|
Post by kulinban on Mar 26, 2024 8:49:18 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Mar 29, 2024 13:30:14 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Apr 1, 2024 11:32:08 GMT
Rusi nadiru sa svih strana, no jedna ukrajinska taktika ipak daje sjajne rezultate: Putinovi dobici su minimalni! Petak, 29. ožujka ujedno je 765. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, gdje se usprkos poboljšanju vremena, više sunca uz dnevne temperature do 20 stupnjeva i malo padalina, zadnjih dana ipak bilježi manje kopnenih sukobljavanja nego krajem prošlog i početkom ovog tjedna.
Ujedno, Ruska Federacija nastavlja obračun s radikalnim islamistima, kako u samom Tadžikistanu, tako i kod sebe te na okupiranim prostorima Ukrajine (gdje su doveli oko 100.000 Tadžika kao jeftinu radnu snagu). Uz to, treba napomenuti kako su danas nastavljeni i veliki ruski napadi na energetsku infrastrukturu Ukrajine, po treći put u sedam dana (nakon 22. i 24. ožujka). Iako se još nije uspjelo procijeniti točne troškove šteta od prije sedam dana (tek se raščišćavaju ruševine i polagano počinje procjenjivati štete te planirati nabave potrebne za obnovu proizvodnih postrojenja i prijenosne mreže) – već je jasno da će taj posao potrajati možda i preko dvije godine.
Naravno, budući se takve poslove posebno žestoko obavlja tijekom ljeta, već je sada jasno i da će ovoga ljeta biti problema sa širokom opskrbom električne energije, dok će užurbano trajati posao priprema za iduću sezonu grijanja. Posebno teško je bila pogođena infrastruktura u oblastima Harkiv, Dnjepropetrovsk i Odesa (uvedene stabilizacijske redukcije) – čemu se danas dodalo teže štete u regijama Čerkasi, Ivano-Frankivsk, Dnjepropetrovsk, Poltava, Kirovograd i Zaporižje (uvedene i hitne redukcije). Konkretno, čulo se tu o napadu na ukupno 10 ukrajinskih regija, gdje je u njih šest došlo do šteta na energetskoj infrastrukturi. Među ostalim, bilo je riječi o ozbiljnim pogodcima u barem tri ukrajinske termoelektrane. Ukrajinska napadi na rafinerije daju rezultate
S druge strane, napomenimo i kako se u utorak 26. ožujka čulo o pogibiji poljskog generala Adama Marczaka u Ukrajini – gdje su se s ruske strane širile dvije poprilično različite verzije događaja. Prema jednoj, on je stradao tijekom ruskog napada raketom „Iskander-M“ na ukrajinsko zapovjedno mjesto u Časiv Jaru, nedaleko okupiranog Bahmuta. Prema drugoj verziji, stradao je u Kijevu, tijekom ruskog raketnog udara na prostore tamošnje civilne obavještajne agencije SBU, gdje je prisustvovao obilježavanju dana te organizacije u ponedjeljak 25. ožujka ove godine. Koja god verzija bila točna (ako uopće), ostaje činjenica da je samo prošlog tjedna Ukrajinu pogodilo 190 raketa, 140 kamikaza-dronova te 700 vođenih zrakoplovnih bombi raznih težina, kako je to predsjednik Volodimir Zelenski na telefon pobrojao čelniku Zastupničkog doma u američkom Kongresu Mike Johnsonu.
No dok su još itekako otvorena pitanja izglasavanja američke pomoći za Ukrajinu te usporedivog korištenja sankcijama zamrznutih ruskih sredstava – moglo se čuti da ukrajinska kampanja napada bespilotnim letjelicama na razne ruske rafinerije ipak daje učinka. Naime, osim što je Rusija nakon prošle godine i s početkom ožujka opet zabranila izvoz benzina, njena je vlastita proizvodnja tog derivata između 18. i 24. ožujka bila smanjena za oko 14,3 posto na godišnjoj razini (odnosno oko 7,4 posto prema tjednu ranije). Ove se manjkove izgleda interventno krenulo nadomještati uvozom benzina iz obližnje Bjelorusije – odakle u siječnju nije bilo takvog uvoza, u veljači je on iznosio 590 tona, a u ovom ožujku 3.000 tona – gdje takav uvoz nije pravilo, već se bilježio i lani u doba manjkova i ruskih ograničenja vlastitog izvoza. Stanje na terenu Nakon niza manjih pomaka bojišnice krajem prošlog i početkom ovog tjedna, zadnjih je dana takvih vijesti manje, vjerojatno zbog većih preslagivanja stanja i koncentriranja borbi na nekoliko manjih borbenih zona (sve navodno u okolnostima bitno usporenog djelovanja američkog satelitskog Internet sustava Starlink). Konkretno, određeno zatišje zavladalo je većinom prostora sjeverno od rijeke Siverski Donjec, s izuzetkom zone zapadno od okupirane Kremine, gdje Rusi napadaju ukrajinske položaje na potezu Terni-Jampolivka (a izgleda da su im branitelji uzvraćali protunapadima). Jednako je tako ponešto mirnije bilo i na potezu od Siverskog Donjeca do sjevernih prilaza Bahmutu – da bi se zapadno od Bahmuta borbe koncentrirale oko Bogdanivke, zatim po prilaznoj cesti O-0506 od Bahmuta prema Časiv Jaru (Rusi su tu izgleda stigli do prvih istočnih predgrađa samog Časiv Jara, do rubova četvrti zvane „Novi“ ili „Kanal“, budući je jedina na istočnoj obali tamošnjeg tijeka vodoopskrbnog kanala „Siverski Donjec – Donbas“), te u naselju Ivanivske jugozapadno od Bahmuta. Dok se čuje o bitnom ojačavanju ukrajinskih snaga kod Časiv Jara, napomenimo posebno da usprkos ruskim tvrdnjama od subote 23. ožujka kako je Ivanivske kompletno zauzeto ispada da tome nije tako – ondje i dalje ima branitelja i borbe u naselju nadalje traju (što se uklapa u nedavni uzorak takvih ruskih lažnih ili preuranjenih tvrdnji, kako po pitanju naselja Krinki na Dnjepru 20. veljače, tako i za Nevelske kod Donjecka 12. ožujka ove godine). Kopnena djelovanja su i zadnjih dana bila koncentrirana zapadno i jugozapadno od okupiranog Donjecka. Kao prvo, nastavljen je ruski pritisak na ukrajinsku obrambenu liniju zapadno od okupirane Avdiivke, prigradskog naselja na sjeverozapadu Donjecka. Ondje se i dalje vode borbe na sjeveru donedavne ukrajinske obrambene linije – kako u naselju Berdiči, koje je podijeljeno i izgleda u „sivoj zoni“, tako i oko 2 km jugozapadno, na južnim prilazima selu Semenivka. Ruska napredovanja kod Novomihailivke Iako se Semenivka proteže uz zapadnu obalu umjetnih jezera na toku rijeke Durnaja, izgleda da frontalni napadi po nasipima između jezera nisu uspjeli. Umjesto toga, zadnjih se dana bilježi ruski pritisak s juga, iz 19. ožujka okupirane Orlivke pa uz cestu O-0542, koja kroz Semenivku ide generalnim pravcem iz okupirane Avdiivke prema selu Očeretine i dalje u ukrajinsko zaleđe. Ujedno, nema mnogo vijesti o neposrednom nastavku ruskih napredovanja južnije od Orlivke, odnosno od okupirane Tonenke na zapad – prema ukrajinskim uporištima Umanske, Netailove ili Pervomajske – iako se u toj zoni 26. ožujka čulo o ruskom zarobljavanju prvog oklopnog vozila njemačke proizvodnje Marder 1A3 koje je potom uspješno evakuirano u rusku pozadinu. Kao drugo, i nadalje se čuje o intenzivnim borbama oko 20 km južnije, na jugozapadnim prilazima Donjecku, gdje agresori i dalje intenzivno nastoje nadvladati ukrajinsku obranu na potezu od Krasnogorivke preko Georgiivke sve do Novomihailivke. Tu se i nadalje borbe izgleda koncentriraju oko same Novomihailivke, podijeljenog selo u kojem Rusi postupno napreduju (zadnjih dana posebno na poljima uz sjeverni rub naselja, te u manjim industrijskim objektima na južnom rubu sela). Za to vrijeme je bilo bitno mirnije dalje niz bojišnicu, sve do granice ukrajinskih oblasti Donjeck i Zaporižje. Ondje, na samoj administrativnoj granici te dvije regije, i dalje se bilježe borbe južno od Velike Novosilke (sjeverno od ruskog uporišta Prijutne te južno i jugozapadno od ukrajinskog uporišta Staromajorske), a slična je situacija izgleda i u Zaporižju, južno od Orihiva. Ondje se u zoni glavnog pravca neuspješne ljetne ofenzive ukrajinskih snaga i dalje intenzivno ratuje za ukrajinsko