.org/?r3d=atlas-zlocina
|
|
|
Post by kulinban on Mar 14, 2024 14:11:31 GMT
U sklopu projekta "Stazom sjećanja 11.541…" u sarajevskoj ulici Ferhadija danas su izložene poredane cipele s ciljem odavanja počasti svim građanima glavnom grada Bosne i Hercegovine koji su ubijeni tokom opsade.
|
|
|
Post by kulinban on Apr 5, 2024 10:50:28 GMT
Nepregledna staza obuće kao spomen na one kojih više nema: Sarajevo se danas sjeća ubijenih tokom opsade Povodom Dana početka opsade Sarajeva, duž rute od Trga djece Sarajeva do Baščaršije, postavljena je staza sjećanja koju čine cipele kao simbol koraka ubijene djece i građana opkoljenog Sarajeva te poginulih branitelja.
"6.585 poginulih branitelja Prvog korpusa, 11.541 građanin, 1.601 dijete. Ti brojevi bi bili mnogo veći da nije bilo naših branitelja, naših doktora koji su spašavali živote, a staza sjećanja se odnosi na sve nas koji smo bili u Sarajevu pod opsadom. Mi smo žedni za pravdom i istinom, a kroz ovakve projekte mi ćemo pričati i dočekati pravdu", rekao je ranije ministar Omer Osmanović.
Povodom godišnjice početka opsade Sarajeva u glavnom gradu Bosne i Hercegovine planiran je niz aktivnosti kako u oblasti umjetnosti tako i politike te će se na dostojanstven i adekvatan način obilježiti početak opsade Sarajeva kao i 6. april - Dan grada Sarajeva.
|
|
|
Post by kulinban on Apr 5, 2024 12:36:10 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Jun 14, 2024 22:25:13 GMT
"Pronašli smo 500 živih Srebreničana koji su se vodili kao nestali" FENA 31.03.2010. Mirsad Tokača
Direktor Istraživačko-dokumentacionog centra (IDC) Sarajevo Mirsad Tokača apelirao je danas u Banjoj Luci na sve koji imaju podatke da, kako kaže, negdje živi neka osoba koja je iz BiH, bez obzira na nacionalnost ili vjeru, a da je registrirana kao nestala ili ubijena, obavijeste sve nadležne institucije, IDC ili druge koji mogu da evidentiraju tu informaciju. „Najveći problem u BiH je perfidni monopol nad informacijama”, rekao je Tokača, ističući da je prilikom pravljenja "Bosanskog atlasa zločina” IDC želio razbiti te monopole.
Tokača kaže da IDC na ovome atlasu radi već dvije godine, te da je do sada uspio obilježiti oko 2.500 tačaka u 110 općina bivše BiH u kojoj se se desili zločini.
On je dodao da je IDC do sada uspio obraditi svega 20 posto dokumentacije kojom raspolaže, ističući da će se podaci u ovaj atlas unositi još nekoliko godina.
Naveo je i da je IDC tokom svog istraživanja došao do podatka o 500 živih stanovnika Srebrenice koji su, kako kaže, po raznim listama bili evidentirani kao nestali u Srebrenici, te o 70 osoba koji su sahranjeni u Memorijalnom centru Potočari, a koji nisu stradali u Sreberenici.
"Tokom našeg istraživačkog projekta ljudskih gubitaka pronašli smo oko 500 živih Srebreničana. Također imamo podatak da je nešto više od 7.000 osoba poginulo na tom prostoru, a nisu svi iz Sreberenice. Dakle, tu ima Vlaseničana, Zvorničana, Bratunčana, Višegrađana, Rogatičana, o čemu govori i podatak da smo evidentirali 70 osoba koje su sahranjene u Memorijalnom centru Potočari, a koje nisu stradale u Sreberenici", rekao je Tokača novinarima u Banjoj Luci.
IDC Sarajevo, uz podršku IKV Pax Christi iz Holandije i u saradnji s lokalnim partnerima, namjerava u Bosni i Hercegovini i tokom 2010. godine provesti aktivnosti na promociji "Bosanskog atlasa ratnih zločina".
Podsjetio je na tribini održanoj danas u Banjoj Luci da je „Bosanski atlas ratnih zločina” digitalni memorijal, koji koristeći „Google Earth” tehnologiju prezentira činjenice o ratu na teritoriji BiH u periodu od 1992. do 1995. godine na inovativan i nekonvecionalan način.
