|
Post by kulinban on Apr 26, 2022 7:42:45 GMT
Britanski obavještajci: Rusi su osvojili grad, pokušavaju okružiti Ukrajince
RUSIJA vjerojatno pokušava opkoliti snažno utvrđene ukrajinske položaje na istoku zemlje, objavila je britanska vojska u novom izvješću.
Prema izvješćima s terena grad Kremina je pao, uz teške borbe na jugu grada Iziuma, dok ruske snage pokušavaju napredovati prema gradovima Slovjansku i Kramatorsku, objavilo je britansko ministarstvo obrane na Twitteru. "Ukrajinske snage pripremaju obranu u Zaporižju u okviru priprema za potencijalni ruski napad s juga", dodaje se u redovnom biltenu.
Rusija još nije zauzela nijedan od najvećih gradova. Ruske snage bile su prisiljene povući se iz predgrađa Kijeva pred žestokim otporom.
"Očito je da su svaki dan - a posebno danas, kada je počeo treći mjesec našeg otpora - svi u Ukrajini zabrinuti za mir, oko toga kada će sve biti gotovo", rekao je predsjednik Volodimir Zelenskij kasno u ponedjeljak.
"U ovom trenutku nema jednostavnog odgovora na to."
Ruski napad na željeznice
Budući da nije uspjela zauzeti glavni grad Kijev, Moskva je prošlog tjedna pokrenula opsežni napad u pokušaju da zauzme istočne provincije poznate kao Donbas, koji bi, ako bude uspješan, povezao teritorij koji drže proruski separatisti na istoku s regijom Krim koju je Moskva anektirala 2014.
Ukrajinski glavni stožer objavio je u utorak da se ruska ofenziva nastavila u istočnoj regiji Harkiv, a ruske snage pokušavaju napredovati prema Zavodu. Rusko ministarstvo obrane ranije je priopćilo da su njezine rakete uništile šest objekata za napajanje željeznice koja se koristi za transport stranog oružja ukrajinskim snagama u regiji Donbas.
Čelnik ukrajinske državne željezničke tvrtke rekao je da je jedan zaposlenik željeznice poginuo, a četiri ozlijeđena u ruskim raketnim napadima na pet ukrajinskih željezničkih postaja u ponedjeljak.
Ukrajina kaže da su ubili 200 ruskih vojnika
Ukrajinske snage odbile su pet ruskih napada i ubile nešto više od 200 ruskih vojnika, priopćilo je ukrajinsko vojno zapovjedništvo u južnom i istočnom sektoru. Uništeno je i pet tenkova, zajedno s osam oklopnih vozila, navodi se u priopćenju.
Guverner ruske pokrajine Belgorod Vjačeslav Gladkov rekao je da je Ukrajina gađala dva ruska sela i da su najmanje dvije osobe ranjene. Ruske snage nastavile su u ponedjeljak bombardirati ogromnu čeličanu Azovstal u Mariupolju gdje su borci i civili opkoljeni i skrivaju se u mreži podzemnih tunela, rekao je pomoćnik ukrajinskog predsjednika Oleksij Arestovič.
|
|
|
Post by kulinban on Apr 26, 2022 19:02:53 GMT
Vojna analiza Igora Tabaka: Rusi su prije tri dana našli slabu točku na jugu i izveli prodor koji je bitan iz jednog razloga62. DAN RATA Bojišta su tijekom proteklih dana zapravo bila itekako aktivna, usprkos proslavama Uskrsa i u Ukrajini i u Ruskoj Federaciji
Piše: Igor Tabak Objavljeno: 26. travanj 2022. 20:43
Mira u Ukrajini nije bilo tijekom proteklih dana Uskrsa po julijanskom kalendaru, a nema ga ni danas na 62. dan intenzivnog rata, u utorak 26. travnja. No, uz borbena događanja, treba spomenuti i nekoliko današnjih događanja koja možda izgledaju sporedna, ali su ipak bitna. Kao prvo, upravo danas je i 36. godišnjica nuklearne nesreće u Černobilu – lokalitetu koji je nekad obilježavala velika nuklearna elektrana, a danas masivni sarkofag te odlagališta radioaktivnog otpada oko kojih se samo prije nekoliko tjedana još vrzmala vojska Ruske Federacije. Osim što su se ukopavali u tamošnju zemlju zagađenu nuklearnim materijalom, oni su iz prostora bivše elektrane oteli arhivu i sve uređaje koji su služili za aktivnu kontrolu ovog prostora – što je baš danas na terenu izvidjela i delegacija Međunarodne agencije za nuklearnu energiju (IAEA) iz Beča, koja radi na obnovi svega ondje uništenog i pokradenog.
Ujedno, u Njemačkoj, konkretno u vojnoj bazi Ramstein, vojno čelništvo SAD-a sazvalo je sastanak predstavnika 40 država koje pomažu Ukrajinu u njenom otporu ruskim osvajačima, a ondje bi se trebalo koordinirati nastavak velike pomoći toj napadnutoj državi – kako u naoružanju i vojnoj opremi, tako i vjerojatno i u drugim strateškim sirovinama te uslugama koje ovaj masivni rat traži na dnevnoj bazi. Napomenimo samo da Ukrajina, mimo sve vojne pomoći, zapravo treba i oko 7 milijardi USD pomoći mjesečno da bi kao država nastavila funkcionirati u ovim teškim okolnostima. Konačno, u Moskvi je danas osvanuo i glavni tajnik Organizacije ujedinjenih naroda, António Guterres, ne bi li u razgovorima prvo s ruskim ministrom vanjskih poslova Lavrovom, a onda i sa samim Vladimirom Putinom, relativno nemoćno apelirao na sklapanje primirja u Ukrajini.
Za to vrijeme ukrajinska kriza se širi, i to ne samo na krug NATO država koje sve intenzivnije pomažu agresijom ugroženoj Ukrajini, nego i dalje. S jedne strane to definitivno utječe na sigurnosna promišljanja do sada neutralnih država Švedske i Finske, za koje se iz medijskih izvora saznaje da bi potaknute strahom od agresivnog susjeda Ruske Federacije do kraja sljedećeg mjeseca mogle i službeno predati molbe za primanje u sastav NATO saveza. No, s druge strane, ta se kriza itekako jasno počinje odražavati i na Moldovu, siromašnu kopnenu državu stisnutu između Rumunjske i Ukrajine, u kojoj Rusi već desetljećima drže zamrznutim građanski rat s početka 1990-tih godina.
Izgleda da su ruske najave novih vojnih operacija na jugu Ukrajine, u smjeru Mikolajeva i Odese – a onda i izričito dalje na jugozapad prema Moldovi, za koju se ustvrdilo da također „ugrožava govornike ruskog jezika“ – dovele do polaganog rasta nelagode i nervoze u toj donedavno najsiromašnijoj europskoj državi. Osim što je u njoj smješteno oko 1.500 ruskih „mirotvoraca“, koji zapravo štite i pomažu oružane snage odmetnute Transdnjistrije, te se pobunjenike navodno nedavno i vojno procjenjivalo za moguću intervenciju u Ukrajini. Iako su se tada pokazali loše opremljenima i zapravo nepogodnima za uključenje u rat što bjesni u susjedstvu, ipak su te snage sad završile u pripravnosti nakon niza eksplozija što su tijekom zadnjih 24 sata potresle Transdnjistriju.
