|
Post by kulinban on Nov 14, 2023 7:36:58 GMT
Krajem 80-tih u Beogradu je počelo rasti nezadovoljstvo zbog ustavnih rešenja iz 1974. koja su autonomnim pokrajinama Vojvodini i Kosovu omogućavala punu suverenost u brojnim područjima i donekle ih izjednačila sa republikama. Upravo na tim osnovama Milošević, koji je tada bio na čelu Centralnog komiteta Saveza Komunista Srbije.
Na 8. sjednici Saveza komunista Srbije (23. i 24. septembra 1987.g.) Milošević je smjenio Ivana Stambolića i preuzeo vlast u Republici. Neki će reći da je na ovoj sjednici, on samo preuzeo kompletne poluge vlasti u svoje ruke, a da je “vođa nacije” postao još ranije, valjda onog trenutka (24. aprila 1987.) kada je Srbima u Kosovu Polju izgovorio čuvenu, decenijama ponavljanu i reinterpetiranu rečenicu: “Niko ne sme da vas bije!” Slobodan Milošević je krenuo u osvajački pohod na vlast u pokrajinama. Osim po pobjedi nacionalističke retorike, 8. sjednica će se pamtiti i po direktnom tv-prenosu svojevrsnog oceubistva. Milošević se na ovoj sednici suštinski razračunao sa Ivanom Stambolićem, tadašnjim predsjednikom Predsjedništva Srbije i čovjekom koji je nazaslužniji za njegovu političku karijeru. Milošević je decenijama prijateljovao sa politički moćnijim Stambolićem, a ovaj ga je protežirao i “vukao” za sobom. Tokom karijere, Milošević je uglavnom nasleđivao Stambolića na upražnjenim funkcijama. Nikada ne bi postao prvi čovjek srbijanske partije da nije imao snažnu podršku Ivana Stambolića. Osma sjednica je održana u ustalasanom političkom kontekstu. Postitovske elite nisu imale odgovor na pitanje kako u životu održati kompleksnu političku tvorevinu kakva je Jugoslavija. Kosovska kriza, koja je podrazumjevala sukob između Albanaca i Srba u južnoj pokrajini Srbije, snažno je podsticala nacionalističke tendencije u uticajnim krugovima glavnog grada SFRJ, okupljenim oko Srpske akademije nauka i umjetnosti, Srpske pravoslavne crkve i Udruženja književnika Srbije. Osnovna teza srpskog nacionalizma je da su “Srbi pobjednici u ratu, a gubitnici u miru”, i da su, kao najbrojnija nacija, višestruko obespravljeni u SFRJ. Stvarao se veliki odijum prema pokrajinama, Vojvodini i Kosovu, sa zahtjevom da se one jednostavno ukinu. Svemu tome je doprinjeo i događaj od 3. septembra te godina, kada je u kasarni JNA vojnik Aziz Keljmendi ubio četvoricu vojnika i još petoricu ranio. Iako je bilo mnogo dokaza da zločin nije nacionalno motivisan, on je poslužio srbijanskim medijima za žestoku kampanju protiv Albanaca. Još uvijek se nije stišavala bura oko Memoranduma SANU – dokumenta kojim je srpska naučna elita utvrdila da su Srbi “poniženi i uvređeni” u Jugoslaviji. Dakle, Osma sednica je održana u atmosferi prepunoj nacionalističkih strasti.
U toj kampanji služio se svim dostupnim sredstvima, od agresivne propagande u medijima koje je stavio pod svoju kontrolu, preko organizovanja masovnih “spontanih mitinga”, do prikupljanja potpisa građana Srbije.
Trebalo je stvoriti utisak da sam narod želi ustavne promene i ukidanje autonomnih pokrajina, potpisi podrške tumačeni su kao “volja naroda”, vox populi, kao dokaz da građani Srbije žele ustavne promene. U tom pregnuću zvanom Antibirokratska revolucija Miloševićev režim – kao što smo videli – nije se libio ni zloupotrebe dece u političke svrhe. U godinama koje su usledile ispostavilo se da je politika za koju sam zloupotrebljen diskriminatorna, aparthejdska, ubilačka i zločinačka. Osma sjednica Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije održana je 23. i 24. septembra 1987. godine. Sjednicom je predsedavao tadašnji predsjednik Predsjedništva CK SKS, Slobodan Milošević. Na toj sjednici, ogromnom većinom glasova, razriješen je članstva u CK SK Srbije Dragiša Pavlović, tadašnji predsjednik beogradske partijske organizacije. Ova sjednica je predstavljala konačni razlaz Slobodana Miloševića i Ivana Stambolića. Osma sjednica je odredila pravac u kojem će ići Srbija sljedećih 13 godina. Osmu sednicu mnogi smatraju uvodom u kasniji ratni sukob u SFR Jugoslaviji 1991. godine, koji će pored velikog broja žrtava i razaranja dovesti i do stvaranja novih nezavisnih država.
Dakle, pošto je na 8. sjednici smjenio Ivana Stambolića i preuzeo vlast u Republici, Slobodan Milošević je krenuo u osvajački pohod na vlast u pokrajinama. U toj kampanji služio se svim dostupnim sredstvima, od agresivne propagande u medijima koje je stavio pod svoju kontrolu, preko organizovanja masovnih “spontanih mitinga”, do prikupljanja potpisa građana Srbije. Trebalo je stvoriti utisak da sam narod želi ustavne promjene i ukidanje autonomnih pokrajina, potpisi podrške tumačeni su kao “volja naroda”, vox populi, kao dokaz da građani Srbije žele ustavne promjene. U tom pregnuću zvanom Antibirokratska revolucija Miloševićev režim – kao što smo vidjeli – nije se libio ni zloupotrebe djece u političke svrhe. U godinama koje su usijledile ispostavilo se da je politika za koju sam zloupotrebljen diskriminatorna, aparthejdska, ubilačka i zločinačka.
Na mitinzima 1988. i 1989. godine Milošević lično je najavio smjene na Kosovu i hapšenje tadašnjeg prvog čovjeka Kosova Azema Vlasija, pred masom koja je skandirala "Uhapsite Vllasija".
Kosovski Albanci odgovorili su velikim protestima, u koji je bilo i žrtava, kao i protestnim višednevnim silaskom 1300 rudara u rudnik Stari Trg, kod Kosovske Mitrovice. Štrajk rudara Trepče počeo je 20. februara 1989. godine i trajao je osam dana. Rudari su tražili ustavna prava i protestovali protiv ukidanja autonomije Kosova zagarantovane Ustavom Socijalističke Jugoslavije iz 1974. godine. Štrajk je završio hospitaliziranjem 180 rudara i ostavkama čelnika SK Kosova Rahmana Morine, Alija Shukriua i Husamedina Azemija 27. februara.
Milošević je ultimativno zahtijevao od jugoslovenskog državnog i partijskog vrha da mu odobri upotrebu sile kako bi ugušio pobunu na Kosovu i Metohiji. Vidjevši da je srpski lider dobio podršku više od milion građana na mitingu u Beogradu, 28. februara, Predsedništvo SFRJ nije imalo drugog rješenja nego da odobri upotrebu vojske. Gotovo paralelno, snage srpske policije upale su u rudnike i ugušile otpor. Pohapšeno je na stotine osoba, a ono što je najvažnije, 23. marta je kosovski parlament prihvatio ustavne amandmane.
Pet dana kasnije, 28. marta 1989., Skupština Srbije na svečanoj sjednici oba vijeća proglašava amandmane na republički Ustav, čestitajući na „ispravljanju istorijskih grešaka koje su umanjile uticaj srpske države na dio njene teritorije“. Ove ustavne promjene, koje su značajno smanjile prava i ovlašćenja Vojvodine i Kosova i Metohije, krunisane su donošenjem novog Ustava Srbije septembra 1990. godine.
Od 1968 g. do 1988. godine, Kopnena vojska je prema planu "Jedinstvo-1" bila organizovana u 6 armija i jedan samostalni korpus sa sjedištem u Crnoj Gori: 1. armija (Beograd) 2. armija (Niš) 3. armija (Skoplje) 5. armija (Zagreb) 7. armija (Sarajevo) 9. armija (Ljubljana) 2. korpus (Titograd)
Reorganizacija Jugoslavenske narodne armije u okviru plana „Drvar” 1959. – 1961. Za najviše strategijske vojne komande umjesto armijske oblasti (naziv iz 1956.) sada se upotrebljavao termin armija. Za najviše strategijske vojne komande umjesto armijske oblasti (naziv iz 1956.) sada se upotrebljavao termin armija. Planom „Drvar” formirano je 11 divizija (pješadijskih i oklopnih) tipa A i 25 divizija tipa B, ili ukupno 36 divizija, u miru i u ratu. U samoj 5. armiji na teritoriju Narodne Republike (NR) Hrvatske bile su dvije divizije tipa A: 6. lička proleterska pješadijska u Karlovcu i 14. proleterska pješadijska (bivša 56.) u Varaždinu. Iz sastava sarajevske 7. armije u Kninu je bila 19. dalmatinska (bivša 25.), a u Osijeku 12. slavonska (bivša 58.). Obje divizije tipa A iz 7. armije bile su ustvari u Hrvatskoj. Tako su u sastavu 5. armije s komandom u Zagrebu (komandant general- pukovnik Rade Hamović) bili: – 20. oklopna divizija u Sisku (s tri oklopna puka: 2. u Jastrebarskom, 31. u Dugom Selu i 282. u Petrinji) – Vojno područje Zagreb (komandant general-major Josip Antolović) sa sljedećim jedinicama: - 6. lička pješadijska divizija A u Karlovcu (pukovi: 8. proleterski u Karlovcu, 9. proleterski u Novome Mestu, 10. proleterski u Zagrebu, 106. u Novome Mestu i 588. u Zagrebu)6 - 14. proleterska pješadijska divizija A „Boris Kidrič” u Varaždinu (pukovi: 11. proleterski u Ptuju, 14. proleterski u Varaždinu, 16. Proleterski u Čakovcu, 73. u Koprivnici i 140. u Bjelovaru) - 32. hrvatska pješadijska divizija B u Zagrebu (74., 178., 257., 291. I 622. pješadijska četa) – Vojno područje Rijeka (komandant general-potpukovnik Srećko Manola, potom general-major Tomica Popović), u čijem u sastavu bile: - 13. primorsko-goranska pješadijska divizija B u Delnicama (79., 157., 228., 245. i 253. pješadijska četa) - 35. lička pješadijska divizija B u Gospiću (38., 142., 187., 546. i 580. pješadijska četa). U ovom kratkom popisu nisu navedene ostale samostalne – rodovske jedinice koje su ulazile u sastav vojnih područja (artiljerijske, inženjerijske, jedinice veze ili ABKO). I u okviru njih napravljen je niz promjena. Kao udarne, ističemo oklopne jedinice: 5. armija imala je pored 20. oklopne divizije kao samostalnu 265. oklopnu brigadu u Bjelovaru, koja je stigla iz Ilirske Bistrice. Oklopne bataljone jačine dviju četa (27 tenkova) imale su 6. i 14. Proleterska divizija. U sastavu sarajevske 7. armije bilo je novoformirano Vojno područje Slavonska Požega (komandant general-major Đuro Dulić), koje je u svojem sastavu imalo sljedeće jedinice na području NR Hrvatske: – 12. slavonska pješadijska divizija A s komandom u Osijeku (sastava pet pukova: 49. u Vinkovcima, 446. u Osijeku i tri puka na teritoriju NR Bosne i Hercegovine, u Tuzli, Brčkom i Doboju) – samostalne jedinice ovoga vojnog područja: 7. proleterski pješadijski puk u Virovitici, 264. pješadijska brigada (prijašnja 22.) u Slavonskoj Požegi i 247. oklopna brigada u Osijeku. Sedma armija imala je u Slavoniji nešto jače protuoklopne snage: 158. Protuoklopnu brigadu (dotad puk) u Đakovu, 288. protuoklopni divizion u Novoj Gradiški, koji je u ratu razvijao puk, i posadnu bateriju u Đakovu, koja bi u ratu razvijala baterije u Daruvaru, Našicama, Osijeku i Đakovu. Te snage nadovezivale su se na protuoklopne snage 5. armije dalje na istom pravcu. Dio rodovskih snaga 7. armije bio je u NR Hrvatskoj: 497. inženjerijski puk u Slavonskom Brodu i manje jedinice u garnizonima Vukovar, Vinkovci, Slavonski Brod i Slavonska Požega. Već 1961. nabavljeno je prvih 20 komada sovjetskih tenkova T-54, a potom 1962. još četrdeset. Tada je izvršeno preoružanje 2. oklopnog puka u Jastrebarskom tim tenkovima. Tijekom te godine počelo je i preformiranje 31. oklopnog puka u Dugom Selu i preoružanje jednom četom tenkova T-54.
Reorganizacija prema planu „Drvar 2” 1964. godine
Najprije su izvedene izmjene u divizijama i pukovima, a potom u vojnim područjima i armijama. Nove formacije za jedinice kopnene vojske stupile su na snagu 15. septembra 1964. godine. Zagrebačka 5. armija preformirana je (ponovo) u 5. armijsku oblast (komandant general-potpukovnik Ivan Rukavina), koja bi u ratu razvijala 5. armiju. Teritorijalna nadležnost nije promijenjena osim što je od 7. armije preuzet garnizon Virovitica s tamošnjim 7. proleterskim pukom. U sastav 5. armijske oblasti ulazila su sljedeća vojna područja: Zagreb, Rijeka i Ljubljana. Ona su u ratnoj formaciji sada razvijala korpuse. Kako se „petorna” formacija iz 1959. pokazala kao teško primjenjiva u JNA zbog niza manjkavosti, u reorganizaciji „Drvar 2” opet je vraćena standardna „trojna” formacija u pješadijskim jedinicama, a vraćena je i prethodno ukinuta organizacijska razina bataljona. Tako su pješadijske divizije ponovo u svojem sastavu imale po tri pješadijska puka i sve druge jedinice rodova kopnene vojske (artiljerijski puk, tenkovski bataljon – pojedine divizije, inženjerijski i bataljon veze, artiljerijsko-raketne i jedinice ABKO). Pješadijski su pukovi umjesto četne ponovo uspostavili bataljonsku formaciju. Tako su nakon pet godina definitivno prestali postojati „pentomik” pješadijski pukovi i divizije u kopnenoj vojsci JNA. U 5. armijskoj oblasti s pet na tri pješadijska puka preformirane su 6. proleterska divizija u Karlovcu i 14. proleterska divizija u Varaždinu, uz unutrašnju izmjenu jedinica u obje divizije. Tri pješadijske divizije tipa B, 13., 32. i 35., sad su postale samostalni pješadijski pukovi jer su ustvari jačinom od pet četa to i bile. Oklopna divizija u Sisku umjesto pukova ponovo je imala oklopne brigade (2. Jastrebarsko, 31. Dugo Selo i 265. Bjelovar, ali sve tri i dalje samo sa po dva oklopna bataljona, kao i 1945. – 1959.). Još jedno bitno opredjeljenje ove organizacije bilo je uvođenje oklopnih pukova u sastave pojedinih pješadijskih divizija (u 5. armiji kod 14. divizije). Ti pukovi s dva oklopna bataljona i pratećim jedinicama nisu bili osposobljeni za samostalna djelovanja, nego su trebali biti podrška snagama divizije. Drugi dio divizija i nekoliko pješadijskih brigada imali su oklopne bataljone u svojem sastavu. Ovom reorganizacijom pojačane su oklopne jedinice u 5. vojnoj oblasti. Tenkovi su 1964. standardizirani po oblastima: u 5. vojnoj oblasti bila su dva najsuvremenija tipa, sovjetski T-54 i američki M-47 Patton, kao i M4A3 Sherman u ratnim jedinicama. Već 1964. primljeni su najsuvremeniji sovjetski tenkovi T-55 u sastav brigade u Bjelovaru, potom iduće godine i u Dugom Selu.
Od jedinica baziranih u SR Hrvatskoj, a bile su u sastavu 7. armije, 12. (slavonska) pješadijska divizija prešla je u Slavonsku Požegu i preformirana je u formaciju od tri pješadijska puka. Na prostoru SR Hrvatske rasformirano je pet komandi pješadijskih pukova tipa B. Bez promjena su bili garnizoni u Đakovu (158. protuoklopna brigada), a izvršene su neke manje promjene u inženjerijskim jedinicama u Slavonskom Brodu i rasformirane manje jedinice veze u Slavonskoj Požegi. Početkom 1965. rasformirano je vojno područje u Slavonskoj Požegi, ali je formirano vojno područje u Osijeku zbog „izvesnih izmena u proceni strategijske situacije”.
Važan korak u reorganizaciji „Drvar 2” bilo je skraćivanje vojnoga roka sa 24 na 18 mjeseci. Vojni rok sada je uključivao pet dana prilagođavanja na vojnički život, potom je počinjala faza opće obuke od 40 dana, slijedilo je pet mjeseci stručne obuke i tri mjeseca zajedničke obuke.
8. jula 1964. naređen je početak sprovođenja plana reorganizacije JNA "Drvar 2". Osnovno obeležje novog plana bilo je vraćanje bataljona u organizacionu strukturu puka i brigade i uvođenje većih pešadijskih, inžinjerijskih i pozadinskih jedinica u diviziju i oklopnu brigadu. Ustanovljeno je da potencijalni rat ne mora biti nužno svetski i nuklearni, te shodno tome tenkove, koji su trebali samostalno dejstvovati, ojačati pešadijom i ostalim elementima. Po planu "Drvar 2" ustanovljene su formacije: Samostalna oklopna brigada, Oklopna brigada (u sastavu okl. divizije), oklopni puk, oklopni bataljon (pešadij. divizija) i oklopni bataljon u sastavu pešadijske brigade. .....Novi oklopni bataljon je imao dve ili tri tenkovske čete i jednu moto pešadijsku cetu. Tenkovska četa je imala 10 vozila i bila je ista u svim jedinicama nezavisno od veličine i ranga. Novi bataljoni su približno bili opremljeni kao i bataljoni armija Varšavskog ugovara, ali su jos uvek bili znatno slabiji od iste organizacione jedinice u NATO paktu. Samostalna oklopna brigada je imala 3 oklopna bataljona, a oklopna brigada (u diviziji) je po novoj formaciji imala 2 oklopna bataljona, isto kao i puk, ali sa motopešadijskim bataljonom i jedinicama podrške i pozadinskim delovima. Oklopni bataljon u pešadijskim brigadama je imao 2 tenkovske čete, s namerom da vremenom dođe do pune formacije. Tokom 1964.god rasformirana je 26. oklopna div. a 20.okd je preimenovana u 7. oklopnu diviziju sa komandom u Sisku (2.okbr -Jastrebarsko, 31.okbr - Dugo Selo i 265.okbr-Bjelovar). U sastav divizije je vraćen mešoviti art. puk (36 haubica 122mm i 12 haubica 155mm) i uveden PO raketni divizion sa 2 baterije od po 4 oruđa 2P26. Odmah je uočeno da ova divizija nema adekvatnu PVO zaštitu, inžinjerijska sredstva i da je oslabljena nepostojanjem trećih okb u brigadama iz njenog sastava. Osim divizije ustanovljeno je i šest samostalnih oklopnih brigada (1, 203, 211, 243, 252 i 329.okbr). Mnogi pukovi i brigade formirani po prethodnom planu je rasformirano (194, 230, 234, 247, 282). Jedna od karakteristika novog plana je i dodeljivanje oklopnih pukova pojedinim divizijama. Ovi pukovi nisu mogli samostalno dejstvovati jer u svojoj formaciji nisu imali moto pešadijski bataljon. Pokretljivost ovih pukova je bila ograničena pokretljivošću ostalih elementa pešadijske divizije. Planirano je da se vremenom divizije motorizuju i na takav način reši pitanje integracije pešadije i oklopa. Od oklopnih bataljona formirani su pukovi kod 1. i 14. proleterske divizije i kod 7. i 16. pešadijske divizije. Oklopne bataljone su zadržale 2.i 6. prolterska divizija i 4.,5.,12.,13.,15.,18.,32., i 42. pešadijska. Na osnovu plana "Drvar 2" i divizije tipa B dobijaju oklopne bataljone - u Banja Luci, Skoplju i Novom Mestu. Takođe i deset pešadijskih brigada su imale tenkove: 5.,6.,11.,15.,16.,18.,19. (proleterske) i 25.,195. 209. Bataljoni u divizijama su imali tri tenkovske i jednu pešadijsku, a kod pešadijskih brigada dve tenkovske i jednu pešadijsku četu (21 tenk i 278 ljudi). Po novom planu organizacije, dakle, jedino su oklopni pukovi bili bez formacijske pešadije.
Lokacija jedinica po planu "Drvar 2" .....Grupisanje OMJ u strategijskom rasporedu Kopnene vojske izraženo kroz mimodopsku lokaciju, bilo je težišno orijentisano prema našim zapadnim i južnim granicama, zbog čega su na teritoriji I i VII armijske oblasti bile razmeštene relativno slabije snage i sa nižim stepenom borbene gotovosti. U skladu s takvim planom na teritoriji Prve armijske oblasti bile su 252. okbr tipa »A« locirana u Kraljevu i 24. samostalni oklopni puk lociran u Smederevu. Obe te jedinice bile su pod neposrednom komandom Kragujevačkog vojnog područja. Prvi bataljon 24. samostalnog oklopnog puka iz Smedereva imao je obavezu da na oglas mobilizacije razvije oklopni puk, koji ulazi u sastav 24. pd, a drugi tenkovski bataljon oklopni puk za 23. pešadijsku diviziju. Vojno područje Novi Sad imalo je pod svojom komandom 203. oklopnu brigadu »A-l«, lociranu u Pančevu, čiji je drugi bataljon bio u Vršcu. Mobilizacijskim planom razvoja OMJ bilo je predviđeno formiranje 36. oklopnog puka u Vršcu, koji bi ušao u sastav 36. pešadijske divizije i 25. oklopnog puka u Pančevu koji bi ušao u sastav 25. pd. Za ove OMJ postojalo je naoružanje i oprema, ali nije bilo mirnodopskog jezgra. Gardijska divizija dobila je u svoj formacijski sastav 1. oklopni puk lociran u Beogradu. Na teritoriji Treće armijske oblasti Vojno područje Skoplje imalo je pod svojom neposrednom komandom 243. oklopnu brigadu tipa »A«, a Vojno područje Niš 211. oklopnu brigadu tipa »A-l« i Drugi samostalni oklopni puk čiji 1. bataljon na oglas mobilizacije razvija 2. okp/2. pd, a 2. ba-taljon razvija 21. okp/21. pd. Kasnije, u toku ovog istog razdoblja, 2. oklopni puk je ušao u sastav i pod komandu 2. pd »A« u Nišu. Istovremeno, po planu »D-2« u Prilepu je 1964. godine formiran 41. okp u sastavu 41. pd »A« (Bitolj). U okviru Četvrte armijske oblasti (Split) došlo je, takođe, do značajnih promena. Na području Vojnog područja Mostar ukida se 219. oklopna brigada u Čapljini i formira 219. okiopni bataljon, da bi i on, 1967. godine, bio ukinut. Deveti oklopni bataljon, baziran u Benkovcu, stavljen je pod neposrednu komandu Vojnog područja Šibenik, s tim da na oglas mobilizacije razvija oklopni puk i ulazi u sastav 9. pešadijske divizije Knin (ranije 19 pd). 5. pešadijska brigada tipa »A«, locirana u Titogradu, dobila je u svoj sastav oklopni bataljon jačine dve tenkovske čete. Pred kraj ovog razdoblja formira se Deveta armijska oblast (Ljubljana) u čijem sastavu ostaje 1. oklopna brigada u Vrhniki, 14. pešadijska diviziji tipa »A«, sa komandom u Postojni, koja dobija u svoj sastav 14. oklopni puk, lociran u garnizonu Pivka, a 195. pešadijska brigada tipa »A« oklopni bataljon sa dve tenkovske čete, lociran u Kranju. Peta armijska oblast zadržava i dalje pod neposrednom komandom oklopnu diviziju (7. okd) koja je preformirana u brigade i locirane ovako: 2. oklopna brigada u Jastrebarskom, 31. oklopna brigada u Dugom Selu i 265. oklopna brigada u Bjelovaru. Takvom reorganizacijom 265. oklopna brigada izašla je ispod komande Vojnog područja Zagreb i ušla u sastav 7. oklopne divizije. Na teritoriji Vojnog područja Rijeka došlo je, takođe, do značajnih promena. 6. oklopni bataljon, lociran u Karlovcu, preformiran je u oklopni puk, i stavljen pod komandu Riječkog vojnog područja. Trinaesta pešadijska brigada tipa »A« (Rijeka) dobija oklopni bataljon jačine 3 tenkovske čete. Bataljon je lociran u Ilirskoj Bistrici. 7. armijska oblast, po planu »D-2«, imala je OMJ samo na teritoriji Banjalučkog, Osiječkog i Titogradskog vojnog područja, ali i one znatno smanjene. OMJ na teritoriji Sarajevskog vojnog područja su rasformirane. Banjalučko vojno područje imalo je pod svojom neposrednom komandom 5. oklopni bataljon, koji u ratu razvija 5. oklopni puk RVK, lociran u Zalužanima, a ŠC OJ 329. oklopnu brigadu, koja se u miru koristi kao školska jedinica. Vojno područje Osijek ima 12. samostalni oklopni puk, takođe, lociran u Osijeku. On se na oglas mobilizacije razvija u 12. oklopni puk 12. pd i 16. oklopni puk 16. pd. Vojno područje Tuzla imalo je oklopni puk tipa »B«, lociran u Brčkom. Ukupno su OMJ po planu »D-2« raspolagale sa 1.472 tenka u formiranim jedinicama tipa »A«, »A-l« i »B«, i sa 315 tenkova u rezervi, za formiranje oklopnih pukova pešadijskih divizija koji se razvijaju na oglas mobilizacije. Stvarno brojno stanje bilo je i veće na kraju ovog razdoblja, kada se uzmu u obzir svi tenkovi M4A3, koji su počeli masovnije da izlaze iz naoružanja OMJ i delom se stavljaju u rezervu, a delom se koriste i za obuku u gađanju i blisku protivoklopnu borbu u vojnim školama i trupnim pešadijskim i artiljerijskim jedinicama. .......Po novom planu su i mnoge jedinice preimenovane, zarad produženja tradicije ratnih jedinica iz NOR-a. Preimenovanje se obavljalo po teritorijalnom principu, gde je JNA jedinica dobijala naziv i tradiciju partizanske jedinice koja je stvorena na tom području, pa je shodno tome preostala 20. oklopna divizija, postaje 7. (7. banijska iz rata). .....Tenkovi su bili standardizovani po armijama - I , IV i VII tenkovi M-4 (osim u gard. diviji), III je imala T-34,u V armiji bilo je T-54, M-47 i M4A3. Jedinice su imale klasifikaciju A ili A1, sto je značilo da je popunjena sa 1/2 do 2/3 ljudstva ili B sto je značilo samo mirnodopsko jezgro za razvijanje. Jedinica sa A oznakom su bile prvog ešalona i na njih se računalo odmah po izbijanju ratnih dejstava. U praksi bilo je velikih oscilacija u borbenoj gotovosti. Tako su na primer u 1.,7. i 14. oklopnom puku A klasifikacije 33% bilo mladih vojnika, 20% ljudstva je stizalo iz rezerve. U slučaju agresije bilo je moguće angažovanje jedva polovine tih jedinica. Na ruku im nije išla ni činjenica da je municija držana u posebnim izdvojenim objektima, pa je za popunu tenkova bilo potrebno minimalno šest sati. ......Plan je predviđao da u 1975. god u posedu JNA bude 2517 tenkova (tenkovi Šerman bi bili izbačeni iz naoružanja, 41,6% T-54/55, 45,9% T-34, 12,4% M-47) sa kojima bi se formirale:
Jedinice 1 Oklopna divizija sa 3 okbr 6 samostalne okbr sa po 3 okb 8 pešadijskih divizija sa po jednim okp od 3 bataljona 2 pešadijske divizije sa po jednim okp od 2 bataljona 10 pešadijskih divizija sa po jednim okb 5 pešadijskih brigada sa po jednim okb
.....Stanje oklopne tehnike 1962. Tenkovi: T-54 - 110, T-34 - 422, M-47 - 319, M-4A3 - 599, M-32 - 22, M-74 - 14 Ostalo:M-8 - 264,, M-3A1 -304, OT M-60 - 12, M-5 - 132
Nakon prijema prvih kontigenata tenkova T54 JNA je u svome invetaru imala zbirku od 4 modela tenkova, i na sve njih je ozbiljno računala. Ocenjeno je da T-54 na osnovu svoje oklopne zaštite, pokretljivosti, kontroli vatre i opremi predstavlja savremen tenk koji se može suprostaviti drugim savremenim tipovima. Zamerke su se najviše odnosile na probojnu moć jer je ispitivanjima ustanovljeno da pancirnom municijom (u to vreme) ne moze probiti pancirnu ploču od 100mm pod uglom od 30 stepeni. Smatralo se da rešenje treba tražiti u boljem oblikovanju vrha pancirnog projektila. Za tenk M-47 Paton smatrano je da po oklopnoj zastiti, opremi i drugom je ravnopravan sa tenkom T-54, i pri tome je nešto i pokretljiviji. Mišljenje je bilo "Sve taktičke osobine tenka M-47 zaslužuju visoku ocenu izuzev probojne moći". U tome je zaostajao u odnosu na T-54, što je ustanovljeno tokom uporednog ispitivanja. Za tenk T-34 smatrano je da nema dovoljnu oklopnu zaštitu jer ne štiti ni od kalibra 57mm na razdaljini manjoj od 200m. Probojna municija ovog vozila takodje nije zadovoljavala jer pancirno zrno probijalo je samo 66mm na daljini od 100m pod uglom ploče od 30 stepeni. Smatrano je da rešenje može biti ugradnja topa 90mm. U to vreme (1962.) JNA je imala 422 T-34, sa potpuno popunjenim tromesečnim borbenim kompletom i viskom od 122.568 metaka kalibra 85mm, sto je između ostaloga ugradnju topa 90mm činilo nerentabilnom. Rešenje je nađeno kasnije uvozom kumulativnih granata. Najslabije je ocenjen M-4A3 Šerman čija je oklopna zaštita štitila od kalibara 57mm tek preko 400m udaljenosti. Problem je bio i nedostatak rezervnih delova, koji su se jedino još mogli nabaviti na otpadima rashodovane tehnike. Količina od 600 ovih raspoloživih tenkova nije dozvoljavala jednostavno otpisivanje i povlačenje iz naoružanja. Kako nije bilo moguće doći do sigurnih podataka o ostalim savremenim zapadnim tenkovima smatrano je da orijentaciono treba računati da tenkovi sa topom 105mm Leopard I, AMX-30 i M-60 imaju veću probojnu moć od M-47, da je oklopna zaštita AMX-30 i Leoparda jednaka onoj kod T-54, a da M-60 ima veću oklopnu zaštitu. Shodno ovome za T-34 i M-4 smatrano je da efikasnu borbu protiv ovih tenkova mogu voditi samo bočnim dejstvovanjem i to po najosetljivijim elementima.
