|
Post by kulinban on Feb 8, 2024 8:04:35 GMT
Prosječne plate po Numbeo, januar 2024.g.
1. Switzerland 6,108.17 € 2. Luxembourg 4,954.73 € 3. Singapore 4,848.00 € 4. United States 4,391.57 € 5. Qatar 3,733.11 € 6. Hong Kong (China) 3,426.83 € 7. Denmark 3,352.89 € 8. Norway 3,181.64 € 9. Australia 3,180.98 € 10. United Arab Emirates 3,170.79 € 11. Netherlands 3,156.90 € 12. Ireland 2,876.75 € 13. New Zealand 2,810.63 € 14. Germany 2,803.09 € 15. United Kingdom 2,718.55 € 16. Canada 2,698.46 € 17. Kuwait 2,695.48 € 18. Finland 2,632.95 € 19. Sweden 2,521.84 € 20. Israel 2,432.12 € 21. Belgium 2,397.63 € 22. Austria 2,392.87 € 23. South Korea 2,321.68 € 24. France 2,307.71 € 25. Japan 2,100.25 € 26. Oman 1,984.56 € 27. Saudi Arabia 1,969.15 € 28. Spain 1,749.30 € 29. Taiwan 1,576.21 € 30. Italy 1,572.57 € 31. Cyprus 1,519.11 € 32. Estonia 1,485.53 € 33. Malta 1,458.37 € 34. Slovenia 1,411.54 € 35. Czech Republic 1,411.29 € 36. Poland 1,258.40 € 37. Lithuania 1,242.52 € 38. South Africa 1,206.93 € 39. Croatia 1,116.99 € 40. Slovakia 1,103.56 € 41. Uruguay 1,042.02 € 42. Portugal 1,037.82 € 43. Latvia 1,033.89 € 44. Greece 898.37 € 45. China 898.31 € 46. Hungary 858.49 € 47. Costa Rica 814.91 € 48. Bulgaria 806.33 € 49. Malaysia 754.74 € 50. Romania 752.25 € 51. Panama 742.72 € 52. Mexico 720.68 € 53. Serbia 632.69 € 54. Palestine 611.60 € 55. Bosnia And Herzegovina 606.30 € 56. Chile 587.47 € 57. Jordan 581.98 € 58. Turkey 577.00 € 59. Armenia 573.89 € 60. Jamaica 565.29 € 61. Kazakhstan 541.43 € 62. India 541.29 € 63. Mauritius 523.76 € 64. Russia 517.03 € 65. Albania 507.76 € 66. Iraq 507.54 € 67. Thailand 496.73 € 68. Ecuador 487.17 € 69. North Macedonia 477.38 € 70. Georgia 458.82 € 71. Belarus 439.51 € 72. Brazil 418.43 € 73. Vietnam 412.35 € 74. Argentina 389.63 € 75. Ukraine 375.11 € 76. Azerbaijan 363.00 € 77. Bolivia 362.91 € 78. Morocco 360.05 € 79. Colombia 347.65 € 80. Peru 347.04 € 81. Uzbekistan 342.63 € 82. Philippines 342.07 € 83. Kenya 302.86 € 84. Indonesia 298.65 € 85. Tunisia 273.74 € 86. Libya 273.58 € 87. Algeria 270.67 € 88. Iran 236.81 € 89. Bangladesh 226.64 € 90. Nepal 199.05 € 91. Venezuela 180.22 € 92. Sri Lanka 177.99 € 93. Egypt 166.64 € 94. Pakistan 166.15 €
skraćeno 1. Switzerland 6,108.17 € 4. United States 4,391.57 € 7. Denmark 3,352.89 € 11. Netherlands 3,156.90 € 14. Germany 2,803.09 € 15. United Kingdom 2,718.55 € 22. Austria 2,392.87 € 25. Japan 2,100.25 € 28. Spain 1,749.30 € 29. Taiwan 1,576.21 € 30. Italy 1,572.57 € 34. Slovenia 1,411.54 € 35. Czech Republic 1,411.29 € 36. Poland 1,258.40 € 37. Lithuania 1,242.52 € 39. Croatia 1,116.99 € 40. Slovakia 1,103.56 € 44. Greece 898.37 € 45. China 898.31 € 46. Hungary 858.49 € 48. Bulgaria 806.33 € 50. Romania 752.25 € 53. Serbia 632.69 € 55. Bosnia 606.30 € 58. Turkey 577.00 € 62. India 541.29 € 64. Russia 517.03 € 65. Albania 507.76 € 69. North Macedonia 477.38 € 74. Argentina 389.63 € 75. Ukraine 375.11 € 76. Azerbaijan 363.00 € 78. Morocco 360.05 € 84. Indonesia 298.65 € 86. Libya 273.58 € 88. Iran 236.81 € 89. Bangladesh 226.64 € 90. Nepal 199.05 € 93. Egypt 166.64 € 94. Pakistan 166.15 €
|
|
|
Post by kulinban on Feb 18, 2024 21:48:29 GMT
Zašto tako malo Nijemaca živi u vlastitoj nekretnini? - Biznis Info
U Njemačkoj više od 83 miliona stanovnika živi na području od ukupno 357.580 kvadratnih kilometara. Od toga manje od polovine živi u vlastita četiri zida. Prema podacima evropskog statističkog zavoda Eurostat, 2022. godine 47 posto njemačkih građana živjelo je u vlastitoj nekretnini, a ostalih gotovo 53 posto u podstanarstvu, što Njemačku stavlja na apsolutno dno u Evropi, ako se izuzme Švicarska.