U tri niza eksplozija prvo se na meti nepoznatih napadača našla zgrada Ministarstva državne sigurnosti odmetnutog Pridnjestrovlja, zatim jedna tamošnja vojna postrojba, te konačno i 2 antene Pridnjestrovskog radiotelevizijskog centra kojim Rusija svojom propagandom pokriva čitav zapadni dio Ukrajine. Lokalne vlasti su na sve ovo reagirale oglašavanjem „crvene razine terorističke prijetnje“, te otkazivanjem parade zakazane za ruski Dan pobjede 9. svibnja. No, na sve to su reagirale i središnje vlasti Moldove, gdje je tamošnja predsjednica Maya Sandu sazvala hitan sastanak državnog Visokog sigurnosnog vijeća. Eskalacija ovih incidenata itekako je moguća. U ovom kontekstu treba posebno napomenuti i današnji zračni napad na oko 40 km jugoistočno od Moldove, na samoj obali Crnoga mora, gdje su Rusi uspjeli srušiti željeznički most preko ušća rijeke Dnjestar – prekinuvši tako jedinu direktnu željezničku vezu Ukrajine s Rumunjskom te izoliravši ovim potezom i krajnji jugozapad Ukrajine (koji dijeli Moldovu od Crnoga mora) od grada Odese i glavnine države.
Što se ruskih djelovanja u samoj Ukrajini tiče, treba još posebno napomenuti niz napada na ciljeve u dubokoj pozadini ratnih poprišta. Naime, ruski agresori ondje su nastavili gađati skladišta nafte i naftnih derivata širom države, što izgleda već postaje izvor posebnih logističkih problema za ratne napore Ukrajine. Uz to, na meti se zadnjih dana opet našla i željeznička infrastruktura Ukrajine, gdje se gađalo željeznička čvorišta, ali i namjenske izvore struje za mrežu elektrificiranih pruga. Sve to je izazvalo niz velikih problema, prekide i kašnjenja prometa, kojima ruske snage nastoje omesti prijevoz zapadne vojne pomoći s krajnjega zapada Ukrajine prema bojištima na istoku i jugoistoku države.
No osvrnimo se i na stanje na terenu, gdje su bojišta tijekom proteklih dana zapravo bila itekako aktivna, usprkos proslavama Uskrsa i u Ukrajini i u Ruskoj Federaciji.
Krajem prošloga tjedna ukrajinske snage su još malo odmaknule Ruse od grada Harkiva, ovoga puta dodatnih 15 km na sjeverozapadu grada, na potezu Bezruki-Slatine-Prudjanka, čime nastoje Harkiv barem djelomično izmaknuti iz dometa teškog ruskog oružja koje praktično dnevno tuče po gradskim naseljima. No sva takva nastojanja stavljena su u drugi plan u subotu 23. travnja, kada su Rusi južno od Izjuma našli slabu točku ukrajinske obrane te izveli prodor kroz do tada branjenu crtu Dibrovne-Dovgenjke, zaobišavši samo mjesto Dibrovne da bi kraj sela Kuruljka dospjeli ukupno oko 8 km južno pred selo Paškove.
Ovo napredovanje na jug bilo je bitno iz samo jednog razloga. Naime, umjesto očekivanog kretanja cestom prema gradu Barvinkovu, koje agresoru ukrajinske snage brane već tjednima, ovako je prodor na jug izveden poljskim putovima oko 15 km istočno od Barvinkova – i Rusi su time došli na tek oko 4,5 km od strateški važne pruge koja preko Lozove i Barvinkova vodi u Slovjansk i Kramatorsk, i koja je glavni opskrbni pravac za čitav sjeverni dio obrane Donbasa. Ovo rusko napredovanje izgleda da je zaustavljeno kod sela Paškove, da bi onda ubacivanjem jedne od pričuvnih ukrajinskih oklopnih brigada napadači bili odbijeni oko 5 km na sjever, gdje se utvrđuju na potezu Nova Dimitrivka-Kuruljka. Za očekivati je da će taj sektor bojišta južno od Izjuma biti intenzivnim poprištem borbi, jednako kao i potez od mjesta Zavodi na oko 25 km sjeverozapadno, gdje također traju ruski pokušaji daljnjih napredovanja.
Što se tiče poteza od Izjuma do Severodonjecka, na sjevernim obalama rijeke Sjeverni Donjec, tu su također zadnjih dana zabilježena ruska napredovanja uz čitavu dužinu fronte. Ukrajinski branitelji su izgleda uspjeli stabilizirati liniju obrane na desetak kilometara sjeverno od rijeke, sa središnjim osloncem na gradić Liman, iako se tom mjestu ruske kolone primiču sa sjeverozapada, sjevera i sjeveroistoka – gdje borbe traju na potezu Jackivka-Krimki-Oleksandrivka-Šandrigolove-Stavki-Zarične, a samo mjesto Zarične je izgleda podijeljeno i poprište je aktivnih borbi. Dalje na istok je sada okupirana Kremina, u kojoj se ipak nastavljaju neki oblici otpora, tako da su jučer u eksploziji upravne zgrade izgleda stradali okupljeni i okupatori i njihovi domaći suradnici koji su trebali oformiti okupacijsku vlast – pa onda dolazi mjesto Rubižne koje je i dalje podjeljeno s aktivnim urbanim borbama i konačno Severodonjeck kojeg pretežito drže Ukrajinci.
Ništa bolje stanje nije bilo ni južno od rijeke Sjeverni Donjec, gdje ruske snage aktivno nastoje zauzeti tamošnje ostatke Luhanske oblasti pod ukrajinskom vlašću. U nedjelju je ondje, na središnjem dijelu bojišta, u ruske ruke nakon dužih borbi palo malo mjesto Novotoškivske, čime se fronta pomakla za oko 5 km na zapad prema gradu Girske kojeg još štiti prigradsko selo Orihove, koje je sada pod aktivnim napadima. Nešto bolja situacija bi mogla biti na 16 km jugozapadno, gdje Rusi i dalje nisu uspjeli zauzeti ukrajinsko uporište Popasna, iako se ondje borbe već duže vode u samome mjestu, gdje se bilježe požari i vatrena djelovanja po samome centru mjesta.
Dalje jugozapadno, oko grada Donjecka, centra separatističke „Donjecke Narodne Republike“, ni intenzivni napori ruskih napadača i njihovih lokalnih pomagača nisu bitno pomakli linije fronte. Usprkos intenzivnim djelovanjima, ruske snage i dalje stoje zaglavljene u nedavno izborenom klinu istočno od Avdivke, preko Novobahmutivke do sela Nju Jork, gdje je prodor od oko 20 km već duže zaglavljen među ukrajinskim uporištima u smjeru Toretska i dalje Kramatorska. Agresori nisu bitno više sreće imali ni zapadno od Donjecka, gdje im je prošlotjedni prodor između Gulajpolja i Velike Novosilke ipak zaglavio tik pred ukrajinskim uporištem Temirivka – gdje se također borbe nastavljaju.