Plan "Drvar 2" iako je bio doneo brojne promene nije dao resenja u svim segmentima obuke i organizacije OMJ. Izrada novog plana pod sifrom "Snaga" datira iz 1964. i koji je trebao biti sproveden do 1970., sa ciljem dalje optimizacije organizacije i formacije OMJ, a u skladu sa prijemom mnogih novih tipova borbene tehnike. Na osnovu plana "Snaga" povučen je deo tenkova M-4A3, a predviđao je upotrebu tenkova M-47 do 1975. Doslednu primenu plana omela je afera nastala nakon objavljivanja članka u nemačkoj štampi, u kome su objavljeni podaci o JNA, koji su bili veoma slični onim projektovanim u planu Snaga. Došlo je do određenih korekcija. Najveće promene na osnovu ovog plana izvršene su tokom 1967. U samostalnim oklopnim brigadama (okbr) uvedeni su treći bataljoni, a vod ABHO je prerastao u četu. Iz oklopnih bataljona (okb) koji su bili u oklopnim pukovima (okp) i pešadijskim brigadama (pbr) izbačene su motopešadijske čete. Iz svih okb izbačeni su pionirski vodovi. Delimično je preformirana i 7.oklopna divizija. Generalno sve čete su bile potpuno istog sastava, ali je od ranga bataljona i naviše bilo varijacija. Oklopni bataljoni bliže granici su imali po tri tenkovske čete, a oni unutar zemlje po dve. Samostalni oklopni pukovi bili su četnog sastava i često su po planu su slučaju mobilizacije razvijali jos po jedan okp. Takođe okb u pešadijskim pukovima, koji su u slučaju potrebe prerastali u divizije, razvijali su oklopne pukove. .....Formirane su mnoge nove oklopne jedinice, pa su u pojedinim pešadijskim divizijama okb prerasli u pukove, ili su preformirani. U skladu sa ovim ugašeni su tenkovski garnizoni u Mariboru, Subotici i Capljini, a uspostavljeni su garnizoni Pivka, Vipva, Pazin, Leskovac i Kumanovo. .....Nakon zaključaka izvedenih nakon arapsko - izraelskog sukoba iz juna 1967., ustanovljeno je da sve jedinice zapadno od Ljubljane trebaju biti mobilne i u doba mira, pa je na osnovu ovoga odlučeno da potpuno razvijeni budu 14. i 41.oklopni puk, oba okb. 13.pešadijske brigade i okb.25.pešadijske bigade. Ove jedinice su se nalazile u garnizonima u Vipavi, Pivci, Ilirskoj Bistrici i Pazinu, a 41.oklopni puk iz garnizona Prilep. Proverom borbene gotovosti u 14.oklopnom puku je ustanovljeno da su tenkovi oba bataljona bili popunjeni municijom, da u predviđeni rejon mogu da izdju za 20 - 30 minuta u radnom vremenu, odnosno za 60 min. u ostalim periodima dana. Izmeštanjem ovih bataljona u garnizone Pivka i Vipava daljina od rejona početnih dejstava smanjena je sa 50 - 70km, na 20 - 30km, odnosno 1-2 sata. .....Na dan 31. decembra 1967. OMJ JNA po pitanju tenkova su raspolagale sa: 349 tenkova T-55, 140 T-54 (?), 820 T-34/B, 317 M-47 i 403 M4A3, skupa 2031 tenk.
Godine 1965. dogodit će se nova izmjena u jedinicama kopnene vojske JNA. Došlo je do opsežnoga preimenovanja znatnoga dijela pješadijskih i združenih jedinica JNA, i to zbog prilagođavanja mirnodopskih partizanskim tradicijama. Naredbom od 3. jula 1965. u domeni ratnih tradicija jedinica JNA (korpus – divizija – brigada/puk) učinjena je radikalna promjena. Provedena je prenumeracija jedinica i dodjeljivanje tradicija partizanskih jedinica (iz takozvanoga Narodnooslobodilačkog rata) prema regionalnom tipu, sve u skladu s idejom da jedinice JNA na jednom prostoru nastavljaju tradicije lokalnih partizanskih jedinica iz Drugoga svjetskog rata. U dijelu jedinica izmijenjene su samo tradicije, koje su naredbom određene bez obzira na prethodnu povijesnu liniju jedinica, koja je mogla biti slavnija od novododijeljene „tradicije”. Ali bilo je i znatnoga preimenovanja jedinica u skladu s ovom idejom. Tako tradicijski utemeljene, te imenovane jedinice mahom će ostati s istim nazivima do 1991. godine. Shodno toj ideji preimenovane su i neke elitne jedinice bazirane u SR Hrvatskoj, kao što je bila 14. proleterska divizija u Varaždinu, sada preimenovana u 8. pješadijsku diviziju (broj kao kod partizanske 8. kordunaške), odnosno njezini 11., 14. i 16. proleterski puk postali su 140., 73. i 145. pješadijski puk, a njihova imena preuzele su druge jedinice. Novi pukovi nastavljali su tradicije hrvatskih partizanskih brigada. Jedina preostala oklopna divizija (20.) u Sisku preimenovana je u 7. (po ugledu na 7. banijsku iz rata). Nepreimenovana divizija ostala je karlovačka 6. proleterska pješadijska, koja se uklapala u ovaj trend prilagođavanja tradicija jer je od rata zadržala isti naziv. Na drugoj strani neke „obične” jedinice postale su proleterske: kninska 91. brigada – sada 11. proleterska (1. dalmatinska), odnosno riječka 25. brigada – sada 13. proleterska (isti naziv kao i partizanska – hrvatska brigada). Preimenovane su i komande ratnih korpusa u istoj maniri: zagrebački 4. postao je 10., a riječki 7. preimenovan u 4., oba nazvana prema partizanskim korpusima. Uvedeni su novi nazivi za ratne partizanske brigade koje su dotad nosile naziv mjesta (npr. Riječka, Bjelovarska itd.), a sada su nosile broj i regionalno određenje. Mnogo je motiva sigurno bilo presudno za taj projekt, prije svega ideoloških. Svakako je tu bila i potreba da se jedinice, odnosno stanovništvo i lokalne institucije identificiraju kroz tradicije jedinica formiranih u ratu na jednom prostoru, odnosno jedinice koje će nastavljati njihovu tradiciju. Već 1966. na organizacijske promjene u okviru plana „Drvar 2” (1964.) i izmjene naziva jedinica shodno partizanskim tradicijama (1965.) nadovezale su se promjene prema novom planu, nazvanom „Snaga”. Te organizacijske promjene izvedene su 1966. – 1968. i značile su u suštini daljnje smanjenje brojnoga stanja JNA prema očekivanjima da Jugoslaviji s Istoka više ne prijeti nikakva vojna opasnost. Naredba za izradu toga plana datirana je sa 11. jula 1964., a radilo se o „planu perspektivnog razvoja naših oružanih snaga”, koji je od 22. februara 1965. „šifrovan tajnim nazivom: Snaga”. Plan nove organizacije i rasporeda jedinica JNA bio je projektiran s osloncem na plan i tijek preoružanja sovjetskom tehnikom. Plan je trebao biti proveden do 1970., s tim da je realizacija plana od 90% bila predviđena zaključno sa 1968. godinom. Jedan je događaj posebno utjecao na atmosferu oko njegove izrade. Naime, u jednom njemačkom časopisu (ime se ne navodi) objavljen je članak o organizaciji JNA s procjenama „približno identičnim projektovanim promenama u okviru plana Snaga”. Zbog toga je Uprava sigurnosti Državnoga sekretarijata za poslove narodne obrane (DSNO) zahtijevala analizu curenja podataka i najviše mjere sigurnosti od svih dijelova sistema koji su sudjelovali u izradi plana.
Nastavak smanjenja efektiva kroz plan „Snaga” i iznenadna „čehoslovačka kriza” 1968. godine
Ponesen sveopćim napretkom odnosa s istočnim blokom, vojni vrh naredio je 25. prosinca 1967. da se provede daljnje smanjenje mirnodopskih efektiva JNA tijekom 1968. godine. Tako su mnoge pješadijske divizije preformirane u pukove, a njihovi pukovi u bataljone i tako naniže. Na teritoriju SR Hrvatske u 5. armijskoj oblasti (komandant general-pukovnik Đoko Jovanić) na razinu puka „spuštene” su sljedeće divizije: 6. proleterska u Karlovcu i 12. u Osijeku, odnosno samostalni pješadijski pukovi: 9. u Kninu, 13. u Gospiću i 32. u Zagrebu. Tada su rasformirani 11. proleterska brigada u Kninu i 145. pješadijski puk u Koprivnici. Preformiran je i veći broj rodovskih jedinica kopnene vojske. Uslijedilo je rasformiranje vojnih područja: od njih ukupno trinaest, u Hrvatskoj su bila tri, a umjesto njih naređeno je formiranje pet korpusa, od kojih su se dva nalazila u Hrvatskoj (4. u Rijeci i 10. u Zagrebu). U 4. armijskoj oblasti (komandant viceadmiral Bogdan Pecotić) ukinuta su dva vojna područja (jedno u Šibeniku). Na taj način za komandu oblasti vezuju se isključivo tri vojnopomorska sektora, koji i dalje zadržavaju veći broj raznorodnih jedinica vezanih za sebe. U skladu s tim napravljene su promjene u komandama armijskih oblasti i u jedinicama veze, koje su prilagođene novoj organizaciji bez vojnih područja. Naredbom iz srpnja 1968. u „ratnoj” armiji formirane su grupe za razvoj teritorijalnih pješadijskih pukova. Te komande nastale su preformiranjem prijašnjih partizanskih brigada R. Konačno, kolovoškom naredbom formirane su komande 22 vojna okruga – kao vojno-teritorijalnih organa, od kojih je pet bilo smješteno u Hrvatskoj, i to Zagrebu, Splitu, Rijeci, Osijeku i Karlovcu.
Agresija snaga Varšavskoga ugovora na Čehoslovačku 20. avgusta 1968. došla je za jugoslavenski vojno-politički vrh potpuno iznenadno. Najveći dio rukovodećega sastava nalazio se na godišnjem odmoru, a procjene Vojnoobavještajne službe nisu sugerirale nikakvu opasnost. Suverenitet Jugoslavije bio je pred ozbiljnim iskušenjem od „ideološke subraće” s Istoka samo dva desetljeća nakon Informbiroa. Olako prepuštanje komunističkom internacionalizmu pokazalo se kao neopravdano i opasno. Pogotovo je iznenađenje bilo veće kad se uzme u obzir intenzivna vojno-tehnološka suradnja od 1961., odnosno jugoslavensko vojno planiranje koje nije pretpostavljalo nikakvu opasnost od istočnih susjeda – članica Varšavskoga pakta. Čak naprotiv, u eventualnom sukobu računalo se na nuklearnu „podršku” koju bi taj savez pružio Jugoslaviji. Jedinice JNA koje su gravitirale prema istočnim susjedima prevedene su u viši stupanj borbene gotovosti već idućega jutra. Naređena je, među ostalim, mobilizacija dijela jedinica 5. armije. Aktivirane su neke jedinice ešalona B i djelimice je mobiliziran rezervni sastav i vozila iz popisa radi dopune jedinica tipa A i A-1. Aktivirana je 265. oklopna brigada i raspoređena prema Mađarskoj. Dio jedinica zauzeo je položaje na važnijim točkama unutar zemlje gdje se očekivao zračni desant, na civilnim i vojnim aerodromima.
S druge strane bilo bi zanimljivo istražiti koliki je bio stvarni angažman snaga Varšavskoga pakta prema Jugoslaviji u tom trenutku i je li agresija realno bila planirana i izvediva. Ovako se stječe dojam da je vojno-politički vrh SFRJ reagirao impulzivno s idejom da ne dozvoli nikakvo iznenađenje, ali i da pokaže da je spreman braniti se u slučaju eventualnoga napada. To je svakako uzeto u obzir i u Varšavskom i Sjevernoatlantskom paktu. Nakon „čehoslovačke krize” gotovo odmah je nastavljena suradnja sa Sovjetskim Savezom u poslovima nabavke naoružanja, a na Zapadu se Jugoslavija otad ponovo počela držati jasno drugačijom od ostatka komunističkoga svijeta, što je omogućilo i obnavljanje vojne suradnje, prije svega u domeni nabavke naoružanja i tehnološke suradnje. Promjene nakon „čehoslovačke krize” S koncepcijske točke gledišta zanimljiva je činjenica da je agresija na Čehoslovačku izmijenila percepciju budućega neprijatelja koja je postojala u ratnim planovima „Drvar”, „Drvar 2” i tada aktualnom planu „Snaga”, gdje se računalo isključivo na agresiju sa Zapada. Sada je iskustvo krize nametnulo odbacivanje idejnoga koncepta plana „Snaga” i njegovu modifikaciju u plan „Snaga 2”, a kasnije stvaranje novoga organizacijskog plana „Rudo”, koji je uključio i mogućnost agresije s Istoka. Prije svega mislilo se na mogućnost agresije iz pravca Mađarske i Bugarske. Analizirana je prijetnja iz zraka, najviše u vidu zračnih desanata, što je bio utjecaj upada sovjetskih zračnodesantnih jedinica u Čehoslovačku, i mogućih zračnih udara na grupirane snage oklopnih jedinica prema iskustvima s Bliskoga istoka 1967. godine. Smatramo da se utjecaj tako sagledanih prijetnji na sigurnost SFRJ umnogome odražavao na praksu organiziranja, obuke i filozofije upotrebe jedinica JNA sve do sredine 80-ih godina. Ta kriza utjecat će na niz promjena u sistemu obrane: pojačavanje garnizona na određenim kritičnim pravcima, daljnje forsiranje domaće vojne proizvodnje, zaustavljanje vala umirovljenja mladih starješina, poboljšanje materijalnoga i statusnoga položaja vojnih osoba, redefiniranje nove strukture ratne vojske, stvaranje armijskih komandi u sjedištima republika i prve korake u stvaranju Teritorijalne obrane kao novoga vida oružanih snaga u ratnoj formaciji, odnosno kao „najšireg oblika organizovanja građana za opštenarodni oružani otpor”. Prema iskustvima iz krize, već u jesen 1968. obnovljen je val reorganiziranja jedinica. I to upravo kad je završen proces prethodne reorganizacije s početka godine! U Osijeku je 12. samostalni pješadijski puk preformiran u 12. proletersku brigadu s jedinicama u Slavonskoj Požegi, Našicama i Vukovaru, a preformirani su i 9. pješadijski puk u Kninu i 13. pješadijski puk u Gospiću. Sve tri oklopne brigade u SR Hrvatskoj (2., 31. i 265.) postale su samostalne jer je rasformirana 7. oklopna divizija u Sisku. Ponovo je formirano 18 komandi partizanskih divizija, od kojih su četiri bile u Hrvatskoj: 7. (Karlovac), 33.(Bjelovar), 35. (Gospić) i 40. (Slavonska Požega), kao i grupe za razvoj 23 ratne brigade, od kojih pet u Hrvatskoj. Potom je dio jedinica premješten (dijelom i iz Slovenije), a razne su jedinice pomaknute da bi se formirao novi raspored na prostoru oko Zagreba. Od nekoliko bataljona iz ratnih garnizona reorganiziran je 32. samostalni pješadijski puk (u ratu: 32. divizija) u Sisku i Petrinji, a formiran je novi 73. pješadijski puk u Koprivnici, dijelom u Virovitici i Bjelovaru.76 Došlo je do preformiranja divizijskih artiljerijskih pukova, protuavionskih jedinica, inženjerijskih i jedinica veze i izmještanja mobilizacijskih mjesta nekih ratnih partizanskih brigada ili ratnih pukova. Na svim civilnim aerodromima (Pleso, Čilipi, Grobničko polje, Pula, Zadar i Split) trebalo je u ratu formirati jedinice osiguranja borbene avijacije koja bi zaposjela i te aerodrome. Tijekom 1969. nastavljeno je vraćanje pješadijskih pukova u rang divizija, koje su neposredno prije „čehoslovačke krize” spuštene na razinu pukova: 6. proleterska u Karlovcu, 9. u Kninu i 32. u Sisku, kao i reorganiziranje i stvaranje novih manjih rodovskih ili pomorskih jedinica. Jedna od najvećih promjena koja je uslijedila u tom periodu bila je odluka da se armijske oblasti ponovo preformiraju u armije. One su u nekim slučajevima bile približno jednake republičkim granicama (3. u SR Makedoniji, 7. u SR Bosni i Hercegovini i 9. u SR Sloveniji, odnosno Vojno područje Titograd u SR Crnoj Gori). Komanda 5. armijske oblasti u Zagrebu sada je postala 5. armija (komandant general-pukovnik Đoko Jovanić), a komanda 4. armijske oblasti u Splitu Vojnopomorska oblast (komandant viceadmiral Ljubo Truta). Kad se pogleda raspored garnizona prema toj promjeni, vidi se da je SR Hrvatska (kao i SR Srbija) bila i dalje organizacijski „pokrivena” s više armija. Tako je teritorij SR Hrvatske bio najviše obuhvaćen 5. armijom, koja je dijelom ulazila na teritorij SR Slovenije (garnizoni Ilirska Bistrica-Kozina) i SR Bosne i Hercegovine (Bihać); zatim Vojnopomorskom oblašću, koja je pokrivala cjelokupnu dalmatinsku obalu i otoke ; centralni i istočni dio Slavonije bio je u nadležnosti 7. armije s komandom u Sarajevu. Stvaranjem armija ukinuti su kratkotrajni korpusi i dio njihovih prištabnih jedinica. Takva organizacija armija funkcionirat će sve do kraja 1988. godine. Povijest razvoja jedinica JNA u idućih dvadesetak godina na strateškoj je razini stabilna jer se komande armija ne mijenjaju, dijelom i komande aktivnih i ratnih divizija, uz tek nekoliko iznimaka. Tako je bilo i u SR Hrvatskoj. Razvoj organizacije pratimo kroz promjene na brigadno-pukovskoj razini ili (pre)formiranje jedinica koje su zahtijevali nova tehnika i naoružanje uvođeni u tom periodu. U javnosti, pa i političkom životu, u iduća dva desetljeća doći će i do djelomične identifikacije komandi armija kao dijela republičkih institucija, što će biti posebno karakteristično krajem 80-ih godina.
Plan "Snaga 2" (1968)
.....Jedna od zajedničkih karakteristika prethodnih organizacionih planova Drvar, Drvar 2 i Snaga je da su izrađivani na osnovu predpostavke da će agresija biti izvršena pre svega sa zapada. Događaji u Čehoslovačkoj pokazali su da do agresije može doći i sa prostora zemalja članica VU. Takođe kratkotrajni šestodnevni rat između Izraela i arapskih suseda u junu 1967. predočio je zastrašujuću efikasnost savremene avijacije protiv oklopnih jedinica. Oba događaja su snažno uticala na dalji razvoj, formaciju i lokaciju OJ, kao i uostalom čitave armije. Plan "Snaga 2" koji je donet već u septembru 1968. trebao je reorganizovati JNA u skladu sa novonastalom situacijiom. Kako JNA u sukobu sa jednim od blokova nije mogla računati na prevlast u vazduhu, posebno je bila izražena zabrinutost za zaštitu marševskih kolona. U to vreme kod većine jedinica je izvšena motorizacija, te je marš jedne oklopne brigade formirao kolonu velike dužine. Po pravilnicima izdatim 1973. kolona od 100 vozila, sa međusobnim rastojanjem od 25m protezala se preko 3.000m. Tadašnja oklopna brigada je imala više stotina vozila u svojoj formaciji. Ništa manje složen nije bio ni transport železnicom. Oklopna brigada je za svoj transport zahtevala ukupno 352 vagona: po vrstama 51 Gg, 213 J i 88 Jabvt, što je skupa činilo 10 - 12 vojnih vozova. Oklopne jedinice su zahtevale i velike količine municije i pogonskog goriva za svoje borbene komplete. Naprimer, mehanizovanoj brigadi sa dva oklopna bataljona (tenkovi T-55) za jedan borbeni komplet je sledovalo 268,5t municije i 182,2t goriva za jedno punjenje rezervoara. Takođe i snabdevanje takvih jedinica je zahtevalo veliki broj armijskih kamiona. Po pravilniku za dotur jednog bk tenka T-55 bilo je potrebano više od jednog kamiona - TAM 4500 je po propisima nosio 18 sanduka sa 36 metka 100mm. ....Jedna od najvećih promena bila je formiranje novih, - motomehanizovanih - (kasnije samo mehanizovanih) brigada. Zadatak novih jedinica bio je sprečavanje strategijskog iznenađenja i primanje prvog udara, čime bi se omugućilo popunjavanje jedinica unutar zemlje. Nove brigade su razmeštane u više garnizona da bi se izbeglo uništenje dejstvima iz vazduha. Prvo su formirane 36. i 51. motomehanizovana brigada, a ubrzo i 12. proleterska. Ove jedinice su imale po 2 oklopna bataljona i po jedan mehanizovani i motorizovani bataljon, kao i pripadajuće jedinice za podršku, komandovanje, logistiku itd. Zadatak im je bio odbrana pogodnih pravaca koji su sa severa vodili u unutrašnjost zemlje. Ove nove brigade su popunjene tenkovima T-34B i OT M-60. Ovom prilikom rasformirana je i jedina preostala oklopna divizija, koja je smatrana preglomaznom i kao takvom pogodnom za dejstva iz vazduha. Njene brigade su postale samostalne. Formirani su oklopni pukovi (okp) u 5 pešadijskih divizija B tipa ( u 16., 17., 21., 24., i 32.) kao i tri tenkovske čete koje bi u slučaju rata razvijale oklopni puk ili bataljone u odgovarajucim jedinicama. Rasformirani su mnogi oklopni pukovi, a ugašeni su tenkovski garnizoni Sisak, Petrinja i Kranj, ali su formirani i novi u Somboru, Zaječaru, Brčku, Rumu, i ponovo u Subotici i Mariboru. ..... Po ovom planu potpuno su bile razvijeni 14.okp i 265.okbr (bez dopunske čete), zatim 36. i 51.mtmbr (bez jedne mpč i dopč). Potpuno popunjeni bili su i 1., 8., 41. i 42. oklopni puk bez trećih četa. Određen je borbeni komplet tenkova koji su bilu u garnizonima prema članicama VU. Za T-34 propisano je 27 kumulativnih nerotorajućih, 14 pancirnih i 13 kumulativnih (? verovatno fugasnih). Za tenk T-55 određen je borbeni komplet od 22 kumulativnih, 11 pancirnih i 10 trenutnih (fugasnih) granata. ....Tokom inspekcijskih kontrola u martu i aprilu 1969. ustanovljeno je da delovi 36.mtmbr. mogu izaći na mesto mobilizacije za 10 - 60 min. Problem je bio značajan procenat vozila koji je uziman od građanstva (popisa), nedostatak podoficira, nepouzdan rezervni sastav. U proteklom periodu uočeno je da u ovom novom tipu jedinica bataljoni ne mogu dejstvovati samostalno već se moraju ojačavati elementima drugih bataljona. Predloženo je ukidanje motomehanizovanog bataljona i uvođenje mehanizovanih četa u tenkovske bataljone. Predloženo je uvođenje samohodne artiljerije (M-7 105mm), kao i pojačanje PA i PT diviziona. Sredinom 1970. motomehanizovane brigade se prevedene u mehanizovane., sa planom da se 36.mbr nedostajućim OT popuni do kraja 1970., a 51.mbr u toku 1971. Iako ovaj tip brigada nije bio predviđen dugoročnim planovima, neočekivana promena spoljne vojno - političke situacije iznudila je njihovo formiranje. U početku relativno skromno opremljene sa T-34, OT M-60 i artiljerijom iz Drugog svetskog rata ove brigade su pokrenule veliki proces mehanizacije JNA, koji je trajao do njenog kraja, omugućivši formiranje velikih operativnih jedinica poput mehanizovanih divizija i korpusa. .....Oklopna tehnika po planu Snaga 2, 14. septembra 1968. 379 T-55, 140 T-54, 943 T-34, 318 M-47, 371 M4A3, ukupno 2.151
63 PT-76B, 182 OT M-60, 59 BTR-50PU, 41 BTR-50PK i 19 BRDM-2
Veliki manevar "Sloboda 71"
.....Ovaj manevar izveden je od 2. do 9. oktobra 1971. na prostoru Bela Krajina - Kordun - Banija - Lika - Zapadna Bosna, pri čemu je angažovano oko 40.000 pripadnika JNA. Manevar su izvele jedinice V i IX armije, kojima su stigla pojačanja i iz drugih armija. Cilj je bio provera koncepcije ONO u savremenom ratu, ali i mnogih tipova nove ratne tehnike koji su prethodnih godina nabavljeni. Pripreme su započete jos sredinom marta 1971., a planom je bilo predviđeno forsiranje reke od strane OMJ, odbrana reke, vazdušni desant i protivdesantna odbrana. Posebna pažnja je posvećena obuci redovnog sastava, koji je i bio nosilac vežbe, jer rezervni sastav nije pozivan. Sva tehnika je morala biti pregledana i dovedena u ispravno stanje, kako bi se zastoji i kvarovi tokom manevra sveli na minimum. Za kompletiranje predviđenih jedinica iz 243.okbr je upućen kompletan bataljon sa 30 OT M-60, a 211.okbr je uputila dve mehanizovane čete i dve tenkovske čete (samo posade). Pripreme su izvršene na poligonima Pivka i Slunj. Tehnika koja je pripadala "plavoj" strani je bila obeležena karakterističnim simbolom munje bele (bledoplave) boje. Nakon završetka "Slobode 71" održan je veliki defile jedinica JNA u Karlovcu. Manevar je bio velika demonstracija mogućnosti jugoslovenskih OMJ, koje su u prethodnom periodu znatno promenjene u kvalitativnom i kvantitativnom pogledu. Veliki angažman OMJ su imale i tokom manevra "Nišava 73" koji je na prostoru Dobrica, Toplice, Puste reke i okline Leskovca izveden tokom septembra - oktobra 1973. Po planu 211.okbr je imala ulogu napadača, na 19.okp koji je bio u odbrani. Vežba je sa uspehom izvedena pri čemu je "razbijen" branilac. Ovakvi manevri su bili pre svega prilika da se proveri kvalitet i stanje tehnike. Tako je ostalo zabeleženo da je tokom marševanja 19. oklopni puk imao 51 kvar na tenkovima T-34. Kasnije je utvrđeno da je uzrok loše izveden remont, sa nekvalitetnim delovima i neobučen rezervni sastav.