uporište Robotine, kao i na sjeverozapadnim prilazima u okupirano selo Verbove. Kako izgleda, slično je i kod ukrajinskih mostobrana na okupiranoj istočnoj obali Dnjepra kod sela Krinki – gdje je za sve navedene zone borbi zajedničko da usprkos učestalim sukobljavanjima nije bilo ikakvih bitnijih pomaka bojišnice. Raketni ruski napadi Još u utorak 26. ožujka bilježilo se ruske raketne napade po Harkivu (četvrt Ševčenkiv), kao i Krivom Rihu (tvornica cementa u okrugu Dovgincivskij na istoku grada), da bi srijeda 27. ožujka bila započeta jutarnjim napadom 13 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 iz ruske regije Kursk po ciljevima na sjeveru Ukrajine (10 letjelica srušeno). Ujedno su nastavljeni i ukrajinski napadi klasičnim te raketnim topništvom po ciljevima u ruskim pograničnim regijama (Brijanske, Kursk, Belgorod), gdje je navodno bio oboren i prvi ukrajinski „teroristički balon“ opremljen GPS trackerom, balastom, upravljačkom elektronikom s baterijama i eksplozivnom napravom za koju nije navedena težina. Uz to, Rusi su raketama napadali i Harkivsku oblast – tvornice u Kupjansku, komunalno poduzeće u Harkivu (opet četvrt Ševčenkiv na sjeverozapadu grada, i to po prvi puta malim vođenim bombama UMPB-D30SM, s jednom mrtvom i 19 ozlijeđenih osoba), te gradski licej u Izjumu (navodno „skladište streljiva“). Po drugi put u tjedan dana na jugu su dvjema balističkim raketama bili pogođeni pogoni tvornice „Zorya-Mashproekt“ u Mikolajevu (proizvodnja plinskih turbina) – gdje se jednu te istu metu gađalo u dva navrata s manjim vremenskim razmakom, ne bi li na poprištu stradali i spasioci te vatrogasci. Uz to, nad regijom Zaporižje je bila oborena i ruska vođena raketa Kh-59, dok se zauzvrat s više od 16 raketa iz VBR-a te nizom ukrajinskih bespilotnih letjelica opet gađalo ciljeve u ruskoj pograničnoj oblasti Belgorod. Četvrtak 28. ožujka opet je započeo ruskim lansiranjem 28 kamikaza-dronova iz pogranične oblasti Kursk i s rta Čauda na okupiranom Krimu (26 srušeno), uz još tri protubrodske krstareće rakete Kh-22 i jedan proturadarski projektil Kh-31P (lansirano s Crnog mora), te četiri rakete sustava S-300 u modu napada na kopnene ciljeve. Na meti dronova je opet bio Harkiv (Kijevska četvrt na sjeveroistoku grada, navodno sjedište „militanata“ iz redova pobunjenih Rusa), ali i gradovi Dnipro i Zaporižje (strujna infrastruktura) – dok se u Odesi neuspješno gađalo tamošnji „energetski objekt“. Rakete sustava S-300 pogodile su Girnik, malo mjesto u neposrednom zaleđu fronte kod ukrajinskih uporišta Nevelske i Krasnogorivka zapadno od Donjecka, gdje je oštećeno mnogo stambenih zgrada. Zračni napadi Tijekom dana čulo se i o otkrivanju ukrajinske bespilotne letjelice R-15 u Moskovskoj oblasti (selo Šarapovo u Čehovskom okrugu južno od Moskve), koja je izgleda pala s oko 3 kg bojnog tereta – ali i djelovanju niza ukrajinskih dronova nad pograničnom oblasti Belgorod. Zauzvrat, Rusi su gađali ukrajinska pogranična mjesta u regiji Sumi, bacali vođene zrakoplovne bombe na Kupjansk, te raketirali selo Visoki jugozapadno od Harkiva. Pažnju javnosti na društvenim mrežama tog popodneva privukle su snimke pada ruskog borbenog aviona Su-27 kod Sevastopolja – gdje su službeni izvori govorili o kvaru, dok se neslužbeno spominjalo „prijateljsku vatru“ tamošnje nervozne protuzračne obrane. Konačno, rano jutro u petak 29. marta opet je započelo velikim ruskim zračnim napadom na ciljeve širom Ukrajine. Konkretno, 60 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 lansirano je iz Kurska i Primorsko-Ahtarska na jugoistoku (58 oboreno), uz još 21 krstareću raketu Kh-101/555 s 11 strateških bombardera iz ruske baze Engels (17 srušeno), te 9 vođenih raketa Kh-59 s 9 borbenih aviona Su-34 iznad Belgoroda (5 srušeno) i 4 krstareće rakete „Iskander-K“ (sve 4 srušene). Naravno, bitno je lošije išla ukrajinska borba s ruskim balističkim projektilima – od kojih su obranu prošle 3 rakete Kh-47M2 „Kindžal“ s lovaca MiG-31K iz Rjazanja i 2 rakete „Iskander-M“ s Krima. Mete ovih napada bile su u oblastima Čerkasi, Kijev, Dnjepropetrovsk, Hmeljnicki i Ivano-Frankivsk – opet raznoliki objekti strujne infrastrukture, te kako smo već spomenuli - od toga barem tri termoelektrane. Među ostalima gađan je i grad Novodnistrovsk na krajnjem istoku regije Černivci, sjeverno od Moldove (preko koje su tu izgleda preletjele barem tri ruske rakete), dok su ostaci ruskih kamikaza-dronova pronađeni i u Rumunjskoj kod pograničnog mjesta Braila. Kako smo već rekli, ovo je bio treći po redu veliki ruski zračni napad na ukrajinsku elektro-infrastrukturu u zadnjih 7 dana. Zauzvrat čulo se opet o ukrajinskom raketiranju ruske pogranične regije Belgorod, te slanju onamo i više bespilotnih letjelica. Rusi su tu odgovorili opetovanim napadima na Harkiv, te ispaljivanjem dvije vođene rakete Kh-59 na ciljeve u Odesi. Međunarodna arena
Dok Ukrajina nastoji ojačati svoje utvrde u pozadini aktivnih borbenih linija te pokrenuti što masovniju domaću proizvodnju naoružanja i bespilotnih letjelica, razni zapadni saveznici tu pomažu koliko mogu (i koliko se uspiju organizirati). Dok se vlasti u Kijevu potaklo sastaviti „Plan za Ukrajinski instrument“ kao papirnatu podlogu za konkretno otvaranje obećanih 50 milijardi eura pomoći (16 u ovoj godini) – krajem prošlog tjedna je sve te napore pomogao usklađivati i tzv „Kijevski sigurnosni forum“, dvodnevno okupljanje s nizom visokih gostiju sa Zapada. Ipak, kada se raziđe diplomatska magla, ispada da su glavni protivnici ozbiljnije pomoći Ukrajini u Europskoj uniji uvijek isti – dok Austrija predlaže korištenje sredstava na obnovu, ali ne i na oružje za obranu, slične zamjerke ima i Mađarska (koja diskusiju dodatno začini i inzistiranjem na raznim pravima mađarske manjine u Ukrajini). Posebno se neugodnom temom pokazuje pitanje korištenja sankcijama zamrznute ruske imovine u korist Ukrajine, odnosno barem korištenja prihoda od tako zamrznute imovine kao „blaže varijante“ ovog prijedloga. Dok se u nekoliko navrata već najavljivalo ovakav ili onakav dogovor na ovu temu (koja redovito izaziva iznimno žestoke reakcije iz Moskve) – na kraju nije došlo ni do dogovora da se prihodi od takve imovine iskoriste u 90 posto za oružje, a 10 posto za obnovu. Iako je o tome donesena načelna politička odluka na EU razini u petak 22. ožujka, ipak se stalo na tome da „treba nastaviti“ rad na iole konkretnijem planu uporabe ovih novaca – gdje bi do prvih isplata u srpnju ove godine tek trebalo razraditi stvar te osigurati pozitivnu odluku Vijeća EU. I dok se tu na glas govori kako se „EU ne boji osvetničkih akcija Rusije“ – jasno je da stvar tu i nije baš tako jasna i jednoznačna. Dapače, dok niz zemalja koje graniče s Rusijom i Bjelorusijom zadnje vrijeme postupno sve temeljitije blokiraju prekogranični promet – Mađarska je ove srijede, 27. ožujka, smatrala za potrebno naglasiti kako „i dalje pozdravlja putnike iz Rusije“, kojima je spremna izdavati i schengenske vize temeljem svoje „dugogodišnje tradicije primanja ruskih gostiju“. Prema Viktoru Orbanu, zapadne zemlje su tu „uhvaćene u ratnu spiralu“, dok je ta svoja gledanja danas dopunio i tezom kako bi temeljem aktualnog lošeg stanja na bojištima Ukrajina mogla pretrpjeti i potpuni poraz – pa zato mora razmišljati o pregovorima. Slušajući to, čovjek bi rekao da se sovjetsko gušenje mađarskog otpora 1956. događalo u nekom drugom svemiru ili u kakvoj paralelnoj dimenziji, gdje u Budimpešti nisu tako razdragano primali „ruske goste“ kao danas.
