|
Post by kulinban on Jun 23, 2022 8:58:38 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Jun 24, 2022 7:19:46 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Jun 25, 2022 16:00:53 GMT
Pao ključni grad na istoku. Kijev objavio: Rusi su potpuno okupirali Severodonjeck GRAD Severodonjeck u Donbasu, poprište snažnih borbi ukrajinske i ruske vojske već tjednima, "potpuno su okupirale" ruske snage, objavio je gradonačelnik Oleksandr Strjuk.
"Grad su potpuno okupirali Rusi", rekao je na ukrajinskoj televiziji u subotu popodne.
Ukrajinska vojska ranije ovaj tjedan je objavila da se povlači iz tog grada koji je prije rata imao 100.000 stanovnika kako bi bolje branila susjedni Lisičansk. Separatisti su ranije objavili da su ruske i proruske snage ušle i u Lisičansk te da se u tom gradu, nedaleko od Sjeverodonecka, vode ulične borbe.
Separatisti su također objavili da su iste snage preuzele kontrolu nad kemijskom tvornicom Azot u Sjeverodonecku i "evakuirale" više od 800 civila koji stu tamo našli utočište.
|
|
|
Post by kulinban on Jun 25, 2022 19:37:46 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Jun 26, 2022 17:14:52 GMT
‘Rusija će uskoro iscrpiti borbene kapacitete. Ni jedna vojska svijeta ne može ovo izdržati‘
Rusi su osvojili Sjeverodonjeck, ali analitičari tvrde da će uskoro biti prisiljeni zaustaviti ofenzivu
Ruska vojska će uskoro iscrpiti svoje borbene kapacitete i biti prisiljena zaustaviti svoju ofenzivu u regiji Donbas na istoku Ukrajine, predviđaju zapadni obavještajci i vojni stručnjaci, piše Washington Post.
'Doći će vrijeme kad će mali napreci Rusije postati neodrživi zbog njihove ogromne cijene i Rusi će trebati raditi značajne pauze da obnove svoje kapacitete', kazao je jedan viši zapadni dužnosnik koji je želio ostati anoniman kako bi govorio o osjetljivim temama.
Ove procjene dolaze unatoč kontinuiranom ruskom napredovanju protiv slabijih ukrajinskih snaga, što uključuje i današnje zauzimanje grada Sjeverodonjecka, najvećeg gradskog središta koje je Rusija osvojila na istoku otkako je pokrenula ofenzivu na Donbas prije gotovo tri mjeseca.
Rusi se sada približavaju susjednom gradu Lisičansku, na suprotnoj obali rijeke Siverski Donec. Zauzimanje grada bi Rusiji omogućilo gotovo potpunu kontrolu nad Luganskom oblašću, jednom od dviju oblasti koje čine regiju Donbas. Kontrola Donbasa je javno deklarirani cilj ruske 'specijalne vojne operacije', iako je invazija na više frontova pokrenuta u veljači jasno pokazala da su izvorne ambicije Moskve bile daleko šire.
Zauzimanje Lisičanska poseban je izazov jer se grad nalazi na povišenom terenu, a rijeka Siverski Donec ometa rusko napredovanje s istoka. Umjesto toga, čini se da ruske trupe namjeravaju okružiti grad sa zapada, napredujući jugoistočno od Izjuma i sjeveroistočno od Popasne na zapadnoj obali rijeke.
Prema razgovorima na ruskim Telegram kanalima i prema riječima zamjenice ukrajinskog ministra obrane, Anni Malyar, ruska vojska želi do nedjelje kontrolirati cijeli Luhansk, što možda objašnjava pojačane napade prošlog tjedna.
Ali taj spori ruski napredak gotovo u potpunosti ovisi o trošenju golemih količina streljiva, posebice topničkih granata, koje se ispaljuju brzinom koju gotovo nijedna vojska na svijetu ne bi mogla dugo izdržati, rekao je visoki zapadni dužnosnik.
Rusija u međuvremenu i dalje trpi velike gubitke u opremi i ljudstvu, što dovodi u pitanje koliko još može ostati u napadu ovakvog intenziteta, rekao je dužnosnik.
Dužnosnici nisu željeli dati nikakav vremenski okvir, ali britanski premijer Boris Johnson, navodeći tvrdnje obavještajnih službi, kazao je ovaj tjedan da će se 'ruska vojska moći boriti još samo nekoliko mjeseci'. Nakon toga, 'Rusija će doći do točke kad više neće biti u naletu jer će iscrpiti svoje resurse', kazao je Johnson u intervjuu njemačkim novinama Süddeutsche Zeitung.