Sovjetski upad u Čehoslovačku je na kratko prekinuo isporuke ratne tehnike. Vec od 1969. isporuke su išle redovnim putem. Do 22. avgusta 1968. Jugoslavija je primila 379 tenkova T-55/A, 140 T-54A/B, 523 T-34B, 63 PT-76B, 19 BRDM-2 (sa 93.000 metaka 14,5mm). Do 1970. plan nabavke je predviđao isporuku još 207 T-55, 77 T-34B, 36 BRDM-2 (sa dodatnih 162.250 metaka). Ovo je zbog raznih razloga samo delimično ostvareno. Za period 1970-72. planirane su nove količine tehnike, za koju su vođeni pregovori istovremeno sa SSSR-om, Poljskom i Čehoslovačkom. Sa Sovjetima je pregovarano za 100 tenkova T-55, kao i za prateću opremu (razna učila, kabinetska oprema, poligonska oprema) koja se mogla nabaviti samo u toj zemlji. U Poljskoj je zaključen ugovor za isporuku 150 T-55 (136 T-55A i 14 T-55AK) za 24 miliona dolara, koji su trebali biti isporučeni u periodu 1970 - 72. Pregovori sa Čehoslovačkom su duže trajali sa čestim promenama količine borbene tehnike koja se želela nabaviti. Zaključnim ugovorom do 1973. iz Čehoslovačke je trebalo biti isporučeno 40 T-55A, 26 tenkova za izvlačenje i 39 tenkova nosača mostova. Razmatrana je i nabavka specijalizovanih izviđackih automobila za potrebe ABH službe i komandovanje u artiljeriji, jer su za te zadatke jos uvek korišćeni američki veterani M-8, M-3A1 i M-5. .....Stalna isporuka dodatnih tenkova uslovljavala je velika premeštanja tehnike iz jedinice u jedinicu, često i na suprotnim krajevima Jugoslavije. Marta 1971. iz SSSR-a isporučeno je 66 T-55, od kojih je 63 bilo namenjeno 1.Gardijskom oklopnom puku (gokp), koji je tada imao tenkove T-34. Nešto kasnije delimično prenaoružana je i 329.okbr, pa je doneta odluka da se višak T-34 uputi u 14.okp Pivka - Vipava, a da se tenkovi M-47 iskoriste za formiranje ratnih četa KOGB (Komanda odbrane grada Beograda). Ovakve promene su u praksi stvarale velike probleme u obuci, održavanju i sl. posebno ako jedinica pre toga nije imala takav tip tenka. Tako je 14.okp u dužem periodu imao znatno smanjenu bojevu gotovost, sve dok nije izvršena preobuka kompletnog sastava na novi tip tenka. Da napomenemo reč je o jedinici, koja je tada važećim planovima bila jedna od najpopunjenijih i koja je u OMJ trebala među prvim reagovati u slučaju agresije. .....Krajem 1971. pripadnici Uprave OJ obišli su 20 oklopnih jedinaca širom SFRJ u cilju sagledavanja životnih i radnih uslova. Konstatovano je da je 80% vozila čuvano u hangarima ili pod nadstrešnicama, ali da su vozila 19. i 41.okp (Prilep) i 25.okb ( u Pazinu) na otvorenom. Utvrđeno je da je 18% tehnike sa manjim ili srednjim kvarom, ali da se 90% moze rešiti u trupnom remontu. Dobro održavanje je uočeno kod 4., 31., i 243.okbr i kod. 24. i 42.okp. Najteže stanje je bilo kod okb pri pešadijskim brigadama, jer je njihovo održavanje bilo u nadležnosti tih jedinica. Primećeno je i da deo jedinica (1., 4. i 31.okbr. 6. i 7. okp) imaju mali prostor u garnizonima i da moze doci do "zagušenja" u slučaju iznenadnih uzbuna. .....Od 1972. osvojen je generalni remont tenkova T-55, a nosilac posla je bio TRZ Čačak. Prvih pet tenkova remontovano je u martu 1972. Ovaj zavod je bio angažovan i na remontu ostale nove tehnike, a radio je i modifikaciju tenka T-34 na nivo T-34B, sto je trebalo obaviti u periodu 1972-74. Određenih problema je bilo i sa zalihama municije. Nedostajalo je kumulativne municije za tenk T-55, pa je u 1972. bilo svega 6,8 takvih granata po tenku. Kumulativnih granata nedostajalo je i za tenkove T-34, kojih je po normama popune bilo za 39 dana rata umesto predvidjenih 45. .....Tokom ovog perioda (1970-80) jugoslovenske OMJ su konstatno opremane novom tehnikom i sredstvima. Moze se govoriti o zlatnom periodu OMJ. Pored velike plejade raznih tipova oklopnih sredstava nabavljenih od SSSR-a, Čehoslovačke, Poljske i drugih, rađeno je na mnogim domaćim projektima, među kojima najsloženiji je bio projekat novog oklopnog transportera M-980. U procesu obuke od velikog značaja bio je razvoj umetnutih cevi za tenkovske topove, koji su ispaljivali metkove 20mm, sto je znatno pojeftinilo i pojednostavilo vatrenu obuku. Krajem sedamdesetih OMJ, konačno dobijaju moderna sredstva vatrene podrške - sovjetske samohodne haubice 2S1 od 122mm, koje su zamenile američke veterane - samohodne haubice M7 od 105mm u 265.okbr, 51.mbr i 36.mbr. Kod 1. i 4.okbr one su zamenile divizione vučnih haubica 122 i 155mm. Kod 12.mbr, 31.mbr, 211.okbr i 243.okbr zamenile su divizione 105mm. Krajem ovog perioda JNA je mogla racunati na ovaj fond oklopnih vozila: Tenkovi - 2.566: T-55 1284 T-34 1007 PT-76B 63 M-47 202
----
JNA je na kraju 1987. godine prije prelaska na organizaciju prema planu "Jedinstvo-1" imala ukupno 19 ili 20 divizija KoV. Ovdje pod pojmom divizija KoV isključivo se misli na pješadijske divizije, motorizovane divizije i mehanizovane divizije. Od tih 19 ili 20 divizija KoV bilo je (procjenjeno stanje): 15 pješadijskih divizija;
31.pd - Maribor, 7. pd - Sisak, 6. ppd - Karlovac, 5. pd - Banja Luka, 24. pd - Smederevo, 25. pd - Šabac, 22. pd - Beograd, 21. pd - Leskovac, 23. pd - Zaječar, 26. pd - Štip, 41. pd - Bitolj, 42. pd - Kumanovo 6 motorizovanih divizija;
14. pmtd - Postojna, 9. mtd - Knin, 12. mtd - Osijek, 4. mtd - Sarajevo, 2. pmtd - Niš, 37. mtd - Raška 2 mehanizovane divizije
32. md - Varaždin, 1. pgmd - Beograd E sada se postavlja pitanje brojnih naziva pojedinih pukova i brigada u organskom sastavu divizija i njihovih mirnodopskih lokacija kao i pitanje klasifikacije (A, B ili R). Uz ove divizije KoV treba pridodati i jednu operativnu grupu 13. operativna grupa - Rijeka i tri korpusa KoV; 12. mehanizovani korpus - Novi Sad; 52. korpus - Priština; 2. korpus - Titograd Posebnu kategoriju čine partizanske divizije (da li 23 ili 25 ukupno?) koje su mogle biti prvopotčinjene komandama armija, komandi operativne grupe i komandama korpusa.
9. armija (Ljubljana) u periodu od 1983. do 1988. godine
Komanda armije - Ljubljana 289. bataljon vojne policije - Ljubljana Eskadrila za izviđanje i vezu Diverzantski odred
15. partizanska divizija (Novo Mesto) 5. partbr (Ljubljana) 14. partbr (Novo Mesto) 25. partbr (Ribnica) 15. minobacački artiljerijski divizion 120 mm (18 minobacača 120 mm) 15. tovarna četa (1 jahaći konj, 99 tovarnih teških konja, 4 tovarna laka konja, 4 vučna srednja konja, 2 prikolice dvoosovinske)
29. partizanska divizija (Ptuj) 4. partbr (Ptuj) 11. partbr (Sl. Bistrica) 27. partbr (Ptuj) 29. minobacački artiljerijski divizion 120 mm 29. tovarna četa
30. partizanska divizija (Vrhnika) 13. partbr (Ilirska Bistrica) 19. partbr (Ajdovščina) 21. partbr (Vrhnika) 30. minobacački artiljerijski divizion 120 mm 30. tovarna četa 1. partizanska brigada (Boh. Bela)
14. proleterska motorizovana divizija (Postojna) 14. ppp (Ljubljana) 228. mtbr (Postojna) 253. mtbr (Ajdovščina) 31. pješadijska divizija (Maribor) - 6. pp (Celje) 145. pp (Novo Mesto) 195. mtbr (Maribor) - samo jedan oklopni bataljon nalazio se u organskom sastavu divizije i to onaj u sastavu 195. mtbr (okb T-55) 345. planinska brigada (Kranj) 1. oklopna brigada (Vrhnika) 202. mješoviti artiljerijski puk (Sl. Bistrica) 417. mješoviti protivoklopni artiljerijski puk (Ptuj) 471. mješoviti protivoklopni artiljerijski puk (Novo Mesto) 635. laki artiljerijski puk PVO (Ljubljana) 522. inžinjerijski puk 45. pontonirskia četa (Kranj) 270. pontonirski bataljon (Novo Mesto) puk veze bataljon EI bataljon ABHO dopunski puk - 44. granični odsjek (Kozina) - 64. granični odsjek (Sežana) - 1 granični protivoklopni odred "Jači", 3 granična protivoklopna odreda "Srednja" i 1 granični protivoklopni odred "Manji" - 65. granični odsjek (Murska Sobota) - 1 granični protivoklopni odred "Jači", 1 granični protivoklopni odred "Srednji" - 61. granični odsjek (Radovljica, Kranj) - 62. granični odsjek (Tolmin) - 63. granični odsjek (Nova Gorica, Vipava) - 1 granični protivoklopni odred "Jači" - 66. granični odsjek (Maribor) - 67. granični odsjek (Dravograd, Celje) - 191. prednja protivoklopna artiljerijska baterija 76 mm M42 (Kranj) - 183. prednja protivoklopna artiljerijska baterija 76 mm M42 (Ptuj) - 186. prednja protivoklopna artiljerijska baterija 76 mm M42 (Celje) - nastavni centar - 528. tehnička baza ?? - Ljubljana - tehnička baza ?? - intendantska baza - baza za sanitetsko snabdevanje - vojna bolnica - zavod PMZ (prev.-med.) - vojno-građevinski odsek - vojnoračunački centar armije - vojnoknjigovodstveni centar - centar za automatsku obradu podataka - vojni orkestar I varijante - vojno tužilaštvo - dom JNA
5. armija - Zagreb
35. partizanska divizija - Gospić 8. partizanska divizija - Karlovac 33. partizanska divizija - Križevci (Križevci, Varaždin) 28. partizanska divizija - Daruvar ?? kasnije Bjelovar (Bjelovar, Daruvar)
32. motorizovana divizija - Varaždin 32. mbr - Varaždin 265. mbr - Bjelovar 31. mbr - Dugo Selo 73. mtbr - Koprivnica
7. pješadijska divizija - Sisak 622. mtbr - Petrinja 257. pp ?? 291. pp ??
6. ppd - Karlovac 8. pmtbr - Karlovac 9. ppp - Gospić 10. ppp ?? 12. bbr - Bihać ?? ili možda direktno potčinjena komandi armije ??
13. OG - Rijeka 13. pmtbr - Ilirska Bistrica 25. mtbr - Pazin 6. bbr - Delnice
43. partizanska divizija - Pazin, Rijeka ??
4. okbr - Jastrebarsko
Komanda odbrane grada - Zagreb 140. mtbr - Zagreb oko 12 partbr TO ??
VPO - Split
9. motorizovana divizija - Knin - u organskom sastavu VPO - Split 180. mtbr - Benkovac 221. mtbr - Knin 316. mtbr - Sinj
7. armija - Sarajevo
10. partizanska divizija - Banja Luka 40. partizanska divizija - Slavonska Požega 11. partizanska divizija Doboj 38. partizanska divizija Bijeljina 5. pješadijska divizija - Banja Luka 12. motorizovana divizija - Osijek 4. motorizovana divizija - Sarajevo
Napomena: u sastavu 7. armije postojala prema dorađenom planu "Rudo" 17. pd "B-1" čiji je 17. oklopni puk locirao u Brčkom!? Prema dorađenom planu "Rudo" u sastavu 7. armije nalazile su se dvije samostalne brigade OMJ: 329. okbr - Banja Luka i 12. proleterska mehanizovana brigada - Osijek. 1980. godine donijeta je odluka o formiranju korpusa KoV u Vojvodini i na Kosovu. Odlučeno je i da se formira divizija u istočnoj Slavoniji.
Na tragu ideje o ukrupnjavanju udarnih snaga na pojedinim pravcima bilo je i formiranje 12. motorizovane divizije u Osijeku gdje je osnova bila 12. pmbr u Osijeku kao i druge jedinice, npr.: 327. mtbr u Derventi (do tada 327. pbr) i neke druge jedinice - koje ?? Možda i 395. mtbr iz Brčkog ??
Posljedica čehoslovačke krize 1968. godine bila je i formiranje 4. pješadijske divizije - Sarajevo. 1975. godine formira se 49. pješadijski puk u sastavu 4. pješadijske divizije. 1983. godine 4. pješadijska divizija preformirana je u 4. motorizovanu diviziju i 49. pp se preformirao u 49. motorizovani puk. Prema planu "Jedinstvo-1" taj 49. mtp je 1988. godine preformiran u 49. mtbr u sastavu iste još uvijek postojeće divizije.
329. okbr - Banja Luka
Komanda odbrane grada - Sarajevo
1. armija - Beograd
45. partizanska divizija - Valjevo (Valjevo, Gornji Milanovac, Loznica) 18. partizanska divizija - Ruma ?? 46. partizanska divizija - Kragujevac 51. partizanska divizija ?? 1. proleterska gardijska motorizovana divizija (pukovskog sastava) - Beograd 24. pješadijska divizija - Smederevo ?? 25. pješadijska divizija - Šabac (i garnizon Valjevo je u zoni te divizije) 22. pješadijska divizija - Beograd 12. MK - Novi Sad - nastao je preformiranjem 16. pd - Ruma (51. mbr Pančevo, 36. mbr Subotica, 453. mtbr Sremska Mitrovica i Ruma - tek po planu "Jedinstvo" preformirana u mbr, 18. ppbr - preformirana kasnije u pmtbr - Novi Sad, 506. pbr Zrenjanin, da li i neka partd ?? ) Komanda odbrane grada - Beograd 252. okbr - Kraljevo
2. armija - Niš
16. partizanska divizija - Bor 36. partizanska divizija - Niš 47. partizanska divizija - Leskovac 54. partizanska divizija - Kruševac (Novi Pazar, Trstenik, Kruševac, Aleksandrovac) 2. pješadijska motorizovana divizija - Niš (1982. godine pukovi koji su već dobili oklopni bataljon preformirani su motorizirane brigade, pa bi se moglo zaključiti da je 1982. godine ta divizija postala motorizirana) 21. pješadijska divizija - Leskovac 23. pješadijska divizija - Zaječar 37. motorizovana divizija - Raška ??
52. Korpus - Priština (problem je sa 52. partd jer njezino naoružanje i oprema su dodijeljeni 54. partd na teritoriji uže Srbije tako da praktički ta 52. partd postaje samo u knjigama "R" jedinica i možda je ne bi trebalo voditi u ukupnom popisu part. divizija)
211. okbr - Niš
Komanda odbrane grada - Niš
3. armija - Skoplje
26. pješadijska divizija - Štip (od 1981. godine) 39. pbr - Štip 168. pbr - Strumica 212. mtbr - Veles (sa dva okb) 26. map (dva haubička artiljerijska diviziona 155 mm i jedan artiljerijski divizion VBR 128 mm "Plamen")
41. pješadijska divizija - Bitolj (od 1983. brigadnog sastava) 84. pbr - Bitolj 164. pbr - Ohrid 87. pbr - Tetovo (sa jednim okb) 41. map (dva haubička artiljerijska diviziona 155 mm i jedan had 105 mm M2A1)
42. pješadijska divizija - Kumanovo 89. pješadijska brigada - Vranje ?? pbr - Skoplje 549. motorizovana brigada - Kumanovo
- 50. partd - Štip (partbr = 13., 18. i 20.) - 48. partd - ? - 47. partd - ?
243. okbr - Skoplje
Komanda odbrane grada - Skoplje
2. korpus - Titograd
5. pmtbr (okb T-34 i mehanizirana četa OT M-60 P, PB - Titograd) 57. bbr - Pljevlja 179. bbr - Nikšić 3. partd - Bar ??
Formacijsko brojno stanje ratnih jedinica 5. armije od 27.01.1988. godine: 459 tenkova T-55 13. pmtbr/13.OG 25. mtbr/13.OG 8. pmtbr/6.ppd 622. mtbr/7.pd 73. mtbr/32.md 31. mbr/32.md 32. mbr/32.md 265. mbr/32.md 4. okbr/5.A (10 manje od formacije) 46 tenkova M-46 - 205. okb/KOG-Zg, 213. tč... 18 OT M-60 PB - 3 x 6 mč u sastavu 4.okbr/5.A 49 OT M-60 P - 7 x 6 mč + 1 = 43 + 6 više od formacije u sastavu 4.okbr/5.A 260 BVP M-80 (14 više od formacije) - u sastavu 32. md: 82 x 3 mbr 61 OIA BRDM-2 (7 više od formacije) Po formaciji iz 1990. godine (Jedinstvo-3) 73. mtbr (Koprivnica) trebala je preoružati svoj oklopni bataljon sa T-55 na T-34, ukupno 31 tenk. Prema formaciji iz 1989. godine u novoformiranoj 5. vojnoj oblasti (nekadašnja 9. armija i 5. armija) bilo je ukupno 96 tenkova T-34.
9. armija - Ljubljana 14. proleterska pješadijska divizija - Postojna, sastava jedna pješadijska brigada, dva pješadijska puka i jedan oklopni puk, prema formaciji iz 1975. godine ima 3 oklopna bataljona T-34 B: - po formaciji iz 1974. godine 253. pješadijski puk preformiran je u 253. pješadijsku brigadu sa oklopnim bataljonom T-34 B - 14. oklopni puk prema F-72 ima dva oklopna bataljona sa ukupno 63 tenka T-34 B. - 228. pp i 14. ppp nemaju u svom sastavu oklopnu jedinicu.
14. ppd prema F-85 reorganizirana je i preformirana u 14. pmtd sastava 253. mtbr, 228. mtbr i 14. ppp. - 14. oklopni puk je rasformiran, a njegova dva oklopna bataljona T-34 B ulaze u 228. pješadijski puk koji je preformiran u 228. mtbr (Postojna) sa dva mtb i dva oklopna bataljona T-34 B. Prema F-87 od povučenih tenkova T-55 iz 1. okbr, preoružan je 1. okb / 228. mtbr. - 253. pbr preformirana je u 253. mtbr (Ajdovšćina) i dalje sa oklopnim bataljonom na T-34 B. - 14. ppp nema tenkova u svojoj formaciji.
Oklopni bataljon sa T-34 po F-87 imao je u svom sastavu 267 ljudi, 1 komandni tenk, 30 tenkova T-34 B, 1 KOT (komandni oklopni transporter) BTR -50 PK, 1 tenk za izvlačenje, ukupno 33 borbena vozila.
195. pbr u Mariboru po F-75 preoružala je svoj oklopni bataljon sa M-47 na tenkove T-55 koje je dobila iz iz 1. pgpd, a svoje tenkove M-47 dala je za popunu 2. oklopnog bataljona iz sastava 13. ppbr. Prema F-85 brigada je preformirana u 195. mtbr sa jednim oklopnim bataljonom T-55. Do reorganizacije iz marta 1988. godine 195. mtbr nalazila se u organskom sastavu 31. pješadijske divizije - Maribor i bila je jedina jedinica sa oklopnim bataljonom u sastavu divizije. U kasarni Franc Rozman Stane (Kadetnica) locirali su oklopni bataljon T-55, haubički artiljerijski divizion 105 mm, mješoviti protivoklopni artiljerijski divizion (dvije baterije 90 mm M-36 i jedna baterija POLK 9K11), laki artiljerijski divizion PVO (jedna baterija SPAT 30/2 mm "Praga", dvije baterije PAT 20/3 mm), inžinjerijski bataljon i pozadinski bataljon. U kasarni Slava Klavora bila je komanda brigade, prištapske jedinice (komanda stana, izviđačka četa, četa veze) i 1. mtb. U kasarni Melje nalazio se 2. mtb. U martu 1988. preseljena je komanda brigade s prištapskim jedinicama i 1. bataljonom u Kadetnicu.
Prema planu "Rudo" iz 1975. godine 1. oklopna brigada - Vrhnika dobija iz 329. okbr (Banja Luka) okb T-55 koji je postao 3. oklopni bataljon / 1. okbr. Prema F-87 1. oklopni bataljon preoružan je sa T-55 na M-84.
Do reorganizacije iz 1987. godine u sastavu 9. armije trebalo se po formaciji nalaziti ukupno 228 tenkova od čega 135 T-55 i 93 T-34 B.
U sklopu roda OMJ (oklopnih i mehaniziranih jedinica) posebnu kategoriju čine oklopni pukovi koji su sredinom 80-ih godina uglavnom preformirani ili rasformirani. Izgleda da je najdulje postojao 1. proleterski gardijski oklopni puk u sastavu 1. proleterske gardijske mehanizirane divizije.
Prema organizaciji iz 1981. godine 14. proleterski oklopni puk T-34 B (Vipava, Pivka) imao je sljedeću strukturu: - komanda puka = 33 čov., 15 Pi, 12 AP, 6 PAP - komanda stana = 43 čov., 1 Pi, 4 AP, 38 PAP, 1 PM, 1 tenk T-55, 4 mc, 3 aut. teren. AR-55, 1 aut. ter. 1,5 t TAM 110, 5 aut. ter. TAM 5000 D, 1 PT rad. TAM 5000 D - izviđački vod = 19 ljudi, 19 AP, 3 IT PT 76 B, 5 mc - 1. i 2. oklopni bataljon T-34 B = 261 čov., 115 Pi, 81 AP, 60 PAP, 2 PM, 3 S-2M, 31 tenk T-34 B, 1 BTR-50 PK, 1 voz. za izvl. BTS-Z, 2 mc, 1 aut. teren. AR-55, 1 aut sn. AR-55, 3 aut. ter. 1,5 t TAM 110, 16 aut. ter. TAM 5000 D, 2 PT rad. TAM 5000 D, 3 aut. za izvl., 2 kh-prik. - laka samohodna raketna baterija PVO "Strela-1M" = 45 ljudi, 28 Pi, 17 AP, 1 PM, 6 SLO "Strela-1M", 1 aut teren. AR-55, 1 aut. ter. 1,5 t TAM 110, 3 aut. ter. TAM 5000 D, 1 KŠK PU-12 (BRDM-2) - inžinjerijska četa = 98 ljudi, 10 Pi, 85 PAP, 3 PM, 6 RB, 2 tenka nos. mosta MT-55A, 4 aut. ter. TAM 5000 D - četa veze = 61 čov., 15 AP, 46 PAP, 2 BTR-50 PK, 1 aut. teren. AR-55, 2 mc, 1 mala KŠK AR-55, 12 aut. za vezu AR-55 V, 2 aut. ter. 1,5 t TAM 110, 5 raznih vozila - vod ABHO = 24 čov., 1 Pi, 22 PAP, 1 PM, 1 RB, 2 aut. spec. AR-55 RH, 1 aut. ter. TAM 5000 D, 2 aut. c/dek. TAM 5000 D - pukovska baza (u ratu) = 212 ljudi - komanda baze, vod za teh. snabdijevanje, vod za teh, održavanje, int. vod, san. vod, 6 Pi, 9 AP, 195 PAP, 2 PM, 3 aut. teren. AR-55, 37 aut. ter. TAM 5000 D, 5 PT rad. TAM 5000 D, 1 aut. sn. TAM 5000 D, 1 aut. za izvl., 6 aut. C/G FAP, 3 razna m/v, 2 kh-prik., 10 prik. ter. 3 t, 3 sn. kolica
Oklopni puk T-34 B je prema tome imao ukupno 1057 ljudi, 81 borbeno vozilo od čega su bila 63 tenka T-34 B, 4 BTR-50 PK, 3 BTS-Z, 6 SLO "Strela-1M", 3 PT 76 mm PT 76 B i 2 tenka nosača mosta MT-55A. Lično i zajedničko naoružanje: 291 Pi, 238 AP, 512 PAP, 12 PM, 7 RB, 6 "Strela-2M". Puk je raspolagao sa ukupno 166 raznih neborbenih vozila: 15 mc, 10 AR-55., 2 aut. sn. AR-55, 2 aut. sp. AR-55 RH, 1 mala KŠK AR-55, 12 AR-55 V, 10 TAM 110 1,5 t, 82 TAM 5000 D, 2 aut C/Dek. TAM 5000 D, 10 PT rad. TAM 5000 D, 4 aut. št. kola TAM 5000 D, 1 aut. sn. TAM 5000 D, 1 kom. kola NCV TAM 5000 D, 7 aut. za izvl., 6 aut. C/G FAP, 7 kh.-prik., 10 prik. ter. 3 t, 3 sn. kolica, 84 RU 1985. godine 14. pokp je rasformiran, a njegova dva oklopna bataljona ulaze u sastav 228. pješadijskog puka (Postojna) koji je preformiran u 228. motoriziranu brigadu u organskom sastavu 14. proleterske motorizirane divizije (Postojna). 1980. godine od postojećih 11 oklopnih pukova, 3 oklopna puka (6., 7. i 32.) imaju laku samohodnu artiljerijsku bateriju PVO 57/2 mm sa 6 oruđa, 6 oklopnih pukova (1., 4., 24., 42., 19. i 25.) ima lsab PVO 30/2 mm "Praga" sa 6 oruđa i 2 oklopna puka (14. i 41.) ima laku samohodnu raketnu bateriju PVO "Strela-1M" sa 6 oruđa.
Postojali su u sklopu 1. proleterske gardijske mehanizovane divizije i mehanizovani pukovi, vjerojatno negdje do 1988. godine kada divizija prelazi na brigadnu strukturu. Po svoj prilici ti pukovi su imali dva mehanizovana bataljona i jedan oklopni bataljon kao i ostale jedinice za borbenu podršku i pozadinsku podršku. Načelni sastav mehaniziranog puka: komanda puka, komanda stana, izviđački vod, 1. i 2. mehanizirani bataljon, oklopni bataljon, haubički artiljerijski divizion, do dvije protivoklopne baterije kao i kod pješadijskih pukova (jedna samohodna topovska i jedna raketna), jedna laka samohodna artiljerijska baterija PVO, inžinjerijska četa, četa veze, vod ABHO i mehanizirani puk je imao pozadinski bataljon, a ne pozadinsku četu kao pješadijski puk. Prema stanju iz januara 1990. godine ("Jedinstvo-1") u JNA je preostalo 17 pješadijskih pukova, od kojih je 5 bilo "B" klasifikacije i 12 je bilo "R" klasifikacije. Postojao i jedan motorizovani puk (ne zaštitni) "R" klasifikacije. Isto tako je postojao i jedan puk mornaričke pješadije "R" klasifikacije pored dvije brigade mornaričke pješadije "B" klasifikacije. Svi preostali pješadijski pukovi su prema "Jedinstvu-2 i 3" ili preformirani u brigade ili rasformirani. Prema projekciji razvoja do kraja 1995. godine u JNA ne bi ostao nijedan puk (pješadijski, motorizirani i mornaričke pješadije). Ostala bi samo tri dopunska puka i tri zaštitna motorizirana puka, ali oni su ionako druga kategorija u odnosu na pješadijske pukove. Dopunski pukovi predstavljaju drugu i različitu kategoriju u odnosu na ostale pukove. 1988. godine bilo ih je 6 u "R" klasifikaciji.
Prema stanju od 1. januara 1990. godine u sastavu kopnene vojske (KoV) postojlai su i "čisti" rodovski pukovi: 20 mješovitih artiljerijskih pukova, 21 mješoviti protivoklopni artiljerijski puk, 25 inžinjerijskih pukova, 4 puka ABHO, 6 srednjih samohodnih raketnih pukova PVO "KUB", 19 lakih artiljerijskih pukova PVO i 8 pukova veze.
