Post by kulinban on Jun 2, 2020 9:09:39 GMT
Dva bilijuna eura uložena su u taj dio države, a 93% najvećih je tvrtki na zapadu
Istočna Njemačka danas ima isti broj stanovnika kao i prije sto godina, dok se on na zapadu zemlje udvostručio. U tom dijelu zemlje živi se lošije, birači su više spremni glasati za desnicu, a solidaran porez koji Nijemci plaćaju za napredak istočnog dijela zemlje mogao bi se uskoro ukinuti. I dok u cijeloj državi bujaju debate o promjenama pred kojima se Njemačka nalazi, čini se da su dva dijela zemlje, čija je razdvojenost simbolizirala Hladni rat, odvojenija nego ikad prije.
Dogodila se i depopulacija, Nijemce koji su otišli na zapad zemlje nisu odmijenili migranti pa je broj stanovnika istočne Njemačke danas zapravo jednak onome iz 1905. godine, 13,6 milijuna. Na kraju Hladnog rata u Istočnoj Njemačkoj živjelo je 17 milijuna stanovnika. Za usporedbu, stanovništvo bivše Zapadne Njemačke gotovo se udvostručilo i sada ondje živi više stanovnika nego ikada u povijesti, čak 68 milijuna. Na početku 20. stoljeća ondje je živjelo tek 32,6 milijuna ljudi. Prema riječima Joachima Ragnitza, profesora ekonomije na Tehnološkom fakultetu u Dresdenu koje prenosi Financial Times tek šačica gradova na istoku Njemačke bilježi rast, ostali su u oštrom padu koji prati i ubrzano starenje. – To ima velike ekonomske implikacije, kompanije neće moći pronaći radnike pa će se regionalne razlike još i produljiti – kaže on. A nije da se nema gdje raditi, u istočnu je Njemačku od spajanje dvije države uloženo oko dva bilijuna eura. Mahom kroz porez solidarnosti ili Solidaritätszuschlag, odnosno skraćeno soli. No, taj porez mogao bi uskoro postati prošlost ako se usvoji predložena porezna reforma. Svrha je reforme umirivanje glasača očito motivirano slabim rezultatima vladajuće koalicije i na europskim izborima i na redovitim anketama. Isto je tako očito kako se na ruku ide prije svega stanovnicima zapadnog dijela jer oni se ponajviše žale i na porez solidarnosti kao i na porez na nekretnine koji je zapravo u fokusu nove reforme. Nekakav izgovor vlast ima u činjenici da bi važenje zakona prema kojem se porez solidarnosti naplaćuje ionako istekao sljedeće godine. Pitanje je također koliko je on zapravo važan istočnim Nijemcima, odnosno kakav će učinak njegovo ukidanje ili smanjenje izazvati.
Jasno je, s obzirom na demografske trendove, kako će države u istočnom dijelu Njemačke biti pogođenije nego one u zapadnom dijelu. I njemačka je industrija poslodavaca istaknula kako njemačka konkurentnost ovisi o kvalificiranim stranim radnicima. Po tom pitanju u istočnoj Njemačkoj radilo se malo ili ništa. A rezultat se vidi iz državne statistike prema kojoj je 2017. godine radnik u državama istočne Njemačke radio 67 sati više nego radnici u ostatku zemlje. Ako se iz te statistike izuzme Berlin, onda ta razlika raste na 75 sati. Najveće se razlike bilježe u Tiringiji, Saskoj-Anhaltu te Mecklenburgu-Zapadnom Pomorju. U ovoj posljednjoj najmanja je i prosječna plaća, 27.520 eura. Za usporedbu, najveća je u Hamburgu, 40.771 eura. No, Institut za ekonomska istraživanja iz Hallea donio je još jednu statistiku prema kojoj su države istočne Njemačke za oko petinu manje produktivne od država zapadne Njemačke. Isto tako, unatoč ogromnim ulaganjima i porezu solidarnosti, 93 posto najvećih njemačkih tvrtki i dalje se nalazi na njemačkom zapadu. Po tom institutu, državne su subvencije velikim dijelom “krive” za smanjenu produktivnost jer su usmjerene na puko motiviranje kompanija da zadrže radna mjesta. Jedno je rješenje stimuliranje velikih kompanija sa zapada da svoja središta premjeste na istok. No, poziva i na lakše uključivanje kvalificiranih migranata u radne procese. Potrebna su ulaganja i u stanovanje te radne uvjete kao i u obrazovanje i znanost. Sve to trebalo bi privući sposobnije radnike pa tako povećati i stanovništvo na istoku zemlje.