Švedske kritike NATO-a
Za to vrijeme, u četvrtak 28. ožujka u sjedištu NATO saveza u Bruxellesu održan je izvanredni sastanak Vijeća Ukrajina-NATO na razini veleposlanika, a temeljem inicijative iz Kijeva. Dok su tema bili aktualni ruski napadi na energetsku infrastrukturu Ukrajine – tim je povodom postavljeno i pitanje dodatne opskrbe protuzračnim i proturaketnim sustavima, kao i streljivom za takvo naoružanje koje je već ranije poslano (budući da ruski masovni napadi tu itekako brzo troše postojeće zalihe). Nažalost, aktualno stanje po pitanju pomoći potaklo je i Tobiasa Billströma, ministra vanjskih poslova najnovije NATO članice Švedske, da konstatira kako Savez nedovoljno pomaže Ukrajini, te da pozove države saveznice da „stvaraju više poteškoća Rusiji“ – dakle, baš ono što Mađarskoj nije ni na kraj pameti. Sve to bi bilo itekako lakše da se konačno kroz Kongresnu proceduru u Sjedinjenim Državama pomakne paket pomoći za Ukrajinu, koji izvan dnevnog reda Zastupničkog doma stoji već tjednima (nakon što je Senat svoj takav prijedlog konačno usvojio 13. veljače ove godine). Budući je 23. ožujka bilo riješeno pitanje financijskih akata kojima se osigurava rad državnog aparata SAD tijekom idućih mjeseci, nagađa se da bi uskoro i Ukrajina mogla doći na red – posebno s obzirom na učinak koje vijesti o ukrajinskom odstupanju na bojištima imaju i na veći dio tamošnje političke scene. No, dok se tek nagađa da bi Zastupnički dom pitanje pomoći za Ukrajinu mogao pustiti u proceduru nakon Uskrsa – jasno je da to zapravo nije prioritet Donaldu Trumpu sklonom republikanskom čelniku Zastupničkog doma Mike Johnsonu. A koliko su ta novčana sredstva (i njima kupovana vojna oprema) zapravo bitna za vlasti u Kijevu dobro pokazuju i današnje vijesti kako bi Ukrajina bila spremana razmatrati i republikanski prijedlog (kojeg demokrati ne podržavaju) – da se nova pomoć za Ukrajinu formira u obliku zajmova, a ne donacija kako je to predložio predsjednik SAD Joe Biden. Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize
|
|
|
Post by kulinban on Apr 3, 2024 9:51:28 GMT
Ukrajinci nemaju rješenje za razorne vođene bombe, Rusima propao golemi napad, šok za Kremlj daleko od fronte
Srijeda 3. aprila ujedno je 770. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, državi koja je zadnjih dana imala prilično lijepo vrijeme s tek ponešto oblaka i rijetkim slabim padalinama. Takvo vrijeme, osim što načelno pogoduje kopnenim djelovanjima, ujedno je pomoglo državi u sučeljavanju s posljedicama masivnih ruskih napada na strujnu infrastrukturu kojima je Ukrajina bila pogođena tijekom zadnjih desetak dana. Naime, oštećenja ili uništenja oko 80 posto toplinskih proizvodnih kapaciteta ukrajinskog privatnog energetskog poduzeća DTEK bila su tek dio problema, budući da se uz štete na brojnim termoelektranama krajem prošlog tjedna bilježilo i napade na velike hidroelektrane Kanev, Kremenčuk i Kamjanske (druga, treća i četvrta stepenica na Dnjepru) te hidroelektranu Dnjestar na zapadu Ukrajine. Sve je to nabrzinu dovelo do potrebe za dnevnim uvozom struje iz Mađarske, Moldove, Rumunjske, Poljske i Slovačke, kao i učestalim redukcijama (posebno u Harkivskoj i Donjeckoj te Dnjepropetrovskoj oblasti oko Krivog Riha). U nedjelju 31. ožujka tome su dodane i štete na strujnoj infrastrukturi u oblasti Odesa (prvenstveno visokonaponske trafostanice) - gdje je oko 170.000 potrošača neko vrijeme bilo bez struje (a onda ponegdje i bez vode). Ondje se užurbano radilo na popravcima, baš kao i u Harkivu, koji je 31. ožujka, prvi put od petka 22. ožujka imao čitav dan bez nestanka struje, usprkos velikim štetama koje će se otklanjati još mjesecima. Dok je lijepo vrijeme vodilo manjoj potrošnji, a proizvodnja solarnih i vjetroelektrana ipak nadopunjavala izvore struje u situaciji krize klasičnih velikih elektrana - ipak se čulo kako su oštećenja, osim na građanstvo, utjecala i na Oružane snage Ukrajine, čija se željeznička logistika također usporila spomenutim štetama, ometajući barem donekle i dopremu zaliha te pojačanja prema bojišnici.
To je bitno s obzirom na činjenicu da zadnjih dana Ukrajina nije slavila Uskrs - budući da se tek krajem prošle godine prihvatilo dopunjenu verziju Julijanskog kalendara prema kojoj su samo fiksni crkveni blagdani završili usklađeni sa Zapadom, dok se one promjenjive i nadalje slavi po starom kalendaru (tako da im Uskrs ove godine pada na nedjelju 5. svibnja). Dakle, za Ukrajince i Ruse zadnjih dana nije bilo vjerskog blagdana, pa snage agresora nadalje intenzivno napadaju na fronti zapadno od Bahmuta te zapadno i jugozapadno od Donjecka.
Ukrajinski vojno-obavještajni izvori tu procjenjuju kako Ruska Federacija trenutno u Ukrajini ima oko 474.000 vojnika, kojih je doduše većina iz sastava tzv. "pričuvnih pukovnija" i raznih doknadnih postrojbi formiranih nabrzinu - u programima obuke ljudstva od nule do borbene uporabe u samo 27 dana (individualna obuka, obuka u okviru postrojbe, borbena koordinacija). Iako se donedavno govorilo o smanjenju jurišnog korištenja oklopne tehnike - navodno je i oko 80 posto takve ruske opreme na bojišnici zapravo obnovljena ili modernizirana stara tehnika, dok je tek oko 20 posto stvarno novo i nedavno proizvedeno. Ipak, sve je to bilo žestoko korišteno zadnjih dana, kad se širom bojišnice bilježilo barem tri veća ruska oklopno-mehanizirana naleta s malo ili nimalo uspjeha.