U drugoj polovici 80-tih, na temelju plana preustroja OS SFRJ "Jedinstvo", napuštena je struktura divizija pukovskog sastava u korist korpusa brigadnog sastava. Izuzetak je uz partizanske (lake) divizije, bila 1. proleterska gardijska mehanizirana divizija kao jedina divizija predviđena da preživi preustroj i koja je trebala biti najjača taktička postrojba JNA. Najvažnije promjena bila je prelazak sa strukture Armija - divizija - brigada (puk), na strukturu Vojna oblast - korpus - brigada (puk). Tokom 1987-88.god. po osnovnom planu od jedinica i ustanova 6 armija KoV-a formirane su tri Vojne oblasti sa 17 korpusa kopnene vojske i jednom samostalnom mehanizovanom divizijom, komandama odbrane gradova Beograd, Zagreb i Skoplje.
Preustroj je napravljen u do tada najpovoljnijem vojno-političkom okruženju, jer se hladni rat približavao svom završetku. Da je to vojnom vrhu SFRJ bilo jasno, vidljivo je i po preklasifikaciji oklopništva u 5. armiji, odnosno 5. vojnoj oblasti 1988. godine. Izvršena je do tada nezamisliva preklasifikacija postrojbi iz ,,A" u ,,B" i ,,R" klasifikaciju. U 32. mehanizovanoj diviziji, odnosno Varaždinskom (32.) korpusu, godinama ,,A" klasifikacije, samo je 32. mehanizirana brigada zadržala najvišu klasifikaciju. Iz ,A" u ,,B" prevedena je 265. mehanizovana i 73. motorizovana brigada, dok je 31. mehanizovana preklasificirana u ,,R" tip. Osim njih iz ,,A" u ,,B" klasifikaciju prevedena je 4. oklopna, 13. proleterska motorizovana, 140. motorizovana i 288. mješovita protu-oklopna artiljerijska brigada.1" Bio je to nedvosmislen znak da se s područja Mađarske više ne očekuje ugrožavanje Jugoslavije od Varšavskog ugovora. Druga mehanizirana divizija JNA, 32. u Varaždinu tijekom 1988. poslužila je za preustroj u vjerojatno najjaču operativnu postrojbu JNA, Varaždinski (32.) korpus. Preustrojem je postupno gašen ustrojbeni oblik oklopnog puka čiji su oklopni bataljoni ugrađivani u sastav pješadijskih (motorizovanih) brigada. Preustrojem je JNA imala tri kategorije oklopništva. Oklopne brigade su do preustroja načelno bile samostalne i vezane za zapovjedništva armija. Preustrojem je dio ušao u sastav korpusa, a dio je ostao vezan za zapovjedništva vojnih oblasti kao podstožerna vojna postrojba. Mehanizovane brigade su bile u sastavu korpusa i mehanizovane divizije. Oklopni bataljoni iz nekadašnjih oklopnih pukova uglavnom su spajani s pješadijskim pukovima koji su preustrojeni u pješačke ili motorizirane brigade.
|
|
|
Post by kulinban on Nov 14, 2023 12:05:59 GMT
Na osnovu plana "Jedinstvo", 25. decembra 1988. godine Kopnena vojska je reorganizovana u tri vojne oblasti;
1. vojna oblast nastala je objedinjavanjem 1. i 7. armije, nadležna za teritoriju Srbije bez jugoistoka i Kosova, BiH bez Bihaća i Slavonije. Komanda odbrane grada Beograda 4. korpus (Sarajevo) 5. korpus (Banja Luka) 12. korpus (Novi Sad) 17. korpus (Tuzla) 24. korpus (Kragujevac) 37. korpus (Titovo Užice) 1. proleterska gardijska mehanizovana divizija 4. motorizovana divizija 22. pešadijska divizija
4. korpus JNA odn. sarajevski korpus je bio korpus Kopnene vojske Jugoslovenske narodne armije sa sjedištem u Sarajevu, SR Bosna i Hercegovina.
Sastav 4. korpusa Komanda korpusa s Prištabnom jedinicom (PJ)[1] 4. bataljon vojne policije 6. proleterska motorizovana brigada 14. proleterska motorizovana brigada (Zenica) 10. motorizovana brigada (Mostar) 49. motorizovana brigada (Sarajevo) 216. brdska brigada 4. mješoviti artiljerijski puk 4. mješoviti protuoklopni artiljerijski puk 346. laki artiljerijski puk 340. inžinjerijski puk 120. laka pješačka brigada
5. korpus JNA odn. banjalučki korpus je bio korpus Kopnene vojske Jugoslovenske narodne armije sa sjedištem u Banja Luci, SR Bosna i Hercegovina.
Sastav 5. korpusa Komanda korpusa s Prištabnom jedinicom 10. partizanska divizija 40. partizanska divizija 16. proleterska motorizirana brigada 343. motorizirana brigada 329. oklopna brigada (Banja Luka) 5. mješoviti artiljerijski puk 5. mješoviti protuoklopni artiljerijski puk 5. laki artiljerijski puk 293. inžinjerijski puk 188. pontonirski bataljon 5. sanitetski bataljon 5. automobilski bataljon
265. mehanizirane brigade i 3. partizanska divizija koja je bila povučena iz SR Slovenije nakon rata u Sloveniji
Nakon prestanka postojanja JNA, u maju 1992 godine, infrastrukturu i većinu borbenih sredstava 5. korpusa je naslijedio 1. krajiški korpus Vojske Republike Srpske u Bosni i Hercegovini, a komandant 5. korpusa general-major Momir Talić je bio preimenovan komandantom 1. krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske.
Grafički prikaz 1. VO posle prepotčinjavanja gmtbr (29. septembar 1991)
[/div]
raniji armijski ustroj
|
|
|
Post by kulinban on Nov 14, 2023 12:15:11 GMT
Davor Marijan: Smrt oklopne brigade Krajem 60-tih godina, napravljen je definitivan razlaz s konceptom oklopnih divizija i prelaz u ustroj samostalnih oklopnih brigada. Istovremeno se javlja i mehanizirana brigada "kao rezultat ... naraslih mogućnosti u proizvodnji OT (oklopnih prevožnjaka) i perspektivnog plana proizvodnje BVP (borbenih vozila pješaštva) za opremanje tih jedinica, zbog strategijsko-operativnih i taktičkih potreba za ovim jedinicama koje imaju širu borbenu upotrebu nego brigade". Prve tri mehanizirane brigade, 12., 36. i 51 ., uvedene su 1969. godine u sastav JNA, što je bio početak mehanizacije Kopnene vojske kao "imperativ vremena" jer su takve postrojbe imale i "oružane snage potencijalnih agresora" na SFRJ.' Manevri "Sloboda-71 " bili su prvi javni prikaz novog ustroja OMP "za domaću i svetsku javnost. Oklopne i mehanizovane jedinice na manevru 'Sloboda-71 ' predstavljale su njegovu okosnicu j udarnu snagu KoV JNA, kako u napadnim, tako i u odbrambenim dejstvima". Od 11 brigada OMP koje je JNA imala 1969., osam je bilo oklopnih i tri mehanizirane.' Do 1975. broj oklopnih brigada ostao je isti, a broj mehaniziranih se popeo na četiri. Uz njih JNA je imala 11 oklopnih pukova i 19 oklopnih bataljuna u pješačkim postrojbama.9) 9)SSNO, GŠ JNA, Politika i ciljevi razvoja Oružanih snaga SFRJ u periodu 1976-1985. godine, II, 1975., 29. JNA je tada u operativnim postrojbama imala 2.306 tenkova. U 8 oklopnih brigada (svaka po 94 tenka) bila su 752 tenka, u 4 mehanizirane brigade (svaka s 63 tenka) bila su 252 tenka, u 11 oklopnih pukova (svaki sa 63) bila su 693 tenka, u 4 oklopna bataljona u 2 pješadijske brigade (svaki po 31) bila su 124 tenka, u 7 oklopnih bataljona u 7 pješadijske brigada (svaki 31) bilo je 217 tenkova, u 5 oklopnih bataljona u 5 pješadijske divizija (svaki 31) bilo je 155 tenkova, u 3 oklopna bataljona u 3 pješadijska puka (svaki po 31) bila su 93 tenka i u dvije tenkovske čete bilo je po 10 tenkova.
--- Proces mehanizacije u osamdesetim godinama išao je "putem usporenijeg rasta tenkovskih jedinica uz postepeno zanavljanje zastarelog tenkovskog fonda tenkovima iz domaće proizvodnje i ubrzanog porasta mehanizovanih jedinica". Za vojni vrh JNA upravo je mehanizirana brigada predstavljala ostvarenje želja, pokretno, žilavo i vatrom dojmljivo pješaštvo. Vrhunac mehanizacije je stvaranje Mehaniziranog korpusa, kao prve operativne postrojbe tog ranga, koja se u ustroju JNA zadržala vrlo kratko. Razvoj OMP u strategiji oružane borbe temeljen je na zahtjevu da JNA mora imati "respektivne oklopne i mehanizovane jedinice, samostalne i u združenim sastavima, moderno opremljene i osposobljene da izvode efikasna ofanzivna i defanzivna dejstva, brze koncentracije i manevre, zavisno od strategijsko-operativne situacije, koje po svojim dimenzijama ne mogu bitno zaostajati za pojedinim susjedima".
---
Do kraja 1988., planski su ustrojeni svi korpusi kopnene vojske, pa je struktura KoV JNA bila vjerojatno sljedeća: spajanjem 1. i 7. armije ustrojena je 1. vojna oblast sa Komandom u Beogradu i pojasom nadležnosti u Bosni i Hercegovini (bez šireg područja Bihaća), Vojvodini, Slavoniji i Srbiji bez jugoistočnog dijela. Pored podstožernih (vojišnih) postrojbi u svom je sastavu imala: Sarajevski (4.), Banjolučki (5.), Novosadski (12.), Tuzlanski (17.), Kragujevački (24.) i Užički (37.) korpus, Komandu obrane grada Beograda, 1. proletersku gardijsku mehaniziranu diviziju, 4. motoriziranu i 22. pješačku diviziju. Područje 2. i 3. armije spojeno je u 3. vojnu oblast sa zapovjedništvom u Skoplju sastava: podstožerne postrojbe Titogradski (2.), Niški (21.), Bitolski (41.), Kumanovski (42.), Prištinski (52.) korpus i 37. motorizirana divizija.
--- Krajem 1989. odlučeno je da seoklopna brigada sastoji od 3 oklopna i 1 mehanizovanog bataljona,
mehanizovana brigada od 2 oklopna i 2 mehanizovana bataljona, motorizovana brigada od 3 motorizovana i 1 oklopnog bataljona, ili 2 motorizovana i 2 oklopna bataljona, i samo izuzetno od; 2 motorizovana, 1 oklopnog i 1 mehanizovanog bataljona, dok se pješadijska brigada sastojala od 4 pješadijska ili 3 pješadijska i 1 oklopnog bataljona." Ujednačen je i mirnodopski ustroj postrojbi. Brigade ,A" klasifikacije trebale su imati najmanje četiri bataljona ili diviziona "A" klasifikacije, a rodovske brigade najmanje tri bataljona ili diviziona. Brigade ,,B" klasifikacije trebale su biti s 2 ili 3 bataljona, odnosno diviziona, a rodovske brigade 2 i izuzetno jedan bataljon ili divizion ,A" klasifikacije, dok su ,,R" brigade imale minimum vojnika za održavanje naoružanja i vojne opreme. Težilo se da bataljoni (divizioni) budu popunjeni 100% ljudstvom po mirnodopskom ustroju. Oklopne i mehanizovane brigade bile su uglavnom ,A' i ,,B" i samo vrlo rijetko ,,R" klasifikacije.A kada su u pitanju postrojbe ,,A" klasifikacije, postotak popune je uglavnom bio bliži donjoj, minimalnoj granici. Tako je 4. oklopna brigada ,,A", iz sastava Zagrebačkog korpusa, 1. siječnja 1991. imala po mirnodopskom ustroju 1369 pripadnika, dok ih je po ratnom ustroju imala 3411. Isti je dan 140. mehanizovana brigada ,,A" Zagrebačkog korpusa imala 1453 pripadnika po mirnodopskom, odnosno 3838 po ratnom ustroju. Po ratnom ustroju JNA je 1990. imala 3.109 tenkova i 1.822 borbenih vozila pješaštva, odnosno oklopnih vozila, a po mirnodopskom ustroju 1148 tenkova i 1013 borbenih vozila pješadije. Vjerojatno je stvarno stanje bilo nešto manje jer je 5. vojna oblast 1989. imala 966 od ustrojbenih 997 tenkova, dok je oklopnih transportera, odnosno borbenih vozila pješadije imala 562 od ustrojbenih 737. Osnovni borbeni tenk na području Hrvatske bio je T-55, a najmoderniji;M-84 imala je u svom naoružanju samo 4. oklopna brigada u 1. oklopnom bataljonu.
Oklopne brigade su po formaciji morale imati 3 tenkovska i 1 mehanizovani bataljon. Skupa to je bilo 104 tenka i 61 OT/BVP. Stvarno brojno stanje je variralo u rasponu od 90-94 tenka; Oklopni bataljon "A" klasifikacije je u miru imao 2 tenkovske čete sa po 10 tenkova i jednu mehanizovanu sa 10 OT/BVP, skupa 21 tenk i 10 OT/BVP. Četa je imala 3 tenkovska voda sa po 3 tenka i 1 komandni tenk. Mehanizovane brigade su po formaciji imale 2 oklopna i 2 mehanizovana bataljona. Skupa 83 tenka i 82 OT/BVP.; No jedino su 1. proleterske gardijske, 15. (Priština), 32. (Varaždin) i 36. (Subotica) mehanizovane brigade imale stopostotnu popunu tenkova, ostale su imale 63 tenka.
Mehanizovani bataljon je imao suprotni odnos mehamizovanih i tenkovskih četa, to jest 2 mehanizovane i 1 tenkovsku četu.
Po planu "Jedinstvo-3" SSNO je razmatrao dvije inačice organizacijsko-ustrojbene dogradnje oklopništva na niovu bataljona. Prva je bila postojeća, trojnog tipa, po kojoj je bataljon imao 3 tenka u tenkovskom, odnosno tri BVP u mehanizovanom vodu. U tenkovskoj četi 10 tenkova i mehanizovanoj četi 10 BVP. Oklopni bataljon s 3 tenkovske i jednom mehanizovanom četom imao je 41 borbeno vozilo, od čega 31 tenk i 10 BVP. Po drugoj inačici razmatranje tenkovski vod s 4 tenka i mehanizirani vod s 4 BVP. Takva tenkovska četa imala bi 13 tenkova (12 tenkova + komandni), a mehanizirana 13 BVP.
Oklopni bataljon s dvije čete tenkova i mehanizovanom četom imao bi ukupno 40 borbenih vozila, od čega 27 tenkova (26 tenkova + tenk komndanta bataljona) i 13 BVP. Ovo se odnosilo na jedinice sa M-84, T-72 i T-55, dok bi jedinice sa tenkovima T-34 ostale u trojnoj formaciji. Isti je omjer bio kod mehanizovanog bataljona. Takav bataljon ,,A" klasifikacije imao bi za razliku od prve inačice u uporabi svu borbenu tehniku. Takav argument 1990. imao je posebnu težinu pa je i prihvaćen. Oklopna brigada je u svom sastavu imala: Zapovjedništvo, Dom Zapovjedništva, 3 oklopna bataljona, mehanizovani bataljon, mješoviti artiljerijski divizion, laki samohodni raketni divizion PZO, inžinjerijski bataljon, pozadinski bataljon, izvidničku četu, ABKO, vod veze i vod vojne policije. Mehanizovana brigada je imala u svom sastavu Zapovjedništvo, Dom Zapovjedništva, 2 oklopna bataljona, 2 mehanizovana bataljona, mješoviti artiljerijski divizion, mješoviti protuoklopni artiljerijski divizion, laki samohodni raketni divizon PZO, inžinjerijski bataljon, pozadinski bataljon, izvidničku četu, vod ABKO, četu veze i četu vojne policije.
Ustroju oklopno-mehaniziranih postrojbi na sjednici Vojnog savjeta SSNO, planiranoj za 27. travanj 1990., poklonjen je veliki pozor i na njoj je konačno riješeno to važno pitanje.87) 87)Prijedlog, dostavljen 17. travnja, razmatrao je dvije inačice organizacijsko-ustrojbene dogradnje oklopnih i mehaniziranih brigada. Prva inačica bila je postojeća, oklopna brigada s 3 oklopna i 1 mehaniziranim bataljonom odnosno 104 tenka i 61 borbenim vozilom pješaštva (BVP) ili oklopnim transporterom (OP) i mehanizirana brigada s 2 oklopna i 2 mehanizirana bataljona odnosno s 83 tenka i 82 BVP (OP). Prema toj inačici bataljoni su bili trojnog tipa, s 3 tenka u tenkovskom, odnosno tri BVP u mehaniziranom vodu. U tenkovskoj četi 10 tenkova i u mehaniziranoj četi 10 BVP. Oklopni bataljon s tri tenkovske i jednom mehaniziranom četom imao je 41 borbeno vozilo, od čega 31 tenk i 10 BVP. Prema drugoj inačici, razmatran je tenkovski vod s 4 tenka i mehanizirani vod s 4 BVP. Takva tenkovska četa bi imala 13 tenkova, a mehanizirana 13 BVP. Oklopni bataljon s dvije čete tenkova i mehaniziranom četom imao bi ukupno 40 borbenih vozila, od čega 27 tenkova i 13 BVP. Isti je omjer bio kod mehaniziranog bataljona. Takav bataljon “A” klasifikacije imao bi, za razliku od prve inačice, u uporabi svu borbenu tehniku. Oklopna brigada bi zadržala ustroj s 3 oklopna i 1 mehaniziranog bataljona ali s 95 tenkova i 66 BVP (OP), a mehanizirana također 2 oklopna i 2 mehanizirana bataljuna s 81 tenkom i 80 BVP (OP). SVA MORH – K-da 5. VO: SSNO, GŠ OS SFRJ, I uprava, DT Br. 11-1 od 17. 4. 1990., Komandi 5. vojne oblasti, Radni materijal za sednicu Vojnog saveta. Prihvaćena je druga inačica. “Vreme za obogaćivanje prakse”, Vojska (Beograd) glasilo Vojske Jugoslavije, 16. 7. 1992., 15.
U predvečerje rata protiv Hrvatske, 1. januara 1990., JNA je imala u svom sastavu 6 oklopnih brigada ,,B" te 11 mehanizovanih brigada, od kojih je sedam bilo ,,A", tri ,,B" i jedna ,,R" klasifikacije. U sastavu 1. proleterske gardijske mehanizovane divizije ,,B" bile su tri proleterske gardijske mehanizovane brigade sa zapovjedništvima i glavninom snaga u Beogradu (1.), Valjevu (2.) i Požarevcu (3.). Samostalne, odnosno korpusne mehanizovane brigade bile su: 12. proleterska mbr u Osijeku, 15. proleterska mbr u Prištini, 31. mbr u Dugom Selu, 32. mbr u Varaždinu, 36. mbr u Subotici, 51. mbr u Pančevu, 265. mbr u Bjelovaru i 453. mbr u Srijemskoj Mitrovici. Oklopne brigade bile su: 1. okbr u Vrhnici, 4. okbr u Jastrebarskom, 211. okbr u Nišu, 243. proleterska okbr u Skoplju, 252. okbr u Kraljevu i 329. okbr u Banjaluci. Petogodišnjim planom razvoja (1990. - 1995.) OS SFRJ bilo je predviđeno do 1995. godine preustroj šest motoriziranih brigada u mehanizirane. Bile su to 8. proleterska mtbr iz Karlovca, 49. mtbr iz Sarajeva, 125. mtbr iz Titove Mitrovice, 140. mtbr iz Zagreba, 195. mtbr iz Maribora, 228. mtbr iz Postojne i 592. mtbr iz Kumanova.Oklopne jedinice Jugoslavenske narodne armije - JNA
Oklopne brigade - obr 1. oklopna brigada (Vrhnika) / VP 5312 / 5.vojna oblast / 14. korpus (Ljubljana) 4. oklopna brigada (Jastrebarsko) / VP 2465 / 5. vojna oblast / 10. korpus (Zagreb) - oklopni bataljon sa M-84 211. oklopna brigada (Niš) 3.vojna oblast / 21. korpus (Niš) 243. oklopna brigada (Skoplje) 3.vojna oblast / 42. korpus (Skoplje) 252. oklopna brigada (Kraljevo) 1. vojna oblast / 37. korpus (Užice) 329. oklopna brigada (Banja Luka) 1. vojna oblast / 5. korpus (Banja Luka)
Mehanizovane brigade - mbr 1.proleterska gardijska divizija
1. proleterska gardijska mehanizovana brigada (Beograd)
Ulazila je u sastav Gardijske mehanizovane divizije. U periodu jun / juli bila je raspoređena u širem rejonu Šida. Učestvovala je u borbama za Vukovar, odnosno većim dijelom prema Vinkovcima. Tokom 1992. iz naziva se izbacuje Proleterska. 2. proleterska gardijska mehanizovana brigada (Valjevo) 3. proleterska gardijska mehanizovana brigada (Požarevac) 12. proleterska mehanizovana brigada (Osijek) 1. vojna oblast / 17. korpus (Tuzla)
15. mehanizovana brigada (Priština) 3 vojna oblast / 52. korpus (Priština)
31. mehanizovana brigada (Dugo Selo) 5. VO / 32. korpus (Varaždin)
32. mehanizovana brigada (Varaždin) 5. VO / 32. korpus (Varaždin) 36. mehanizovana brigada (Subotica-Sombor) 1. VO / 12. korpus (Novi sad)
49. mehanizovana brigada (Lukavica-Sarajevo) 1.VO /
51. mehanizovana brigada (Pančevo) 1. VO - 1. oklopni bataljon opremljen tenkovima M-84
265. mehanizovana brigada (Bjelovar) / 5.VO / 32. korpus (Varaždin)
453. mehanizovana brigada (Sremska Mitrovica) 1. VO / 12. korpus (Novi sad)
Prve tri mehanizovane brigade, 12., 36. i 51., uvedene su 1969. godine u sastav JNA, što je bio početak mehanizacije Kopnene vojske kao "imperativ vremena" jer su takve postrojbe imale i "oružane snage potencijalnih agresora" na SFRJ. Oklopne i mehanizovane jedinice na manevru 'Sloboda-71 ' predstavljale su njegovu okosnicu i udarnu snagu KoV JNA, kako u napadnim, tako i u odbrambenim dejstvima". Proces mehanizacije u 80-tim godinama išao je "putem usporenijeg rasta tenkovskih jedinica uz postepeno zanavljanje zastarjelog tenkovskog fonda tenkovima iz domaće proizvodnje i ubrzanog porasta mehanizovanih jedinica". Za vojni vrh JNA upravo je mehanizovana brigada predstavljala ostvarenje želja, pokretno, žilavo i vatrom dojmljivo pješaštvo. Vrhunac mehanizacije je stvaranje Mehanizovanog korpusa, kao prve operativne postrojbe tog ranga, koja se u ustroju JNA zadržala vrlo kratko.
U drugoj polovini 80-tih po planu preustroja "Jedinstvo", napuštena je struktura divizija pukovskog sastava u korist korpusa brigadnog sastava. Izuzetak je uz partizanske (lake) divizije, bila 1 . proleterska gardijska mehanizirana divizija kao jedina divizija predviđena da preživi preustroj i koja je trebala biti najjača taktička postrojba JNA.
Po planiranom preustroju šest motoriziranih brigada je trebalo prevestu u mehanizovane. Bile su to 8. pmtbr iz Karlovca, 49. mtbr iz Sarajeva, 125. mtbr iz Titove Mitrovice, 140. mtbr iz Zagreba, 95. mtbr iz Maribora, 228. mtbr iz Postojne i 592. mtbr iz Kumanova.