Ruski komentatori također priznaju da postoje problemi navodeći kronični nedostatak ljudstva. 'Rusija nema dovoljno fizičke snage u zoni specijalne vojne operacije u Ukrajini - uzevši u obzir više od tisuću kilometara fronte', napisao je ruski vojni bloger Juri Kotjenok na svojem Telegram profilu.
Procjenjuje i da je Rusiji potrebno oko 500.000 vojnika kako bi ostvarila ciljeve, a to bi se moglo postići samo općom mobilizacijom, što je nepopularan i potencijalno rizičan potez kojeg se Vladimir Putin još nije odvažio poduzeti.
Ruski napadi su već premašili prognoze da će ruske ofenzivne sposobnosti dostići svoj vrhunac do ljeta. Agresivno novačenje ugovornih vojnika i rezervista pomoglo je osiguravanju čak 40.000 do 50.000 dodatnih vojnika koji će zamijeniti one koji su poginuli ili onesposobljeni u prvim tjednima borbi, kažu ukrajinski dužnosnici. Rusija izvlači prastare tenkove iz skladišta i iz raznih baza diljem goleme zemlje kako bi ih ubacila u bitku na prvoj crti bojišnice u Ukrajini.
Rusi i dalje imaju prednost u odnosu na ukrajinske snage, koje su također pod ogromnim pritiskom. Ukrajinski dužnosnici procjenjuju da svaki dan gine oko 200 ukrajinskih vojnika. Ukrajinci su također gotovo u potpunosti ostali bez streljiva iz sovjetskog doba na koje se oslanjaju njihovi vlastiti sustavi naoružanja i još uvijek su u procesu prelaska na zapadne sustave.
No uvjeti za ukrajinske vojnike mogli bi se poboljšati kad stigne zapadno oružje, dok je za očekivati da će se stanje ruskih snaga dodatno pogoršavati kako budu još dublje posezali za svojim zalihama zastarjele opreme, kaže general Ben Hodges, bivši zapovjednik američkih snaga u Europi, koji sada radi u Centru za analizu europske politike. U nekom trenutku u nadolazećim mjesecima, Ukrajinci će primiti dovoljno zapadne vojne pomoći pa je vrlo izgledno da će moći pokrenuti kontraofenzivu i preokrenuti tijek rata, kazao je.
|
|
|
Post by kulinban on Jun 26, 2022 18:50:01 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Jun 28, 2022 19:44:41 GMT
Nakon pada Severodonjecka, i Lisičansk visi o niti, a Kijev ima i prve ozbiljnije probleme u informacijskom ratu VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA
Ukrajina u svom vođenju obrane itekako ovisi i o blagotvornim djelovanjima širokog prenošenja informacija s bojišta Piše: Igor Tabak Objavljeno: 28. lipanj 2022. 20:25
Utorak 28. lipnja obilježava 125. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. No, dok se žestoke borbe vode na istoku Donbasa, ujedno je nastavljen i niz međunarodnih događanja i okupljanja koja sva posljednjih dana na svom rasporedu imaju i temu rata u Ukrajini. Posebno tu treba napomenuti sastanak zemalja skupine G7, na kojem su se u Bavarskoj okupili predstavnici SAD-a, Njemačke, Francuske, Italije, Japana, Kanade i Ujedinjene Kraljevine - na kojem su se usuglasile sankcije na ruski izvoz zlata (drugi najizdašniji izvor prihoda nakon energetskog izvoza ugljikovodika), te diskutiralo o dodatnom ograničavanju usluga transporta i osiguravanja za ruske izvoze energenata kao i brojne tehnološke proizvode s mogućom vojnom namjenom.
Nakon tog skupa, na kojem je video-vezom sudjelovao i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, čelnici država G7 sele se u Madrid - grad u kojem se danas okuplja vrh država NATO saveza na ovogodišnji summit te organizacije. Za razliku od prošloga tjedna, kada je Ukrajina konsenzusom članica dobila status države-kandidata za Europsku uniju, članstvo Ukrajine u Sjevernoatlantskom savezu nije na vidiku. S jedne strane Ukrajina za to jasno ne zadovoljava uvjete, a s druge strane - to bi bio i sasvim nepotreban argument svim ruskim i proruskim glasnogovornicima o širenju ovoga Saveza, koji ipak iznimno aktivno pomaže vlastima u Kijevu da se uspješno suprotstave agresorima iz Ruske Federacije.