www.vecernji.hr/vijesti/zasto-i-nakon-tri-desetljeca-njemacki-istok-toliko-zaostaje-1327879
Dogodila se i depopulacija, Nijemce koji su otišli na zapad zemlje nisu odmijenili migranti pa je broj stanovnika istočne Njemačke danas zapravo jednak onome iz 1905. godine, 13,6 milijuna. Na kraju Hladnog rata u Istočnoj Njemačkoj živjelo je 17 milijuna stanovnika. Za usporedbu, stanovništvo bivše Zapadne Njemačke gotovo se udvostručilo i sada ondje živi više stanovnika nego ikada u povijesti, čak 68 milijuna. Na početku 20. stoljeća ondje je živjelo tek 32,6 milijuna ljudi. Prema riječima Joachima Ragnitza, profesora ekonomije na Tehnološkom fakultetu u Dresdenu koje prenosi Financial Times tek šačica gradova na istoku Njemačke bilježi rast, ostali su u oštrom padu koji prati i ubrzano starenje. – To ima velike ekonomske implikacije, kompanije neće moći pronaći radnike pa će se regionalne razlike još i produljiti – kaže on. A nije da se nema gdje raditi, u istočnu je Njemačku od spajanje dvije države uloženo oko dva bilijuna eura. Mahom kroz porez solidarnosti ili Solidaritätszuschlag, odnosno skraćeno soli. No, taj porez mogao bi uskoro postati prošlost ako se usvoji predložena porezna reforma. Svrha je reforme umirivanje glasača očito motivirano slabim rezultatima vladajuće koalicije i na europskim izborima i na redovitim anketama. Isto je tako očito kako se na ruku ide prije svega stanovnicima zapadnog dijela jer oni se ponajviše žale i na porez solidarnosti kao i na porez na nekretnine koji je zapravo u fokusu nove reforme. Nekakav izgovor vlast ima u činjenici da bi važenje zakona prema kojem se porez solidarnosti naplaćuje ionako istekao sljedeće godine. Pitanje je također koliko je on zapravo važan istočnim Nijemcima, odnosno kakav će učinak njegovo ukidanje ili smanjenje izazvati.
Jasno je, s obzirom na demografske trendove, kako će države u istočnom dijelu Njemačke biti pogođenije nego one u zapadnom dijelu. I njemačka je industrija poslodavaca istaknula kako njemačka konkurentnost ovisi o kvalificiranim stranim radnicima. Po tom pitanju u istočnoj Njemačkoj radilo se malo ili ništa. A rezultat se vidi iz državne statistike prema kojoj je 2017. godine radnik u državama istočne Njemačke radio 67 sati više nego radnici u ostatku zemlje. Ako se iz te statistike izuzme Berlin, onda ta razlika raste na 75 sati. Najveće se razlike bilježe u Tiringiji, Saskoj-Anhaltu te Mecklenburgu-Zapadnom Pomorju. U ovoj posljednjoj najmanja je i prosječna plaća, 27.520 eura. Za usporedbu, najveća je u Hamburgu, 40.771 eura. No, Institut za ekonomska istraživanja iz Hallea donio je još jednu statistiku prema kojoj su države istočne Njemačke za oko petinu manje produktivne od država zapadne Njemačke. Isto tako, unatoč ogromnim ulaganjima i porezu solidarnosti, 93 posto najvećih njemačkih tvrtki i dalje se nalazi na njemačkom zapadu. Po tom institutu, državne su subvencije velikim dijelom “krive” za smanjenu produktivnost jer su usmjerene na puko motiviranje kompanija da zadrže radna mjesta. Jedno je rješenje stimuliranje velikih kompanija sa zapada da svoja središta premjeste na istok. No, poziva i na lakše uključivanje kvalificiranih migranata u radne procese. Potrebna su ulaganja i u stanovanje te radne uvjete kao i u obrazovanje i znanost. Sve to trebalo bi privući sposobnije radnike pa tako povećati i stanovništvo na istoku zemlje.
www.vecernji.hr/vijesti/zasto-i-nakon-tri-desetljeca-njemacki-istok-toliko-zaostaje-1327879