Motorizovane brigade - mtbr
1. motorizovana brigada (Sveti Rok);
5. motorizovana brigada (Podgorica) - 1 oklopni bataljon T-34
6. motorizovana brigada (Doboj)
8. motorizovana brigada (Karlovac) - 1 oklopni bataljon (Logorište kod Karlovca)
9. motorizovana brigada (Zaječar)
11. motorizovana brigada (Drvar);
10. motorizovana brigada (Mostar) - 1 oklopni bataljon
12. motorizovana brigada (Našice)
13. proleterska motorizovana brigada (Ilirska Bistrica - granica Slovenije kod Rijeke) - 2 oklopna bataljona 14. proleterska motorizovana brigada (Ljubljana), prebačena u Zenicu poslije povlačenja JNA iz Slovenije 16. proleterska motorizovana brigada (Banja Luka) - 1 oklopni bataljon 24. motorizovana brigada
37. motorizovana brigada (Novi Pazar)
39. motorizovana brigada (Štip)
49. motorizovana brigada (Sarajevo)
73. motorizovana brigada (Koprivnica) - 1 oklopni bataljon
92. motorizovana brigada (Tuzla)
95. motorizovana brigada (Maribor)
125. motorizovana brigada (Peć-Titova Mitrovica) -u oklopnom bataljonu T-34 zamjenjeni sa T-55
139. motorizovana brigada (Pula)
140. motorizovana brigada (Dugo Selo-Zagreb)
169. motorizovana brigada brigada (Loznica) 180. motorizovana brigada brigada (Benkovac) - 1 oklopni bataljon 195. motorizovana brigada (Maribor) - 2 oklopna bataljona 221. motorizovana brigada (Knin) - 1 oklopni bataljon (Benkovac) 228. motorizovana brigada (Postojna-Pivka) - imala 2 oklopna bataljona
236. motorizovana brigada (Gospić)
253. motorizovana brigada (Ajdovščina-Vipava) - 1 oklopni bataljon - tenkovi T-34
257. motorizovana brigada () - 1 oklopni bataljon
327. motorizovana brigada (Derventa) - 1 oklopni bataljon
336. motorizovana brigada (Tuzla), formirana od ostataka 4.oklopne brigade iz Jastrebarskog nakon povlačenja iz Hrvatske
343. motorizovana brigada (Prijedor) 345. planinska brigada (Kranj)
395. motorizovana brigada (Brčko) - 1 oklopni bataljon
472. motorizovana brigada (Trebinje)
506. motorizovana brigada (Zrenjanin)
549. motorizovana brigada (Prizren) - 2 oklopna bataljona (jedan sa T-34, drugi sa T-55)
592. motorizovana brigada (Kumanovo) 622. motorizovana brigada (Petrinja) - 1 oklopni bataljon
150. mješovita artiljerijska brigada 580. mješovita artiljerijska brigada
1. mješovita protuoklopna artiljerijska brigada 102. mješovita protuoklopna artiljerijska brigada 158. mješovita protuoklopna artiljerijska brigada 288. mješovita protuoklopna artiljerijska brigada (Virovitica) 454. mješovita protuoklopna artiljerijska brigada (Vinkovci) 389. raketno-artiljerijska brigada
580. mješovita artiljerijska brigada (Karlovac)
Davor Marijan - Oklopno-mehanizirane postrojbe JNA u ratu U drugoj polovini 80-tih. po planu preustroja "Jedinstvo", napuštena je struktura divizija pukovskog sastava u korist korpusa brigadnog sastava. Izuzetak je uz partizanske (lake) divizije, bila 1. proleterska gardijska mehanizovana divizija kao jedina divizija predviđena da preživi preustroj j koja je trebala biti najjača taktička postrojba JNA. Druga mehanizovana divizija JNA, 32. u Varaždinu, tijekom 1988. poslužila je za preustroj u vjerojatno najjaču operativnu postrojbu JNA, Varaždinski (32. Korpus). Preustrojem je postupno gašen ustrojbeni oblik oklopnog puka čiji su oklopni bataljoni ugrađivani u sastav pješačkih (motoriziranih) brigada. Preustrojem je JNA imala tri kategorije OMP. Oklopne brigade su do preustroja načelno bile samostalne i vezane za zapovjedništva armija. Po preustroju dio je ušao u sastav korpusa, a dio je ostao vezan za Zapovjedništva vojnih oblasti kao pod stožerne vojišne postrojbe. Mehanizirane brigade su bile u sastavu korpusa i mehanizirane divizije. Oklopni bataljoni su ugrađeni u dio pješačkih i motoriziranih brigada radi neposredne potpore pješaštvu. Strana 17 Po unifikaciji brigada KoV, po uzoru na rješenja u Prištinskom (52.) korpusu,odluka je bila da se okbr sastoji od 3 okb i 1 mb, mbr od 2 okb i 2 mb, mtbr od 3 mtb i 1 okb, ili 2 mtb i 2 okb i samo izuzetno od 2 mtb, 1 okb i 1 mb, a pbr od 4 pb ili 3 pb i 1 okb. Oklopne brigade su imale tri oklopna i jedan mehanizirani bataljon, što je brojčano značilo da po ustroju imaju 104 tenka i 61 BVP M-BO, odnosno OT M-GO. Stvarna popunjenost bila je u rasponu od 90-94 tenka. Mehanizirane brigade sa dva oklopna i dva mehanizirana bataljona imale su ustrojbeno 83 tenka i 82 BVP. Osim 1. proleterske gardijske; 15. proleterske, 32. i 36. mehanizirane brigade, koje su imale stopostotnu popunu tenkova, ostale su imale 63 tenka.(25) 25) Načelno brojno stanje borbenih i neborbenih vozila na primJeru 4. okbr bilo je 581. Od toga 182 borbena i zapovjedna vozila i 399 neborbena. Brigada je imala 94 osnovna borbena tenka T-55 i M-84, 3 izvidnička tenka PT-76, 5 tenkova za izvlačenje (TZi), 4 tenka nosača mostova (TNM), 12 samohodnih haubica (SH 1 22 mm DS1), 12 samohodni protuzračnih topova ZSU 57/2, 6 lakih samohodni h sustava PZO S-lM, 66 oklopnih transportera i 8VP. 6 VBR 128 mm M-63, 7 zapovjednih prevožnjaka BTR, 3 izvidnička prevožnjaka BRDM-2, 6 zapovjednih topničkih prevožnjaka, 3 zapovjedna vozila ARP PZO, 6 minobacača 120 mm M-75, 4 protuzrakoplovna topa 20/1 mm, 58 protuoklopnih lansirnih oruđa POlO 9Kl'. MORH: Komanda 10. korpusa, Str. pov. br. 1 2/34-650, 17 .1,. 1991., Komandi 5. vojne oblasti, Izvješće. Sličan je sastav mehanizirane brigade, s tlm da ima uravnotežen odnos tenkova i borbenih vozila pješaštva.Po ratnom ustroju JNA je 1990. g. imala 3109 tenkova i 1822 borbenih vozila pješaštva, odnosno oklopnih prevožnjaka, a po mirnodopskom ustroju 1.148 tenkova i 1.013 borbenih vozila pješaštva. Vjerojatno je stvarno stanje bilo nešto manje jer je 5. vojna oblast 1989. imala 966 od ustrojbenih 997 tenkova, dok je oklopnih prevožnjaka, odnosno borbenih vozila pješaštva imala 562 od ustrojbenih 737. U predvečerje rata protiv Hrvatske, 1. siječnja 1990., JNA je imala u svom sastavu 6 oklopnih brigada "B", te 11 mehaniziranih brigada, od kojih je sedam bilo "A', tri "B" i jedna "R" klasifikacije. U sastavu 1. proleterske gardijske mehanizovane divizije bile su tri (1., 2. i 3.) proleterske gardijske mehanizirane brigade sa zapovjedništvima i glavninom snaga u Beogradu (1.), Valjevu (2.) i Požarevcu (3.). Samostalne mehanizovane brigade bile su: 31. mbr u Dugom Selu, 32. mbr u Varaždinu, 265. mbr u Bjelovaru, 12. pm br u Osijeku, 15. pm br u Prištini, 36. mbr u Subotici, 51 . mbr u Pančevu i 453. mbr u Sremskoj Mitrovici. Oklopne brigade bile su: 1. okbr u Vrhnici, 4. okbr u Jastrebarskom, 329. okbr u Banjaluci, 252. okbr u Kraljevu, 211. okbr u Nišu i 243. pokbr u Skoplju. U Hrvatskoj na području 5. vojne oblasti do sredine 1990. bile su četiri združene OMP, tri mehanizirane i jedna oklopna brigada. Mehanizirane brigade činile su udarnu snagu Varaždinskog korpusa. U Dugom Selu bila je 31. Mehanizirana brigada "R" klasifikacije. u Varaždinu 32. mehanizirana brigada "A" klasifikacije i u Bjelovaru 265. brigada "B" klasifikacije. Oklopni bataljon bio je u sastavu 73. mt br Koprivnica. Riječki (13.) korpus nije imao rodovsku OM postrojbu, no imao je u svom sastavu tri oklopna bataljona u sastavu motoriziranih brigada, od kojih je jedan bio na području Slovenije. Jedan oklopni bataljon bio je u 13. Proleterskoj mt br u Ilirskoj Bistrici, a dva su bila u 622. mtbr u Petrinji. Oklopni bataljon bio je i u sastavu 8. pmtbr "R" Karlovac iz sastava 6. proleterske pješadijske divizije. U sastavu Komande obrane grada Zagreba bio je 205. oklopni bataljun. U Jastrebarskom je kao vojišna podstožerna postrojba bila 4. oklopna brigada "B" klasifikacije. Oklopna brigada je imala u svom sastavu zapovjedništvo, dom zapovjednšva, 3 oklopna bataljuna. mehanizirani bataljun, mješoviti artiljerijski divizion, laki samohodni raketni divizon PZO. inžinjerijski bataljun. pozadinski bataljun. izvidničku četu. vod atomsko-biloško kemijske obrane!ABKO!. vod veze i vod vojne policije. Mehanizirana brigada je imala u svom sastavu zapovjedništvo. dom zapovjednBtva. 2 oklopna bataljuna. 2 mehanizirana bataljuna, mješoviti artiljerijski divizion. mješoviti protuoklopni artiljerijski divizion, laki samohodni raketni divizon PZO, inžinjerijski bataljun. pozadinski bataljun. izvidničku četu, vod atomsko-biloško kemijske obrane. četu veze i četu vojne policije. U dijelu Hrvatske u nadležnosti 1. vojne oblasti oklopništva je bilo u Osijeku gdje je bila 12. pmbr "A' klasifikacije Tuzlanskog (17.) korpusa. U blizini Slavonskog Broda Korpus je imao u Derventi oklopni bataljun u sastavu 327. mtbr i u Brčkom u sastavu 395. mtbr. Kninski (9.) korpus Vojnopomorske oblasti imao je u svom sastavu jedan oklopni bataljun u 180. mtbr Benkovac. Vjerojatno je u Istri oklopni bataljon bio u sastavu 139. mtbr. U bliskom zaleđu Hrvatske, u Trebinju, 472. mtbr od 1989. je vjerojatno imala mehanizirani bataljon. U Mostaru u sastavu Sarajevskog (4.) korpusa bila je 10 . mtbr sa oklopnim bataljonom. Banjalučki (5.) korpus imao je u svom sastavu 329. oklopnu brigadu i oklopni bataljon u 16. pmtbr Banja luka. Na području korpusa bio je i Školski centar OMP. Jak potencijal imao je Novosadski (12.) korpus u zapadnoj Vojvodini sa 36. mbr u Subotici i 453. mbr u Sremskoj Mitrovici. 24.strana Napad pobunjenih hrvatskih Srba 1. aprila 1991. na Policijsku postaju u Pakracu bio je znak za izlaz oklopno-mehaniziranih postrojbi JNA izvan vojarni. Pobunu u Pakracu slomila je 2. aprila specijalna postrojba Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Istog je dana u Pakrac stigao oklopni bataljon 265. Mehanizirane brigade i četa 288. mpoabr iz Virovitice, a Zapovjedništvo Varaždinskog korpusa postavilo je u gradu i svoj IZM. Događaj je prošao bez većih sukoba, iako je JNA bila pripravna za uporabu oklopno-mehaniziranih i motoriziranih postrojbi iz Banjaluke, Našica i Petrinje.GG Bila je to prva uporaba oklopno-mehaniziranih sastava na stvaranju stanja koje je od strane armije zvano "tampon" zona. Radilo se o demonstraciji sile što je do početka srpnja 1991 . osnovna značajka angažmana JNA. Tenkovi i druga oklopna vozila postavljani su u zonu razdvajanja izmedu sukobljenih "strana" i u ophodnjama su krstarili po širem području. Zahvaljujući oklopu bila je to učinkovita zadaća, sve dok sukobljene strane nemaju na raspolaganju protuoklopno oružje (MUP RH), ili ga ne žele uporabiti protiv JNA, što je bio slučaj s pobunjenim hrvatskim Srbima. Krajem ožujka paramilicijske skupine pobunjenih hrvatskih Srba postavile su barikade na prometnici Slunj - Titova Korenica. Specijalna policija MUP-a uspješno je intervenirala a njeno dalje uredovanje spriječio je dolazak oklopnih postrojbi JNA iz 1. i 5. vojne oblasti. Bilo je to ponavljanje taktike već viđene kod Pakraca. Razlika je bila samo u veličini područja koje je stvavljeno pod tampon zonu. S obzirom da su postrojbe 5. vojne oblasti na području Plitvica postavile "tampon" zonu, s tim je cijela Kninska krajina i područje Like s većinskim srpskim pučanstvom dobilo "čuvara" koji je sprječavao djelovanje postrojbi MUP-a Republike Hrvatske i omogućavao dalnji razvoj i ustrojavanje paravlasti pobunjenih Srba. Veliki dio zadaće dodijeljen je oklopno-mehaniziranim sastavima. Iz 5. VO na području Plitvica bile su dvije satnije (oklopna i mehanizirana) iz sastava 4. okbr. Kninski korpus je za zaprečavanje odigao relativno skromno oklopniJtvo s kojim je raspolagao. Oklopni bataljun 221 . mt br pridodan je 180. mtbr radi zaprečavanja u području rijeka Zrmanja - rijeka Krka. Nakon intervencije na Plitvicama, borbena skupina 329. okbr bila je konstantno razmještena na južnom dijelu područja Banovine uz rijeku Savu. Sjeverno od nje, centar Banovine nadzirao je oklopni bataljun 51 . mbr opremljen tenkovima M-84. Koncem lipnja, u Dvoru na Uni, "tampon" ulogu imala je mehanizirana postrojba iz 329. oklopne brigade, na području Banovine i Glini i na smjeru do Dvora na Unil bio je 1 . oklopni bataljun 51 . mehanizirane brigade pridodan 622. mtbr. Sukob u Sloveniji je brzo i bez većih borbi završen i imao je za posljedicu povlačenje JNA iz Slovenije. Za Hrvatsku to je značilo da se tehnički potencijal JNA izvlači iz Slovenije i razmješta na područja s kojih će nešto kasnije uslijediti udar na nju. Plan je predviđao da se najjača postrojba JNA iz Slovenije, 1. oklopna brigada iz Vrhnike izmjesti u Banjaluku što je dijelom i učinjeno. Strana 38 Od 11 mehaniziranih i 6 oklopnih brigada koliko je imala JNA, u agresiji na Hrvatsku vojni je vrh angažirao 10 mehaniziranih i 4 oklopne brigade. Izvan borbenih djelovanja ostala je 15. pm br u Prištini, i 243. okbr u Makedoniji. U Sloveniji je ostala glavnina 1. oklopne brigade. Do kraja rujna 1991. hrvatska strana je uspjela zarobiti 32. mbr, glavninu 265. mbr, oklopnu bojnu 73. mtbr i mehaniziranu bojnu 12. pmbr. Preostale rodovske postrojbe, glavnina 4. ok br i 140. mbr bile su blokirane u vojarnama Jastrebarsko, Zagreb i Dugo Selo. pa je njihova uloga svedena na vezivanje dijela hrvatskih snaga za sebe. što je za JNA bila nepovoljnija opcija. Glavnina OMP, sedam mehaniziranih i dvije oklopne brigade bile su u istočnoj Slavoniji i Baranji. u sastavu najjače napadne skupine JNA. Koncentracija OMP ekvivalenta dvije md ili dva MK u skladu je s načelima uporabe OMP, jačina udara bila je u izravnoj vezi s koncentracijom snaga. Koliko snaga, tolika snaga udara.
|
|
|
Post by kulinban on Nov 16, 2023 10:43:48 GMT
Jugoslavenska narodna armija u agresiji na Republiku Hrvatsku 1990.-1992. godine DAVOR MARIJANMinistarstvo obrane, Zagreb, Republika Hrvatska Pobjeda Hrvatske demokratske zajednice (dalje HDZ) na prvim slobodnim izborima u travnju 1990. u Hrvatskoj, bio je znak za mijenjanja savezne oružane sile u hrvatski put prema suverenosti. Samo nekoliko dana prije nego πto je HDZ preuzeo vlast u Hrvatskoj, JNA je 23. maja 1990. oduzela oružje Teritorijalne obrane SocijalistiËke Republike Hrvatske i pohranila ga u svoja skladiπta. Izvrπeno je to na osnovi naredbe načelnika Generalπštaba Oružanih snaga SFRJ od 14. svibnja 1990. “radi sigurnog smještaja i čuvanja naoružanja i municije Teritorijalne odbrane”. Oduzimanje oružja bilo suprotno službenom konceptu opštenarodne obrane i odnosu prema TO kao ravnopravnoj komponenti oružanih snaga i izvrπeno je bez odobrenja Predsjedniπtva SFRJ.17 General armije Kadijević postupak je pravdao tvrdnjom da je oružje isključivo u nadleænosti vojske, a ne Republika, koje na to nemaju pravo. Umirivao ih je da postoji mogućnost da se oruæje vrati, ako Republike osiguraju “dobre uslove zaπtite”. Oduzimanje oruæja teritorijalne obrane pratile su organizacijskoustrojbene promjene u 1. i 5. vojnoj oblasti i Vojnopomorskoj oblasti. Pobuna hrvatskih Srba u ljeto 1990. otvorila je krizu u Republici Hrvatskoj. Policijska postaja Knin 3. srpnja 1990. odbila je posluπnost Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske. U okolici Knina 17. kolovoza zapriječili su prometnice naoružani civili srpske nacionalnosti. Pokušaj specijalne postrojbe Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske da intervencijom u Kninu pobunu uguši u njezinom začetku spriječila je JNA, koja se odmah prvog dana izlaska naoružanih lokalnih Srba na cestu stavila na njihovu stranu. Savezni Sekretarijat za narodnu obranu SFRJ priopćuje da je razlog interveniranja Ratnog zrakoplovstva bio let hrvatskih helikoptera mimo najave i odobrenog koridora. Taj atak na suverenitet Republike Hrvatske dobio je snažnu potporu od Srba u Bosanskoj krajini i Srbiji na mitinzima uz pozivanje na oružje.
Kratkotrajni rat u Sloveniji počeo je u jutro 27. juni 1991. kada je JNA pokrenuta da zaposjedne granicu sa Slovenijom i uspostavi nazočnost federalne policije i carine na granici. Sukob je brzo i bez većih borbi završen i imao je za posljedicu povlačenje JNA iz Slovenije. Za Hrvatsku to je značilo da se tehnički potencijal JNA izvlači iz Slovenije i razmješta na područje Bosne i Hercegovine i Srbije u susjedstvu. Dok je trajao sukob u Sloveniji na “takozvanim administrativnim granicama” Hrvatske i Srbije stacionirane su oklopno-mehanizirane postrojbe 1. Vojne oblasti. Njihov operativni razvoj bio je nedvojbena demonstracija sile kojom je hrvatskim oružanim snagama naglašen nesrazmjer u količini i vrsti naoružanja. Naglašena dopuna prijetnje bilo je zauzimanje mostova preko Dunava, posljednje prirodne prepreke koja je odvajala Hrvatsku od Srbije. Zapovjednik 12. korpusa general major Mladen Bratić izjavio je početkom srpnja da su imali “dosta najava nekih ekstremista da će srušiti most i na taj način nas sprečiti u izvrπavanju zadataka u sprečavanju međunacionalnih sukoba. Zato držimo i jednu i drugu stranu svih mostova koji se nalaze između Vojvodine i Hrvatske”. Zauzimanjem mostova poslana je poruka da srpske tenkove od Hrvatske ne dijeli više rijeka Dunav kao velika prirodna prepreka. Na granicu oko Šida razmještene su dvije brigade, 1. proleterska gardijska mehanizirana iz Beograda i 453. mehanizirana iz Sremske Mitrovice. Baranju i most između Bezdana i Batine zauzela je 36. mehanizirana brigada iz Subotice, a most i πiže područje oko Bogojeva 51. mehanizirana brigada iz Pančeva.54 Most na Dunavu, između Iloka i Bačke Palanke zauzela je postrojba iz sastava 12. korpusa. U gradu Osijeku 12. proleterska mehanizirana brigada dijelom snaga se utvrdila u vojarni, a dijelom je zauzela prometnice koje izvode iz grada, pod izgovorom “da je takva zamisao navodne vežbe”. Stavljanje težišta djelovanja na oklopne i mehanizirane postrojbe demonstrirao je načelnik Generalštaba general Adžić početkom kolovoza 1991. prigodom obilazaka upravo takvih sastava, dijelova 1. proleterske gardijske mehanizirane brigade u okolici Sremske Mitrovice i 329. oklopne brigade u Banjaluci, što je medijski napadno popratio vojni tisak. U borbama za Vukovar sudjelovale su glavninom ili manjim dijelom 1. gardijska proleterska mehanizirana divizija, 12., 36., 51. i 453. mehanizirana brigada, Gardijska motorizirana brigada, 80. motorizirana brigada, 211. i 252. oklopna brigada, 20. partizanska brigada, 16. mješovita artiljerijska brigada, 63. padobranska brigada, postrojbe srbijanske TO iz Sremske Mitrovice, Kragujevca, dobrovoljačke postrojbe iz Beograda, Novog Sada, Rume, Inđije, Sombora, Smedereva i Smederevske Palanke. Od lokalnih pobunjenih Srba sudjelovale su skupine iz Negoslavaca i Vukovara. Južno i jugoistočno od snaga 12. korpusa napadala je elitna postrojba federalne vojske, 1. proleterska gardijska mehanizirana divizija ojačana 252. oklopnom brigadom iz Kraljeva. Agresiju na Slavoniju počela je krajem rujna kada je njezina 3. proleterska gardijska mehanizirana brigada iz područja Ilača-Orolik-Čakovci izvrπila napad prema Vinkovcima. “Za samo tri dana oslobodili smo sva sela između Šida i Mirkovaca”, hvalio se kasnije njezin zapovjednik. Gardijska divizija je do početka listopada izbila na šire područje Vinkovaca. U listopadu je s 252. oklopnom brigadom i dobrovoljačkim odredima “Šumadija” i “Lepenica” zauzela sela Dželetovce, Bapsku i Šarengrad. Zapovjednik divizije general major Dragoljub Aranđelović dajući intervju glasilu Narodna armija pohvalit će se da je njegova postrojba “Očistila i čvrsto drži prostor između Dunava i Bosuta, te da se u tom rejonu počinju da se formiraju i organi vlasti”. Taj izraz iskrenosti jasno je izricao bit zadaće JNA. Etnički očistiti hrvatsku zemlju od Hrvata i ostalih nesrpskih narodnosti i uspostaviti srpske organe vlasti. Najbolji primjer djelovanja 1. proleterske gardijske mehanizirane divizije svakako je Ilok koji je ona etnički očistila, o čemu svjedoči i “sporazum” načinjen 14. listopada 1991. u Šidu.
Na samom kraju 1991. godine, 30. prosinca, izvršen je novi preustroj JNA po kojem je dokinuta 5. vojna oblast. Ustrojena je 2. vojna oblast sa sjedištem u Sarajevu. U njezin je sastav ušao 10. korpus iz bivše 5. vojne oblasti, te 4., 5., i 17. korpus iz 1. vojne oblasti, kao i 9. korpus iz bivše Vojnopomorske oblasti. U sastav 10. korpusa ušle su tri operativne grupe, 6. u Lici, 7. na Banovini i 8. na Kordunu, koje su nastale preustrojem 1. i 3. operativne grupe. Oružane snage JNA na području istoËne Hercegovine i Crne Gore orijentirane pema jugu Hrvatske ušle su u sastav 4. vojne oblasti.
Ratni put mehanizovanih i oklopnih brigada JNA, priblizna rekonstrukcija: 1.Proleterska gardijska mehanizovana brigada: Ulazila je u sastav Gardijske mehanizovane divizije. U periodu Jun / juli bila raspoređena u širem rejonu Šida. Učestvovala je u borbama za Vukovar, odnosno vecim delom prema Vinkovcima. Tokom 1992. iz naziva se izbacuje -Proleterska Gardijska, u ulazi u sastav mehanizovanog korpusa, koji je u daljim reformama rasformiran.. 2.Proleterska mehanizovana brigada: takođe je u sastavu 1.Proleterske Gardijske mehanizovane divizije učestvovala u opercijama u Istočnoj Slavoniji. Neslavno su se pokazali rezervni vojni obveznici ove jedinice iz Valjeva, jer je došlo do masovnih dezertiranja i neposlušnosti. Kasnije je od glavnine ove brigade nastala 20.mtbr, takođe u Valjevu. 3.Proleterska mehanizovana brigada: ''Vatreno krštenje'' je imala 20. septembra kod Tovarnika. Krajem septembra 1991. god ova brigada započinje napad na Vinkovce iz pravca Ilaca - Orolik - Čakovci, u sadejstvu sa 1.pgmbr.
51. Mehanizovana brigada (Pančevo): U aprilu 1991. god oklopni bataljon ove jedinice biva upućen u Petrinju u sastav 622.mtbr, a kasnije u avgustu angažuje se u borbama oko Gline. U borbama u kojima je uzeo učešća ovaj bataljon je bio neubičajeno efikasan u odnosu na druge jedinice JNA. Ovaj bataljon sa tenkovima M-84 je i ostao na tim prostorima, ušavši u sastav Vojske R. Srpske Krajine. U julu ova brigada je obezbedjivala most i širi rejon Bogojeva, a u avgustu se značajnije angažuje u borbama za Dalj, Ernestinovo i Aljmas, te glavninom napreduje prema Bijelom Brdu. Tokom septembra izvodi niz napada na Borovo Naselje. Prilikom povlacenja JNA iz Hrvatske, ova brigada se dislocira u Novi Sad. Kasnije je rasformirana. 36. Mehanizovana brigada (Subotica): U aprilu 2.mehanizovani bataljon ove brigade biva upućen u Istočnu Slavoniju, u rejon Vinkovaca. U julu ova jedinica je bila u Baranji i obezbeđenju mosta na Dunavu, između Bezdana i Batine. Aktivno je učestvovala u borbama za osvajanje Vukovara, u sastavu OG ''Sever''. Ova jedinica je kasnije, u Vojsci Jugoslavije, postala oklopna brigada. Rasformirana je tokom 2006.god. 453. Mehanizovana brigada (Sremska Mitrovica): Aprila i iz ove brigade biva upućen prvi mehanizovani bataljon u širi rejon Vinkovaca. Tokom juna / jula meseca ova jedinica je bila u rejonu Šida, neposredno uz granicu sa Hrvatskom. Aktivno je učestvovala u bici za Vukovar, u sastavu OG ''Jug''. Prilikom povlačenja JNA iz Bosne maja 1992., jedan bataljon ove brigade ostaje u toj republici. Kasnije je preformirana u oklopnu brigadu, da bi 2004.god ponovo postala mehanizovana. Rasformirana je tokom 2006.god. 12. Mehanizovana brigada (Osijek): Je sredinom godine jednim delom bila angažovana na obezbeđenju garnizona u Osijeku, a drugim delom na kontroli prilazima gradu. Učestvovala u borbama oko Osijeka. Hrvatske snage su uspele da zaplene jedan izdvojeni mb ove brigade u Našicama. Kasnije je usla u sastav Novosadskog korpusa. 265. Mehanizovana brigada (Bkelovar): Je u avgustu jednim delom bila angažovana u Okučanima. Glavnina ove brigade biva zarobljena osvajanjem Bjelovarskog garnizona. Borbena grupa angazovana u Z. Slavoniji kasnije je usla u sastav 16. mtbr Banjalučkog korpusa. 32. Mehanizovana brigada (Varaždin): Kompletna brigada je zarobljena prilikom predaje Varaždinskog garnizona oktobra meseca. Između ostaloga predata su 74 tenka T-55, 71 OT, 2 PT-76, 2TNM, 5 TZI. 140. Mehanizovana brigada: Tokom 1991. god nastala je združivanjem 140. mtbr "B" i 31.mbr "R' klasifikacije. Izvučena je na teritoriju BiH gde je rasformirana, a tehnika je dodeljena 49.mtbr, sarajevskog korpusa, a manjim delom 14.mtbr, tuzlanskog korpusa. 15. Proleterska mehanizovana brigada (Priština): U sastavu 52. Prištinskog korpusa. Nakon povlačenja JNA iz Makedonije preformirana je u oklopnu brigadu. Odlično se pokazala tokom ratne 1999. god, kada je i pored vazdušne prevlasti NATO avijacije gubi samo 1 tenk. Tokom formiranja Vojske Srbije ova jedinica je ugašena. 1. Oklopna brigada (Vrhnika): Većim delom je ostala u Sloveniji (57 tenkova M-84), na osnovu dogovora slovenaćkih vlasti i JNA, uz posredovanje međunarodne zajednice. Manji delovi su dislocirani u Banjalučki korpus, u sastav 329.okbr. 4. Oklopna brigada: Ratni put 4. Oklopne brigade 211. Oklopna brigada (Niš): Krajem septembra 1991.god i ova jedinica ulazi u Istočnu Slavoniju. Posle rata je to uvek bila elitna jedinica Vojske Jugoslavije. Tokom NATO intervencije kompletna brigada je dislocirana na Kosovo, i rasporedjena je u centralnom delu Kosova. Tokom formiranja Vojske Srbije, 2006.god., posluzila je kao osnova za 3.brigadu KoV-a. 243. Oklopna brigada (Skoplje): U ratu je delimično upotrebljena.. Prilikom povlačenja snaga JNA iz Makedonije premeštena je u Uroševac. Predajom dela tehnike u 15. mehanizovanu brigadu, ona postaje mehanizovana, a 15. brigada oklopna. Tokom rata 1999. odlicno se pokazala, naročito njen PVO divizion. Planom je bila predviđena za zatvaranje Kacanicke klisure, tj. pravca koji je iz Skoplja vodio prema centralnom Kosovu. Na osnovu Kumanovskog sporazuma u sklopu povlacenja Pristinskog korpusa sa Kosova, ova jedinica se izmesta u Vranje. Aktivno je ucestvovala u obezbedjenju kopnene zone bezbednosti, sve do 2004. god kada je rasformirana. 252. Oklopna brigada (Kraljevo) Početkom ratnih dejstava u Istočnoj Slavoniji, pridodaje se 1. Prolet. meh. diviziji i ucestvuje u bici za Vukovar. Pocetkom oktobra zauzima naselje Marinci i preseca koridor Vinkovci - Vukovar. Pokusaj proboja je sa Hrvatske strane izveden 13. oktobra i znacajan je i po tome da su po prvi put korisceni tenkovi zaplenjeni od JNA, ali u na brzinu organizovanom napadu, ceta tenkova T-55 je frontalno napala ukopane tenkove M-84, prilikom cega su unistena 2 i ostecena 3 hrvatska tenka. Oficiri i vojnici ove brigade su se dokazali tokom ratne 1991. god, kada je kompletna brigada prebacena iz Kraljeva na Kosovo, bez ijednog ljudskog i materijalnog gubitka, u uslovima apsolutne vazdusne premoci NATO snaga Tokom formiranja Vojske Srbije, 2006.god., posluzila je kao osnova za 2.brigadu KoV-a. 329. Oklopna brigada (Banja Luka): Borbena upotreba je verovatno započeta jos tokom prvih sukoba na Plitvicama u martu 1991. god., kada je angažovan mehanizovani bataljon. Delimicno je popunjena delovima 1.okbr., koja je povučena iz Slovenije. Takođe je tokom 16. avgusta uzela učešća u borbama kod Okučana, a kasnije u zahvatu auto puta Zagreb - Beograd u nastojanjima da deblokira jedinice JNA u Đakovu i Našicama. Tokom oktobra ova jedinica prelazi u odbranu i uglavnom se angažuje za direktnu podršku pešadiji. Početkom 1992. god angožovane snage Banjalučkog korpusa u Posavini i Z. Slavoniji imale su 99 tenkova T-55, 26 M-84, 17 T-34 i 23 BVP. Jedna četa je učestvovala u borbama na Kordunu. Aktivno je učestvovala u Bosanskom ratu, gde je označena kao 1., da bi krajem rata postala 101.Ok.Br. -----
Ostatak Varaždinskog korpusa, 265. mehanizirana brigada sa Zapovjedništvom 73. motorizovane brigade i dalje je morala uporno braniti vojarne u Bjelovaru i Koprivnici, izvući snage iz Koprivnice i spojiti ih s dijelovima iz Bjelovara. Zatim izvršiti proboj pravcem Bjelovar - Grubišno Polje- Daruvar i spojiti se sa snagama Banjalučkog korpusa koje djeluju iz dubine i u čiji su sastav trebale ući.us Nekoliko dana kasnije, posade u Bjelovaru i Koprivnici podijelile su sudbinu glavni ne Varaždinskog korpusa, pa je brojno stanje mehaniziranih brigada JNA svedeno na devet.