Što se opkoljenog Mariupolja tiče, usprkos prošlotjednom proglašenju ruskog osvajanja grada – koje je u tzv. „Donjeckoj Narodnoj Republici“ promptno obilježeno i izdavanjem prigodne vojne medalje povodom „pobjede“ – ukrajinski otpor na prostoru čeličane Azovstal i dalje traje. Taj prostor Rusi aktivno zračno napadaju svim sredstvima, a čulo se tek o pješačkom zauzimanju pojedinih zgrada na krajnjem sjeveru ovog kompleksa, dok izgleda da branitelji ipak imaju pristupa i pojedinim obližnjim stambenim kvartovima. Ipak, okupatori ondje nastoje raščišćavati pojedine okupirane dijelove grada, dio preostalog muškog stanovništva izgleda da dižu u svoju vojsku i šalju sjeverno na bojišta, a popravlja se i dio tamošnje zarobljene pružne te cestovne infrastrukture. Dakle, izgleda kao da je u pripremi neka moguća proslava Dana pobjede 9. svibnja – osim ako tu branitelji ipak nekako ne pokvare planove okupatora.
Za kraj spomenimo i stanje na krajnjem jugozapadu bojišta, u prostorima oko grada Hersona i sjeverno od tog mjesta, u pojasu koji Rusi drže uz rijeku Dnjepar prema gradu Krivi Rih. Ondje se posljednjih dana ustrajno spominje gomilanje ruskih snaga za nekakav nastavak napadnih operacija, koje su Ukrajinci pokušali presresti vlastitim napadima. Tako su branitelji zabilježili dalje napredovanje cestom od Mikolajeva prema Hersonu, gdje ih je osvajanje sela Blagodatne i Kiselivka primaklo na samo 11 km od prigradskog sela Čornobaivka (i tamošnjeg aerodroma), te oko 19 km od centra Hersona. No, kako se čini, svako daljnje napredovanje tu su omeli ruski protunapadi južnije, uz obalu Crnoga mora, koji su izgleda zauzeli obalno selo Oleksandrivka te otvorili potencijalni put obalom u smjeru Mikolajeva.
Uz to, ustrajno se spominje i priprema ruskih napada oko 130 km sjeveroistočno, gdje okupljenih oko 25.000 ruskih vojnika navodno treba krenuti opet na sjever prema gradu Krivi Rih, ili – što je bitno vjerojatnije – na sjeveroistok prema malom mjestu Apostolove, koje je željezničko čvorište pruga na istok, kojima se opskrbljuje grad Zaporižje, ali i ukrajinske snage što dalje na istoku brane aktualna nastojanja ruskih prodora i osvajanja.
|
|
|
Post by kulinban on Apr 27, 2022 9:43:50 GMT
Institut za rat (ISW): Rusi napreduju, postali su razumniji
RUSI polako napreduju u invaziji na Ukrajinu kad je riječ o zauzimanju teritorija, navodi se u posljednjoj procjeni Instituta za proučavanje rata (ISW), američkog think tanka.
Organizacija sa sjedištem u Washingtonu navela je da se ruske trupe kreću metodičnije i manje brzo nego u ranijim fazama rata te da su počele donositi razumnije vojne odluke.
Ruski vojnici na istoku sukobljavaju se s ukopanim ukrajinskim postrojbama, koje ondje utvrđuju svoje pozicije još od 2014. godine i početka sukoba na istoku Ukrajine.
No bliže Harkivu na sjeveroistoku Rusi nailaze na manji otpor zato što su ukrajinski položaji ondje uspostavljeni nakon što je invazija već počela.
Borbe se nastavljaju u južnom gradu Mariupolju, navodi dalje Institut za rat. Dodaje se i kako osim uporišta tvornice Azovstal, Ukrajinci "vjerojatno još uvijek drže važne pozicije izvan same tvornice".
U međuvremenu se nastavljaju ruski napadi u Moldaviji s ciljem da se za to okrivi Ukrajinu. Institut za rat kaže da bi eksplozije mogle biti pokušaj da se proruske trupe u regiji Pridnjestrovlja uvuku u sukob.
|
|
|
Post by kulinban on Apr 27, 2022 11:02:32 GMT
🇺🇦🌾Na ulazu u spomen-park u Kijevu nalazi se skulptura veoma mršave djevojčice izuzetno tužnog pogleda koja u rukama drži nekoliko klasova žita. Iza njenih leđa je Svijeća sjećanja, spomenik s detaljima koji podsjećaju na autentični vez koji se može naći na tradicionalnim ukrajinskim nošnjama. Ovo je spomenik koji obilježava historijski događaj poznat pod nazivom Holodomor(Gladomor). Ali šta je Holodomor i koji zločin ovaj spomenik uopće obilježava? ☭ Po završetku Prvog svjetskog rata Ukrajina je bila nezavisna država, ali ju je Sovjetski savez 1919. "usisao" u zajednicu sovjetskih država. Ukrajinci, koji su se i tada smatrali srednjoevropskim narodom poput Poljaka, a ne istočnoevropskim poput Rusa, pokušavali su vratiti Ukrajini njenu nezavisnost. 🥖 Ne želeći izgubiti kontrolu nad glavnom žitnicom Evrope, Staljin je 1932. pribjegao jednom od najgnusnijih oblika terora nad jednim narodom. U procesu nacionalizacije, ukrajinskim seljacima je oteo žitorodnu zemlju, ali i sve njene prinose, kreirajući tako vještačku glad. Cilj je bio "naučiti Ukrajince pameti" kako se više ne bi suprotstavljali službenoj Moskvi. Tako je narod koji je proizvodio najviše žita u Evropi ostavljen bez mrve hljeba. Vrhunac Holodomora je bio u proljeće 1933. U Ukrajini je tada od gladi umiralo 17 ljudi svake minute, preko 1000 svakog sata, a gotovo 24500 svakog dana! Ljudi su od gladi bukvalno umirali po ulicama. 🇷🇺 U ispražnjena ukrajinska sela Staljin je naselio rusko stanovništvo. Prilikom narednog popisa, pojavio se veliki manjak populacije. Stoga je sovjetska vlast poništila popis, uništila popisnu dokumentaciju, a popisivači su streljani ili poslani u gulag, kako bi se potpuno sakrila istina. ☠️ U Holodomoru je tokom 1932-1933. glađu ubijeno između sedam i deset miliona ljudi, više nego Jevreja u Drugom svjetskom ratu. Njihov otrovni gas bila je glad. Njihov Hitler bio je Staljin. Njihov holokaust bio je Gladomor. Za njih je fašistički Berlin bila sovjetska Moskva, a koncentracioni logor im je bio Sovjetski savez. Danas 28 država svijeta klasificiraju Holodomor kao genocid, a o njemu niste mogli učiti u školi jer skoro svi dokazi su uništeni, a žrtva je decenijama bila ućutkana i donedavno nije imala pravo glasa. 💪 Holodomor možda jeste privremeno slomio ukrajinski otpor, ali je želju za nezavisnošću Ukrajine od Rusije učinio vječnom.
|
|
|
Post by kulinban on Apr 28, 2022 19:46:05 GMT
Moskva promijenila strategiju: ‘Napreduju polako, ali temeljito. Slijedi krvava bitka‘ Ruske postrojbe napreduju uporedo jedne s drugima te se drže dovoljno blizu jedne drugima kako bi si mogle pružiti pomoć Piše: Ivan Fischer Objavljeno: 28. travanj 2022. 19:22
Rusija je izvukla neke bitne lekcije iz svojih neuspjeha u prvim tjednima invazije na Ukrajinu i njezina nova ofenziva na istočnom frontu znatno je sporija i opreznija, tvrde zapadni analitičari. Dok su u prvim danima ruske postrojbe pokušavale munjevitim prodorima slomiti otpor ukrajinskih branitelja - strategija koja se pokazala bezuspješnom i uzrokovala je teške gubitke Rusima - proteklih dana napreduju polagano, ali temeljito.