Atlas istovremeno ima informativnu i edukativnu svrhu, jer nudi pristup činjenicama o masovnim ubistvima, silovanjima, žrtvama rata, sudskim presudama, kao i podacima o uništavanju vjerskog, kulturnog i historijskog naslijeđa BiH.
Cilj projekta je da se omogući studentima, istraživačima, porodicama žrtava i drugim zainteresovanim pristup informacijama koje sadrži baza podataka IDC-a o ratnim događajima u svim regijama BiH, te animirati građane da učestvuju u dopuni podataka koje posjeduje IDC.
|
|
|
Post by kulinban on Jun 27, 2024 12:30:04 GMT
Da li su na zidu u Potočarima uklesana i imena živih osoba: Šta se pouzdano zna?
Nedostatak vremena ubrzao je proces sačinjavanja spiska, da bi se što prije moglo krenuti u otvaranje Memorijalnog centra, govori Mašović.
Tužioci u Bijeljini nedavno su na osnovu izjava Milorada Dodika pokrenuli istragu o imenima koja su upisana na spisak žrtava u Memorijalnom centru u Potočarima. Predsjednik Republike Srpske tvrdi da se na njemu nalazi skoro 90 ljudi koji su i dalje živi, što Tužilaštvo u Bijeljini istražuje. Detektor objašnjava šta pouzdano znamo i kako je došlo do pravljenja spiska nestalih koji je uklesan 2005. godine.
Nakon što je Novinska agencija Srna objavila spisak na kome se, prema riječima predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, nalaze podaci 89 Srebreničana koji su živi a čija se imena nalaze na spomen-zidu u Memorijalnom centru Potočari, Okružno javno tužilaštvo u Bijeljini pokrenulo je istragu.
Formiran predmet Dodik je izjavio da su “na nadgrobnim pločama u Memorijalnom centru u Potočarima upisana imena ljudi koji su živi i koji se nalaze u specijalnoj evidenciji CIPS-a u BiH”, pokazujući na konferenciji u Srebrenici dokument koji je kasnije javno objavila agencija Srna, te drugi mediji.
U objavi Srna ne navodi ko je autor spiska niti kako je on nastao, ali javno objavljuje lične podatke, fotografije i adrese prebivališta, pa čak i matične brojeve ljudi. Ubrzo se spisak pojavio i na društvenim mrežama.
Iz Okružnog javnog tužilaštva u Bijeljini za Detektor su potvrdili da su 12. juna 2024. godine formirali predmet u vezi sa spiskom iz CIPS-a osoba za koje se navodi da su žive a upisane su kao žrtve stradale u Srebrenici.
I prije više od deset godina Dodik je tvrdio da je živo najmanje 500 osoba čija su imena uklesana na zidu u Memorijalnom centru u Potočarima. Prema njegovoj izjavi iz 2012, ti su ljudi glasali na izborima i “poginuli na nekim drugim mjestima daleko prije događaja iz jula 1995. godine”. Tadašnji direktor Memorijalnog centra Mersed Smailović rekao je da je naknadno utvrđeno da su na spomen-zidu uklesana i imena ljudi za koje se kasnije utvrdilo da su živi. Kroz više presuda Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju utvrđeno je da je u Srebrenici u julu 1995. godine počinjen genocid u kojem je ubijeno više od 7.000 muškaraca i dječaka. Spomen-zid u Potočarima napravljen je 2005. godine i na njemu su uklesana 8.372 imena na osnovu spiskova Crvenog križa, udruženja žrtava, pojedinaca, te međunarodnih i entitetskih institucija i organizacija, koji su prikupljeni ranije.