Pokušaj proboja OG-l prema Zagrebu na pravcu Bačuga - Petrinja - lekenik nije uspio, pa ona preuzima zadaću držanje postava na širem području Karlovca i rijeci Kupi. Nakon izvlačenja, dvije pričuvne mtbr u Srbiju, njihove su postave preuzele dvije motorizirane brigade "A' klasifikacije iz Srbije i Makedonije. Od oklopništva iz Petrinje, kao i iz izvučenog iz vojarne logorište, ustrojeno je oklopništvo OG-l s 3 okb u mtbr, samostalni okb i četiri samostalne tč mješovitog sastava u četiri brigade TO pobunjenih Srba. Ukupno je bilo 149 oklopnih borbenih sredstava u OG-l.1 Oklopništvo je u načelu korišteno kao sredstvo potpore na nižim taktičkim područjima obrane (desetina-vod-četa). Ono tako dobija zadaću protuoklopne obrane i pretvara se u puko sredstvo podrške, samohodni top. Izuzetak je bio oklopni bataljon tenkova M-84 iz 51. mbr koji je stavljen pod izravno zapovjedništvo OG-l. kao interventna pričuva OG.
Kninski korpus do ljeta 1991. u svom sastavu nije imao rodovsku OM postrojbu. U 221 . mtbr bili su okb i mb, a u sastavu 180. mtbr okb. Zastarjeli tenkovi T-34 prebačeni su s otoka Visa u Benkovac, ugrađeni u sastav 1 80. mtbr, stavljeni u funkciju i izobrazbu. U rujnu Korpus je pojačan sa 9. okb iz sastava 10. mtbr s tenkovima T-55 i 1O. okb. s tenkovima T-72, M-84 i BVP M-80. Dogradnjom Kninskog korpusa, reaktivirana je 316. mtbr za koju je po novom ustroju bio predviđen oklopni bataljun T-34 ili T-35. Krajem siječnja, dovršen je ustroj brigade koja je u svom sastavu imala okb sa dvije čete T-55 i četom OT M-GO.
Komanda 1. OG, Referiranje. Tenkova je bilo 105 (65 T·55, 26 M·84, 13 T·34 i 1PT·76), 35 OT (13 BVP, 6 OTM·GO, 11 BROM-2 i S BTR·SO) 6 TZI i 3 TNM.
U napadu na Šibenik /operacija "Obala·91"/, Kninski korpus je angažirao 63 tenka i 45 OT i BVP, od čega na glavnom pravcu napada 40 tenkova i 4S OT·BVP. Prema njihovoj procjeni, HV nije imala ništa od OMP. Na području like i južnog dijela Korduna u sastavu Operativne grupe-3 (OG· 3) bili su manji dijelovi 4. i 329. okbr. OG·3 je imala u svom sastavu Taktičku grupu 2 koja je objedinjavala borbena djelovanja na širem području Slunja. U njenom sastavu je bio oklopni bataljon 4. okbr sastavljen od tenkova M·84, T-55 i OT M·60. U sastavu 6. ličke divizije bio je ustrojen oklopni bataljun od 16 tenkova i 5 OT M·60 iz ustrojbenog sastava 4. i 329. okbr.' Po ocjeni zapovjednika 6. ličke divizije, oklopni bataljon nije korišten po načelima uporabe.
|
|
|
Post by kulinban on Nov 20, 2023 21:00:03 GMT
Broj tenkova M-84 i T-72 u JNAwww.paluba.info/smf/index.php?topic=14322.0;wap2Prvi takav tenk (po nekim podacima dva) verzije T-72M prozveden 1979, prepoznatljiv po karakterističnim štitnicma sa strane, primljen je pančevačkoj tehničkoj bazi 1979, a prebačen je 1980.godine u Banja Luku. Ako su nabavljen dva tenka, logično bi bilo da je drugi predat fabrici radi osvajanja proizvodnje. Sledeća partija od 8 ili 10 komada (2064X), prepoznatljiva po tome što nema bacače dimnih kutija na kupoli niti štitnike sa strane, stilga je u Jugoslaviju 1981.godine, takođe preko Pančeva. Svi ovi tenkovi su bili uvedeni u upotrebu kod ŠCOMJ u Banjaluci, ali je u kasnijem periodu deo njih predavan preduzeću „Đuro Đaković“, odnosno VTI ili TOC-u radi ispitivanja. U toku osvajanja licencne proizvodnje u SFRJ, izvrsena je nabavka količine tenkova T-72M: beogradski 1. oklopni puk je dobio formacijskih 63 (64?) tenkova, koji su svi bili proizvedeni 1982.godine, i jednu manju količinu proizvedenu 1983. godine (brojevi 2089X, 209XX). M-84Izgradnja ovog tenka koji je na svojevrstan način obilježio ratove na prostoru bivše Jugoslavije 90-ih godina, započela je sredinom 70-ih godina prošlog stoljeća. Vojni vrh JNA donio je odluku da se nabavka novih tenkova ne može odlagati s obzirom na to da je 35 posto tenkovskog parka otpadalo na stare T-34 modele, a jedini noviji modeli su bili tenkovi T-55 koji su već tada bili stari oko 20 godina. Tenkovski model koji je zainteresirao vojne stručnjake JNA bio je T-72 kojeg je proizvodio Sovjetski Savez (SSSR). Ali iz Moskve je izričito poručeno da pregovori o prodaji licence za proizvodnju tog modela ne dolaze u obzir.
Tek poslije intervencije na najvišem nivou, SSSR je primio grupu stručnjaka iz Jugoslavije kojima je bio prikazan T-72. Šturi prikaz tenka obavljen je u vojnoj akademiji Vistrel, 30 kilometara od Moskve. Nakon demonstracije, utisci stručnjaka bili su neujednačeni, ali konačni zaključak bio je da je to najbolji tenk i da se može na osnovu licence proizvoditi u Jugoslaviji, pojasnio je za Faktor profesor doktor Berko Zečević, šef Odsjeka za obrambene tehnologije na Mašinskom fakultetu u Sarajevu.
Vlasti u Beogradu su odlučile da kupe licencu tenka T-72, ali je SSSR odbio taj zahtjev. Nakon toga je intervenirao predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito tijekom posjete Moskvi kod generalnog sekretara Centralnog komiteta Komunističke partije SSSR-a Leonida Brežnjeva. U konačnici dogovor je postignut, a licenca na razdoblje od deset godina je Jugoslaviji prodata za 39 milijuna dolara.
Sljedeći korak je bio dogovor o tome koje tvornice će proizvoditi tenk pri čemu je svaka republika za sebe željela da prigrabi što veći procenat učešća u proizvodnom procesu. Neizvjesno je bilo i tko će biti finalista proizvodnje, a u konkurenciji su se našli tvornica Đure Đakovića iz Slavonskog Broda, Goša iz Smederevske Palanke i Mašinski institut iz Niša. – Neka bude kako stručnjaci kažu. A što se tiče finaliste tenka, pošto stručnjaci tvrde da sva tri poduzeća imaju približno iste uvjete proizvodnje, a kako Hrvatska ima najmanji procenat angažovanja na vojnim programima, neka finalista tenka bude u Hrvatskoj, pa da sa tim završimo – glasila je presuda Tita u ovom slučaju međurepubličkih svađa.
O kako složenoj operaciji proizvodnje se radilo govori i podatak da je na primjer samo za izradu oslona točkova tenka morala biti izrađena posebna presa sile 30 tisuća tona sa pratećim presama od 5 i 10 tisuća tona. U tom periodu u Evropi je postojala samo jedna presa koja je odgovarala tim specifikacijama, a u slučaju Jugoslavije, ta presa se počela graditi u Aluminijskom kombinatu u Podgorici. Dokumentacija koja je pristigla iz SSSR-a bila je nepotpuna jer nije obuhvatala tehnološku dokumentaciju, a iz Moskve je u Jugoslaviju dopremljeno 120 tisuća strana A4 formata konstrukcione dokumentacije koja je skupa težila 20 tona. Obrada i prijevod licencne dokumentacije koštala je 7 milijuna dolara, izrada specijalnih alata 121 milijun dolara, a iznos ukupne investicije u privredu je koštao oko 2,9 milijardi dolara. U konačnici, troškovi osposobljavanja za početak proizvodnje tenkova su koštali 3,08 milijardi dolara, a u proizvodnom procesu je sudjelovalo 240 tvornica, a posredno još oko 1.000 radnih organizacija.
Proizvodnja testnog modela je napokon započela i prvi prototip nazvan M-84 dovršen je u travnju 1983. godine. U narednim godinama on se unapređivao, a javnost je sa postojanjem ovog tenka upoznata 9. maja na vojnoj paradi u Beogradu kada je ulicama prošao svečani ešalon tenkova M-84.
Proizvodnja jednog tenka je koštala 700.000 dolara, a nakon parade 1985. godine započela je i serijska proizvodnja. U naredne tri godine proizvedeno je 370 tenkova M-84 u četiri serije, a tokom tog perioda napravljeno je i 150 primjeraka M-84AB za kuvajtske oružane snage. Ukupno je iz hala izašlo oko 650 komada u svim verzijama.
Jugoslavenski model tenka se u odnosu na sovjetski T-72 razlikovao u poboljšanoj verziji motora, novom sistemu za gašenje požara, većoj vatrenoj moći, preciznijem gađanju u pokretu na daljinama kao i nizom drugih poboljšanja.
U 1983 proizvedeno 5 prvih primeraka označenih 001-005, koji uglavnom nisu korišćeni kasnije u borbenim jednicama već za razvoj i obuku nego kod VTI, TNC, TRZ Hadžići i preduzeća Đuro Đaković. Potom je usledila proivodnja nulte serije (označene brojevima 2105X) kojih je moglo da bude 10 komada, i potom od 1985 do 1991. serijska proizvodnja. Prema dodeljenim brojevima pokušali smo da rekonstruišemo proizvodnju: u prvoj verziji sa preklopnim meteo senzorom i IC reflektorima identifikujemo 48 (49) komada (21061-21108) proizvedenih u seriji od oko 12 1985 i preostali 1986. Potom tenkovi druge i treće serije, bez IC reflektora i sa različitim meteo senzorima u količini do oko 310 komada (21110-21410>), i konačno oko 64+ komada verzije M-84A (<21418-21481>) proizvedenih 1989-1991. godine. Sve ukupno dodeljeno je najmanje 431 broj (21051-21481>). Ovaj zbir daje najmanje 436 primeraka korišćenih u JNA do izbijanja rata 1991. godine.Iz te količine jedan manji kontigent upućen je u Kuvajt, a 1 (ili 2) poslati su u SSSR. General Milisav Đorđević u svom istrazivanju (Rukopis gen. M. Đorđević, Stvaranje i razvoj OMJ...) došao je do sledeće dinamike proizvodnje tenkova do 1988.godine do kada je „proizvedeno 370 objekata“ 5 vozila iz probne partije 1984. god., 10 iz «0» serije i 14 iz prve serije 1985. god., 101 tenk iz I i II serije 1986. god., 120 komada iz II i III serije i stok rezerve, 1988. god. 120 vozila iz III i IV serije. Razvijen je kapacitet proizvodnje za 130 tenkova godišnje sa dinamikom po 100 do 130 godišnje, tako da se 1995. godine završi proizvodnja 1.000 tenkova za JNA a dalje je licencodavac odobrio proizvodnju za prodaju ino-kupcima. Međutim, 1989. god. odobrena je isporuka Kuvajtu oko 215 tenkova.“ Vladimir Ivanović: I otprilike bih sad ja trebao da nešto napišem. Prototip 1 komad završeno ispitivanje u aprilu/maju 1983 godine. Probna partija 5 komada. Kasnije prepravljeni u učila. Nulta serija 10 komada. Prepravljeni u učila, nekoliko komada korišteni u Zalužanima za obuku vozača. Prva serija. 55 komada. To su oni sa preklapajućim meteosenzorom A20XMBL. Od toga je 47 komada isporučeno u VP8977 Kraljevo. Tenk br.16 iz prve serije je bio poslat u SSSR na ispitivanje, ali je kasnije vraćen, te je raspoređen u VP 2908. SSSR-u je kasnije isporučen tenk iz druge serije. Ne sjećam se broja. Tenk br. 55 iz ove serije je rađen kao komandni, ali nije završen od strane VTI-a zbog početka rata u SFRJ. Došao je u moje ruke. Napravio sam od njega linijski tenk sa dvije radio stanice, jedna velike snage i jedna RUT-1, sa prepravljenim uređajem za međusobni razgovor. Bez agregata i navigacije. Nisam to imao. Tenk predat u jedinicu. Ne sjećam se šta je sa ostalim tenkovima iz prve serije. Bila su još dva tenka sa oznakama L1 i L2 koji su bili pripremani za Libiju, ali nisu poslati. Druga serija. Bile su tri parije druge serije. Ukupno 120 komada. 40 tenkova je poslato u Niš, u VP 6592. Ti su tenkovi imali domaće natpise. 80 tenkova je poslato u hangare VP 5312 Vrhnika i tamo su djelomično konzervirani. Imali su natpise na engleskom jeziku. Trebali su biti isporučeni u Libiju, ali do toga nije došlo. Kasnije su po povlačenju JNA iz Slovenije završili u Vojsci Republike Srpske. Po završetku rata su uglavnom isječeni po naređenju SFOR-a, a Vojska RS je dobila rashodovane američke M47 i M60 iz Turske. Ovi su tenkovi došli u luku Ploče, i malo koji je mogao upaliti motor, te su došlepani ili preveženi u TRZ Hadžiće i popravljeni. Ove američke tenkove je VRS dobila kad se ujedinila u Vojsku BiH. Pogledaću kasnije koliko je proizvedeno tenkova po serijama. U Kuvajt su poslana 4 tenka iz VP 6592 Niš za obuku tenkista u Kuvajtu. Te tenkove su pokupili Iračani u toku okupacije Kuvajta. U Kuvajt je kasnije poslano 149 tenkova M84. I to 71 tenk do operacije Pustinjska oluja. Desetak u februaru 1991 godine u Luku Džeda, 33 komada u aprilu u Kuvajt itd. Zadnja isporuka je bila u maju 1992 godine. 15 tenkova. Ja sam ih pregledao kao član komisije za tehnički prijem. ---------- www.srpskioklop.paluba.info/m84/opis.htmPrva prava provera domace proizvodnje je nulta serija (ili predserija) od 10 primeraka izrdjena tokom 1984. god., a nakon ovoga i serijska proizvodnja (I serija 1985.)pod oznakom "Tenk M-84". Tenk M-84 je prikazan saveznom sekretaru za narodnU odbranu gen. Mamuli 1984. na poligonu Manjaca, kada je prikazana i mogucnost plovljenja. Sa novim tenkom javnost je upoznata 9.maja 1985. na vojnoj paradi u Beogradu. Kako za svecani esalon nije jos uvek bilo dovoljno M-84, pridruzenu su im i T-72M, ali prefarbani i bez registracionih brojeva. Tenkovi M-84 su pripadali 252.okbr (Kraljevo), a T-72M 1.Gardijskom oklopnom puku. U naredne tri godine proizvedeno je 370 tenkova M-84 (u IV serije), a od 1988 (Nakon razvoja novog motora i usvajanjem koncepta poboljsane oklopne zastite, naredbom nacelnika Generalstaba od 29.04.1987. god tenk sa tim izmenama nosi oznaku M-84A) pa do početka ratnih dejstava 1991. god serijski se proizvodi poboljsana verzija M-84A, (isporuceno za JNA oko 80 primeraka), a tokom tog perioda napravljeno je i 150 primeraka M-84AB za Kuvajtske oružane snage. Ukupno je iz hala izašlo oko 650 komada u svim verzijama. U najvećem broju je proizvedena osnovna verzija M-84 (370 primeraka od kojih je 350 dodeljeno oklopnim brigadama bivše JNA), a od 1989 god. proizvodi se verzija M-84A, sa jačim motorom od 1.000ks, novim rasporedom bacača dimnih kutija i pojačanom oklopnom zaštitom. Veliko interesovanje za tenk M-84A pokazale su i druge zemlje: Kuvajt, Pakistan, Libija, Egipat, Iran i Svedska. Posle opsežnih pustinjskih ispitivanja Kuvajt za svoje oružane snage naručuje 215 tenkova M-84AB (15 primeraka je trebalo biti u verziji M-84ABK). Do raspada SFRJ isporučeno je oko 150 primeraka u periodu 1989-92. Jedna grupa kuvajtskih tenkista obučavana je u 4.okbr u Jastrebarskom. Jedan primerak M-84, sa brojem 21075 je isporučen u SSSR radi testiranja. Kasnije je vraćen i isporučen dugi primerak (verovatno verzija M-84A). 370 komada osnovna verzija 1985-1988.g.
M-84A
---- Špegelj navodi da je od 110 proizvedenih tenkova u toku 1991, do kraja novembra 66 izvezeno u Kuvajt, 33 predato JNA, a 11 snagama ZNG. ------- Većina proizvedenih M-84 je odmah išla u oklopne brigade JNA. Pred početak rata ovaj tip tenka nalazio se u: 1. okbr. 14. korpus - Vrhnika / Slovenija 4. okbr. 10. korpus - Jastrebarsko / Hrvatska (samo jedan bataljon) 211. okbr. 21. korpus - Niš 252. okbr. 37. korpus - Kraljevo (popunjena tenkovima M-84 iz prve serije) 329. okbr. 5. korpus - Banja Luka (popunjena sa T-72M i M-84) 243. okbr - Skoplje 41. korpus
51. mbr - Pančevo 24. korpus
Right before the start of the war, Yugoslav National Army (JNA) units equipped with M-84s were: 1st Armored Brigade – Vrhnika / Slovenia 4th Armored Brigade – Jastrebarsko / Croatia 211th Armored Brigade – Nis / Serbia 252nd Armored Brigade – Kraljevo/ Serbia 329th – Banja Luka – Bosnia and Herzegovina 51st Motorized Brigade – Pancevo/ Serbia 243rd Armored Brigade – Skopje/ Macedonia (today called North Macedonia)
----
U VP 5312 Vrhnika je prije rata bilo 40 tenkova druge serije pripremane za izvoz u Libiju (engleski natpisi) koji nikad nisu otišli u Libiju, nego u Banja Luku početkom povlačenja JNA iz Slovenije i 93 tenka M84 sa natpisima na srpskom. Tih 93 tenka su ostala u Sloveniji djelomično onesposobljeni.
Posle raspada SFRJ tenk M-84 i M-84A je ostao u naoružanju svih novih drzava. Slovenija je zadrzala 54 primeraka, (koji su delimično modernizovani) Hrvatska je jedno vreme tokom 1991. god koristila i 15 primeraka M-84AB, koji su kasnije isporučeni Kuvajtu, a u fabrici "Đuro Đakovic" kompletiran je još jedan broj. Vojska Republike Srpske Krajine je imala 31 primerak, a Vojska Republike Srpske je imala veći broj u 101. Oklopnoj brigadi (bivša 329. sa delom tenkova 1 oklopne iz Slovenije). U današnje vreme po nekim podacima Armija BiH, nakon združivanja ima 89 tenkova M-84. Vojska Jugoslavije u svom posedu imala je 239 M-84 i M-84A. Glavnina je bila rasporedjena u 211. i 252. Oklopnoj brigadi (Niš i Kraljevo). Od tih tenkova tokom preustroja Vojske Srbije formirana su 4 tenkovska bataljona (15, 26, 36 i 46tb) sa ukupno 212 tenkova. Tenk M-84 angažovan je jos prvih ratnih dana u Sloveniji, a zatim u Hrvatskoj, Bosni. Tenk se pokazao dobro, sem najveceg nedostatka koji se ogledao u smeštaju municije ispod kupole ili bolje rečeno zastite te municije. Prilikom nailaska tenka na minu ili pri proboju oklopa nekim drugim PO sredstvom skoro redovno je dolazilo do samoopaljivanja municije, sto je rezultiralo "otkidanjem" kupole iz ležišta i pogibijom kompletne posade. Veliki problem su bile i lose obucene posade. Poznati su primeri kada je usled neredovnog ciscenja cevi topa granati bilo potrebno samo nekoliko milisekunde vise da izadje iz cevi sto je prouzrokovalo trajnu deformaciju cevi te se ona usled toga zaglavljivala u kolevci topa. Naprimer drugom prilikom doslo je do eksplozije granate u ležištu, sto je dovelo do otkidanja cevi topa koji je zavrsio 30m dalje, a kolevka sa zadnjakom je zavrsila u zadnjem delu kupole, a srecom posada je prosla samo sa laksim povredama, dok je kupola morala biti otpisana. U Bosni nedostatak je predstavljla i relativno mala elevacija cevi, zbog pretezno brdsko - planinskog terena. Neadekvatna upotreba tenkova, cesto protiv svih pravila dovodila je do velikih gubitaka, narocito u urbanim sredinama. Ipak najveci procenat tenkova izbačenih iz stroja je popravljen. Uglavnom se smatra da je brojka od oko 40 uništenih tenkova M-84, na svim ratištima, realna. Rezime broja tenkova u exYU: Slovenija zadržala 54 komada ( + 6 komada je uništeno)
Vojska Jugoslavije zadržala 239 komada (danas VS ima 212 i 20 u rezervi)
RSK 31 komad Hrvatska danas 75 komada BiH 71 komad
uništeno sveukupno oko 30 komada ----------------------------- UKUPNO 500
Oreol slave stekao je u operaciji Pustinjska Oluja (Desert Storm), na strani anti - iračke koalicije, tokom rata 1991 god. Pre iračkog napada je isporučeno 6 tenkova M-84AB, koji su raspoređeni u tenkovskoj školi u Džahri. Ove tenkove su zaplenile Iračke snage. U toku priprema za operaciju"Pustinjska Oluja", Kuvajtu je isporučen 71 tenk, a kasnije u aprilu 1991. god. jos 33, a bilo je i isporuka tokom 1992. god. U kopnenom delu opercije ucestvovao je 71 tenk M-84AB, a dva su ostecena: jedan od PT mine, a drugi iz raketnog bacaca. Oba su brzo popravljena.Paznju u svetskim medijima je izazvao posle pustinjske trke sa Abramsom M1A1, na stazi od 70 milja (102km), gde je M-84AB bio pobednik. Americki tenk M1A1, nije ni dovrsio trku usled kvara na instalaciji za gorivo. Na zajednickim vezbama M-84 je redovno imao bolje rezultate u gadjanju. Kuvajtski vojnici obožavaju ovaj tenk i nazivaju ga - Dečko. Zarad eventualne modernizacije ovih tenkova, kompanija Yugoimport je u saradnji sa drugim kompanijama i institutima razvila i verziju M-84AB1, gde je stari M-84AB priblićno doveden na nivo tenkova T-90. Ratna "karijera" tenka M-84 nastavljena je i na Kosovu 1998/99 godine. U sukobima sa OVK, mahom su angažovani stariji T-55, a resursi boljeg M-84 su čuvani za odbijanje eventualne kopnene intervencije NATO pakta. Poslednja ratna akcija tenka M-84 viđena je u Kopnenoj Zoni bezbednosti, pri razbijanju teroristickih snaga u mestu Orahovica na jugu Srbije.
-----------------
Vraćanje tenkovskog duga Kuvajtu Kuvajćani su platili 200 tenkova, mi smo im ostali dužni 51, a dobili smo novac unapred, pa će sad doći do prebijanja duga. Nijedna država bivše Jugoslavije ne može trenutno samostalno da napravi tenk
Bivša Jugoslavija duguje Kuvajtu avans za tenkove koji nisu isporučeni. Najnoviji dogovor o remontu tenkova napravljen je zapravo da bi se taj dug Kuvajtu anulirao. I nešto malo će se zaraditi. Kuvajtu je SFRJ isporučila 149 tenkova. Poslednjih 15 je povučeno s vukovarskog ratišta, malo doterano i isporučeno. Ja sam bio u komisiji, to je bio maj 1992. godine. Kuvajt je platio 200 tenkova. Mi smo im ostali dužni 51 tenk, a dobili smo novac unapred. Ovo za Danas kaže Vladimir Ivanović iz Banjaluke, jedan od stručnjaka za tenkove u bivšoj Jugoslaviji. Ivanović je tokom akcije „Pustinjska oluja“ održavao kuvajtske tenkove M84, kupljene od SFRJ. Bio je zaposlen u banjalučkoj firmi „Rudi Čajavec“ i 20 godina radio na tenkovima. „Čajavec“ je nekada pravio 36 posto tenka. „Dakle, svu elektroniku unutra, stabilizaciju, navođenje topa, hrpu opreme unutra… Radio sam u tehnologiji, kontroli, proizvodnji, razvoju, bio šef servisa…“, kaže Ivanović.
Bio je od početka angažovan na prototipu tenka M84, tačnije prepravci T72 u M84. U maju 1983. bio je na ispitivanju prvog prototipa u Nikincima. – Napamet znam sve tenkove od Vrhnike pa do Skoplja. Nijedno gađanje u bivšoj državi nije bilo bez mog prisustva. Radio sam i na prva i poslednja tri tenka u SFRJ, prototipa „vihora“. Samo su tri i napravljena – objašnjava. Za vreme Zalivskog rata, do trinaestog marta 1991. godine, boravio je u KKMC, King Khalid Military City, najvećoj vojnoj bazi u Saudijskoj Arabiji. U Arabiju je stigao zbog podrške tenkovima M84. Tad ih je tamo bilo 71 komad. Ovi tenkovi dopremljeni su brodovima, a istovareni u luci Džeda.
– Bivša Jugoslavija imala je potpisan ugovor sa Kuvajtom, tako da je naš 71 tenk M-84 učestvovao u Zalivskom ratu, na strani Kuvajta. Radio sam na njihovom održavanju. Ukoliko je tenk oštećen ili pokvaren, popravim ga i vratim na front. To je bio moj posao – objašnjava Ivanović razloge zbog kojih je bio deo ekspedicije koja je učestvovala u „pustinjskoj“ avanturi.
Komentarišući najnovija nagađanja o modifikacijama kuvajtskih tenkova M84, o kojima se razgovara čak na najvišem eksjugoslovenskom nivou, Ivanović kaže da se prvo treba zapitati – šta će Kuvajtu tenk?
– Sve okolne zemlje mogu Kuvajt zgaziti za jedan dan. Ali, ko može da napadne Kuvajt. Iran? Neće. Irak? Neće! Tamo su američke okupacione snage. Saudija? Neće! Oni su im veliki prijatelji. Neko sa mora. Neće! Tamo su Ameri koji oslobađaju Irak. Šta Kuvajt onda dobija sa modifikacijom ovih tenkova? Taj tenk ovakav kakav je sada u Kuvajtu daleko je ispred američkog „abramsa“. Puno bolji, tačniji, pouzdaniji, lakši. Tvrdim da ću sa ovakvim kuvajtskim tenkom, u stanju u kakvom je sada, na četiri kilometra pogoditi papir A4. Iako ga već dugo niko posebno ne održava. Održavaju ga neki Bosanci iz bosanske muslimanske vojske po privatnim ugovorima. Tenk, budimo realni, Kuvajtu koristi da bi se vežbali. I šta će Kuvajt dobiti od modernizacije tenka? Ništa. Koliki će napredak imati oklopne jedinice Kuvajta ako se uradi modifikacija tenka za njihovu vojsku? Nikakve. Dobiće porodica Sabah proviziju, vojne industrije Srbije i Hrvatske dobiće neke pare, ali ništa značajno neće dobiti. Dakle, nema potrebe da govorite o prohodnosti tenka, oklopnoj zaštiti, municiji, i ostalim tehničkim karakteristikama. To u ovom poslu uopšte nije bitno. Biće to prosto prebijanje onog ranijeg duga – kaže Ivanović. Uz to, kako kaže, treba imati u vidu da nijedna država bivše Jugoslavije ne može sada samostalno da napravi tenk.