Kako izvještava washingtonski think tank Institute for the Study of War, ruske postrojbe napreduju uporedo jedne s drugima, uz većinom paralelne putove, te se drže dovoljno blizu jedne drugima kako bi si mogle pružiti pomoć i podršku ako zatreba.
Napredujući u smjeru juga i zapada iz grada Izjuma, ruske snage postižu male, ali pouzdane pomake. Njihov najvjerojatniji cilj je polagano postići okruženje ukrajinskih snaga u Donbasu i napasti glavninu ukrajinskih položaja s boka gdje još nisu pripremljeni i sagrađeni toliko snažni obrambeni položaji kao na nekadašnjoj glavnoj crti dodira sa snagama Donecka i Luhanska gdje se ukrajinska vojska ukopavala još od 2014. godine.
Rusko napredovanje odvija se pod značajnom podrškom koncentriranih artiljerijskih napada i uz podršku iz zraka, pri čemu je očita trenutačna artiljerijska premoć ruskih snaga na tom dijelu bojišta. Ukupni broj ruskih vojnika na tom dijelu bojišta tri puta je veći od broja ukrajinskih snaga koje vjerojatno prepuštaju ruskim snagama slabije branjiva sela i naselja na otvorenom terenu kako bi sačuvale svoje snage za obranu ključnih gradova i uporišta.
Krvavo iscrpljivanje
Unatoč polaganom napredovanju ruske vojske, zapadni analitičari i dalje sumnjaju da ruska vojska posjeduje dovoljno ljudi i opreme koji su joj potrebni kako bi u potpunosti mogla okružiti ukrajinske položaje na području Donbasa.
Vojni stručnjaci vanjskopolitičkog think tanka Atlantic Council procjenjuju kako će se sukob u ovoj fazi pretvoriti u krvavu bitku međusobnog iscrpljivanja duž cijele linije bojišnice, unatoč sadašnjem manjem ruskom napretku.
U toj nadolazećoj fazi sukoba ključna će biti pouzdanost opskrbe, a pobjedu će vjerojatno odnijeti ona strana koja će moći bolje i pouzdanije dostavljati gorivo, streljivo i druge ključne zalihe svojim borbenim postrojbama.
Rusija se u takvom sukobu trenutačno nalazi u prednosti jer može računati na znatno veću količinu materijala dostupnog u Rusiji, koji se vlakovima kroz okupirana područja Ukrajine može dostavljati do ukrajinskih gradova pod ruskom kontrolom koji služe kao logističke točke u sukobu. ‘ Ukrajina, s druge strane, mora osigurati neprekinute linije cestovnih i željezničkih putova od susjednih zemalja NATO-a, iz kojih pristižu oružje i streljivo, te svojih postrojbi na obrambenim pozicijama unutar Donbasa.
Obje su strane, čini se, svjesne koliko će logistika biti ključna u sljedećoj fazi sukoba te su protekle dane obilježili napadi na logističke linije i zalihe s obje strane sukoba.
Napadi na Rusiju
U ponedjeljak su dva velika požara izbila u skladištu goriva u Brjansku u Rusiji, oko 160 kilometara daleko od granice s Ukrajinom. Iako ukrajinska vojska nije preuzela odgovornost za taj događaj, analitičari AC-ja vjeruju kako je požar izazvao ukrajinski napad. Najvjerojatnije je izveden taktičkim projektilom Točka-U ili turskim dronom Bayraktar, koji su dovoljno precizni i imaju dovoljan domet da pogode tu metu.
U srijedu je više eksplozija zatreslo ruske logističke centre u Belgorodu i Voronježu za koje su Ukrajinci priznali odgovornost, a savjetnik ukrajinskog predsjednika Mihajlo Podoljak istaknuo je kako ruski gradovi ne mogu "ostati na klupi" tijekom invazije Ukrajine. "Razoružavanje skladišta u Belgorodu i Voronježu je prirodni proces," naglasio je. ISW očekuje kako će ukrajinske snage nastaviti s prekograničnim udarima na ključne logističke mete unutar Rusije, no ističe da će Moskva te napade vjerojatno prozvati eskalacijom ili ratnim zločinima.
Rusija je, s druge strane, također svjesna opasnosti koju po njezine snage predstavlja redovita opskrba ukrajinskih branitelja te je također u ponedjeljak izvela pet napada na ukrajinske željeznice unutar jednog sata. Taj koordinirani napad bio je, procjenjuje AC, zamišljen kako bi usporio dostavu opreme i zaliha ukrajinskim snagama u Donbasu. U napadu su korištene precizne zračne bombe i projektili zemlja - zemlja, a analitičari očekuju da će se i ta vrsta napada nastaviti.
Destabilizacija Moldavije
U međuvremenu zapadne obavještajne službe upozoravaju kako se Moskva priprema izvesti lažni raketni napad na Pridnjestrovlje te proglašavanje neovisnosti i priznanje Pridnjestrovske Moldavske Republike.
Na području Pridnjestrovlja, koje je međunarodno priznati teritorij Moldavije no ima svoju odmetnutu prorusku vlast, nalaze se tri motorizirane ruske brigade za koje se procjenjuje kako same po sebi ne bi mogle predstavljati prijetnju po Odesu, no svejedno bi mogle znatno zakomplicirati geostratešku situaciju u Ukrajini i Moldaviji i oko njih.
Uključivanje tamošnjih ruskih postrojbi i proruskih rezervista u odmetnutoj moldavskoj regiji moglo bi izazvati zabrinutost za obranu Odese u ukrajinskoj vojsci, čime bi se odvratila njezina pozornost s ključne bojišnice na istoku. Taj bi razvoj događaja destabilizirao i Moldaviju te natjerao NATO da rasporedi više svojih snaga u susjednu Rumunjsku, što ide na ruku Moskvi.
|
|
|
Post by kulinban on Apr 29, 2022 17:54:24 GMT
Vojni stručnjak: Rusi su prokockali priliku, uskoro će izgubiti DonbasRUSKI napad na Donbas je splasnuo i bitka za regiju bit će gotova za dva do četiri tjedna, kaže vojni stručnjak dr. Mike Martin. "U principu će Rusi ostati bez vojnika, a Ukrajinci će krenuti u protunapad", rekao je Martin, gostujući profesor ratnih studija na King's Collegeu u Londonu, piše BBC. www.bbc.com/news/live/world-europe-61252785?ns_mchannel=social&ns_source=twitter&ns_campaign=bbc_live&ns_linkname=626bfbe377811a20d37ca04b%26Russian%20forces%20will%20collapse%20in%20weeks%2C%20predicts%20military%20expert%262022-04-29T15%3A23%3A10.730Z&ns_fee=0&pinned_post_locator=urn:asset:51b698d9-0462-45b4-b181-22f19c94c74e&pinned_post_asset_id=626bfbe377811a20d37ca04b&pinned_post_type=share"Rusi su prokockali priliku" Rusi su prokockali svoju jedinu priliku da zauzmu regiju, smatra. "Izvukli su sve te razbijene jedinice iz Kijeva, a zatim ih pokušali presložiti za borbu na istoku", kaže. No one su bile ranjene u borbama za ukrajinski glavni grad, a Rusija ih nije uspjela izgraditi i izvesti "odvažan manevar". Martin kaže da je došlo do velikog strateškog pomaka u ratu nakon što je Velika Britanija objavila da je cilj istjerati ruske snage iz Ukrajine, uključujući i Krim. "Vidjet ćemo državni udar" Dodao je da britanska ministrica vanjskih poslova Liz Truss nije u pravu kada kaže da će trebati deset godina da ruske snage napuste Ukrajinu. "Ruske snage će se urušiti prije toga i vidjet ćemo državni udar", rekao je Martin. S obzirom na to da je SAD najavio 33 milijarde američkih dolara pomoći za Ukrajinu, to je izuzetno jasan signal namjere, rekao je. To također znači da su NATO i SAD pretpostavili da Vladimir Putin blefira kada prijeti korištenjem nuklearnog oružja ako NATO nastavi pomagati Ukrajini, rekao je Mike Martin.