Dok će se sutra i prekosutra, među ostalim, još jednom pretresati i pitanje svekolike pomoći Ukrajini, od čelnika država (među ostalim i hrvatskog predsjednika Milanovića) očekuje se da usvoje novi Strateški koncept NATO saveza. Prvi takav dokument nakon 2010. godine trebao bi Rusku Federaciju iz statusa "strateškog partnera" prebaciti prema statusu "strateške prijetnje", a od Saveza se očekuju i odluke kako o bitnom jačanju postojećih postrojbi ojačane Prednje prisutnosti ("Enhanced Forward Presence"), tako i o velikoj pripremi dodatnih snaga više pripravnosti na granicama Saveza prema Rusiji. Sve bi to trebalo dati politički okvir i smjernice kako za buduća postupanja, tako i za jačanje vojnih izdvajanja NATO država - od kojih se očekuje i da proizvodnju svojih vojnih industrija postupno prilagode potrebama masovnije podrške partnerima iz Ukrajine.
Zapadni sustavi
A kakva bi ta pomoć u praksi trebala biti pokazuju i vijesti s ukrajinskih bojišta, gdje je 21. juni bilo zabilježeno pristizanje prvih samohodnih sustava Panzerhaubitze 2000, koji su 27. juni onda osvanuli i na prvim crtama bojišta - pridruživši se ondje od 24. juna bilježenim prvim borbenim djelovanjima naprednih američkih višecijevnih raketnih sustava M142 HIMARS. Upravo je HIMARS u samo par dana na bojištu izazvao posebnu pažnju kako branitelja tako i agresora, budući da se iz ukrajinskih izvora kombinaciji djelovanja ovih oružja (projektili M31A1 GMLRS) i balističkih raketa OTR-21 Točka-U tijekom posljednjih 8 dana pripisivalo uništavanje 16 ruskih skladišta streljiva (4 u Luhanskoj i 12 u Donjeckoj oblasti), te još nekoliko dalekometnih napada na agresorska zapovjedna mjesta.
Iako je jasno da su svi jedva dočekali pristizanje ovih oružja, kojima su se propagandno pripisivale gotovo čudesne moći, ipak je jasno da ta nova ukrajinska sposobnost nanošenja preciznih udara u protivničko zaleđe sa sobom nosi ozbiljan potencijal teškog narušavanja ruske logistike te borbenih sustava zapovijedanja i nadzora na širim prostorima Donbasa. Naime, nije teško uočiti da su gotovo sva bitnija željeznička čvorišta, kojima se izgleda opskrbljuje aktualna ruska napredovanja, itekako u dometu preciznih raketa ispaljenih bilo iz pristiglog sustava M142 HIMARS ili tek nadolazećeg sličnog, ali težeg, raketnog sustava M270 MLRS.
No, jasno je da i ta, kao i svaka druga saveznička vojna tehnika, treba vremena za pristizanje u Ukrajinu, kao i za uvođenje u pravu operativnu uporabu na bojištima. A vrijeme je posljednjih dana postalo deficitarni resurs - kako za ruske snage u napadačkom zaletu oko Lisičanska, tako i braniteljima koji nastoje stabilizirati fronte na Donbasu. Pri tome je jasno kako su terenska događanja posljednjih dana ponešto uzdrmala ukrajinske redove - među ostalim i po pitanju upravljanja vijestima s bojišta. Dok je tijekom prvih tjedana i mjeseci ovoga sukoba bilo jasno da Ukrajina vodi igru na informacijskom bojnom polju ovoga rata, sada se i tu vide problemi i pukotine u sustavu.
Informacijski rat
S jedne strane, Ukrajina nastavlja provedbu uspješnih informacijskih taktika - relativno dobro kontrolira informacije koje s terena stižu u medije i na internet, pri tome koristeći učestalo plasiranje video materijala snimanih na prvim borbenim crtama, s vrlo malo montaže ili komentara. Takvi su materijali po svojoj prirodi iznimno životni i svoje poruke o uspješnom suprotstavljanju nadmoćnim agresorima prenose bez problema. No, ni ukrajinska kontrola narativa u ovome ratu nije bila potpuno bez propusta, budući da je zabilježeno nekoliko situacija u kojima se iz objavljenih materijala ipak moglo iščitati točne lokacije pojedinih borbenih sredstava, postrojbi i bitnih industrijskih kapaciteta - što su onda agresori brzo iskoristili u svom procesu pripreme te odabira ciljeva za napade.