– Šasija se recimo varila i sklapala u Slavonskom Brodu, u fabrici „Đuro Đaković“, obrada šasije u brodogradilištu u Rijeci, kupolu su radili Slovenci, nišansku spravu „Zrak“ Sarajevo… „Zrak“ sada sklapa televizore. Nema tu serije, nema proizvodnje. Dok nema serije, nema para, tek se u serijskoj proizvodnji zarađuju pare i isplati sav onaj razvoj i ulaganja. Taj tenk, ta modifikacija, koja je ponuđena Kuvajtu, napravljen je u „seriji“ od jedan komad. Jedan komad se može napraviti i u šupi. Napravite vi seriju od 200 komada. Sve što je urađeno na tom jednom komadu koji je ponuđen Kuvajtu radili su Rusi. I onda je SDPR ponudio takav tenk Kuvajtu. Tu će tek biti velikih svađa ko će šta da radi. Jer neko će pokupiti kajmak, a neko surutku – objašnjava Ivanović.
Prvobitnim ugovorom, podseća, ugovorena je isporuka 200 tenkova u Kuvajt.
– Tajno ime projekta je bilo NIŠ-10. Nakon potpisivanja ugovora isporučena su četiri tenka M84A iz kasarne u Nišu, VP 6594, ako me još pamćenje služi. Te su tenkove pokupili Iračani nakon okupacije 3.08.1990. i odmah ih odvukli u Irak. Kuvajt je pre toga imao raznorazne tenkove, ali je u tom momentu u Kuvajtu bio najbolji „chiftain“, engleski tenk. Prva isporuka naših tenkova išla je u Saudijsku Arabiju, u luku Džeda. Bilo je više isporuka, tako je u ratu učestvovao 71 tenk M84. Naredna isporuka tenkova bila je 18.05.91. godine, 33 tenka. Zadnja isporuka je bila u maju 1992. godine, 15 tenkova koji su povučeni iz hrvatskih jedinica, malo popravljeni u „Đuri Đakoviću“, transportovani vozom do luke Rijeka, pa brodom do luke Bar. Tu su još malo sređeni i poslati u Kuvajt. Sve ovo znam jer sam bio član Komisije za prijem u Luci Bar. Leteo sam tamo avionom poznatim kao Kikaš. Ove tenkove su u Kuvajtu održavali prvo radnici iz SFRJ, pa iz srpskih zemalja, pa je Kuvajt kasnije prekinuo ugovor sa SRJ i potpisao ugovor sa Hrvatskom. Kasnije je i njih oterao jer su doveli „sve i svašta“ u ekipu. A posao nisu više ugovarali sa SDPR-om nego sa nekim Kuvajćaninom koji je uzimao kajmak – kaže Ivanović. On je 1999. otišao iz „Čajaveca“ u Radio-televiziju Republike Srpske. – Čajavec je od firme koja je imala 11.200 radnika spala na 60 ljudi – kaže sa setom. U RTRS radi na održavanju tehnike, u računarskom sektoru. – Što bi se reklo – posao „banja“. Iako se razočarao u mnoge stvari, tenkovi su mu ipak ostali u krvi. Na raznim vojnim internet forumima redovan je komentator, posebno je prisutan na www.paluba.info. – Tenk mi je sada lijepa uspomena – kaže Ivanović.
Sto posto u metu
– Tenk M84 je i sada bolji nego američki „abrams“. Ja sam američkim oficirima govorio – hoćemo li jedan na jedan – M-84 protiv „abramsa“. Prošlih godina bilo je u Kuvajtu dosta vojnih vežbi na kojima su zajedno bili M84 i „abrams“. Tenk M84 imao je 100% pogodaka u metu. „Abrams“, ista meta, isto odstojanje, oko 15% pogodaka. Onda Amerikanci prekinu gađanje iz nama nepoznatih razloga. „Abrams“ malo koji završi vežbu bez nekog kvara. Kuvajt danas ima 143 tenka M84 ABL, tri M84 ABK (komandna) i tri M84ABN (navigacijska) –
Vojska koja to nije
Zajedno sa njim u Kuvajtu je boravilo još dvadesetak Jugoslovena koji su, kako kaže, pomagali u održavanju naoružanja i u obuci kuvajtske vojske. – Kuvajtska vojska i nije vojska. Ona je sastavljena od radnika iz Jemena, Egipta, Bangladeša… Kod nas bi ih popularno nazvali gastarbajterima. Dosta ih je nepismenih, pa je bilo neophodno obučiti ih osnovnim vojnim pravilima – objašnjava Ivanović.
Firme propale, stručnjaci igraju fudbal u Kanadi
– SDPR se orijentisao na optiku iz Bjelorusije, jer „Zrak“ iz Sarajeva više ne pravi ništa od optike. Topovska cev i ostali delovi topa su se pravili u „Bratstvu“, Novi Travnik. Sve je to propalo. Kad se Slovenija otcepila, Direkcija projekta tenka M84 zatražila je ponudu od Poljaka da liju kupolu M84. I dobila za pola cene u odnosu na Livnicu „Ravne“ na Koroškem. Slovenci su tada ponudili još nižu cenu samo da ostanu u poslu. „Čajavec“ iz Banje Luke koji je radio 36% tenka, od firme sa 11000 ljudi spao je na jadnu i propalu firmu koja više ne radi nego što radi. I ako dobiju porudžbinu za tenk nema ko da ga napravi jer nema ljudi, a nema više ni znanja. Hrvatski „Đuro Đakovic“ je otišao u stečaj. „Teleoptik“ Zemun propao. Motor tenka se radio na Palama pokraj Sarajeva. I to je propalo. Transmisija u MZT Skopje, isto propalo. Još nešto – 1992. godine u Kanadi odigrali su fudbalski meč Vojnotehnički institut iz Katanićeve protiv VTI iz Kumodraža. Bez ovih stručnih kadrova, teško se može nešto napraviti – kaže Ivanović.
--------- Gdje se sve proizvodili djelovi:
"Đuro Đaković", Slavonski Brod – završna proizvodnja "FAMOS", Sarajevo – pogon "Iskra Delta", Kranj -laser i elektronički dijelovi "Zrak Sarajevo", Sarajevo – optika "Slovenske železarne", Ravne na Koroškem – kupola, oklop "Prvi partizan", Užice – municija "PRETIS", Vogošća – granate "Prva Petoletka", Trstenik – hidraulika "21. maj", Rakovica (Beograd) – upravljački sustav "Bratstvo", Novi Travnik – top "Metalski zavodi Tito", Skoplje "11. oktomvri", Prilep "RUEN", Kočani "Rudi Čajevec", Banja Luka – elektronika "Sever", Subotica – autopunjač
--------------- Spisak tenkova M-84, koji je ranije načinio Vladimir Trendafilovski, na osnovu radnih dokumenata Ev. br. Br. šasija (godina proizvodnje) [serija] / Korisnik u JNA brigadama / Korisnik
1. 21052 1 NUS (1984) [0] / 329.okbr / VRS 2. 21053 2 NUS (1984) [0] / 329.okbr / VRS 3. 21054 3 NUS (1984) [0] / 329.okbr / JNA 4. 21055 4 NUS (1984) [0] / 329.okbr / JNA 5. 21056 5 NUS (1984) [0] / 329.okbr / JNA 6. 21057 6 NUS (1984) [0] / 329.okbr / VRS 7. 21058 7 NUS (1984) [0] / 329.okbr / VRS 8. 21059 8 NUS (1984) [0] / 329.okbr / JNA 9. 21060 9 NUS (1984) [0] / 329.okbr / SVK (paravojska RSK u Hrvatskoj) 10. 21061 10 NUS (1984) [0] / 329.okbr / JNA 11. 21111 00006052D (1985) [1] / 329.okbr VRS
12. 21177 00006001T (1985) [1] / 329.okbr JNA (Tenk L1 (Libija 1). 13. 21178 00006002T (1985) [1] / 329.okbr VRS (Tenk L2 (Libija 2).
14. 21183 00006016D (1985) [1] / 329.okbr JNA (Tenk S1, SSSR 1, isporučen u SSSR i vraćen.)
15. 21125 000070__D (1986) [2] / 329.okbr VRS (pogođen Zoljom, popravljen juna 1992.)
16. 21172 00007056D (1986) [2] / 329.okbr SVK
17. 21359 00062007D (1988) [4] / 329.okbr SVK
1. 21466 000150__D (1989) [5] / VRS
2. 21420 000150__D (1989) [5] / VRS 3. 21423 000150__D (1989) [5] / VRS (pogođen pancirnim zrnom sa T55, op. Koridor) 4. 21426 00006054D (1985) [1] / SVK (prepravljen u M84K, posle 1991 vraćen na M84.1427) 5. 21428 000150__D (1989) [5] / VRS 6. 21433 000150__D (1989) [5] / VRS 7. 21435 000150__D (1989) [5] / VRS 8. 21446 000150__D (1989) [5] / VRS 9. 21451 000150__D (1989) [5] / VRS 10. 21452 000150__D (1989) [5] / SVK 11. 21454 000150__D (1989) [5] / VRS
1. 21130 000070__D (1986) [2] / 1.okbr JNA 2. 21131 000070__D (1986) [2] / 1.okbr JNA 3. 21132 000070__D (1986) [2] / 1.okbr VRS 4. 21133 000070__D (1986) [2] / 1.okbr JNA 5. 21134 000070__D (1986) [2] / 1.okbr JNA 6. 21135 000070__D (1986) [2] / 1.okbr JNA 7. 21136 000070__D (1986) [2] / 1.okbr SV ( Izbačen iz upotrebe, (za muzej), 28.03.2002.) 8. 21137 000070__D (1986) [2] / 1.okbr JNA 9. 21138 000070__D (1986) [2] / 1.okbr JNA 10. 21139 000070__D (1986) [2] / 1.okbr JNA 11. 21140 000070__D (1986) [2] / 1.okbr SV (Izbačen iz upotrebe, (za muzej), 28.03.2002.) 12. 21141 000070__D (1986) [2] / 1.okbr JNA 13. 21142 000070__D (1986) [2] / 1.okbr JNA (pad u provaliju Toško Čelo kod Ljubljane, 27.06.1991. Otpisan.) 14. 21143 000070__D (1986) [2] / 1.okbr JNA 15. 21144 000070__D (1986) [2] / 1.okbr JNA 16. 21145 00007031D (1986) [2] / 1.okbr SV 17. 21146 000070__D (1986) [2] / 1.okbr JNA 18. 21147 000070__D (1986) [2] / 1.okbr JNA 19. 21148 000070__D (1986) [2] / 1.okbr SV (Izbačen iz upotrebe, za muzej, 28.03.2002.) 20. 21149 000070__D (1986) [2] / 1.okbr JNA 21. 21150 000070__D (1986) [2] / 1.okbr JNA 22. 21151 000070__D (1986) [2] / 1.okbr JNA 23. 21152 000070__D (1986) [2] / 1.okbr JNA 24. 21153 000070__D (1986) [2] / 1.okbr JNA 25. 21154 00007044D (1986) [2] / 1.okbr SV 26. 21155 000070__D (1986) [2] / 1.okbr JNA 27. 21156 000070__D (1986) [2] / 1.okbr JNA 28. 21157 000070__D (1986) [2] / 1.okbr VRS 29. 21158 000070__D (1986) [2] / 1.okbr JNA 30. 21159 00007032D (1986) [2] / 1.okbr SV 31. 21195 00007086D (1987) [2] / 1.okbr SV 32. 21196 00007083D (1987) [2] / 1.okbr SV 33. 21197 000070__D (1987) [2] / 1.okbr SV 34. 21198 00007085T (1987) [2] / 1.okbr SV 35. 21203 00007092D (1987) [2] / 1.okbr SV 36. 21204 00007089T (1987) [2] / 1.okbr SV 37. 21206 00007091T (1987) [2] / 1.okbr SV 38. 21208 00007093T (1987) [2] / 1.okbr SV 39. 21209 00007087T (1987) [2] / 1.okbr SV 40. 21210 00007100T (1987) [2] / 1.okbr SV 41. 21211 00007098T (1987) [2] / 1.okbr SV 42. 21212 00007103T (1987) [2] / 1.okbr SV 43. 21213 00007097T (1987) [2] / 1.okbr SV 44. 21214 00007099T (1987) [2] / 1.okbr SV 45. 21215 00007102T (1987) [2] / 1.okbr SV 46. 21216 00007104T (1987) [2] / 1.okbr SV 47. 21217 00007095T (1987) [2] / 1.okbr SV 48. 21218 000070__T (1987) [2] / 1.okbr JNA 49. 21221 000070__T (1987) [2] / 1.okbr JNA 50. 21223 000070__T (1987) [2] / 1.okbr VRS 51. 21224 000070__T (1987) [2] / 1.okbr? VRS 52. 21226 000070__T (1987) [2] / 1.okbr? VRS 53. 21227 000070__T (1987) [2] / 1.okbr VRS 54. 21228 000070__T (1987) [2] / 1.okbr? VRS 55. 21229 000070__T (1987) [2] / 1.okbr? VRS (Pogođen op. Koridor, Brčko) 56. 21234 000070__T (1987) [2] / 1.okbr? VRS 57. 21237 000070__T (1987) [2] / 1.okbr JNA
58. 21397 00009712D (1988) [4] / 1.okbr SV
59. 21316 000590__D (1988) [4] / 1.okbr VRS (juna 1992 pogođen Zoljom oš. kolevka topa) 60. 21318 000590__D (1988) [4] / 1.okbr VRS (pogođen je sa MB minom, kasnije popravljen) 61. 21320 000590__D (1988) [4] / 1.okbr VRS 62. 21321 000590__D (1988) [4] / 1.okbr VRS 63. 21322 000590__D (1988) [4] / 1.okbr JNA 64. 21323 000590__D (1988) [4] / 1.okbr JNA 65. 21324 000590__D (1988) [4] / 1.okbr JNA 66. 21325 00059013D (1988) [4] / 1.okbr SV 67. 21327 00059010D (1988) [4] / 1.okbr SV 68. 21328 00059009D (1988) [4] / 1.okbr SV 69. 21329 000590__D (1988) [4] / 1.okbr JNA 70. 21344 00059029D (1988) [4] / 1.okbr SV 71. 21346 00059031D (1988) [4] / 1.okbr JNA 72. 21347 00059035D (1988) [4] / 1.okbr JNA 73. 21348 00059037D (1988) [4] / 1.okbr JNA 74. 21349 00059032D (1988) [4] / 1.okbr JNA 75. 21350 00059038D (1988) [4] / 1.okbr SV 76. 21351 00059028D (1988) [4] / 1.okbr SV 77. 21352 00059033D (1988) [4] / 1.okbr SV (izbačen iz upotrebe, za muzej, 28.03.2002.)
1. 21296 000610__D (1987) [3] / 4.okbr JNA 2. 21297 000610__D (1987) [3] / 4.okbr JNA 3. 21298 000610__D (1987) [3] / 4.okbr JNA
4. 21302 000610__D (1987) [3] / 4.okbr JNA 5. 21303 000610__D (1987) [3] / 4.okbr JNA (uništen kod Prilipe, granica Slovenija - Hrvatska, 02.07.1991.) 6. 21304 000610__D (1987) [3] / 4.okbr JNA 7. 21305 000600__D (1988) [3] / 4.okbr JNA 8. 21306 000600__D (1988) [3] / 4.okbr JNA 9. 21307 000600__D (1988) [3] / 4.okbr JNA
10. 21309 000600__D (1988) [3] / 4.okbr JNA 11. 21310 000600__D (1988) [3] / 4.okbr JNA 12. 21311 000600__D (1988) [3] / 4.okbr VRS 13. 21312 000600__D (1988) [3] / 4.okbr SVK 14. 21313 000600__D (1988) [3] / 4.okbr JNA 15. 21314 000600__D (1988) [3] / 4.okbr JNA
16. 21315 000590__D (1988) [4] / 4.okbr JNA 17. 21330 000590__D (1988) [4] / 4.okbr JNA 18. 21331 000590__D (1988) [4] / 4.okbr JNA (napušten od posade, Prilipe, 02.07.1991. Zarobljen od TO?!) 19. 21333 000590__D (1988) [4] / 4.okbr JNA (u defileu tokom vidovdanske parade SVK, juna 1995.) 20. 21334 000590__D (1988) [4] / 4.okbr JNA 21. 21335 000590__D (1988) [4] / 4.okbr JNA 22. 21337 000590__D (1988) [4] / 4.okbr JNA 23. 21338 000590__D (1988) [4] / 4.okbr SVK 24. 21339 000590__D (1988) [4] / 4.okbr JNA 25. 21340 000590__D (1988) [4] / 4.okbr JNA 26. 21341 000590__D (1988) [4] / 4.okbr JNA 27. 21342 000590__D (1988) [4] / 4.okbr SVK 28. 21343 00059030D (1988) [4] / 4.okbr SVK
1. 21062 00006003D (1985) [1] / 252. okbr / JNA 2. 21063 00006004D (1985) [1] / 252. okbr / JNA 3. 21064 00006005D (1985) [1] / 252. okbr / JNA 4. 21065 00006007D (1985) [1] / 252. okbr / JNA 5. 21066 00006006D (1985) [1] / 252. okbr / JNA 6. 21067 00006008D (1985) [1] / 252. okbr / JNA 7. 21068 00006009D (1985) [1] / 252. okbr / JNA 8. 21069 00006010D (1985) [1] / 252. okbr / JNA 9. 21070 00006011D (1985) [1] / 252. okbr / JNA 10. 21071 00006012D (1985) [1] / 252. okbr / JNA 11. 21072 00006013D (1985) [1] / 252. okbr / VJ 12. 21074 00006015D (1985) [1] / 252. okbr / JNA 13. 21075 00006016D (1985) [1] / 252. okbr (da li je ovo prvi tenk koji je isporučen u SSSR) 14. 21076 00006017D (1985) [1] / 252. okbr / JNA 15. 21077 00006018D (1985) [1] / 252. okbr / JNA 16. 21078 00006019D (1985) [1] / 252. okbr / JNA 17. 21079 00006020D (1985) [1] / 252. okbr / JNA (Kupola je sa tim ev. brojem ostala u "Đuro Đaković" 1991.) 18. 21080 00006021D (1985) [1] / 252. okbr JNA 19. 21081 00006022D (1985) [1] / 252. okbr JNA 20. 21082 00006023D (1985) [1] / 252. okbr JNA 21. 21083 00006024D (1985) [1] / 252. okbr JNA 22. 21084 00006025D (1985) [1] / 252. okbr JNA (Teško oštećen (gusenica) tokom borbi za Vukovar, 1991.) 23. 21085 00006026D (1985) [1] / 252. okbr JNA 24. 21086 00006027D (1985) [1] / 252. okbr JNA 25. 21087 00006028D (1985) [1] / 252. okbr JNA 26. 21088 00006029D (1985) [1] / 252. okbr JNA 27. 21089 00006030D (1985) [1] / 252. okbr JNA 28. 21090 00006031D (1985) [1] / 252. okbr JNA 29. 21091 00006032D (1985) [1] / 252. okbr JNA 30. 21092 00006033D (1985) [1] / 252. okbr JNA 31. 21093 00006034D (1985) [1] / 252. okbr JNA 32. 21094 00006035D (1985) [1] / 252. okbr JNA 33. 21095 00006036D (1985) [1] / 252. okbr VJ 34. 21096 00006037D (1985) [1] / 252. okbr JNA (Uništen tokom borbi za Nuštar, 1991.) 35. 21097 00006038D (1985) [1] / 252. okbr JNA 36. 21098 00006039D (1985) [1] / 252. okbr JNA 37. 21099 00006040D (1985) [1] / 252. okbr JNA (Kupola je sa tim ev. brojem ostala u "Đuro Đaković" 1991) 38. 21100 00006041D (1985) [1] / 252. okbr JNA 39. 21101 00006042D (1985) [1] / 252. okbr JNA 40. 21102 00006043D (1985) [1] / 252. okbr JNA 45. 21103 00006044D (1985) [1] / 252. okbr JNA 46. 21104 00006045D (1985) [1] / 252. okbr JNA 47. 21105 00006046D (1985) [1] / 252. okbr VJ 48. 21106 00006047D (1985) [1] / 252. okbr JNA 49. 21107 00006048D (1985) [1] / 252. okbr JNA 50. 21108 00006049D (1985) [1] / 252. okbr JNA 51. 21109 00006050D (1985) [1] / 252. okbr JNA 52. 21110 00006051D (1985) [1] / 252. okbr SVK 53. 21112 00006053D (1985) [1] / 252. okbr JNA 54. 21113 00007002D (1986) [2] / 252. okbr JNA 55. 21118 00007009D (1986) [2] / 252. okbr JNA 56. 21119 00007005D (1986) [2] / 252. okbr JNA 57. 21120 00007003D (1986) [2] / 252. okbr JNA 58. 21121 00007004D (1986) [2] / 252. okbr JNA 59. 21122 00007006D (1986) [2] / 252. okbr JNA 60. 21123 00007013D (1986) [2] / 252. okbr JNA 61. 21124 00007007D (1986) [2] / 252. okbr JNA 62. 21126 00007011D (1986) [2] / 252. okbr JNA 63. 21128 00007016D (1986) [2] / 252. okbr JNA 64. 21129 00007012D (1986) [2] / 252. okbr JNA
65. 21267 00061032D (1987) [3] / 252.okbr JNA 66. 21268 00061036D (1987) [3] / 252.okbr JNA 67. 21269 00061037D (1987) [3] / 252.okbr JNA 68. 21271 00061035D (1987) [3] / 252.okbr JNA 69. 21272 00061043D (1987) [3] / 252.okbr VSCG 70.. 21273 00061030D (1987) [3] / 252.okbr JNA 71. 21274 00061038D (1987) [3] / 252.okbr VJ (uništen od NATO s. Grebnik kraj Klina Kosovo, 1999.) 72. 21275 00061044D (1987) [3] / 252.okbr JNA 73. 21276 00061047D (1987) [3] / 252.okbr JNA 74. 21277 00061048D (1987) [3] / 252.okbr JNA 75. 21279 00061039D (1987) [3] / 252.okbr JNA 76. 21280 00061041D (1987) [3] / 252.okbr JNA 77. 21283 000610__D (1987) [3] / 252.okbr JNA
78. 21288 00061050D (1987) [3] / 252.okbr JNA
79. 21374 00062021D (1988) [4] / 252.okbr JNA 80. 21375 00062020D (1988) [4] / 252.okbr JNA 81. 21377 00062024D (1988) [4] / 252.okbr JNA 82. 21378 00062026D (1988) [4] / 252.okbr JNA 83. 21379 00062023D (1988) [4] / 252.okbr JNA 84. 21380 00062022D (1988) [4] / 252.okbr JNA 85. 21381 00062027D (1988) [4] / 252.okbr JNA 86. 21382 00062028D (1988) [4] / 252.okbr JNA 87. 21383 00062030D (1988) [4] / 252.okbr JNA 88. 21384 00062025D (1988) [4] / 252.okbr JNA 89. 21385 00009701D (1988) [4] / 252.okbr JNA 90. 21386 00062029D (1988) [4] / 252.okbr JNA 91. 21387 00009703D (1988) [4] / 252.okbr JNA 92. 21388 00009702D (1988) [4] / 252.okbr JNA 93. 21370 00062018D (1988) [4] / 252.okbr JNA
1. 21114 000070__D (1986) [2] / 211. okbr JNA 2. 21115 000070__D (1986) [2] / 211. okbr VRS
3. 21160 00007033D (1986) [2] / 211. okbr JNA 4. 21161 00007047D (1986) [2] / 211. okbr JNA 5. 21162 00007050D (1986) [2] / 211. okbr JNA 6. 21163 00007046D (1986) [2] / 211. okbr JNA 7. 21164 00007055D (1986) [2] / 211. okbr JNA 8. 21165 00007057D (1986) [2] / 211. okbr JNA 9. 21166 00007052D (1986) [2] / 211. okbr JNA 10. 21167 00007049D (1986) [2] / 211. okbr JNA 11. 21168 00007048D (1986) [2] / 211. okbr JNA 12. 21169 00007054D (1986) [2] / 211. okbr JNA 13. 21170 00007059D (1986) [2] / 211. okbr JNA 14. 21171 00007060D (1986) [2] / 211. okbr JNA 15. 21173 00007058D (1986) [2] / 211. okbr JNA 16. 21174 00007053D (1986) [2] / 211. okbr JNA 17. 21175 000070__D (1986) [2] / 211. okbr VRS 18. 21176 00007063D (1986) [2] / 211. okbr JNA 19. 21179 00007062D (1987) [2] / 211. okbr JNA 20. 21180 00007061D (1987) [2] / 211. okbr JNA 21. 21181 00007064D (1987) [2] / 211. okbr JNA 22. 21182 00007070D (1987) [2] / 211. okbr JNA 23. 21184 000070__D (1987) [2] / 211. okbr JNA 24. 21185 000070__D (1987) [2] / 211. okbr JNA 25. 21186 000070__D (1987) [2] / 211. okbr JNA 26. 21187 00007074D (1987) [2] / 211. okbr VJ 27. 21188 00007071D (1987) [2] / 211. okbr JNA 28. 21189 000070__D (1987) [2] / 211. okbr JNA 29. 21190 000070__D (1987) [2] / 211. okbr JNA 30. 21191 00007067D (1987) [2] / 211. okbr JNA 31. 21192 000070__D (1987) [2] / 211. okbr JNA 32. 21194 000070__D (1987) [2] / 211. okbr JNA 33. 21200 000070__D (1987) [2] / 211. okbr JNA 34. 21207 000070__D (1987) [2] / 211.okbr JNA 35. 21225 000070__D (1987) [2] / 211.okbr JNA 36. 21231 000070__D (1987) [2] / 211.okbr JNA 37. 21232 000070__D (1987) [2] / 211.okbr JNA 38. 21239 000070__T (1987) [2] / 211.okbr VRS (Pogođen, popravljen juna 1992.) 39. 21240 000610__D (1987) [3] / 211.okbr JNA 40. 21241 000610__D (1987) [3] / 211.okbr JNA 41. 21242 000610__D (1987) [3] / 211.okbr JNA 42. 21243 000610__D (1987) [3] / 211.okbr JNA 43. 21244 000610__D (1987) [3] / 211.okbr JNA 44. 21245 000610__D (1987) [3] / 211.okbr JNA 45. 21246 000610__D (1987) [3] / 211.okbr JNA 46. 21247 000610__D (1987) [3] / 211.okbr JNA 47. 21248 000610__D (1987) [3] / 211.okbr JNA 48. 21249 000610__D (1987) [3] / 211.okbr JNA 49. 21250 000610__D (1987) [3] / 211.okbr JNA 50. 21251 000610__D (1987) [3] / 211.okbr JNA 51. 21252 000610__D (1987) [3] / 211.okbr JNA 52. 21253 000610__D (1987) [3] / 211.okbr JNA 53. 21254 000610__D (1987) [3] / 211.okbr JNA 54. 21255 000610__D (1987) [3] / 211.okbr JNA 55. 21256 000610__D (1987) [3] / 211.okbr JNA 56. 21257 000610__D (1987) [3] / 211.okbr JNA 57. 21258 000610__D (1987) [3] / 211.okbr JNA 58. 21259 000610__D (1987) [3] / 211.okbr JNA 59. 21260 000610__D (1987) [3] / 211.okbr JNA 60. 21261 000610__D (1987) [3] / 211.okbr JNA 61. 21262 000610__D (1987) [3] / 211.okbr VJ 62. 21263 000610__D (1987) [3] / 211.okbr JNA 63. 21264 000610__D (1987) [3] / 211.okbr JNA 64. 21265 00061020D (1987) [3] / 211.okbr JNA 65. 21266 00061033D (1987) [3] / 211.okbr JNA 66. 21389 000097__D (1988) [4] / 211.okbr JNA 67. 21390 000097__D (1988) [4] / 211.okbr VJ (uništen od NATO, Kosovo) 68. 21392 000097__D (1988) [4] / 211.okbr JNA 69. 21393 000097__D (1988) [4] / 211.okbr JNA 70. 21394 000097__D (1988) [4] / 211.okbr JNA 71. 21395 000097__D (1988) [4] / 211.okbr JNA 72. 21396 000097__D (1988) [4] / 211.okbr JNA 73. 21398 000097__D (1988) [4] / 211.okbr JNA 74. 21399 000097__D (1988) [4] / 211.okbr JNA 75. 21400 000097__D (1988) [4] / 211.okbr JNA 76. 21402 000097__D (1988) [4] / 211.okbr JNA 77. 21403 000097__D (1988) [4] / 211.okbr JNA 78. 21404 000097__D (1988) [4] / 211.okbr JNA 79. 21405 000097__D (1988) [4] / 211.okbr JNA 80. 21410 000097__D (1988) [4] / 211.okbr JNA 81. 21412 000097__D (1988) [4] / 211.okbr JNA
1. 21284 00061049D (1987) [3] / 1.mbr JNA 2. 21285 000610__D (1987) [3] / 1.mbr VJ 3. 21286 000610__D (1987) [3] / 1.mbr JNA 4. 21287 000610__D (1987) [3] / 1.mbr JNA 5. 21289 000610__D (1987) [3] / 1.mbr VJ 6. 21290 000610__D (1987) [3] / 1.mbr JNA 7. 21291 000610__D (1987) [3] / 1.mbr JNA 8. 21292 000610__D (1987) [3] / 1.mbr JNA 9. 21294 000610__D (1987) [3] / 1.mbr JNA 10. 21295 000610__D (1987) [3] / 1.mbr JNA
11. 21299 000610__D (1987) [3] / 1.mbr JNA 12. 21300 000610__D (1987) [3] / 1.mbr JNA 13. 21301 000610__D (1987) [3] / 1.mbr JNA 14. 21308 000600__D (1988) [3] / 1.mbr JNA 15. 21281 000610__D (1987) [3] / 1.mbr JNA 1. 21345 000590__D (1988) [4] / 243.okbr JNA 2. 21354 000590__D (1988) [4] / 243.okbr JNA 3. 21355 000620__D (1988) [4] / 243.okbr JNA 4. 21356 000620__D (1988) [4] / 243.okbr JNA 5. 21358 000620__D (1988) [4] / 243.okbr JNA 6. 21360 000620__D (1988) [4] / 243.okbr JNA 7. 21362 000620__D (1988) [4] / 243.okbr JNA 8. 21365 000620__D (1988) [4] / 243.okbr JNA 9. 21366 000620__D (1988) [4] / 243.okbr JNA 10. 21371 000620__D (1988) [4] / 243.okbr JNA 11. 21372 000620__D (1988) [4] / 243.okbr JNA 12. 21373 000620__D (1988) [4] / 243.okbr JNA 13. 21376 000620__D (1988) [4] / 243.okbr JNA
1. 21073 00006014D (1985) [1] / TOC / JNA
2. 21127 00007014D (1986) [2] / VJ
3. 21222 000070__T (1987) [2] / JNA (Kupola je sa tim ev. brojem ostala u "Đuro Đaković" 1991.) 4. 21270 00061040D (1987) [3] / JNA (Uništen tokom borbi za Nuštar, 1991.,posle na otpadu Slavonski Brod). 5. 21391 000097__D (1988) [4] / VJ (uništen od NATO s. Grebnik kraj Kline Kosovo, 1999.)