|
|
|
Post by kulinban on May 2, 2022 14:52:10 GMT
BRITANSKO ministarstvo obrane objavilo je novu kartu ratnih događanja u Ukrajini. Nema vidljivih promjena u odnosu na zadnje dane. Najveće borbe i dalje se vode na istoku u regiji Donbas, a Ukrajinci i dalje pokušavaju doći što bliže gradu Hersonu na jugu. Riječ je o najvećem gradu koji su Rusi u dosadašnjem dijelu rata zauzeli. Rusija je pretrpjela ogroman gubitak borbenih snaga od početka svoje invazije na Ukrajinu prije više od devet tjedana, objavila je britanska vojna obavještajna služba. Moskva je na početku rasporedila više od 120 taktičkih bataljonskih skupina, što je oko 65 posto njezinih ukupnih kopnenih snaga, objavila je obavještajna jedinica Ministarstva obrane u najnovijem biltenu. London je naveo kako je vjerojatno da je više od četvrtine tih ruskih jedinica sada nesposobno za borbu. Neke elitne snage, uključujući padobrance, doživjele su neke od najvećih stopa osipanja, navodi se. "Vjerojatno će trebati godine da Rusija obnovi te snage", stoji u biltenu objavljenom na Twitteru. Britanska vlada već tjednima objavljuje dnevne obavještajne procjene o ratu. Moskva optužuje London za ciljanu kampanju dezinformacija. www.index.hr/mobile/clanak.aspx?category=vijesti&id=2360896www.index.hr/mobile/clanak.aspx?category=vijesti&id=2360896
|
|
|
Post by kulinban on May 2, 2022 20:46:26 GMT
|
|
|
Post by kulinban on May 3, 2022 14:35:46 GMT
' JOHNSON KAŽE DA JE ZAPAD POGRIJEŠIO ŠTO NIJE REAGIRAO 2014. GODINE: "Vladimir Putin je posijao sjeme katastrofe za sebe"
“Putinova greška bila je invazija na Ukrajinu, a leševi ruskih trupa koji zatrpavaju vaša polja i ulice spomenici su ne samo njegove ludosti već i opasnosti koju nose autokracije", rekao je.
Premijer Velike Britanije Boris Johnson kazao je da je velika greška bila to što se još 2014. godine nije pomoglo Ukrajini.
"Mi kao vaši prijatelji moramo biti ponizni zbog onog što se dogodilo 2014. godine. Ukrajina je bila napadnuta kada joj je otet Krim i kad je počeo rat u Donbasu", rekao je Johnson.
"Istina je da smo bili prespori da shvatimo što se stvarno događa i da smo kolektivno propustili tada uvesti sankcije koje smo trebali staviti Vladimiru Putinu", rekao je.
"Ne možemo ponoviti istu grešku", dodao je.
U svom obraćanju ukrajinskom parlamentu, Boris Johnson također je kazao da je Vladimir Putin "posijao sjeme katastrofe" za sebe.
Johnson kaže da je uzvrativši udarac Ukrajina "ne samo postigla najveći podvig 21. vijeka" već je i "razotkrila Putinovu historijsku ludost, ogromnu grešku koju samo autokrat može napraviti",.
“Putinova greška bila je invazija na Ukrajinu, a leševi ruskih trupa koji zatrpavaju vaša polja i ulice spomenici su ne samo njegove ludosti već i opasnosti koju nose autokratije", rekao je. "Ono što je napravio je reklama za demokratiju", dodaje Johnson.
|
|
|
Post by kulinban on May 4, 2022 5:39:00 GMT
Značajna ukrajinska protuofenziva potisnula je ruske snage otprilike 40 km istočno od grada Harkiva, objavio je institut za proučavanje rata u svom najnovijem obavještajnom izvješću.
Protuofenziva bi mogla postaviti uvjete za širu operaciju kojom bi se Rusi otjerali s većine njihovih položaja oko grada, dodaje se u izvješću.
|
|
|
Post by kulinban on May 4, 2022 8:55:04 GMT
ŠEF BRITANSKIH ORUŽANIH SNAGA: "Ruski neuspjeh posljedica je nevjerovatne arogancije"Šef britanskih oružanih snaga kaže da je Rusija očekivala da bi mogla napasti Ukrajinu, zauzeti gradove za nekoliko dana te preuzeti kontrolu nad zemljom za 30 dana.
Šef britanskih oružanih snaga kazao je da ruski predsjednik Vladimir Putin nije uspio ispuniti početne ciljeve vojne invazije na Ukrajinu.
Admiral Tony Radakin, načelnik britanskog štaba odbrane, rekao je na summitu Wall Street Journala u Londonu da je iznenađen ruskim neuspjesima te da vjeruje da je ruski predsjednik sve izoliraniji. Dodao je da Putin pokazuje crte autokratskog vođe.
"Njihovo donošenje odluka rijetko se poboljšava. Iznenađeni smo načinom na koji je Rusija postupila po tom pitanju. Kakav god bio kraj igre, on se drastično razlikuje od njihove početne utakmice", kazao je.
Šef britanskih oružanih snaga kaže da je Rusija očekivala da bi mogla napasti Ukrajinu, zauzeti gradove za nekoliko dana te preuzeti kontrolu nad zemljom za 30 dana.
Ističe da su Rusi prvo imali ambiciju zauzeti cijelu Ukrajinu, potisnuti NATO savez i demonstrirati moć Rusije. "Sve je to propalo, NATO nikada nije bio jači", kaže.
"Ruski neuspjeh je posljedica obavještajnog neuspjeha i nevjerojatne arogancije", rekao je i pohvalio domišljatost i hrabrost ukrajinskih oružanih snaga.
Radakin kaže da se očekivalo više od ruskog napada i da je Rusija već doživjela taktički poraz jer je bila prisiljena prebaciti fokus na regiju Donbas u istočnoj Ukrajini.
Admiral kaže da Rusija nije uspjela ukinuti ukrajinske komunikacije, što je omogućilo ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom da razgovara sa svijetom tokom cijelog rata.
No, Rusija nije uspjela postići ni zračnu nadmoć, a kopnene i pomorske snage i njihove operacije nisu bile dinamične, dodao je.