Poseban je problem po pitanju upravljanja informacijama nastao i kod pojedinih lokalnih dužnosnika koji su već duže na prostorima izloženima izuzetno aktivnim borbenim djelovanjima - gdje se barem od jednog od njih čulo o predstojećem taktičkom povlačenju ukrajinskih branitelja prije nego je taj potez bio službeno priopćen iz vojnih izvora. Kako je to 25. lipnja onda definirala zamjenica ukrajinskog ministra obrane Hanna Malyar: "Javno demonstriranje građanske svijesti o tijeku vojnih operacija, kao i izvještavanje o njima na društvenim mrežama prije službenih objava Glavnoga stožera; djelomično ometa vojne operacije - kako je to bio slučaj jučer i prekjučer po pitanju Severodonjecka, kada sve to jednostavno nije dopustilo da Oružane snage dovrše ono što su planirale".
No, s druge strane, Ukrajina u svom vođenju obrane itekako ovisi i o blagotvornim djelovanjima širokog prenošenja informacija s bojišta - ne samo za stvaranje povoljne slike o svom borbenom naporu u zemlji i svijetu, ili za distribuirano upravljanje topničkom vatrom o kojem je bilo dosta riječi proteklih mjeseci - već i za konkretno praćenje kretanja i aktivnosti ruskih agresora na prostorima Ukrajine. Naime, sustavom nazvanim "eVorog" ("eNeprijatelj") već se duže vrijeme od građana prikupljaju podaci i fotografije o neprijateljima - o njihovoj opremi, vozilima, okupljanju te kretanju, skladištima i položajima - što sve postaje i dodatno bitno kada se počinju koristiti precizni sustavi kakav je američki višecijevni lanser raketa HIMARS. Zato i ne čudi prije nekoliko dana odaslan poziv Mihaila Fedorova, ukrajinskog ministra digitalne transformacije, koji je građane dodatno pozvao da u sustav prijavljuju ovakve podatke, ne bi li ih se onda geolociralo - i time dobilo pokoji dodatni set koordinata za gađanje preciznim oružjima.
A gdje su ta mjesta koja se isplati gađati? Pa prvenstveno u zaleđu borbenih crta koje su oko grada Harkiva posljednjih dana ostale relativno stabilne, iako se bilježilo niz pokušaja ruskih kopnenih napada te učestalog granatiranja šire bojišnice oko ovoga mjesta. Poseban je tu naglasak navodno bio na približavanju gradu sa sjevera, te u nastojanju suzbijanja ukrajinskih prostora na pravcu prema okupiranome Vovčansku, istočno od grada. Uz ruski grad Belgorod, koji praktički nije HIMARS-dostupan budući da se Ukrajina obvezala da ova oružja neće koristiti preko državne granice u Rusiji, dalje na istoku su se u dometu novih oružja našla i ruska logistička čvorišta kod Kupjanska, Svatove, Starobiljska i Luhanska, iz kojih se opskrbljuju agresorska djelovanja na bojištu od Izjuma do Lisičanska.
Ruska nastojanja prema jugu
Napomenimo da su baš oko Izjuma, na oko 120 km jugoistočno od Harkiva, posljednjih dana opet oživjela ruska nastojanja prema jugu (Barvinkovo) i jugoistoku - u smjeru Slovjanska, gdje su posljednjih dana višekratno ali bezuspješno napadane ukrajinske otporne točke na liniji Bogorodične-Dolina-Krasnopilija-Mazanivka. Za to je vrijeme glavnina borbenih događanja sada koncentrirana ponešto dalje na istok, u širu okolicu ukrajinskog uporišta Lisičansk.
Nakon prošlotjedne evakuacije prostora obrambene crte Girske-Zolote, gdje nakon svega u ruskom okruženju nije završilo gotovo 2000 branitelja nego tek oko 50 pripadnika zalaznice, do jutra u subotu 25. lipnja ukrajinska strana evakuirala je i grad Severodonjeck, a onda i niz njemu bliskih prigradskih uporišta. Time je prestala postojati zadnja veća ukrajinska enklava na sjevernoj obali rijeke Siverski Donjec u Donbasu, a sve su te nagle evakuacije imale jedan te isti uzrok - ruski prodor jugozapadno od Lisičanska.