Pravljenje spiska Memorijalni centar Potočari zvanično je 20. septembra 2003. otvorio bivši predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Bill Clinton. U Memorijalnom centru do sada je ukopana 6.751 žrtva genocida, za što postoji drugi spisak unutar samog kompleksa. Ovaj spisak dopunjava se svake godine podacima žrtava koje se ukopaju nakon identifikacije i odobrenja porodice. Oko 250 žrtava ukopano je van kompleksa, u mjesnim mezarjima, po odluci preživjelih članova porodica. Na spisku ukopanih u Potočarima nije ime Halil Dagić, sin Ahmeta, rođen 31. oktobra 1929. godine iz Bratunca, a Srna je na objavljenom spisku navela i njegovu adresu prebivališta i jedinstveni matični broj. Priložena je fotografija, kao i fotografija njegovog imena na spomen-zidu u Potočarima, na kojem se kao godina rođenja navodi 1943. Autor spiska koji je objavljen napominje da je izvršenom provjerom kroz baze CIPS-a utvrđeno da postoji samo jedna osoba s ovim imenom, rođena 1929. godine. Pregledom i ostalih 88 imena sa spiska, Detektor može potvrditi da se, iako se nalaze na zidu, ova imena ne nalaze na spisku ukopanih. Kako je došlo do ove razlike? Nekadašnji član Kolegija direktora Instituta za nestale osobe BiH Amor Mašović kaže da, u trenutku kada je pravljen spisak nestalih za spomen-zid, nije postojao proces verifikacije. Spiskovi su, prema njegovim riječima, prikupljani u različitim institucijama i organizacijama odmah nakon jula 1995, a proces verifikacije je počeo tek nakon usvajanja Zakona o nestalim osobama 2004. godine. Mašović pojašnjava da su spiskovi udruženja, vojske, pojedinaca i drugih institucija predati radnoj grupi koja je radila na utvrđivanju nestalih osoba na području Srebrenice u julu 1995. godine, ali da taj konačni spisak nije prošao proces verifikacije.- Spiskovi su došli s različitih adresa, različite su brojke nestalih. Kod Međunarodnog Crvenog krsta to je bilo negdje oko 7.500, kod Međunarodne komisije nešto više, kod udruženja je taj broj dostizao 10.701 osobu. Kroz pregled tih spiskova ustanovilo se prije 20 godina da su neke osobe žive pa je spisak reduciran na 8.106 imena, i to je bio prvobitni objavljeni spisak nestalih, kaže Mašović. Taj je spisak, kaže Mašović, bio dostupan javnosti i svako je imao pravo da reaguje ukoliko se na spisku nalazi ime osobe koja je živa, ili ako neko od nestalih nije upisan. Nakon intervencija porodica nestalih, spisak je dostigao brojku od 8.372 osobe. Mašović objašnjava da je proces verifikacije bio otežan zbog nedostupnosti porodica koje su napustile BiH, nedostatka dokumenata o identitetu osoba, živih članova porodice, te da ni do danas nije završen.
Postupak verifikacije Komisija za verifikaciju prijava iz Centralne evidencije nestalih BiH je u 2023. godini verifikovala 181 prijavu nestalih osoba. Od početka procesa verifikovana je 29.831 prijava nestalih u BiH, a još uvijek nije pronađeno oko 7.630 nestalih. Prema trenutnim podacima Instituta za nestale osobe BiH, u Srebrenici se još uvijek traga za oko 800 osoba. - Nedostatak vremena ubrzao je proces sačinjavanja spiska, da bi se što prije moglo krenuti u otvaranje Memorijalnog centra, govori Mašović i dodaje da također oko 35 osoba koje su nestale u julu 1995, nije bilo na spisku nestalih. Pojašnjava da su na spomen-zidu imena dvije ili tri osobe koje su nestale 1992. godine. Uhapšene su, kako kaže, na radu u Crnoj Gori, potom izručene Policijskoj stanici u Srebrenici, a onda likvidirane. - Desilo se to da je jedna majka imala dva sina. Jedan je 1992. nestao u Crnoj Gori, drugi je nastao 1995. u Srebrenici, i ta majka je jednostavno, prijavljujući svoju djecu kao nestale, prijavila obojicu sinova nakon genocida, kaže Mašović. Prema Zakonu o nestalim osobama iz 2004. godine, verifikacija podrazumijeva postupak provjere vjerodostojnosti podnesene prijave o nestanku osobe ili uzimanje nove izjave ili identifikaciju, odnosno provjeru identiteta nestale osobe u svim poznatim službenim evidencijama koje su se vodile ili se vode u BiH. Zakon navodi da, tri godine od stupanja na snagu, osobe evidentirane kao nestale