"Zračne operacije planirane su čak sedam do 10 dana unaprijed. Malo je bizarno da ostanete bez goriva kada ste samo 257 kilometara duboko u Ukrajini", kazao je govoreći o ruskim konvojima koji su zastali u ranim danima rata.
|
|
|
Post by kulinban on May 4, 2022 20:30:00 GMT
Sve je spremno za novu fazu obračuna s Moskvom: ‘Nije više cilj samo obraniti Ukrajinu!‘
Krah operacije kod Kijeva i nemoć u osvajanju Mariupolja uvjerili su zapadne stratege da Rusija nije baš takva ‘vojna sila‘, piše Globus
Jedinstvo NATO-saveznika najbolji je način za pobjedu u ratu koji je ruski predsjednik Vladimir Putin pokrenuo protiv Ukrajine”, rekla je u četvrtak, 28. travnja, španjolska ministrica obrane Margarita Robles. “Nećemo mu (Putinu) dopustiti da se izvuče”, izjavila je tijekom posjeta vojnoj bazi u Latviji, izvijestila je agencija EFE.
Dva dana ranije održan je u vojnoj bazi Ramstein u Njemačkoj sastanak na kojem je formirana Savjetodavna skupina za obranu Ukrajine. Na kojem se okupilo više zemalja nego što NATO ima članica. Budući da nigdje nije bio objavljen popis sudionica, upitao sam američko Ministarstvo obrane da mi ga dostavi. Odgovor je bio brz i besadržajan. “Pojedinačne zemlje mogu govoriti o sudjelovanju i nacionalnim naporima da podrže Ukrajinu, a kao što je ministar Austin (Lloyd) rekao, više od 40 zemalja je sudjelovalo na sastanku Savjetodavne skupine za obranu Ukrajine.”
U vijestima se navodilo da su na sastanku bili i “prijatelji iz Azije, Afrike i sa Srednjeg istoka”. Među imenima su se spominjali Izrael, Kenija, Japan, Katar. Kao razlog za izbjegavanje navođenja popisa svih zemalja na um mi pada mogućnost da su među njima neke kojima bi u javnosti (Rusija zna tko je bio) stvaralo probleme kad bi se saznalo da su ondje – Srbija?
Američki predsjednik Joe Biden zatražio je 28. travnja od Kongresa 33 milijarde dolara za potporu Ukrajini i nove alate za izvlačenje financijskih sredstava od ruskih oligarha. Zahtjev za financiranje uključuje više od 20 milijardi dolara za oružje, streljivo i drugu vojnu pomoć, kao i 8,5 milijardi dolara izravne ekonomske pomoći vladi i tri milijarde dolara humanitarne pomoći. “Potreban nam je ovaj zakon kako bismo podržali Ukrajinu u njezinoj borbi za slobodu”, rekao je u četvrtak Biden u Bijeloj kući nakon što je potpisao zahtjev. “Cijena ove borbe nije mala, ali prihvaćanje agresije bit će skuplje.”
Predsjednik Biden odbacio je tvrdnju Moskve da NATO vodi rat preko posrednika u Ukrajini te je retoriku iz Kremlja nazvao “uznemirujućom”. “Ne napadamo Rusiju. Washington pomaže Ukrajini da se sama obrani od ruske agresije. Rusija je agresor”, rekao je američki predsjednik i dodao da svijet zbog toga mora Rusiju pozvati na odgovornost. “Spremni smo na sve što god oni učinili”, rekao je Biden o prijetnjama iz Rusije. Dodajući da je novim paketom započeo “prijelaz na dugoročnu sigurnosnu pomoć”.
Dva dana poslije, u subotu 30. travnja, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov reterira od ranijih prijetnji korištenja nuklearnog oružja te navodi kako Moskva smatra da sankcije Zapada Rusiji i isporuke oružja Ukrajini ometaju mirovne pregovore. “Na dnevnom redu [mirovnih] razgovora su, između ostalog, i pitanja denacifikacije, priznavanja novih geopolitičkih realnosti, ukidanja sankcija, statusa ruskog jezika”, rekao je Lavrov.
Ovaj set citata dobiva novu razinu sadržaja kad se stavi u kontekst izjave američkog ministra obrane Lloyda Austina, generala, nakon što se vratio iz Kijeva, gdje je 24. travnja bio u posjetu s državnim tajnikom Antonyjem Blinkenom. “Želimo vidjeti Rusiju oslabljenu do te mjere da ne može učiniti stvari koje je učinila u invaziji na Ukrajinu”, rekao je na neimenovanoj lokaciji u Poljskoj po povratku. Dodajući da Bidenova administracija proučava dodatne načine osiguravanja protuzračne obrane i topničkih sustava Ukrajini. Uz važnu napomenu da je kontrola izvoza sofisticiranih tehničkih proizvoda, nametnuta odmah nakon početka agresije, dovela do ozbiljnih poteškoća u radu ruske vojne industrije.
Zapovjednik Združenog stožera američke vojske general Mark Milley bio je još jasniji: “Ako se Rusija iz ovog izvuče bez ikakve štete, onda nestaje i takozvani međunarodni poredak, a ako se to dogodi, onda ulazimo u doba ozbiljno povećane nestabilnosti.”
David E. Sanger, novinar The New York Timesa koji desetljećima prati sigurnosnu politiku, zaključio je: “Kada je ministar obrane Lloyd J. Austin III na kraju tajnovitog posjeta Ukrajini izjavio da je cilj Amerike vidjeti Rusiju toliko oslabljenu da više neće imati moć napadati susjednu državu, priznao je transformaciju sukoba, od bitke oko kontrole nad Ukrajinom do one koja Washington izravnije suprotstavlja Moskvi.”
Iako je Pentagon pokušao ublažiti izjave ministra Austina, one su na više razina definirane kao promjena paradigme pristupa SAD-a ruskoj agresiji na Ukrajinu. Što je u nedjelju, 1. svibnja, zacementirano posjetom Nancy Pelosi, predsjednice Kongresa, Kijevu. “Posjetili smo vas da vam zahvalimo za vašu borbu za slobodu... Vaša borba je borba za sve. Naša je obveza biti uz vas dok se borba ne završi”, rekla je Pelosi u videu koji je podijelio ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski na Twitteru.
Formiranje Savjetodavne skupine za obranu Ukrajine jedan je od koraka u tom smjeru jer se uspostavlja mehanizam međunarodne suradnje kakav je bio tijekom borbe protiv terorističke skupine Islamska država (IS). Koja je za cilj imala uništiti IS, u čemu je u velikoj mjeri uspjela i u tome svjetlu treba gledati izjavu ministrice Robles da je “jedinstvo NATO saveznika najbolji način za pobjedu u ratu”. Promjena retorike koja slijedi ministra Austina, ne više obrana Ukrajine, nego pobjeda nad Rusijom. U taj kontekst treba smjestiti i izjavu Jensa Stoltenberga, glavnog tajnika NATO-a, od 28. travnja: “NATO je spreman godinama podržavati Ukrajinu u ratu s Rusijom, uključujući i pomoć Kijevu da prijeđe s oružja iz sovjetske ere na moderno zapadno oružje i sustave.” Jer, zaključuje Stoltenberg, “apsolutno postoji mogućnost da će se ovaj rat vući i trajati mjesecima i godinama”. Novac koji je predsjednik Biden najavio dio je te slike.