Stanje na terenu
Za razliku od sjevera Donbasa, gdje se tek povremeno bilježe okršaji istočno od Kupjanska (Sinkivka), tek zapadno od okupirane Kremine i zadnjih dana su bile kontinuirane borbe (na prilazima ukrajinskom uporištu Terni). Slično je bilo i južno od rijeke Siverski Donjec, gdje se od Bilogorivke prema jugu ustrajno čulo o kopnenim sukobima - uz mogućnost da su između ukrajinskih uporišta Verhnokamjanske i Spirne agresori uspjeli ponešto napredovati na zapad, tako da se ondje čulo i o sukobima na prilazima ukrajinskom selu Ivano-Darivka. Čitava ta bojišnica od Kupjanska do pred Bahmut bila je učestalo podvrgnuta ruskim udarima korištenjem vođenih zrakoplovnih bombi, uz redovito djelovanje i ruskog topništva (do 800 granata po fronti na sjeveru Donbasa). Mimo toga, nastavljen je i ruski pritisak zapadno od okupiranog Bahmuta, gdje se i nadalje spominju borbe oko ukrajinskog uporišta Bogdanivka, na istočnim prilazima Časiv Jaru (konkretno, u prilazu istočnom predgrađu "Kanalska četvrt" ili "Novi", koje vodni kanal "Siverski Donjec - Donbas" dijeli od zapadnije glavnine grada) te južnije u selu Ivanivske. Kako izgleda, ne samo da Ivanivske nije okupirano od Rusa, iako su se time višekratno hvalili, već je zadnjih dana ondje propao i jedan od oklopnih juriša kojima se pokušalo mehaniziranom kolonom brzinski pregaziti ukrajinsku obranu u toj zoni. Usprkos svakodnevnim borbama, izgleda da bitnijih promjena bojišnice nije bilo ni južnije od Bahmuta, posebno na potezu Klišćivka-Andriivka. Južnije od Bahmuta, glavna zona sukobljavanja i dalje je na sjeverozapadu, zapadu i jugozapadu okupiranog grada Donjecka. (1) Sjeverozapadno od Donjecka, na prostoru zapadno od sad okupirane Avdiivke, nastavljena su ruska nastojanja za probijanjem ukrajinske obrambene linije oslonjene na selo Berdiči na sjeveru te zatim južnije uz tok rijeke Durnaja - istočno od Semenivke, pa na jug mimo okupirane Orlivke i onda klinasto na zapad uz Umanske te opet na istok uz Netailove, sve do Pervomajske. Ovdje treba napomenuti kako izgleda da se ukrajinska obrana sela Berdiči još drži, dok su agresori iz okupirane Orlivke uspjeli doći na južni prilaz Semenivke (zaobišavši tamošnji vodotok i umjetna jezera) te se sad borbe vode u samoj Semenivki. Jednako tako, na zapadnom ulazu u poljoprivredne prostore klina od Umanske do Netalove nalazi se sad okupirano selo Tonenke - iz kojeg Rusi zadnjih dana nastoje napredovati na zapad prema Umanske. To im ide jako sporo, a nije tu pomogao ni 30. ožujka izveden nalet oklopnom kolonom od 36 tenkova i 12 oklopnih transportera - koju su uspješno dočekali pripadnici ukrajinske 25. padobranske "Sičeslavske" brigade s dovoljno protuoklopnog naoružanja. Ipak, na jugu tog prostora agresoru je navodno uspjelo zauzeti naseljeni potez neposredno sjeverno od središta ukrajinskog sela Pervomajske (krajnji zapadni kraj sela Vodjane, koje se prostire na oko 8 km uz cestu koja prati sjevernu obalu rijeke Vodjanaja, također ukroćenu u brojna umjetna jezera) - čime će vjerojatno biti otežano i održanje u ukrajinskim rukama zapadne polovice uporišta Pervomajske (koje se proteže na oko 7 km uz južnu obalu Vodjanaje i sad je podijeljeno među zaraćenim stranama). (2) Zapadno od Donjecka nastavljene su borbe oko ukrajinskih uporišta Nevelske, Krasnogorivka i Georgiivka - gdje treba napomenuti kako se zadnjih dana čulo i o ruskom napredovanju s istočnog ruba u samo središte sela Georgiivka (što ukrajinski izvori ne priznaju). Slično je nejasna situacija i oko 12 km južnije, (3) po pitanju stanja stvari u ukrajinskom uporištu Novomihailivka. Ondje već neko vrijeme agresori drže istočnu polovicu naselja, a zadnjih dana se čulo i o neuspješnom pokušaju oklopno-mehaniziranog nasrtaja sjeverno od naselja, oko ukrajinskih položaja na zapadu naselja. Budući da to nastojanje (treći takav nalet zabilježen zadnjih dana na bojištu u Ukrajini) nije uspjelo, ovog tjedna onda se bilježilo i još jedno rusko prebacivanje težišta napada - od neuspjeha sjeverno od sela na poljoprivredne prostore južno od naselja, vjerojatno opet uz korištenje i tamošnjeg usjeka za barem donekle zaklonjen pristup bojištu. Iako je sve to navodno imalo i manjeg uspjeha, čitava se situacija nije bitnije promijenila, među ostalim i radi brzih protunapada branitelja.
Kako izgleda, slična je borbena situacija s malo bitnijih pomaka zadnjih dana bila bilježena i dalje niz bojišnicu na jugu Ukrajine. Ruski napadi oko ukrajinskog uporišta Vugledar (s istoka prema cesti O-0532 i selu Vodjane) su zaustavljeni, kao i nastojanja agresora prema selima Staromajorske i Urožaine na prostoru južno od Velike Novosilke. Usprkos brojnim okršajima južno od Orihiva (glavni pravac neuspješne ukrajinske ljetne ofenzive) i stanje u selu Robotine te na sjeverozapadnim prilazima ruskom uporištu Verbove nije se mijenjalo. Nadalje, usprkos umjereno učestalim ruskim napadima izvođenima svakog dana na prostor ukrajinskih mostobrana na okupiranoj istočnoj obali donjeg toka rijeke Dnjepar - ni ondje izgleda nije bilo promjena tijeka bojišnice. Ovakvo generalno stanje stvari treba pripisati kako ruskim preslagivanjima snaga, tako i ukrajinskom vještom korištenju brojnih lakih bespilotnih letjelica, koje dobro služe u vrijeme dok tek polagano pristižu veće količine topničkog streljiva obećane sa Zapada. Za kraj napomenimo i da se nastavljaju pogranični sukobi Rusije i Ukrajine u prostoru između ukrajinske oblasti Sumi i ruskih regija Kursk i Belgorod. Uz nastavak svakodnevne razmjene salvi topništva, raketnih bacača te bespilotnih letjelica, više se ne bilježe napadi ruskih pobunjenika iz Ukrajine u Rusiju. Ipak, budući da su vlasti iz Moskve na tim prostorima okupile ponešto vojnih pojačanja, sad se govori o pokušajima ruskih upada na ukrajinsku stranu granice, kao i žestokim zračnim napadima na te ukrajinske prostore (među ostali i korištenjem zrakoplovnih aerosol bombi od 1500 kg, ODAB-1500, kakvu se 30. ožujka izbacilo na prostor pograničnog mjesta Velika Pisarivka, s kojeg su nedavno ruski pobunjenici kretali u borbe prema ruskom mjestu Grajvoron u Belgorodskoj oblasti). Ujedno, svi ti ruski zračni i topnički napadi na ciljeve uz bojišnicu imali bi i bitno više žrtava da ta mjesta nisu uvelike evakuirana. Čisto za primjer - u Časiv Jaru kod Bahmuta od predratnih skoro 13.000 stanovnika do danas je ostalo njih tek oko 780 - dok su još i bitno temeljitije evakuirana naselja zapadno od danas okupirane Avdiivke, gdje mjesta na prvoj liniji imaju tek ponekog stanovnika (njih 11 u Berdiči, 4 u selu Keramik te 4 u Novokalinove), a ona malo dalje u pozadini ponešto više (oko 300 ljudi u Očeretine i 170 u selu Želanije) - uz stalne napore na nastavku evakuacije civila.