Najvišu stopu vlasništva nekretnina imaju Rumunija, Slovačka, Hrvatska, Mađarska i Crna Gora. U tim zemljama više od 90 posto stanovništva živi u vlastitoj kući ili stanu. Ali zašto su razlike toliko velike?
Njemačka ima tako nisku stopu vlasništva u usporedbi s jugom i istokom Evrope prije svega zbog historijskih razloga. Oni sežu u 19. stoljeće nakon francusko-pruskog rata i osnivanja Njemačkog carstva 1871. U to se vrijeme Njemačka razvila iz kasnofeudalne poljoprivredne zemlje u industrijsku naciju.
A to znači da su ljudi selili sa sela u gradove kako bi tamo pronašli zaposlenje. Dakle, trebalo je izgraditi brzo mnogo jeftinih stanova, piše Deutsche Welle.
Između 1880. i 1900. širom Njemačke nastaju veliki industrijski centri. Upravo iz tog vremena potječe pojam “kasarni za stanovanje” što je opis za krajnje spartanski i vojnički životni standard koji je tamo prevladavao. Pojam je označavao i stambenu bijedu u Njemačkom carstvu gdje su velike mase u gradovima poput Berlina ili u Rurskoj oblasti živjele u katastrofalnim uvjetima.
Nakon Drugog svjetskog rata pritisak na stambeno tržište se zbog ratnih razaranja dodatno povećao. Uništeni su infrastruktura, kuće i brojni stanovi. Pritom treba dodati i milione prognanika iz istočnih krajeva Njemačke koji su nakon rata pripali Poljskoj. Gotovo 21 milion ljudi tražilo je novi dom neposredno nakon završetka rata, a nedostajalo je oko 5,5 miliona stanova.
Milioni beskućnika nakon Drugog svjetskog rata
Nova vlast je onda s jedne strane pokušavala brzo stvoriti novi životni prostor i to uz pomoć niza mjera. Istodobno se htjelo spriječiti eksplozivan rast stanarina zbog nestašice stambenog prostora. Zato je stanogradnja proglašena apsolutnim prioritetom. – Gradnja stanova je najvažniji uslov kako bismo njemački narod odveli prema političkom i ekonomskom, ali i etičkom i kulturnom oporavku – rekao je tadašnji kancelar Konrad Adenauer u februaru 1950. govoreći o stambenoj krizi. – Četvrtina stambenog fonda je bila izgubljena u ratu – kaže Konstantin Kholodilin iz Njemačkog instituta za ekonomska istraživanja (DIW) u razgovoru za ARD.
U nekim gradovima stepen oštećenja je bio znatno viši. Stanogradnja je proglašena nacionalnim prioritetom.
Boom stanogradnje u pedesetima Godine 1950. konačno je donesen tzv. prvi Zakon o stanogradnji. Kao rezultat donesenih mjera, u godinama nakon rata izgrađeno je više od pet miliona novih stanova. Nestašica stanova bila je velika i u Istočnoj Njemačkoj. Istovremeno s prvim Zakonom o stanogradnji na Zapadu, i u DDR-u je donesen tzv. Zakon o obnovi kako bi se potaknula stanogradnja.