od 30. aprila 1991. do 14. februara 1996. godine a čiji je status nestalosti verificiran u Centralnoj evidenciji nestalih osoba BiH, imaju se smatrati umrlima te će se ta činjenica službeno evidentirati u matičnim knjigama umrlih. Mašović kaže da, iako je zakonodavac odredio kratak rok za verifikaciju, proces verifikacije nije otpočeo odmah zbog nedostupnosti podataka. - Proces verifikacije, između ostalog, podrazumijeva jedinstvene matične brojeve. Institut nije imao pristup. Institut će puno kasnije potpisati sporazum kojim će Agencija za identifikaciju i dokumentaciju učiniti dostupnim podatke o izdanim pasošima, pa smo mogli jednostavno provjeriti da je osobi koja je prijavljena kao nestala ‘92-95. izdat pasoš u Frankfurtu, u konzulatu 2006. godine. Nama je to bio odmah signal da ta osoba nije nestala, živa je, objašnjava Mašović. Kaže da zakonodavac nije imao u vidu sve probleme, poteškoće, prepreke koje će se javiti prilikom prikupljanja podataka. - Praktično ne možete od porodice dobiti relevantan podatak, nego morate preko policijskih agencija ili nekih drugih agencija doći do stvarnih činjenica, tako da taj proces i dan-danas još uvijek traje, dodaje on. Iz bijeljinskog Tužilaštva, koje je predmet formiralo nakon objave u medijima o spisku iz Srebrenice, navode da će postupajući tužilac naložiti preduzimanje svih mjera i radnji radi utvrđivanja činjenica i okolnosti predmetnog događaja, ali nisu iznosili više detalja niti informaciju o tome koje bi krivično djelo moglo biti počinjeno. Detektor je kontaktirao tri advokata kako bi pojasnili koje krivično djelo bi bilo počinjeno u slučaju da se nakon istražnih radnji utvrdi da je spisak koji je Srna objavila tačan, ali niko od njih nije mogao pretpostaviti koja bi to povreda zakona bila. Pritužbe na rad tužilaštva U Krivičnom zakonu BiH, Krivičnom zakonu Federacije i Krivičnom zakoniku Republike Srpske ne postoji član koji tretira predmete zavedene kao događaj, kako je to objasnilo Tužilaštvo. Detektor je ranije pisao o napadu na povratnika Senada Sejfića ispred džamije u Kamenici. Bijeljinsko Okružno javno tužilaštvo je i taj predmet zavelo kao događaj, a kasnije je kvalificiran kao nanošenje tjelesnih povreda nakon nesporazuma u saobraćaju. Pravni stručnjaci često kritikuju rad tužilaštava zbog nepokretanja istraga po službenoj dužnosti, a u ovom slučaju bijeljinsko Tužilaštvo je dvije sedmice nakon objave spiska formiralo predmet. Iz Tužilaštva tvrde da sve zaprimljene predmete vode po službenoj dužnosti, a u posljednjih godinu dana zaprimili su 2.938 predmeta. Iz Tužilaštva kažu da nije moguće utvrditi koliko je predmeta formirano na osnovu medijskih napisa, ali da su u protekloj godini formirali više predmeta i na osnovu službenih zabilješki tužilaca. Šehida Abdurahmanović iz Pokreta “Majke enklava Srebrenica i Žepa” kaže da bi, kao žrtva genocida i neko ko je u genocidu izgubio nekoliko članova porodice, bila sretna da je ovih 89 osoba danas živo. - Kao žrtva genocida i neko ko je izgubio svoju skoro svu familiju muškog roda, ja bih bila sretna da su oni živi. Nikakav to problem nije ako ti ljudi zaista budu živi, oni će onda biti izbrisani sa evidencije. Dobro je da je pokrenuta ta inicijativa, a da je to stvarno tako, kaže Abdurahmanović. Dodikova nastojanja ona vidi kao pokušaj “najvećeg negatora genocida” da umanji važnost rezolucije o genocidu u Srebrenici koju je usvojila Generalna skupština Ujedinjenih nacija. Na ovaj način se, kako navodi, želi postići stvaranje slike da preživjele žrtve ne govore istinu. - Ono što čine nije dobro prije svega za srpski narod. Nama ne mogu učiniti više nego što su učinili, mi smo navikli na borbu, navikli na nepravdu i uvijek smo tu da odgovorimo, kaže Abdurahmanović. Naglašava da nijedan takav pokušaj ne može relativizirati sudski utvrđene činjenice. Sud u Haagu je zbog genocida i drugih zločina počinjenih u Srebrenici osudio 18 osoba, kojima je izrečeno pet doživotnih kazni i 219 godina zatvora. Sud BiH je za genocid osudio 14 osoba na ukupno 243 godine zatvora.
|
|
|
Post by kulinban on Jul 4, 2024 6:12:11 GMT
|
|