Zračni napadi
Subota 30. ožujka započela je ruskim lansiranjem 12 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 s rta Čauda na Krimu (9 uništeno) te još 4 rakete protuzračnog sustava S-300/S-400 usmjerene balističkom putanjom na ciljeve u Donjeckoj oblasti - od čega su dvije pogodile ukrajinski grad Selidove (zaleđe bojišnice zapadno od Avdiivke, u pozadini Umanske, Netailove, Pervomajske). Barem 6 ukrajinskih bespilotnih letjelica djelovalo je na prostorima ruske regije Belgorod, gdje se guverner Vječeslav Gladkov hvalio novopostavljenim zaštitnim strukturama postavljenim po javnim mjestima Belgoroda - dok se na društvenim mrežama čuje kako su ta mjesta prvo i osnovno postala ilegalnim toaletima, tako da sklanjanje u njih ispada prilično smrdljivo i neugodno. Nedjelja 31. ožujka započela je eksplozijama u Hmeljnickom, koji su napale ruski kamikaza-dronovi. Bio je to dio vala od ukupno 11 takvih letjelica s okupiranog Krima i Primorsko-Ahtarska u Rusiji, od čega su Ukrajinci u dolasku uspjeli srušiti 9 komada. Uz to je na Ukrajinu otposlano i 14 krstarećih raketa Kh-101/555 iz strateških bombardera Tu-95MS iz oblasti Saratov (9 srušeno), jedna balistička raketa "Iskander-M" s Krima te vođena raketa Kh-59 iz zračnog prostora okupiranog Zaporižja. Cilj dijela tih raketnih napada opet je bilo veliko plinsko čvorište (s nedalekim podzemnim skladištima plina) nedaleko mjesta Strji, na jugu ukrajinske regije Lviv, koje je bilo gađano i 24. te 29. ožujka. Ovoga puta ondje se čulo o ukupno 5 eksplozija, uništenju upravne zgrade tamošnjeg energetskog kompleksa te dvije poginule osobe. Dok su Ukrajinci barem tri svoje bespilotne letjelice tog dana slali u rusku regiju Jaroslavje (preko 150 km sjeveroistočno od Moskve) te prema Krasnoarmejsku u oblasti Saratov (na Volgi, oko 600 km istočno od ukrajinskih prostora) - ruski kamikaza-dronovi opet su napali energetsku infrastrukturu u Odesi, a njihova raketa sustava S-300 pogodila je balističkom putanjom poljoprivrednu infrastrukturu kod Berislava u Hersonskoj oblasti. Ujedno su registrirane i eksplozije kod Harkiva, gdje je samo koji dan ranije bio pogođen i terenski vojni logor južno od grada Čuguiva - a sad se gađalo i ciljeve u četvrti Ševčenkiv na sjeverozapadu grada. Noć na ponedjeljak 1. travnja Rusi su iskoristili za lansiranje još 3 kamikaza-drona Shaheed-136/131 (2 srušena), a jednom raketom protuzračnog sustava S-300 gađan je grad Družkivka u neposrednom zaleđu Časiv Jara (pogođena tamošnja "Palača kulture"). Ujedno je bio uništen i most u ukrajinskom gradu Gulajpolje u oblasti Zaporižje, za kojeg su agresori tvrdili kako se koristi za logistiku ukrajinskih branitelja. Tijekom dana Rusi su raketama gađali i Krivi Rih, konkretno njegov međunarodni aerodrom zapadno od prigradskog mjesta Lozuvatka - da bi branitelji tvrdili kako je nadolazeći projektil srušen bez dodatnih šteta, dok se iz ruskih izvora čulo o dva uspješna pogotka unutar jednog dana. Za to vrijeme čulo se i o ukrajinskim bespilotnim letjelicama iznad ruskih oblasti Belgorod (barem 3) te Lipeck - dok je još 6 dronova bilo srušeno i nad Crnim morem. Rezultati takvih djelovanja izgleda da su obuhvaćali požar u ruskom mjestu Hotkovo, oko 60 km sjeverno od Moskve - gdje je metom bilo poduzeće "Elektroizolit" koje proizvodi razne elektroizolacijske materijale. Ujedno, moglo se čuti i kako je Ruska Federacija uvelike evakuirala većinu preostalih plovnih jedinica Crnomorske flote s Krima dalje na istok, u luku Novorosijsk - koja je onda uvelike blokirana baržama ne bi li se smanjila vjerojatnost upada ukrajinskih besposadnih dronova do ondje usidrenih ruskih ratnih brodova. Utorak 2. travnja opet je započeo ruskim lansiranjem 10 kamikaza-dronova s rta Čauda na okupiranom Krimu (9 srušeno u ukrajinskoj regiji Djepropetrovsk) te jedne vođene rakete Kh-59 s neba nad okupiranim dijelom Zaporiške oblasti u Ukrajini. Raketni napad pogodio je cilj u gradu Dnipro, kad je barem 5 ljudi bilo ranjeno. Zauzvrat, čulo se o ukrajinskom napadu na ciljeve u dalekom Tatarstanu - oko 900 km istočno od Moskve, odnosno oko 1200 km od najbližeg ukrajinskog prostora. Konkretno, na ukrajinskoj se meti našao grad Jelabuga/Alabuga u čijoj je gospodarskoj zoni poduzeće koje po licenci sastavlja iranske kamikaza-dronove Shaheed (u ruskoj varijanti zvane "Geranj-2") - no izgleda da je umjesto same tvornice kamikaza-dronova pogođen bio tek obližnji smještaj za radnike (lokalni dužnosnici spominju barem 13 ozlijeđenih u "studentskom smještaju", sve studente Politehničkog učilišta, od čega barem 4 i stranci iz Afrike te jugoistočne Azije). Dok se o točnom sredstvu napada još nagađa, prvi su navodi govorili o ukrajinskom dronu dugog dometa UJ-22 Airborne, dok se dodatno spominjalo i besposadnu varijantu lakog aviona Aeroprakt A-22 Foxbat kao moguće oružje. Uz to se ukrajinskom letjelicom dugog dometa Lyutyy gađalo i oko 17 km južnije smještenu rafineriju kod mjestu Nižnjokamska. Rafinerija "Taneko" poduzeća Tatnaft osnovana je 2005. godine i ujedno je prva rafinerija izgrađena od početka do kraja u postsovjetskoj Rusiji. Do 2022. ona se popela na peto mjesto najvećih takvih pogona u državi (prerada 16,2 milijuna tona nafte godišnje), a danas je na trećem mjestu. Ukrajinski napad izazvao je pogodak u njezine primarne instalacije (CDU-7) te prateći požar, iako se moglo čuti kako štete ipak nisu kritične. Slično je neugodan navodno bio i napad pripadnika ukrajinske vojno-obavještajne službe na trafostanicu unutar Sevastopolja na okupiranom Krimu - iako štete nisu bile kritično teške, ipak je dio grada na više sati ostao bez struje. Međunarodna arena
Dok se zadnjih dana od mađarskog premijera Viktora Orbana moglo čuti kako bi za Ukrajinu bilo idealno da postane tampon-zona između Ruske Federacije i NATO saveza, američki milijarder Elon Musk opet se proslavio prognozama kako ukrajinska Odesa samo što nije pala pa bi Kijev s Moskvom trebao hitno početi pregovore - prije no što izgube i kompletan pristup Crnom moru. Sve to dolazi u vrijeme kad Ukrajina obilježava dvije godine oslobođenja Kijevske oblasti od okupacije ruskih trupa, koje su te 2022. za sobom ostavile više od 1200 mrtvih, stotine nestalih, logore za mučenje i likvidaciju te masovne grobnice nedužnih civila. Ukupno je dosad policija u Ukrajini pokrenula više od 116.000 kaznenih postupaka za ratne zločine, od kojih oko 23.000 u samoj Kijevskoj regiji. Pa ipak, razni si ljudi dopuštaju razne komentare, dok pojedine skupine političkih radikala zaoštravaju i pitanja pomoći Ukrajini u Europskoj uniji i Sjedinjenim Američkim Državama.