Za obrat razmišljanja u Washingtonu i NATO-u zaslužna je sama Rusija. Njezina neuspješnost na vojnom planu, krah operacije kod Kijeva i nemoć u osvajanju Mariupolja uz teške gubitke u ljudstvu (konzervativne procjene govore o 15.000 poginulih) i zoran dokaz nesposobnosti za strateške manevre uvjerili su zapadne stratege da ruska konvencionalna sila nije tako ozbiljna prijetnja kakvom se smatrala. U ovom trenutku, prije nego što nove pošiljke strateškog naoružanja stignu u ruke Kijeva, Rusija maksimalno može računati na veći dio ukrajinskih oblasti Doneck i Luhansk te kopneni most do Krima. I Herson na sjeveru. Što je za vojnu silu kakvom se predstavljala, realno, poraz. Uz posljedice koje Moskva uopće nije uzimala u obzir, kao što je jačanje jedinstva NATO-a, vjerojatni ulazak Finske i Švedske u Savez i stvaranje jedinstvene Ukrajine na potki proturuskih emocija. Da, neugodan je taj zakon nenamjeravanih posljedica.
”Takav je razvoj Ruse posramio i koštao prijeko potrebnog kredibiliteta kod partnera poput Kine. S američkog stajališta, Ukrajina je od izgubljenog slučaja prešla u stratešku vjerojatnost”, tumači George Friedman iz Geopolitical Futures. I zaključuje: “U ovom trenutku postalo je jasno da su ukrajinske snage visoko motivirane i prilično dobro uvježbane. Mogu podnijeti gubitke, zamijeniti ih i ne doživjeti kolaps svojih snaga. Ukrajina bi se vrlo vjerojatno mogla boriti protiv Rusa do pat-pozicije koju si Rusi ne smiju priuštiti ni vojno ni politički. S obzirom na manjak ruskih rezervi, bilo bi moguće da Ukrajina prisili Ruse na odstupanje ili čak povlačenje.”
Sanger u NYT dodaje kako je sada cilj američke obavještajne zajednice izvijestiti rusku javnost da je intervencija u Ukrajini u raspadu te da će Rusija iz rata izaći bitno slabija, vojno i ekonomski, nego što je bila 24. veljače, na dan početka napada.
”Za ruskog predsjednika Vladimira Putina ovo je porazni neuspjeh, jer je upotreba vojne sile središnja točka njegove strategije pozicioniranja Rusije globalno važnom. Rusija jest ogromna, ali to je država srednje važnosti koja još uvijek žudi biti supersilom. Kako bi popunio jaz između kapaciteta i težnji, Putin se u više navrata okrenuo jedinoj sferi u kojoj Rusija još može imati sadržaj svjetske klase: vojnoj sili. Dobrodošla je činjenica da neuspjeh ruske trule vojske u Ukrajini slabi ovu tvrdnju. Nažalost, ovo također ostavlja svijet suočen s nuklearnom silom koja je to pripravna dokazati.” Tako je situaciju objasnila Zanny Minton Beddoes, glavna urednica tjednika The Economist. Otvarajući tako nova pitanja koja nastaju promjenom paradigme američkog i NATO-ova stava prema ratu u Ukrajini i Rusiji. Riječ je o rizicima na koje treba računati, a koji nisu nezanemarivi.
Prvi bi bio odluka u Kremlju da se krene u masovni napad na Ukrajinu, analitička kuća Teneo smatra da bi Putin, nesklon priznati pobjedu, mogao pokrenuti opću ili djelomičnu mobilizaciju te baciti sve snage u napad. Upitna je učinkovitost takve mjere jer bi mogla izazvati prosvjede u zemlji.
Ugroza svih ugroza je moguće korištenje oružja masovnog uništenja. Da je riječ o prijetnji koja se ozbiljno razmatra, potvrđuje upozorenje koje je nedavno izrekao William J. Burns, direktor Središnje obavještajne agencije (CIA): “S obzirom na zastoje s kojima su se [Putin i rusko vodstvo] do sada suočili, u vojnom smislu, nitko od nas ne smije olako pristupiti prijetnji koju predstavlja potencijalno pribjegavanje taktičkom nuklearnom oružju ili nuklearnom oružju niskog učinka.” U igri je i pokretanje pogubnih kibernetičkih napada na američku i europsku infrastrukturu. Friedman razmišlja i o mogućem ruskom preduhitrujućem napadu, a europski dužnosnici vide mogućnost detonacije nuklearnog oružja, taktičkog, iznad Crnog mora ili ukrajinskog ozemlja. Graham Allison, profesor s Harvarda, i Gideon Rose, iz uglednog američkog Vijeća za vanjske odnose (CFR), smatraju da se Putin neće osmjeliti na nuklearni udar. Allison vjeruje da će Rusija, pritisnuta čvrstom ukrajinskom obranom i sankcijama, u konačnici pristati na primirje.
Ruska agresija na Ukrajinu nije se, očekivano, prelila na susjedne države, ali niz eksplozija proteklih dana u Pridnjestrovlju, odmetnutoj pokrajini Moldove (Moldavija), signalizira mogućnost da se rat artificijelno proširi. Moldova, najsiromašnija europska država, gotovo je idealna meta za Moskvu jer bi tako otvorila prijetnju prema Rumunjskoj kreirajući sebi drugu točku za napad na Odesu s leđa. U tom se kontekstu, o čemu u Moskvi vjerojatno razmišljaju, spominje i moguće širenje sukoba na ruski teritorij, što Ukrajina radi stalnim napadima na skladišta u blizini granice. To bi bio dodatni razlog za Rusiju da se okrene očajničkim mjerama (vidi točku iznad). Seth G. Jones, direktor Programa međunarodne sigurnosti u poznatom promišljalištu Centar za strateške i međunarodne studije u Washingtonu (CSIS), prijetnju vidi u mogućoj odluci ruskog obavještajnog aparata da ciljem postanu pošiljke oružja za Ukrajinu dok su još unutar granica NATO-a. To bi otvorilo najgori scenarij, rat Rusije i NATO-a koji automatizmom prelazi u nuklearni sukob.
Rat energentima traje, a Rusija bi se mogla odlučiti na prekid opskrbe Europe plinom i naftom kako bi preduhitrila embargo na prodaju energenata. U Kremlju je, o čemu sam pisao na jutarnji.hr, kreirana strategija ekonomskog rata koja cilja na nezadovoljstvo europskog stanovništva zbog visokih cijena energije i prateće inflacije. Nestanak plina izazvao bi recesiju pa bi u Moskvi mogli zaključiti da takve okolnosti svakako vode do smanjenja solidarnosti s Ukrajinom što bi utjecalo na isporuku naoružanja. Nedavni prekid isporuke plina Poljskoj i Bugarskoj mogao bi biti pokazna vježba, a stratezi u Moskvi mogli bi se povesti za taktikom “use it or lose it” (iskoristi ili izgubi).
Malo je vjerojatno, ali ne treba isključiti mogućnost da Rusija izazove trvenja s Japanom oko Sjevernih teritorija, kako ih naziva Tokio, ili Kurila, kako ih naziva Moskva. Takvo bi nešto u ovoj situaciji naišlo na snažno protivljenje Pekinga.