Naime, nakon pada uporišta Toškivka 18. lipnja, rusko napredovanje na zapad u toj je zoni prvo prijetilo odsijecanjem prostora Girske-Zolote, što je povlačenjem spriječeno prošloga tjedna. No, zamah ruskoga napredovanja, ukupne dubine od desetak kilometara, tu se nastavio - i stizanje na šire obrambene točke Lisičanska (naselja Bila Gora na sjeverozapadu i Vovčojarivka na zapadu) samo je usporilo nalet agresora. Ova su naselja pala najkasnije do nedjelje, pa su se napadači jučer zaustavili na novoj crti bojišta - koja ide od jugoistočnih predgrađa samog Lisičanska (mikrorajoni "Istočni" i "Mladost"), preko tamošnje tvornice želatine, do rafinerije u mjestu Verhnokamjanka. Iako nije sigurno da je tu i konačno zaustavljen prodor agresora, ipak je jasno kako su ruske snage grad Lisičansk najednom uhvatile sa sjevera i sjeveroistoka (iz pravca srušenog rada Severodonjecka), te sada s istoka, juga i gotovo pa jugozapada.
Neugodna situacija
Time se Lisičansk sada našao na istočnom kraju izbočine koja je duboka oko 25 kilometara i široka oko 12 kilometara, te koju rusko topništvo lako može pokrivati s raznih strana. Ova je nagla i neugodna situacija itekako dovela u pitanje opstanak ukrajinskog uporišta Lisičansk - gdje još nije jasno da li branitelji tu uopće misle pojačanjima stabilizirati prilaze gradu, ili će se sada i iz tog navodno dobro utvrđenog uporišta morati navrat-nanos povlačiti.
Kakva god bila neposredno predstojeća sudbina ukrajinskih položaja u Lisičansku, već su mnogi promatrači krenuli navoditi da je njegova pozicija ionako tek prolazna, iako je tu riječ o zadnjem većem naselju Luhanske oblasti u ukrajinskim rukama. Ono što preostaje u slučaju povlačenja branitelja također je prilično jasno - budući da je prva iduća ozbiljno branjiva linija profilirana na oko 25 kilometara zapadno, oslonjena na mjesta Siversk-Soledar-Bahmut-Toretsk. Upravo većina ove linije ujedno i prati prometnicu Bahmut-Lisičansk uz koju se već tjednima vode borbe, i koju su agresori uspjeli topništvom pokrivati, ali ne i prekinuti za trajnije. Ujedno su to i ukrajinski položaji koje su se i posljednjih dana držali pod napadima, gdje ruska borbena nastojanja nisu uspjela pomaknuti ukrajinske pozicije istočno i jugoistočno od grada Bahmuta, pa ni dalje južno prema Gorlivki i Donjecku. Ovih oko 60 kilometara bojišta u Donjeckoj oblasti ustrajno bilježi redovite topničke duele, izmjene lokaliziranih kopnenih napada, i vrlo malo terenskog pomaka na frontama.
Slična je situacija posljednjih dana bila bilježena i na čitavom potezu od grada Donjecka do rijeke Dnjepar, te onda i na bojištima krajnjeg jugozapada Ukrajine - gdje se ustrajno čuje o nekim oslobodilačkim nastojanjima branitelja, koja se ipak redovito svode na mnogo granatiranja, malo oslobađanja i sve učestalija djelovanja ukrajinskih partizana koji neugodno ugrožavaju ruske okupacijske vlasti u Hersonskoj i Zaporiškoj regiji.
Za kraj spomenimo i da se, baš kako smo i najavljivali, nastavljaju ukrajinski napadi po Zmijskom otoku i obližnjim okupiranim plinskim platformama s kojih Rusi blokiraju ukrajinski pomorski promet, što ih sada ipak počinje redovito koštati ondje stacionirane opreme i ljudi.
|
|
|
Post by kulinban on Jun 29, 2022 8:23:39 GMT
Institut za rat: Novi problemi za Ruse, platit će visoku cijenu
INSTITUT za proučavanje rata objavio je novu analizu i kartu sukoba u Ukrajini. U nastavku prenosimo dijelove.
Navode da bi se ukrajinske snage uskoro mogle početi povlačiti iz Lisičanska i Luhanske oblasti, a cilj povlačenja je da prisile rusku ofenzivu da prerano kulminira. Zbog stabilne, ali ipak ograničene ukrajinske obrane Severodonjecka, ruske snage plaćaju visoku cijenu unatoč novoj ruskoj taktici koja je trebala ograničiti ruske žrtve.
Kijev bi mogao nastaviti s ovim pristupom sve dok ruski napad ne kulminira ili dok ukrajinske snage ne dođu do obrambenijih položaja duž utvrđenih gradova i mjesta.
Sljedeća faza rata
Tempo i ishod sljedeće faze rata djelomično će ovisiti o sposobnosti Rusije da povrati borbenu moć snaga koje su sudjelovale u bitci kod Severodonjecka. Preostale ruske snage u Severodonjecku morat će prijeći rijeku Siverski Donjec kako bi dalje sudjelovale u ruskoj ofenzivi.