Dok tek treba vidjeti kako će proći izbori za Europski parlament zakazani od 6. do 9. lipnja ove godine, mnogi već nagađaju kako bi pobjeda raznih ekstremnih desničara (često potpomognutih iz Moskve i premreženih ruskim obavještajnim operacijama) lako mogla u pitanje dovesti i isporuke oružja za Ukrajinu. U međuvremenu se slična situacija već događa u Sjedinjenim Državama, gdje radikalna frakcija republikanske stranke odana Donaldu Trumpu u Zastupničkom domu Kongresa već duže blokira veliki paket financijske i vojne pomoći za Ukrajinu. Kako se moglo čuti ovih dana, republikanski čelnik Zastupničkog doma Mike Johnson možda bi temu pomoći Ukrajini ipak mogao staviti na dnevni red nakon povratka zastupnika s uskršnjih praznika 9. travnja ne bi li se o tome moglo raspravljati prije idućeg odlaska svih tih ljudi na godišnji odmor 22. travnja ove godine - povodom židovskog blagdana Pashe. Naravno, pri svemu tome bi Zastupnički dom trebao usvojiti baš onaj isti tekst akta o međunarodnoj pomoći za Ukrajinu, Izrael i Tajvan kakvog je Senat usvojio 13. veljače - jer inače ta dva različita akta tek moraju u posebnu proceduru međusobnog usklađivanja, koja bi naravno opet mogla potrajati, uz neizvjesnost postizanja ikakvog operativnog dogovora proukrajinske većine u oba doma Kongresa s raznim republikanskim "steklišima".
Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize
|
|
|
Post by kulinban on Apr 3, 2024 12:01:53 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Apr 9, 2024 7:20:25 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Apr 9, 2024 9:05:29 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Apr 11, 2024 6:27:16 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Apr 11, 2024 7:04:03 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Apr 11, 2024 7:15:18 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Apr 16, 2024 10:49:01 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Apr 17, 2024 7:26:09 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Apr 17, 2024 8:12:27 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Apr 19, 2024 10:41:42 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Apr 24, 2024 12:03:00 GMT
VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA
Šokantni uspjeh Rusa kod Očeretine, šef špijuna smiruje situaciju, na front stiže oružje kakvo Kijev još nije imao!
Utorak 23. travnja ujedno je 790. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, gdje je vrijeme nakon nekoliko dana hladnijeg vala opet zatoplilo, iako se tijekom tjedna nadalje očekuju promjenjive prilike s ponešto kiše. Ovakvo vrijeme ipak je bitno suše od prosjeka, pa se baš i ne bilježi tradicionalna „proljetna rasputica“ te se kopnene operacije za sada odvijaju nesmanjenim intenzitetom. Jednako se tako nastavljaju i ruski zračni napadi na ukrajinsku strujnu infrastrukturu – koja je posebno teška oštećenja pretrpjela u oblastima Harkiv, Krivi Rih i Donjeck.
Ondje su na snazi i oštre redukcije struje, u Harkivu opće, a u Krivom Rihu samo za tamošnju industriju, koje će izgleda potrajati budući su štete opsežne i teške za brzo saniranje. Tome se tijekom proteklih dana pribrojilo i dodatne štete – bilo one uzrokovane iznimno lošim vremenom ili pak ruskim granatiranjima uz granice i bojišnicu. Za to vrijeme nastavljaju se radovi na utvrđivanju i oklapanju trafostanica, te uspostavi alternativnih te distribuiranih izvora električne energije i topline za gradove koji su učestalo na meti agresora (među ostalim mobilne elektrane s plinskim turbinama).
No popravak velikih termoelektrana bit će problem koji se nastoji riješiti i pregledom zatvorenih energetskih postrojenja u Litvi, Njemačkoj te nekim drugim državama, tražeći u njima segmente i sklopove koji bi bili od koristi u Ukrajini. Do tada na snazi ostaju bilo redukcije, bilo nadoknađivanje dnevnih manjkova struje uvozom iz susjednih prijateljskih država.
Naravno, dok se objekti kritične infrastrukture čuvaju i popravljaju u hodu, ostaje činjenica kako je zadnje vrijeme ukrajinska protuzračna obrana vidljivo oslabljena (kako u pozadini tako i na bojišnici) i to neprijatelj itekako nastoji iskoristiti. Dok će topničke granate koje Europska unija nabavlja preko Češke navodno krenuti pristizati tek krajem svibnja i u lipnju – a pomoć iz SAD-a možda bude tek ponešto brža – itekako je ozbiljno pitanje izdržavanja ruskih napada u idućih nekoliko tjedana da bi se onda ušlo i u ljetni period za kojeg mnogi predviđaju šire ofenzivne operacije agresora. Dok Kirilo Budanov, šef ukrajinske Vojne obavještajne službe, prognozira da će stanje biti prilično teško ali ne i katastrofalno („Armagedon se neće dogoditi, kao što mnogi sada počinju govoriti“) – bilježi se veliki pritisak neprijatelja zapadno od okupiranog Bahmuta, kod Časiv Jara, te zapadno od okupirane Avdiivke, u predgrađima okupiranog Donjecka. I nije tu riječ samo o ustrajnim napadima na samoj fronti, već jednako tako i u tamošnju dubinu ukrajinskog teritorija – ne bi li se time, kao prvo, omelo dovoz savezničke pomoći bliže bojištu i, kao drugo, spriječilo okupljanje branitelja u neposrednom zaleđu zona ruskih nasrtaja.
Ne bi li se barem donekle olakšalo ukrajinsku poziciju po pitanju sustava protuzračne i proturaketne obrane – zadnjih se dana vidi organizirani napor unutar EU/NATO država radi pronalaženja dodatnih obrambenih sustava za Ukrajinu. Osim jedne baterija sustava MIM-104 Patriot koju Njemačka dodatno šalje u Ukrajinu, bilo je tu riječ i o pritisku saveznika na Grčku i Španjolsku da neko svoje takvo naoružanje stave na raspolaganje. Naime, te dvije države raspolažu s desetak sustava potrebnoga tipa, a baš danas se Grčka izjasnila kako bi bila u stanju poslati bateriju Patriota (vjerojatno iz okolice Atene) ako bi im SAD prije toga dale sigurnosne garancije prema mogućim prijetnjama iz susjedne Turske. No budući da Ukrajina smatra da su im četiri baterije takvog naoružanja minimum potrebnog (a ujedno i dohvativ cilj) – ne čude ni pozivi iz Njemačke da barem još jedan takav sklop u Ukrajinu stigne iz SAD, države koja ih u svom arsenalu ima poprilično.
Stanje na terenu
Dok se nastavljaju brojni topnički i raketni napadi uzduž granice s Ruskom Federacijom čitave ukrajinske bojišnice, kopnena su djelovanja ipak bila ponešto više koncentrirana. Iako se za sjever Donbasa ne može reći da je posebno žarište sukoba, ipak je zona zapadno od okupiranog grada Svatove i dalje na jug do okupirane Kremine posljednjih dana oživjela nizom ruskih napada (Stelmahivka, Nadija, Novojegorivka, a onda i potez Terni-Jampolivka-Torske). Jednako tako su od kraja prošlog tjedna bilježeni napadi i uzduž bojišnice južno od rijeke Siverski Donjec prema prostoru Bahmuta – kod naselja Bilogorivka, Verhnokamjanske, Spirne, Viimka, Rozdolivka – da bi se taj prostor nadovezao na aktivnu borbenu zonu zapadno od Bahmuta.
Ondje se i dalje bilježe borbe na zapadnim rubovima donedavnog ukrajinskog uporišta Bogdanivka (koje su Rusi proglasili osvojenim u nedjelju 21. travnja, iako se neslužbeno to bilježilo već oko dva tjedna) – no to je samo sjeverni prilaz ukrajinskom gradu Časiv Jar za kojeg smo već spomenuli kako je posebno žestoko poprište sukoba. Iako se navodno i dalje drže ukrajinske linije u prvim istočnim predgrađima ovog mjesta (tzv. „Kanalska četvrt, koju od glavnine mjesta dijeli vodni kanal „Siverski Donjec – Donbas“), čitav je taj urbani prostor pod žestokim zračnim i topničkim napadima kojima se smjera omekšati ukrajinsku obranu.