Ovaj zakon je sredinom pedesetih potaknuo montažnu gradnju stambenih blokova sovjetskog tipa, tipičnih za istok Evrope.
– U pedesetim i šezdesetim godinama su pretežito građeni stanovi za iznajmljivanje u vlasništvu građevinskih zadruga. Kao rezultat toga, postojao je visok udio podstanara – objašnjava profesor specijaliziran za historiju gradnje Günter Vornholz.
Od tada se situacija tek neznatno promijenila. Neke zgrade su prešle u vlasništvo firmi za nekretnine, ali u stanovima su ostali podstanari.
Raznoliko tržište nekretnina za najam Michael Voigtländer iz Njemačkog ekonomskog instituta (IW) navodi razlog zašto manje od polovine svih njemačkih domaćinstava živi u svoja četiri zida, a mnogi i u socijalno finansiranim državnim stanovima: „U Njemačkoj nikad nije bila izrazito poticana kupovina nekretnina.“
Na njemačkom stambenom tržištu postoje i posebnosti koje se ne temelje samo na historiji. Ponuda najma je vrlo raznolika, kaže Voigtländer.
– Činjenica da zapravo mogu unajmiti porodičnu kuću ili stan visoke kvalitete različitih veličina ne postoji u drugim zemljama.
Osim toga, u Njemačkoj stanovništvo ne živi isključivo u velikim gradovima kao npr. u Francuskoj. Stanovništvo je u Njemačkoj relativno dobro raspoređeno.
Visoki troškovi kupovine i izgradnje I Vornholz smatra da na tržištu unajmljivanja stanova vladaju dobri uslovi. Zaštita stanara u Njemačkoj je relativno visoka. Istovremeno, uvjeti da sami dođete do nekretnine nisu baš dobri.
Zbog masivne konstrukcije i raznih strogih građevinskih propisa troškovi izgradnje nekretnine relativno su visoki, a to vrijedi i za dodatne troškove pri kupovini nekretnine, poput poreza na promet, koji u Njemačkoj sada iznosi čak 6,5 posto.
Za usporedbu: u SAD-u je porez na promet nekretnina samo 0,3 posto. Osim toga, u Njemačkoj su i usluge javnih bilježnika i posrednika za trgovinu nekretninama osjetno skuplje. Voigtländer i popratne troškove pri kupnji nekretnine u Njemačkoj smatra „vrlo velikom preprekom“.
– Samo za ove troškove morate imati ušteđeno oko deset do dvanaest posto iznosa kupoprodajne cijene – kaže ovaj stručnjak.
Mnogi zato nemaju pristup tržištu nekretnina jer, prema statistikama, samo oko 15 posto svih podstanara raspolaže ušteđevinom od 60.000 eura. Popratne troškove kupovine banka ne pokriva kreditom nego kupci moraju raspolagati tom svotom.
Uravnoteženo tržište nekretnina u Njemačkoj Stopa vlasništva u konačnici također ovisi o regiji u Njemačkoj. Ona je posebno niska u većim njemačkim gradovima: primjerice u Berlinu manje od 14 posto. Slično je i u metropolama Frankfurtu, Hamburgu, Kölnu i Münchenu. U ruralnim sredinama, pak, znatno više ljudi živi u svoja četiri zida, nešto više od polovice.
Najveće stope vlasništva su u Baden-Württembergu i Donjoj Saskoj. Sa stajališta ekonomista Kholodilina, činjenica da u Njemačkoj ima relativno malo vlasnika nije nužno loša stvar. U inozemstvu Nijemcima zavide na još uvijek kvalitetnom tržištu nekretninama.
– Ni 100 posto podstanara niti 100 posto vlasništva nad nekretninom nisu korisni za društvo i ekonomiju – smatra Kholodilin.
U nekim je zemljama jedini način da se živi u gradskim područjima kupnja nekretnine. Ako si to ne možete priuštiti, na kraju ćete morati smanjiti druge troškove ili putovati daleko na posao. Osim toga, stambeno tržište je nestabilnije kod tržišta s visokom stopom vlasništva.
– Cijene rastu i sve više fluktuiraju, što ne pridonosi pod svaku cijenu stabilnosti tržišta – kaže Kholodilin.