Taj bi pokret mogao potrajati jer su Rusi uništili tri glavna mosta preko rijeke u blizini grada. Ruskim snagama koje su se uključile u kontinuirane ofenzivne operacije u Severodonjecku također će trebati neko vrijeme da obnove borbene sposobnosti prije nego što se uključe u napade na Lisičansk.
Neimenovani dužnosnik Pentagona izjavio je da ruske snage i dalje trpe značajne gubitke u borbama za male teritorijalne prednosti, a ruske skupine koje su se borile u Severodonjecku vjerojatno su izgubile osoblje i opremu.
Ukrajinski tim za obavještavanje o sukobima izvijestio je da je Kremlj zamijenio zapovjednika Zapadnog vojnog okruga Aleksandra Žuravljeva bivšim zapovjednikom 8. kombinirane armije Andrejem Sičevojem. Navodno je smijenjen i šef stožera za oružje za masovno uništenje Aleksej Zavizion.
|
|
|
Post by kulinban on Jun 30, 2022 6:46:16 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Jun 30, 2022 7:21:06 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Jun 30, 2022 11:13:57 GMT
"TO JE BILA ključna bitka, i strateški i simbolički", piše BBC dodajući da je Ukrajina ostvarila veliku pobjedu nad Rusijom."Ruske snage povukle su se sa Zmijskog otoka kod ukrajinske obale u Crnom moru kao znak dobre volje", priopćilo je rusko ministarstvo obrane dodajući da potez pokazuje da Rusija ne ometa napore Ujedinjenih naroda da organiziraju humanitarni koridor za izvoz poljoprivrednih proizvoda iz Ukrajine. Ukrajinci su, s druge strane, nedugo prije te objave priopćili da su pogodili ruske sustave na otoku. BBC piše kako su se pojavile slike s otoka na kojima se vidi kako se dim izdiže u zrak pa je rusko priopćenje oko toga da su se povukli kako bi pokazali dobru volju malo nategnuto. "Tijekom noći, kao rezultat još jedne uspješne faze vojne operacije, neprijatelj je žurno evakuirao ostatke svog garnizona sa Zmijskog otoka u dva glisera… Trenutno je prekriven vatrom i čuju se eksplozije", priopćili su Ukrajinci.
"Velika pobjeda Ukrajine" Kako god bilo, piše BBC, povlačenje Rusa sa Zmijskog otoka je velika pobjeda Ukrajine koja bi mogla imati značajne posljedice po cijeli svijet ako Crno more ponovo postane sigurno za izvoz hrane.
Podsjetimo, Zmijski otok, koji se nalazi manje od 40 km od ukrajinske obale i koji je Rusija napala prvog dana invazije, stekao je svjetsku slavu kada su ukrajinski graničari koji su se ondje nalazili odbili zahtjev ruskog ratnog broda za predaju. Od prvog dana rata vodi se bitka za Zmijski otok.
Zmijski otok je bio rumunjski
Povijesno gledano, Zmijski otok bio je rumunjski teritorij sve dok 1948. nije ustupljen Sovjetskom Savezu, koji ga je koristio kao radarsku bazu. Kako je Rumunjska do 1989. bila pod sovjetskim utjecajem, Bukurešt je prihvatio dogovor.
Ukrajina je preuzela kontrolu s krajem komunizma, a 2009. Međunarodni sud pravde odredio je teritorijalne granice otoka, dajući Rumunjskoj gotovo 80% epikontinentalnog pojasa pored otoka, a Ukrajini ostatak.
Zmijski otok nije samo od strateške koristi jer je ovaj dio Crnog mora bogat resursima ugljikovodika pa haška presuda znači da obje zemlje posjeduju rezerve nafte i plina. Možda se čini da je to mala gromada stijena s malo očite vrijednosti, ali njezina je sudbina glavni element ruskog rata, piše BBC.
|
|
|
Post by kulinban on Jun 30, 2022 11:19:38 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Jul 1, 2022 5:52:02 GMT
Prikrivena regrutacija? Kako Rusija dolazi do vojnika
U mnogim slučajevima nije ni potrebno prisiljavati ljude da idu u rat. Jer, često se vide redovi ispred mobilnih stanica za novačenje. Vladimir Putin je krajem svibnja ukinuo starosnu granicu služenja vojnog roka. Sada se mogu prijaviti i stariji od 40 godina. I mnogi to rade. Važan poticaj je i naknada. Službe su također postavile brojne oglase za novačenje vojnika. Svako tko potpiše ugovor prima plaću od 200.000 rubalja mjesečno što je otprilike 3.500 eura. Ovo je pet puta više od ruske prosječne plaće. Prema riječima Aleksandra Gorbačova, redovna plaća u mirnodopskim uvjetima iznosila je 25.000 rubalja, oko 400 eura.
|
|
|
Post by kulinban on Jul 1, 2022 11:08:21 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Jul 2, 2022 19:30:55 GMT
Zapad šalje silne količine oružja Ukrajini. Slijede dvije duge i krvave bitke Mario Galić
Autor je neovisni vojni analitičar i pisac nekoliko stručnih knjiga iz domene naoružanja i vojne opreme.