Ništa mirnije nije ni na širim južnim prilazima Časiv Jaru, gdje borbe bjesne oko 4 km jugoistočno – na rubovima sela Ivanivske i uz tamošnju trasu ceste T-0504, također na prilazima već spomenutom vodnom kanalu. Ondje su navodno zadnjih dana ruske snage imale i određenih napredovanja, tako da ne bi čudilo da se uskoro čuje i o njihovom osvajanju Ivanivske, te seljenju fokusa malo dalje na zapad prema trasi vodnog kanala.
Drugo žestoko poprište kopnenog sukobljavanja je definitivno prostor načelno na sjeverozapad i zapad od Avdiivke, koju su Rusi okupirali sredinom veljače. Dok su ondje ukrajinske linije postupno popuštale, što je braniteljima davalo nade da u pozadini ima vremena izvoditi i ozbiljnije fortifikacijske radove – zadnjih se tjedan dana bilježilo zapravo neočekivan ruski borbeni uspjeh na sjeveru te zone, oko ukrajinskog uporišta Očeretine. Nakon prošlotjednog primicanja agresorskih snaga toj otpornoj točci – kada se u tri koraka prošlo oko 3 kilometra dotadašnjih ukrajinskih položaja, Rusi su se najednom našli prvo na samom rubu sela Očeretine, da bi onda u njega i ušli.
Dok izgleda da je tom napredovanju kumovala loše izvedena ukrajinska rotacija snaga (izvlačenje iskusne 47. mehanizirane brigade koju pritom nije odgovarajuće zamijenila 115. mehanizirana brigada) – ostaje činjenica da se zadnjih dana borbe vode unutar samog sela Očeretine, gdje su Rusi prvo uz prugu napredovali na jug sela, pa se onda izgleda otamo krenuli širiti dalje na sjever i zapad. Time je stvoren izboj bojišnice koji je za ukrajinske branitelje posebno neugodan – budući da u slučaju daljnjih neuspjeha otvara agresorima mogućnosti širenja napredovanja, kako na sjever prema Kostjantinivki (u zaleđe fronte kod New Yorka i Toretska), tako i na zapad (prema nizu logistički aktivnih gradića prema većem mjestu Pokrovske), ili na jugozapad (u zaleđe aktualne fronte kojom se priječi izlaz agresora iz Avdiivke prema Pokrovsku).
Imajući u vidu značaj ovog proboja, pomalo čude ruski navodi o bijegu preostalih branitelja, a poprilično racionalnije zvuče ukrajinski navodi o povratku 47. brigade i dodatnih pojačanja ne bi li se tu stabiliziralo situaciju i agresore izbacilo prema njihovim početnim položajima. Kako bilo da bilo, u ovoj borbenoj zoni se 21. travnja čulo i o ruskom zarobljavanju prvog tenka Leopard 2A6, kojeg su agresori uspjeli otegliti u pozadinu, s namjerom proučavanja i kasnijeg izlaganja među zarobljenom zapadnom vojnom opremom.
Slična se neugodnost s neuspješnom rotacijom snaga navodno dogodila i oko 17 km južnije, gdje su u ruske ruke pale pojedine šumske međe neposredno na jug od okupiranog sela Pervomajske, uz lokalni put na jug prema okupiranom selu Nevelske. Iako se agresore već neko vrijeme uspješno zaustavlja u samom Nevelske, ovim je prodorom sa sjevera u pitanje došao niz poljskih fortifikacija između Pervomajske i Nevelske, na istok prema trasi bivšeg autoputa – koje i dalje navodno brani ukrajinska 59. motorizirana brigada. Za sada nije jasno hoće li ta napredovanja neprijatelja biti poništena protunapadima ili će se ukrajinske postrojbe krenuti povlačiti iz spomenutih izbočenih položaja koji su sada najednom djelomično odsječeni od pozadine. Borbena situacija tek je ponešto bolja oko 7 km dalje na jugozapad, oko ukrajinskog uporišta Krasnogorivka, gdje se protunapadima izgleda uspjelo istjerati ruske snage s krajnjeg juga ovog grada – kuda su agresori upali temeljem oklopnih juriša, koji su ih prije nekoliko dana bez mnogo otpora doveli u sam taj urbani prostor (kod tamošnje željezničke stanice kao poprišta naknadnih žestokih borbi).
Ipak, dok se dalje na jug još uvijek drži ukrajinsko uporište Georgiivka, a protunapadi su naizgled stabilizirali i stanje oko malog okupiranog naselja Pobeda – zadnji su dani bilježili okupaciju sela Novomihailivka, kod kojeg su tijekom zadnjih mjeseci agresori izgubili preko 300 raznih oklopnih vozila. Dok je to selo već neko vrijeme bilo podijeljeno i poprište žestokih borbi, zadnjih dana je izgleda agresorima uspjelo zauzeti čitav prostor ovog uvelike srušenog sela – da bi se bojišnica prenijela dalje na zapad po toku rijeke Suhi Jali. Riječ je o pomaku od oko 500 metara sjeverno od rijeke, do sela Paraskoviivka, te južno od rijeke gdje na oko 2 km kreću prve kuće sela Kostjantinivka.
Sve je to dio ruskih nastojanja da ovladaju cestom O-0532, koja kroz Kostjantinivku na jugozapad vodi do Vugledara – velikog ukrajinskog uporišta koje je do sada jako uspješno odolijevalo svim ruskim napadima. Napomenimo da su istočni prilazi na trasu ove lokalne prometnice i južno od sada osvojene Novomihailivke već neko vrijeme poprište ozbiljnih borbi i manjih ruskih napredovanja na širokoj fronti. Srećom, bitno manji pomaci bojišnice bilježe se na jugu Ukrajine, kako na spoju Donjecke i Zaporiške oblasti (južno od Velike Novosilke) tako i u samom Zaporižju (gdje se bilježe borbe južno od Orihiva, posebno kod razrušenog sela Robotine, koje je vjerojatno u tzv. „sivoj zoni“). Ujedno, ruskim snagama ni nadalje nije uspjelo uništenje ukrajinskih mostobrana na donjem toku Dnjepra, gdje se i dalje borbe vode oko sela Krinki na uvelike okupiranoj istočnoj obali te rijeke.
Zračni napadi
Nakon što je kasna večer petka 19. travnja bilježila napade vođenim bombama UMPB D-30SM na Družkivku (zaleđe Časiv Jara) i raketama „Iskander-M“ na Mirnograd (zaleđe Očeretine), subota 20. travnja počela je ruskim lansiranjem 2 rakete sustava S-300/S-400 iz Belgoroda i još 2 rakete Kh-59/KH-69 s Crnog mora na prostor Odese (obje srušene). Samo nešto kasnije opet se balističkim raketama gađalo lučke instalacije u ukrajinskoj luci Južni, napadnuta je bila i industrijska infrastruktura u gradu Zaporižje, te područja oko gradova Dnipro, Herson te Harkiv (vođene zrakoplovne bombe na Vovčansk i niz drugih prigradskih krajeva). Posebno je opet stradala Odesa, koju se tijekom dana gađalo u više navrata (luka, lučka skladišta goriva, navodno skladište streljiva u prigradskom naselju Nerubajske, tvornica alatnih strojeva Mikron, željeznički most i niz drugih civilnih ciljeva).
Zauzvrat, bilježilo se djelovanja ukrajinskih bespilotnih letjelica iznad ruske oblasti Brijansk (5 srušeno, pogođen „objekt energetske infrastrukture“) – da bi se onda iz ukrajinskih obavještajnih izvora čulo kao je to bio tek dio šireg vala takvih napada, koji su s više od 50 letjelica obuhvatili ruske oblasti Belgorod, Brijansk, Kursk, Tula, Smolensk, Rjazanj, Kaluga i Moskva – uz pogođene barem tri trafostanice i nekoliko skladišta goriva.