Share this:
|
|
|
Post by kulinban on Feb 19, 2024 13:16:19 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Feb 27, 2024 6:45:40 GMT
Koliko građani troše na osnovne namirnice i koliko ona pokriva troškova života
Rasprave o povećanju minimalne plate u Bosni i Hercegovini izazivale su očekivanja da će građani ući u novu godinu s poboljšanom financijskom situacijom.
Analitičari iz Hong Konga proučili su promjene u minimalnim platama u 67 zemalja, uzimajući u obzir rast cijena osnovnih namirnica i troškova potrošačke korpe. Otkrili su da su radnici u Francuskoj, Njemačkoj i Tajlandu “najmanje poskupjeli”, dok su zemlje poput Španije, Malezije i Vijetnama zamrznule minimalne plaće ili još nisu odlučile o povećanju.
U BiH, minimalna plata u odnosu na troškove života zauzima 35. mjesto, pri čemu građani izdvajaju 24,1% svog dohotka za osnovne namirnice. U poređenju s drugim zemljama u regiji, Hrvatska ima postotak od 16,7%, Slovenija 14,6%, Crna Gora 22,7%, Srbija 24,9%, a Sjeverna Makedonija 28,9%.
Kada je riječ o omjeru minimalne plate i troškova hrane, BiH stoji bolje od nekih zemalja poput Albanije, Meksika, Rusije, Argentine i Brazila. Međutim, postotak građana koji troše gotovo cijelu platu na hranu još uvijek je zabrinjavajući u nekim dijelovima svijeta.
U Velikoj Britaniji, Irskoj, Nizozemskoj, Luksemburgu i Novom Zelandu, radnici troše manje od desetine svoje minimalne plate na osnovne namirnice. Suprotno tome, u nekim zemljama, poput Nigerije, minimalna plata nije dovoljna da pokrije troškove ovih osam namirnica.
Iako minimalna plata treba osigurati pokrivanje troškova hrane, stanovanja i zdravstvenog osiguranja, podaci pokazuju da to u mnogim zemljama nije slučaj. U Bosni i Hercegovini, kao i drugdje, pitanje održivosti i pravednosti minimalnih plata i dalje ostaje aktualno i izaziva zabrinutost među građanima.
|
|
|
Post by kulinban on Feb 29, 2024 17:52:00 GMT
Više satnice od 1. ožujka u Njemačkoj: Početna plaća ovim radnicima raste na 2.700 eura 24. veljače 2024
Dogovoren je novi kolektivni ugovor za medicinsko osoblje (njem. medizinische Fachangestellte – MFA). Udruga medicinskih djelatnika potvrdila je kako je dogovoren novi kolektivni ugovor čija je glavna stavka povećanje plaća od 1. ožujka u prosjeku za 7,4 posto, navode njemački mediji. Novi kolektivni ugovor trebao bi na snazi biti deset mjeseci. Kolektivni pregovori za novi kolektivni ugovor počeli su pošle godine u listopadu, no u prosincu su prekinuti. Zbog toga je Udruga medicinskih djelatnika u siječnju prvi put pozvala na štrajk upozorenja, piše Fenix-magazin. Prema riječima predsjednice Udruge, kolektivni pregovori sada su završeni, te je sada donesen kolektivni ugovor.
Novi kolektivni ugovor
Kako tvrde iz Udruge, početna će plaća porasti znatno više od prosječne plaće: s oko 2.200 na oko 2.700 eura bruto, što je povećanje od gotovo 23 posto. To znači početnu minimalnu satnicu od 16,17 eura bruto. "Zapravo se nadamo da će mladi ponovno postati entuzijastični za profesiju medicinskih pomoćnika i da će krenuti na obuku“, kaže predsjednica Udruge.
Sljedeći krug kolektivnih pregovora kreće krajem godine
Ostale točke u sporazumu uključuju veću naknadu za obuku (pet posto) i inflacijski bonus za zaposlenike i pripravnike. U zdravstvenom sustavu se već godinama primjećuje manjak kvalificiranih MVP radnika, što je dodatno pogoršano pandemijom koronavirusa. Zato je novi kolektivni ugovor dobar znak, navode njemački mediji. “U sljedeći krug pregovora ulazimo za osam mjeseci. Fokus bi trebao biti na radnim uvjetima: oni, između ostalog, uključuju fleksibilnije modele radnog vremena i veće posebne isplate”, kaže predsjednica Udruge medicinskih djelatnika.
|
|