BITKA za Lisičansk bliži se kraju. Ukrajinske snage ubrzano se povlače kako ne bi ostale okružene. Kad se povuku, cijela Luhanska oblast bit će pod ruskom okupacijom. Nakon toga ruske će snage krenuti na Donjeck.
S obzirom na to da je osvajanje Severodonjecka i Lisičanska trajalo više od dva mjeseca, za očekivati je da će se ruski pokušaji osvajanja Donjecka protegnuti sve do naredne godine.
Ne samo zato što im predstoje duge i krvave bitke za Slovjansk i Kramatorsk već i zbog toga što je ukrajinska vojska iz dana u dan jača, a ruska slabija. Slabost ruske vojske najbolje potvrđuje činjenica da od oko 1500 kilometara bojišta ruske snage aktivno djeluju tek na petnaestak kilometara oko Lisičanska.
Na ostalim dijelovima ili su u obrani ili u vrlo ograničenim ofenzivnim djelovanjima kojima pokušavaju povratiti izgubljene položaje (uglavnom u blizini Harkiva i Hersona). S druge strane, ni ukrajinska vojska nije puno aktivnija. Pokušaji da se Rusi što više udalje od Harkiva za sada nisu odveć uspješni.
Brzi ruski protunapadi
Na svaki ukrajinski napad ruske snage vrlo brzo odgovore protunapadom. Na jugu prema Hersonu ukrajinske su se snage približile gradu na oko dvadeset kilometara. Međutim, za sada ništa ne ukazuje da su sposobne izvesti odlučnu ofenzivnu operaciju kojom će se probiti do samog grada.
Silne količine oružja koje su pristigle sa Zapada u Ukrajinu konačno se osjećaju na bojištu. Tako su ukrajinske snage 27. lipnja uništile skladište oružja i streljiva duboko u neprijateljskoj pozadini. A onda su se ruske snage povukle sa Zmijskog otoka. Skladište koje se nalazilo pokraj mjesta Perevalsk u Luhanskoj oblasti po ruskim je tvrdnjama pogođeno iz višecijevnog lansera raketa M142 HIMARS. Isto je oružje otjeralo i Ruse sa Zmijskog otoka.
I američki su izvori potvrdili da se dolazak HIMARS-a snažno osjeća na bojištu jer Ukrajincima omogućava da precizno napadaju točkaste ciljeve u dubini neprijatelja. Četiri do sada isporučena HIMARS-a neće sami po sebi preokrenuti tijek rata, ali skorašnji dolazak njih još nekoliko desetaka (uključujući i M270 MLRS-e) mogao bi znatno smanjiti nadmoć ruske artiljerije.
Tim više ako u Ukrajinu počnu stizati i projektili ER GMLRS koji, po podacima proizvođača Lockheed Martina, imaju domet od 150 kilometara (pa je lako moguće da im je stvarni domet koji kilometar veći). Doduše, predsjednik Biden je rekao da neće Ukrajini isporučivati projektile velikog dometa, ali to se prije svega odnosi na projektile ATACMS (dometa 300 km) i PrSM (dometa 500 km).
Ukrajinska vojska će jačati
Ukrajinska će vojska jačati jer su najavljene nove isporuke topništva, od lakih haubica M119 (s kalibrom od 105 mm i dometom od 17 kilometara više će utjecati masom nego kvalitetom) pa do novih isporuka samovoznih haubica PzH 2000. Italija je već pet primjeraka prevezla u Njemačku, odakle će biti prebačeni u Ukrajinu.
Najave su da će uz pet talijanskih, i Njemačka i Nizozemska pridodati nekoliko kako bi Ukrajina dobila još 12 primjeraka.
Za talijansku isporuku haubica PzH 2000 prvo u Njemačku, a potom u Ukrajinu, javnost je doznala kad je talijanska prometna policija zaustavila kolonu i tri kamiona s labudicama na kojima su bile haubice isključila iz prometa zbog nepotpunih dozvola. Naime, talijansko ministarstvo obrane odlučilo je da će haubice, s obzirom na to da su išle u jednom smjeru, u Njemačku prevesti koristeći usluge privatnog prijevoznika.