Nedjelja 21. travnja je s ukrajinske strane započela raketnim napadom na Sevastopolj, gdje je u luci ovoga grada izgleda raketom R-360 Neptun bilo pogođen ruski pomoćni brod Crnomorske flote „Komuna“. Riječ je o katamaranu specijaliziranom za pomorsko spašavanje koji je bio porinut u Petrogradu daleke 1913. godine. Plovilo je od 1915. bilo u vojnoj službi, preživjelo je dva svjetska rata, a od 1967. je u Crnom moru. Nakon modernizacija sredinom 1970-tih godina ovaj je brod osposobljen za vođenje i raznih ronilica, kojima je u travnju 2022. sudjelovao i u dizanju pojedinih dijelova s potopljene krstarice Moskva pred ukrajinskom obalom. Ostalo je nejasno je li ovaj raketni napad samo oštetio ili baš uništio spomenuto plovilo bogate povijesti i širokih sposobnosti. Uz to, opet se bespilotnim letjelicama djelovalo po ruskim pograničnim oblastima (dvije uništene u regiji Brijansk), gdje se čulo i o topničkim duelima te korištenju višecijevnih lansera raketa.
Zauzvrat, tog se dana bilježio i niz ruskih raketnih napada na Selidove (ovoga puta VBR-om 9K58 Smerč), te lansiranjem proturadarske rakete Kh-31P na obližnje selo Cukurine (u zaleđu Krasnogorivke, zapadno od Donjecka). Osim toga, rano popodne je opet balističkim raketama bila gađana Odesa (lučka infrastruktura), a navečer su bilježeni i novi napadi na Harkiv.
Ponedjeljak 22. travnja započeo je ruskim lansiranjem 7 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 s rta Čauda na Krimu (njih 5 uništeno kod Odese), te tri protuzračne rakete sustava S-300/S-400 iz okupiranih dijelova Donjecke oblasti – navodno prema Časiv Jaru. Ujedno se tijekom popodneva vidjelo pogodak rakete Kh-59 u televizijski toranj u Harkivu, čija se gornja polovica spektakularno survala u obližnju šumu. Prema navodima agresora, na ovom je objektu bila montirana nekakva „ukrajinska komunikacijska antena protuzračne obrane“. Što se ukrajinskih djelovanja tiče, Belgorod je bio gađan raketom OTR-21 Točka-U i bespilotnim letjelicama, dok se u ruskoj regiji Lipeck otkrilo ostatke ukrajinskog meteorološkog balona nepoznate namjene.
Utorak 23. travnja opet je započeo ruskim lansiranjem vala od 16 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 s rta Čauda na Krimu te iz oblasti Kursk na sjeveru (15 srušeno). Većina tih letjelica bila je usmjerena na jug Ukrajine, krećući se u malim skupinama ne bi li pružili što veći izazov ukrajinskoj protuzračnoj obrani, a njih je pratilo i lansiranje dvije balističke rakete „Iskander-M“ iz Belgoroda. Eksplozije se bilježilo u Kijevu i Odesi (oštećeni stambeni objekti), a napad malim vođenim zrakoplovnim bombama UMPB D-30SM opet je bio usmjeren na mjesto Selidove u zaleđu Krasnogorivke i Nevelske zapadno od Donjecka.
Međunarodna arena
Dok Europska unija tek počinje ozbiljnije razmišljati o 14. paketu sankcija prema Ruskoj Federaciji, koji bi navodno trebao sadržavati i mjere protiv tankerske „flote u sjeni“ kojom Rusija zaobilazi sankcije na izvoz svojih naftnih proizvoda – glavna tema diskusija vjerojatno će biti zabrana uvoza ruskog ukapljenog plina. Primjena ove mjere mogla bi EU lišiti oko 19 posto ukupne ponude ovog energenta, a ne treba se čuditi ako i na tu temu prva u protivljenju opet bude Mađarska. Dok se u petak 19. travnja njen ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó mirno čuo s ukrajinskim dužnosnicima i dogovorio sastanak tijekom ovog tjedna, već u ponedjeljak 22. travnja se čulo kako Mađarska unutar EU blokira izdvajanje 2 milijarde eura iz okvira Europskog mirovnog instrumenta – bilo zbog mogućnosti navođenja mađarskih poduzeća koja krše sankcije na popisima „međunarodnih ratnih sponzora“ ili zbog navodnog nastavka ukrajinskog problematičnog tretmana mađarske nacionalne manjine. U tako uzavrelim odnosima, ne treba dvojiti da ni EU sankcije protiv Rusije neće naići na kooperativnost iz službene Budimpešte.
Ipak, najvažnija novost na međunarodnome planu zasigurno se dogodila kada je nakon prvih proceduralnih glasovanja (316 prema 94) u subotu 20. travnja u postupak Zastupničkog doma američkog Kongresa dospio tekst zakonskog paketa o međunarodnoj pomoći Izraelu (26 milijardi USD), Ukrajini (60,84 milijardi USD) i Tajvanu (8 milijardi USD). Na donošenje ovih akata čekalo se mjesecima, još od kada su sličan zakonski paket usvojili u Senatu, doduše u obliku jednog jedinstvenog akta.
Konačno, u ranim popodnevnim satima o tome se i glasalo u Zastupničkom domu, te je temeljem 311 glasova „ZA“ taj paket propisa i usvojen – doduše, dok su svi demokrati jednoglasno bili „ZA“ (njih 210), republikanci su se razlomili na 100 „ZA“, 112 „PROTIV“ i jedan „PRISUTAN“, tako da je akt zapravo donesen uvelike demokratskim doprinosom nasuprot protestima Donaldu Trumpu sklonih republikanskih „stekliša“. Nakon tog zakonodavnog poteza, spomenuti paket akata opet je poslan u Senat američkog Kongresa koji ga mora nanovo usvojiti (radi razlika u formi) – dok bi svaki širi zahvat u sadržaj tražio i veća dodatna postupanja. Iako se očekivalo da bi ti akti mogli još i istog dana osvanuti na dnevnom redu Senata, do toga nije došlo – dok je Zastupnički dom krenuo na tjedan dana odmora (radi židovskog blagdana Pashe), a Senat se zadržao radno u Washingtonu tijekom ovog tjedna.
Konačno, međunarodna pomoć se na dnevnom redu Senata našla jučer, u utorak 23. travnja, kada su trebala biti pokrenuta i početna proceduralna glasovanja na tu temu – ne bi li se time ušlo u radni period od maksimalno 30 sati i onda čitav paket akata izglasalo najkasnije negdje u srijedu u kasnim večernjim satima po Istočnom vremenu. Naravno, preduvjet za to bi bilo da na sve spomenute propise nema amandmana pa da se samo potvrdi različita forma istog sadržaja. Dok se već ovih dana čulo o jakim pritiscima kojima je demokratsko vodstvo Senata utjecalo na demokrate da odustanu od potencijalnih zakonskih promjena (ponekad i poprilično opravdanih) – čitava se stvar skoro zakomplicirala tijekom utorka 23. travnja.
Naime, iako su republikanski senatori nastojali zaustaviti čitav postupak nezadovoljni izostankom mogućnosti ulaganja amandmana, Senat je ipak većinom od 95 prema 19 odobrio ograničavanje rasprave na temu ovih propisa da bi se onda krenulo i prema usvajanju konačne verzije (koje se još iščekuje u trenutku pisanja ovog teksta).
Kada jednom ovi akti budu ponovno izglasani i u Senatu, čitav paket ide na potpis američkom predsjedniku Joe Bidenu – ne bi li tek nakon toga sve postalo i izvršno. To je bitno jer već neko vrijeme razna vojna roba čeka pripremljena u Njemačkoj i Poljskoj, te bi prve pošiljke naoružanja, streljiva i raznih vozila mogle stvarno brzo osvanuti u samoj Ukrajini. Među ostalim, navodi se da bi u okviru tih paketa opreme trebali biti sadržani i američki projektili ATACMS dugog dometa te unitarne bojne glave, kakve do sada Ukrajina nije dobivala usprkos brojnim apelima službenog Kijeva. Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize
|
|