Ovo je trenutak kad, u razmatranju razvoja ruske agresije na Ukrajinu, pogled treba podići sa zemljovida istočne Europe i Crnog mora. I usmjeriti prema cijeloj Euraziji jer produljenje vojnog sukoba podrazumijeva taktički fokus na zapad tog superkontinenta, globalne gravitacijske točke. Presudno je pitanje, strateško, višedimenzionalni spor koji obilježava 21. stoljeće, Zapad vs. Narodna Republika Kina. Slabljenje Rusije, trenutno bespogovornog kineskog saveznika s kojim je planirano potkopavanje Zapada i naočigled svijeta priznanje Rusije da nije vojna sila, preciznije da to jest samo zbog oružja masovnog uništenja, dovodi NR Kinu u osjetljiv položaj jer je na zapadu Eurazije moguća destabilizacija. To je riječ koje se svaka vlast u Pekingu grozi. Slaba Rusija, osiromašena jer gubi europsko tržište za energente, nije više željeni saveznik. Peking gubi sigurno zaleđe koje mu je dosad omogućavalo da se gotovo isključivo bavi Pacifikom. Što ga čini nervoznim.
Dodatna je nevolja što je ruska vojska sudjelovala u vojnim operacijama (Rusija, Libija) pa se nije pokazala doraslom slomiti vojno slabiju Ukrajinu. Narodnooslobodilačka vojska NR Kine nije sudjelovala u vojnim operacijama od sukoba s Vijetnamom 1979. godine. Dvije vojske povezuje i napredovanje u hijerarhiji političkim, ne vojnim kriterijima. Ruski krah u Ukrajini pokazuje u kojoj je to mjeri ograničavajući čimbenik. Peking je uvjeren da takvo nešto u njihovoj vojsci ne postoji jer je sustav zasnovan na ideji meritokracije, ali to neće biti očito dok se ne testira na bojišnici. Čitateljice i čitatelji sa sklonosti prema religiji neka zapale svijeću da do toga ne dođe, ostalima, poput mene, ostaje nadati se najboljem.
Strateški je cilj Pekinga slamanje Republike Kine na Tajvanu i nasilno pripajanje NR Kini. Što je supstancijalni čimbenik u jednadžbi postojećeg sukoba u Indo-Pacifiku koji predstavlja stratešku neuralgičnu točku bitke za Euraziju. Ne nužno za dominaciju, kako ju je tumačio Zbigniew Brzezinski, već za onemogućavanje kineske dominacije koja bi se s istoka Eurazije proširila svijetom, međunarodni poredak s kineskim karakteristikama. Jednostavnije, svijet po želji kineskih komunističkih kapitalista, bez sloboda, vladavine prava, sigurnosti. Prevlast tamne strane. Ponavljam, ne za dominaciju Zapada jer je NR Kina jednostavno premoćna, ali za uspostavu miroljubive koegzistencije, uravnoteženog odnosa.
Tajvan se za taj rat priprema već dugo i ne treba dvojiti da je razina spremnosti viša nego ukrajinska u trenutku kad ju je Rusija napala. Zapad, što više nije geografski nego pojam zajednice koja dijeli interese slobode na političkom i ekonomskom planu, jer uključuje i primjerice Japan, pokazao je gotovo pa iznenađujuću razinu jedinstva u otporu agresivnoj politici. Sukob Pekinga i tog bloka bio bi destruktivan za oba s važnom razlikom. Na Zapadu vlade djeluju uz podršku javnosti. Komunistička partija u NR Kini ima vlast zato što ispunjava svoj dio društvenog ugovora, stalno poboljšavanje standarda. Ekonomski zastoj, sankcije, rat, sve bi to narušilo ugovor i upitno je bi li nacionalni naboj kineske etničke skupine Han bio dostatan homogenizirajući moment za očuvanje sadašnje vlasti. Još jedan element slagalice je Indija, koja je zauzela rezerviran stav prema Rusiji. U slučaju sukoba s NR Kinom ne treba očekivati istu poziciju, prije moguće operacije da se na Himalaji ostvare granice kakve New Delhi želi.
Promjenu američke paradigme treba tumačiti i ovim argumentima.
|
|
|
Post by kulinban on May 5, 2022 11:50:22 GMT
|
|
|
Post by kulinban on May 6, 2022 7:19:02 GMT
Američki general: Evo što je potrebno Ukrajincima da pobijede u ratu
BIVŠI zapovjednik Stožera za specijalne operacije SAD-a u Europi, umirovljeni general bojnik Mike Repass kazao je da međunarodna zajednica mora značajno pojačati potporu Ukrajini kako bi ona mogla pobijediti u ratu.
Repass pruža edukaciju i savjetodavnu podršku ukrajinskoj vojsci prema ugovoru s američkom vladom. Prošlog je mjeseca posjetio Poljsku i Ukrajinu kako bi se bolje uputio u situaciju na terenu.
Rekao je da je ukrajinski lanac opskrbe vojnom opremom neučinkovit i da je potrebna obučena vojska kako bi se Rusi istjerali iz Ukrajine. Smatra da bi SAD i druge zapadne zemlje trebale okupiti strateške snage koje se sastoje od pet brigada i do 40.000 istreniranih vojnika te da bi to uvelike promijenilo situaciju u Ukrajini.
"NATO je prespor"
U intervjuu za CNN je kazao da je tijekom svog posjeta zaraćenom području ustanovio da Ukrajini još uvijek treba puno pomoći.
"NATO je prespor. Dodatan problem je taj da nemamo uvida u to što se događa s vojnom opremom nakon što ona stigne u Ukrajinu. Umjesto da je opskrba vojnom opremom profesionalne naravi, ona je personalne. Viši službenici utvrđuju prioritete distribucije i, koliko sam mogao primijetiti, ti prioriteti se ne temelje na razumijevanju stopa potrošnje, budućih operacija ili objektivnih podataka", rekao je Repass.
"Distribucija se temelji na pozivu zapovjednika brigade X ili sektora Y koji kaže da mu treba 27 projektila Javelin. Dakle, vrlo je personalizirano, a to nije način na koji se provodi ratna logistika", dodao je.
Tri ishoda rata
Na pitanje može li se rat u Ukrajini previše odugovlačiti, kazao je da postoje tri moguća scenarija: Rusija vodi odluke na bojnom polju u svoju korist, Ukrajina vodi odluke na bojnom polju u svoju korist ili pat pozicija.
"Dva od tri ishoda donose pobjedu Rusiji jer bi ona u slučaju pat pozicije utvrdila pobjedu na temelju činjenica na terenu te nastavila okupaciju na proširenom području Ukrajine. To bi Rusiji izvojevalo manju pobjedu, ali bi se ipak radilo o pobjedi i kontroli nad značajno proširenim terenom", smatra general.
"Kako Zapad reagira? Svi misle samo na trenutno stanje na bojišnici i šalju vojnu opremu. No, ukrajinskoj vojsci su potrebne obučene vojne snage kako bi istjerala Rusiju iz Ukrajine jer nema dovoljno opreme, oružane moći i istreniranih vojnika", dodaje.
"Rusija će uvijek imati više vojne snage, ne nužno bolje, ali više vojnika. Kao što je Staljin jednom rekao - kvantiteta ima svoju kvalitetu. Pitanje je tko će koga prije izmoriti, a u jednom trenutku bi se situacija mogla preokrenuti u korist Rusije. Zato i smatram da Ukrajini trebaju dodatne vojne snage", kazao je Repass.
|
|
|
Post by kulinban on May 6, 2022 11:38:16 GMT
|
|