Ako je za vjerovati talijanskom tisku, prijava policiji došla je od nezadovoljne konkurencije koja nije dobila unosan posao.
I Biden najavljuje još pomoći
Američki predsjednik Biden na konferenciji za medije objavio je da je ministar obrane Lloyd Austin uspio formirati koaliciju više od 50 država koje su spremne oružjem i vojnom opremom pomagati Ukrajinu.
Po Bidenovim tvrdnjama, te su se države obvezale da će zajedno isporučiti više od 140 tisuća protutenkovskih sustava, oko 500 artiljerijskih, više od 600 tisuća artiljerijskih granata i raketa te više od 600 tenkova. Lista obuhvaća i protubrodske vođene projektile i protuzračne raketne sustave.
Naravno, najveći će dio te pomoći doći iz Sjedinjenih Država. Tako je 1. srpnja Washington službeno potvrdio da će novi paket vojne pomoći Ukrajini biti vrijedan 820 milijuna dolara, uključujući dvije bitnice PZO raketnog sustava NASAMS. Dvije bitnice jedva da su dostatne za obranu Kijeva od ruskih krstarećih projektila, no to je tek početna isporuka. Očekuje se da bi i Norveška mogla donirati pokoju bitnicu.
A Ukrajini protuzračni sustavi hitno trebaju jer su Rusi pokrenuli kampanju teroriziranja civilnog stanovništva napadima krstarećim projektilima. Sve je započelo 26. lipnja napadom 14 projektila na Kijev. A onda je idućeg dana protubrodski projektil Kh-22 pogodio šoping-centar u Kremenčuku.
Napadi na Harkiv i Mikolajiv
Napadi su se potom nastavili na Harkiv i Mikolajiv. Jučer, 1. srpnja, napadnuta je Odesa. Jutros, 2. srpnja, ponovno je napadnut Mikolajiv. U samom početku činilo se da su napadi projektilima posljedica imenovanja novog zapovjednika ruskih snaga u Ukrajini, general pukovnika Andreja Serdjukova koji se htio dokazati šefu Putinu. Međutim, kako su se napadi odužili, sada je jasno da je odluka o njima donesena na najvišem nivou.
Teroriziranje civilnog stanovništva odraz je ruske nemoći. Shvaćajući da će se kampanja, koja je trebala trajati nekoliko tjedana, pretvoriti u dugogodišnji rat sa sve lošijim izgledima po Ruse, Moskva očigledno gubi živce. I do sada velike količine naoružanja i vojne opreme koje sa Zapada stižu u Ukrajinu, samo će se povećavati.
Još gore za rusku vojsku, Zapad više neće to oružje samo "trpati" u Ukrajinu već će inzistirati i na obuci. Britanski načelnik glavnog stožera, general Patrick Sanders javno je potvrdio da je započelo uvježbavanje prvih 10 tisuća ukrajinskih vojnika. Uvježbavanje će trajati 120 dana te će se, po tvrdnjama generala Sandersa, sastojati od dva cilja. Prvi je obuka Ukrajinaca na zapadnim tipovima naoružanja, a potom uvježbavanje da ih koriste po NATO standardima.
Novi problemi za Moskvu
Četiri mjeseca obuke je svojevrsni kompromis između želje ukrajinskih generala da se sve sabije u četiri tjedna i zahtjeva britanskih instruktora koji bi obuku produžili barem dvostruko. Kad završe s obukom ujesen ove godine, tih će 10 tisuća ukrajinskih vojnika biti dostatno za formiranje najmanje šest brigada. Dobro naoružanih i solidno izvježbanih.
Do tada će Moskva imati i nove probleme. Jedan od njih je odluka Vilniusa da zabrani transport roba koje su pod sankcijama Europske unije iz ruske enklave Kalinjingrad i u nju. Za sada se zabrana odnosi na ne baš važne proizvode, uglavnom metale. Međutim, od kolovoza na snagu stupa embargo Europske unije na ruski ugljen.
A to bi, ako Vilnius ostane nepokolebljiv, značilo i kopneni prekid opskrbe Kalinjingrada ugljenom. I ono nagore, od prosinca stupa na snagu embargo EU na rusku naftu i naftne proizvode. Doduše, Rusi mogu Kalinjingrad opskrbljivati morskim putem, što će ga učiniti otokom koji je od najbliže ruske luke udaljen više od 1300 kilometara.
|
|