6. 21459 000150__D (1989) [5] / VJ 7. 21463 000150__D (1989) [5] / JNA
8. 21478 000150__D (1989) [5] / VJ
77 komada 1.okbr Vrhnika 28 komada 4.okbr (Jastrebarsko) 17 komada 329.obr Banja Luka 11 komada VRS
15 komada 1. gardijska mehanizovana Beograd
93 komada 252. okbr (Kraljevo)
81 komad 211. okbr (Niš) 13 komada 243. okbr Skoplje
8 komada JNA/VJ UKUPNO: 343 tenka
Imam taj spisak Vladimira Trandafilovskog odavno u .xls formatu. Na tom spisku su skoro svi tenkovi M-84 koji su bili u naoružanju JNA. Izbrojao sam da je u Sloveniji ukupno ostao 31 tenk M-84, a koji su bili u sastavu JNA. Resto koje imaju su onda tenkovi iz libijskog kontigenta, koji nisu bili u naoružanju JNA i kojima nisu dodeljeni evidencioni brojevi JNA. Ako postoji podatak da je Slovenija po otcepljenju imala 57 tenkova M-84, onda ispada da je od libijskog kontigenta ostalo 26 tenkova. U spisku ima i JNA tenkova iz Vrhnike čija sudbina nije navedena, pa se može desiti da je tih 26 "libijskih" i manji broj u korist tenkova ostalih od JNA. Znači, od 40 ostalo 26 ili manje.
--- 91 tenk u brigadi SFRJ natpisi i 40 u hangarima, engleski natpisi. Sve u VP 5312 Vrhnika. ---- Moje mišljenje, a ne mora biti tačno. (121 tenk M-84 u 5. vojnoj oblasti, 1989. godina) 1. okbr. Vrhnika: 1. okb. (21 tenk) + 2. okb. (21 tenk) + 3. okb. (21 tenk) + komandni tenk brigade = 64 tenka + 40 "libijskih" = 104 tenka M-84 u kasarni Vrhnika 4. okbr. Jastrebarsko: 1. okb. (21 tenk) pošto je samo jedan okb. do tada bio naoružan tenkovima M-84 To zajedno ispada da je u 5. vojnoj oblasti bilo 125 tenkova M-84, što je vrlo blizu zvaničnom izveštaju. Može biti da su pojedini tenkovi M-84 iz ove dve kasarne bili negde van garnizona ili na nekoj opravci, pa se takvim pretpostavkama može doći do zvaničnog broja od 121 tenka.
------------- OTELI OD JNA: Odakle Slovencima 54 tenka M-84?
INFORMACIJA da Slovenija ima 54 tenka M-84 u sastavu svojih oružanih snaga i da će prema dogovoru sa Nemačkom od 30 do 40 tih tenkova isporučiti Ukrajini, mnoge je iznenadila. Odakle Slovencima 54 tenka M-84? Prema saznanjima "Novosti" krajem osamdesetih godina prošlog veka JNA je u Sloveniju slala najmoderniju oklopnu opremu. Tako je u kasarni u mestu Vrhnika, nedaleko od Ljubljane na putu za Trst, bila stacionirana Prva oklopna brigada. Ona je imala tri tenkovska bataljona sa nešto više od 90 tenkova M-84. U to vreme M-84 proizvođen je u Jugoslaviji po licenci modernizovanog T-72 i kotirao se kao prilično dobar, moderan tenk.
Kad su počeli nemiri u Sloveniji 1991. godine JNA je prebacila jedan bataljon u Hrvatsku. Dva su posle toga natovarili na vozove, ukupno 62 tenka M-84, ali su ih teritorijalna odbrana i specijalna policija Slovenije zaustavili na Bregani. Tu se desio manji sukob i nekoliko tenkova je uništeno. Tada je predlagano da se na Breganu spuste desantne jedinice padobranaca i deblokiraju prolaz, ali Generalštab JNA nije odobrio tu akciju. Tako su tenkovi ostali u Sloveniji. Pre desetak godina Slovenci su ih remontovali i delimično modernizovali, ali navodno samo jedan manji deo. Nekoliko meseci posle tog otimanja od JNA krajem 1991. i početkom 1992. godine Slovenci su hrvatskim snagama prodali tri tenka M-84. Inače u Sloveniji je već u julu 1991. godine otvoren kamp u kojem se tajno obučavala paravojska političke partije HSP Dobroslava Parage. U dva navrata bilo je po 80 HOS-ovaca na obuci, koji su potom naoružani prebačeni u Hrvatsku i BiH da izazivaju nerede i oružane sukobe.
-----------
1985. prva serija, rani M84, brojevi 210xx, vecina u Kraljevu i bar jedan u VRS
55 proizvedenih, od kojih 47 predati u 252. okbr Kraljevo. 1986-1987 druga serija (brojevi 211xx i 212xx) 120 proizvedenih 1987-1988 ostale serije M84 - treća i četvrta Ukupno je JNA isporučeno 358 od 370 proizvedenih M84 (iz svih 4 serija) 1988-1991 proizvodnja M84A (petta serija?!, 214xx) za JNA, koja je prolongirana zbog početka proizvodnje izvoznog M84AB (šesta serija?!) za Kuvajt, pa je do 1991 kad je proizvodnja za JNA prekraćena, za njene potrebe bilo proizvedeno oko 80 tenkova M84A. Za Kuvajt je ukupno isporučeno 149 (prema drugim izvorima 150) Ukupno 370 M84 + 80 M84A + 150 M84AB = 600. Plus nulta i prototipi 615.
|
|
|
Post by kulinban on Nov 28, 2023 10:48:38 GMT
Sporna naredba JNA koju nije trebalo izvršiti Samir Huseinović 14.05.201714. maj 2017
Povlačenje naoružanja Teritorijalne Odbrane (TO) u vojne magacine na osnovu naredbe Generalštaba Jugoslavenske narodne armije iz 1990. ugrozilo je odbrambenu moć bivših jugoslovenskih republika, posebno BiH. Jugoslovenska narodna armija (JNA) bila je glavna oružana sila Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) i, kako se tada smatralo, najznačajnija kohezivna snaga te višenacionalne države. Stvorena iz ratne Narodnooslobodilačke Vojske Jugoslavije, JNA je u vrijeme vladavine Josipa Broza Tita izrasla u respektabilnu vojnu silu.
Pozivajući se na istraživanja američkog vojnog analitičara Jamesa F. Dunnigana, profesor odbrane i sigurnosti Nedžad Ahatović kaže da se, prema sistemu vojnog školovanja i nivoa obučenosti, JNA svrstavala „rame uz rame“ sa vojskama NATO članica. Po doktrini, strategiji i ukupnoj količini vojne opreme bivša SFRJ rangirana je odmah iza tadašnjeg Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR) i Demokratske Republike Njemačke (DDR), kaže Ahatović.
JNA je bila jedna od najjačih vojski u Evropi
„Različiti su podaci o broju oruđa i količini ratnog materijala kojim je raspolagala JNA. Prema nekim izvorima, JNA je krajem 80-tih imala više od 180.000 aktivnih vojnika i oficira pod oružjem. Procjenjivalo se da u slučaju rata SFRJ može mobilizirati više miliona ljudi. JNA je tada imala oko 3.500 tenkova, 1.500 oklopnih transportera, 80 brodova, 700 borbenih letjelica i više od 2.000 topovskih cijevi velikog kalibra. Dunnigan, međutim, tvrdi da je bivša SFRJ krajem osamdesetih godina imala oko 2.200 oklopnih borbenih vozila i oko 380 borbenih aviona. U svakom slučaju, radilo se o respektabilnoj vojnoj sili“, kaže Ahatović. Bivši kapetan prve klase JNA, potom i brigadir Oružanih snaga BiH Hamza Višća, kaže da se transformacija ove vojske nazire još sedamdesetih godina. On podsjeća da, simulirajući odbranu od napada „Plavih" (Amerikanaca i NATO-a) iz pravca Trsta u vrijeme velikih manevara „Sloboda 71", JNA planira uspostavu linije odbrane na potezu Karlobag-Karlovac-Virovitica. Proces transformacije JNA odvija se paralelno s političkim previranjima u zemlji. 14. maja 1990. godine Generalštab Oružanih snaga SFRJ donosi odluku o povlačenju oružja Teritorijalne odbrane (TO) u skladišta JNA. Višća podsjeća da je ova odluka uslijedila neposredno po okončanju „reforme" JNA koja je podrazumijevala ukidanje komandi Armija u Ljubljani, Sarajevu i Skoplju.
„Kasnije se ispostavilo da to nije bilo slučajno. Povlačenje, odnosno stavljanje naoružanja TO pod kontrolu JNA je svakako doprinijelo jačanju nepovjerenja javnosti u JNA, posebno imajući u vidu da je ovaj postupak naročito osjetljiv i medijski eksponiran bio na teritoriji Slovenije, Hrvatske i BiH. Zavirimo li u arhivu tadašnjih jugoslovenskih medija primijetit ćemo da se gotovo ne spominje da je isti postupak realiziran i u Srbiji, Makedoniji te Crnoj Gori. Neki bi rekli i da nije. U BiH je povlačenje naoružanja TO u suštini razobličeno postupkom tadašnjeg pukovnika Jove Divjaka koji je odbio izvršenje ovog naređenja smatrajući da to nije pravedan čin i da nije u redu oduzimati TO oružje namijenjeno odbrani. I njegovo hapšenje te proces koji je uslijedio ukazuju na ozbiljnost situacije i upozoravaju na činjenicu da se ne radi o formalnoj dislokaciji naoružanja i vojne opreme, već o zauzimanju pozicija za predstojeći sukob“, kaže Višća za Deutsche Welle.
Vojnopolitički analitičar iz Sarajeva Đuro Kozar kaže da je sporna naredba o povlačenju naoružanja provođena selektivno, jer je cilj ove odluke bio razoružavanje TO Hrvatske, Slovenije i BiH. „To su bile republike SFRJ koje su, prema ocjeni Generalštaba JNA u Beogradu, imale secesionističke namjere. Tako su Hrvatska i BiH gotovo potpuno ostale bez oružja. Kad je JNA 1991. godine počela agresiju na Hrvatsku, a 1992. i na BiH, ispostavilo se da ove republike, osim nešto policijskog naoružanja, nemaju čine da se brane. Zbog toga su JNA i srpske paravojne snage u početku imale prednost na ratištima, tim prije jer je oduzetim oružjem TO JNA snabdijevala paravojne srpske formacije u ovim republikama. Armija BiH je tek 1994. godine dostigla balans u naoružanju. Cinično zvuči obrazloženje JNA da je oružje TO sklonjeno u vojne magacine radi bolje zaštite i čuvanja. Sve je bilo planirano, ali niko, pa ni beogradski generali, nisu očekivali otpor koji je pružen jer 'boj ne bije svijetlo oružje, već boj bije srce u junaka'“, kaže Kozar za Deutsche Welle.
Govoreći o ulozi JNA u raspadu bivše SFRJ, Kozar ističe da se pod krinkom borbe za očuvanje Jugoslavije vodio rat za velikodržavne projekte. „One republike koje nisu željele ni SFRJ ni njenu vojsku, JNA je agresijom žestoko kaznila uspostavljajući u njima paradržave kao što su tzv. Republika Srpska Krajina (RSK) u Hrvatskoj i Republika Srpska (RS) u BiH. Kasnije je RSK poražena i nestala, a RS je na mirovnoj konferenciji u Dejtonu dobila legalitet kao entitet u okviru BiH. JNA tih 90-ih godina nije štitila SFRJ, nego je bila pristrasna štiteći interese Slobodana Miloševića. JNA je prestala biti 'narodna' vojska svih u bivšoj SFRJ i postala je srpsko-crnogorska vojska u rukama Slobodana Miloševića koji je, kao što je poznato, skončao u ćeliji Haškog zatvora", kaže Kozar.
U vrijeme razoružavanja TO bivših jugoslovenskih republika savezni sekretar za odbranu bio je Veljko Kadijević (1925-2014.). U svojoj knjizi „Moje viđenje raspada“, Kadijević pravda djelovanje JNA u Hrvatskoj i BiH priznajući da je JNA formirala tri vojske; Vojsku Srbije i Crne Gore, Vojsku Republike Srpske i Vojsku tzv. Republike Srpske Krajine. Kozar podsjeća da je komandni kadar u ovim vojskama vođen u evidenciji Generalštaba u Beogradu, odakle su dobijali plate. Bivši komandant Vojske RS-a Ratko Mladić, koji je pred Haškim sudom optužen za genocid i druge najteže ratne zločine, na platnom spisku Beograda bio je do 2001. godine.
|
|
|
Post by kulinban on Nov 28, 2023 12:48:54 GMT
Rat u Sloveniji www.srpskioklop.paluba.info/jna/u_ratu.htm.....I pored toga sto je sve upućivalo da rasplet jugoslovenske krize biti pre svega vojnog karaktera, kratkotrajni rat u Sloveniji je za širu javnost bio iznenadan i neočekivan događaj. Prethodnih meseci fokus pažnje je vise bio uperen na prostor Hrvatske, odnosno oblasti sa mešovitim sastavom stanovništva, gde je vec dolazilo do sukoba i gde su vec pale prve žrtve. I pored višegodisnje javne netrpeljivosti između Slovenije i JNA u istom periodu bilo je mnogo manje incidenata u odnosu na Hrvatsku. Do otvorenog sukoba umalo nije doslo 23. maja kada su pripadnici Teritorijalne odbrane (TO) Slovenije uhapsili, ali zatim i oslobodili trojicu pripadnika JNA. Nakon toga jedinice JNA (31.korpus) su opkolile centar za obuku TO u mestu Pakre, kada je između ostaloga angažovano i 7 tenkova. Tom prilikom nastradala je jedna osoba u nesretnom slučaju kada je pregažena oklopnim vozilom BoV. Vec 26-27. maja pripadnici TO su u TAM-u prisilno preuzeli 4 oklopna vozila BoV-3. Nakon pritiska armije, nesto kasnije vozila su vraćena. .....Teritorija Slovenija je bila pod komandom 5. Vojne oblasti i na svome prostoru je imala 31. i 14. korpus (sa komandama u Mariboru i Ljubljani), pored brojnih jedinica RV i PVO. Oklopni bataljoni bili su u sastavima 1.okbr (Vrhnika), 228.mtbr (Pivka), 13.mtbr (Ilirska Bistrica), 253.mtbr (Postojna), 195.mtbr (Maribor)
Brigade u Mariboru i Ilirskoj Bistrici i Pivki su u svome sastavu imale po 2 okb. Sredinom maja većina ovih jedinica je stavljena u povišenu pripravnost, a brigade u Vrhnici i Pivki su dobile ljudstvo iz 211.okbr za aktiviranje trecih okb. Po proceni slovenačkih obaveštajaca dana 1. juna JNA je u Sloveniji imala 290 tenkova i 142 oklopna transportera. Prva oklopna brigada u Vrhnici je imala tenkove M-84, a sve ostale T-55, izuzev 253.mtbr, koja je jos uvek bila naoružana sa modelom T-34. .....Povod za sukob je bila deklaracija o suverenosti i nezavisnosti, koju su istovremeno, 25. juna 1991., usvojene u republičkim parlamentima Slovenije i Hrvatske. Savezna vlada je odbacila ove odluke, proglasivši ih nestavnim. Naredjđe prvi ratni zadatak - Da jedinice JNA posednu granične prelaze Slovenije prema susednim državama, odnosno uklone novopostavljene prema Hrvatskoj. Dalji tok dogadjaja teško je objasniti sa osnove vojnih pravila i taktike. Iako je naređen praktično ratni zadatak jedinice JNA su veoma naivno upotrebljene. Za izvršenje zadataka upućene su mešovite kolone prema graničnim prelazima, obično sačinjene od po jedne tenkovske, mehanizovane ili motorizovane čete (bataljon u slučaju a. Brnik), bez odgovarajuće logističke i vatrene podrške. Umesto da uđu u sastav borbenih grupa na pojedinim pravcima su upućene samostalne PVO baterije, koje su bile lak plen. Jedinice iako su dostigle granične prelaze često nisu bile pravilno raspoređene za odbranu. Ogroman uticaj na tok sukoba je imala i činjenica da je kompletan vojnički i oficirski kadar bio potpuno nespreman na psihološkom planu. Da li je angažman bio pokriven logikom, da će sama pojava oklopnih kolona dejstvovati otreznjujuce kao u nekim drugim situacijama, ili je na procenu situacije uticao niz drugih kompleksnih faktora, nije poznato, ali je TO Slovenije imala sasvim drugačiji pristup, koji je presudno uticao na tok sukoba. Očigledno vojni vrh Jugoslavije nije bio svestan odlučnosti Slovenije, pritom potcenivši spremnost i sposobnost tamošnjih jedinica TO. TO Slovenije je u skladu sa svojom skromnom opremljenošću izabrala pravu taktiku za ovaj sukob. Dominantni vid dejstva je bilo postavljanje barikada na pravcima prodora, i iznenadna zasedna dejstva PO sredstvima, odnosno opkoljavanje i osvajanje manjih izdvojenih objekata i jedinica. Po kasnije iznetim podacima u početnoj fazi JNA je upotrebila 122 borbena i 80-90 neborbenih vozila. Jedinice su nastupile iz deset garnizona (dva iz Hrvatske), napredovavši na sedam izdvojenih pravaca. .....Prve jedinice JNA koje su pokrenute bile su 13.(Ilirska Bistrica) i 228. brigada (Postojna). Deo snaga iz Il. Bistrice (13.mtbr) je nakon savladavanja barikada kod Divace i Lokova uspeo dostići granični prelaz Fernetici. Druga kolona te brigade je putem prema Kozini došla do prelaza Krvavi Potok. Narednog dana (27.) deo snaga je upućen ka prelazu Skofija, gde je narednog dana napadnut od snaga TO. Kolona iz 228.brigade (15 T-55 i 26 drugih vozila) je upućena prema Novoj Gorici, pravcem preko Postojne, ali je usled barikada na putu do kraja dana dospela do Vipave. Narednog dana kolona usporena brojnim preprekama tek u večernjim časovima je posela granične prelaze Vrtojba i Rozna Dolina, kod Nove Gorice. Narednog dana (28.juna) snage TO Slovenije su napale jedinicu JNA na prelazu Rozna Dolina, pri čemu je bilo poginulih i ranjenih, uz dva uništena i tri zaplenjena tenka T-55. Sutradan je napadnuta i Vrtojba, drugi granični prelaz koji je posela 228.brigada. Posle kraće borbe sastav JNA se predao, a TO je zaplenila jos 7 tenkova T-55. Od ovih tenkova sutradan 30. juna formirana je tenkovska četa sa 9 ispravnih tenkova, pri 6.PSTO Slovenije. Za ovu četu je usvojen i naziv TONI-55. Drugog jula ova četa je napala kasarnu JNA u Ajševici, kod Nove Gorice, ali je odbijena tenkovskom vatrom iz kasarne, pri čemu je uništen jedan slovenački tenk, nakon čega je četa upućena u podrucje Kromberka. Drugog jula kolona od 17 tenkova iz Pivke je zaustavljena kod Orehka. U sukobu je oštećen jedan tenk, a kolana se narednog dana vratila u kasarnu. Istog dana jedinice 13. i 228.mtbr su sa graničnih prelaza Fernetici i Krvavi potok povučene u kasarne.
Prva oklopna brigada, iz Vrhnike, je nakon uzbune oko 00.30 h 27. juna, dobila naređenje za pokret. Izviđačka četa je dobila zadatak da preko Ljubljane i Kranja zaposedne Ratece, Korensko sedlo, Ljubelj, Jezersko i Hrusicu. Glavni zadatak brigade je bio aerodrom Brnik, prema kome je putem dva odvojena pravca oko tri časa ujutru, upućen prvi oklopni bataljon. Prvi pravac je bio Vrhnika - Brezovica - Toskega cela - Brnik, a drugi Vrhnika- Ljubljana-Trzin-Brnik. Kolone su naišle na barikade, a kod sela Meste, blizu aerodroma Brnik, na putu je ostao pokvaren tenk M-84, koji je zatim uništen od pripadnika TO. Ovo je ujedno i prvi uništeni tenk JNA u Sloveniji. Prva oklopna brigada je ipak zaposela aerodrom, na koji je stiglo 14 tenkova M-84, 7 BVP i 1 komandni OT. U izvršenju zadataka imala je nekoliko ranjenih pripadnika, od kojih dvojicu teže. Prvog jula angažovan je i 2. oklopni bataljon ove brigade. Kolona od 20 tenkova i 8 OT upućuje se prema Logatecu, ali je kod Cesarja zaustavljena uz dva ostećena tenka. Tog dana angažovana je i jedna četa trećeg bataljona, i upućena prema Ljubljani. Kod Sinje Gorice, su izgubljena dva tenka, a kolana se vratila u kasarnu. Drugog jula deo 1.okbr kreće iz Vrhnike prema Postojni, ali je ova jedinica zaustavljena na Cesarskom Vrhu, nakon čega se vratila u kasarnu. Snage 1.okbr su sa aerodroma Brnik povučene tokom 4-5.jula. Mariborska 195.mtbr je pokrenuta 27. juna prema Šentilju i Dravogradu. Kolona upućena prema Šentilju zaustavljena je 28. juna kod Strihoveca, gde je vodila borbe uz podršku avijacije, da bi se zatim predala. Od zarobljene tehnike formirana je jos jedna tenkovska četa, u sastavu 7.Pokrajinskog staba TO Slovenije. Kolona upućena prema Dravogradu je istog dana zaustavljena kod Pesnice, da bi ih narednog dana (28.juna) sačekala kod mesta Ranci barikada od vagona. Barikada je probijena, ali ostaju dva zaglavljena T-55, koji su kasnije zarobljeni sa posadama. Sa pet borbenih vozila ova kolona dostiže Dravograd, ali je pri tome imala ljudskih i materijalnih gubitaka. Obe kolone su imale 12 zarobljenih tenkova i jedno SO M-36, a pet borbenih vozila i jedan BTR-50 je uništeno. Od zarobljenih tenkova formirana je još jedna tenkovska četa, koja je uzela učešća u napadu na Šentilj 2. jula. Tog dana napadnute su i jedinice JNA na Dravogradu. .....Prema Sloveniji su pokrenute i mnoge jedinice JNA iz Hrvatske. 4. oklopna brigada je pokrenuta 27.juna prema Bregani i Dobovu, ali je jedinica od 8 OT M-60 blokirana i opkoljena. Drugog jula upućuje se grupa od 1 tenkovske i 1 mehanizovane čete sa zadatkom da deblokira ovaj sastav. Kod Prilipa kolona je zaustavljena od TO, da bi zatim po koloni, u dosad nerazjašnjenim okolnostima, dejstvovala vlastita avijacija, pogodivsi OT M-60. Kod Krakovskog Gozda još jedno borbeno vozilo je uništeno. a drugo oštećeno. Ukupni gubici su bili troje poginulih i 19 ranjenih pripadnika, među kojima je bio i major Slavko Dakic, koji je predvodio kolonu. Gubici u tehnici su bili jedan uništen i tri ostećena M-84, dva uništena i četiri ostećena OT. Takođe kod mesta Poganci zaustavljena je kolona samohodnih PA vozila (12 BoV-3, 7 teretna i 4 terenska vozila), a druga slična kolona je zaustavljena popodne kod Medvjedeka. Ove jedinice su bile iz sastava karlovačkog 313.puka PVO, sa ciljem da posednu aerodrom Brnik.. Jedinica sastavljena od tenkova PT-76 i drugih vozila upućena je na prelaz Karavanke, gde se i predala 30. juna.
.....U ratnim dejstvima učešća je uzela i 32. mehanizovana brigada iz Varaždina, koja dobija zadatak da se uputi prema G. Radgoni i Radencima. Delovi ove brigade su zaustavljeni kod mosta na Ormožu, da bi nakon borbi kolona produžila dalje. Od 10 tenkova 2 su uništena, a dva zarobljena, a od 13 BVP dva su zarobljena. Sutradan 28. juna u zasedu kod Gibine je upala kolona od 5 tenkova, 7 OT i drugih vozila, koja je bila upućena kao pojačanje jedinicama kod G. Radgone (prethodno do ovog prelaza je stigao tenkovski, ali ne i logistički deo jedinice). U zasedi je stradalo nekoliko pripadnika JNA i jedan OT. U borbama 32.mbr je imala 5 poginulih i 9 ranjenih pripadnika, uz jos osam ranjenih pripadnika 265.mbr iz Bjelovara, koji su upućeni kao pojačanje. Drugog jula kolona od 8 tenkova i 6 OT, ove brigade, pri kretanju prema Gornjoj Radgoni je napadnuta, pri čemu je iz stroja izbačen 1 tenk i 2 OT. Četvrtog jula angažovani delovi 32. i 265.mbr su sa dostignutih položaja povučene u matične kasarne.
.....Zvanično borbena dejstva su prestala 7. jula kada je potpisana Brionska deklaracija, uz asistiranje Evropske zajednice. Osnove sporazuma predviđale su dolazak mirovnih posmatrača, tromesečni moratorijum o odluci o nezavisnosti, ali i povlačenje svih jedinica JNA iz Slovenije. Tokom minulih borbi stradalo je 44 pripadnika JNA, od čega je 19 bilo iz gore spomenutih jedinica. Gubici u tehnici su bili zarobljenih 31 tenk i 8 OT, a teško oštećeno ili uništeno je 12 tenkova (6 M-84 i 6 T-55), 5 OT/BVP, 22 samohodna oruđa Praga ili BoV-3 i jedan komandni transporter. Prema dogovoru deo zarobljenih vozila je vraćen u JNA, ali nekompletna i sa namernim ostećenjima.
..... Po ranije postignutom sporazumu započeto je sa povlačenjem jedinica JNA iz Slovenije. Generalno 14. i 31. korpus su prebačeni u Srbiju, Crnu Goru i BiH. Plan dislokacije za OMJ je predviđao: 1.okbr je iz Vrhnika trebala preći u Banja Luku, a tenkovi T-55 te brigade trebali su biti upućeni u sastav 49.mtbr u Sarajevu i 327.mtbr u Derventi. Ipak predislociran je manji deo brigade. Oko 60 tenkova M-84 je ostalo u Sloveniji. 228.mtbr, je imala dva oklopna bataljona. Jedan je trebao ući u sastav 27.mtbr iz Raške, deataširan u garnizon u Novom Pazaru, a drugi u sastav 5.mtbr u Podgorici. Ostatak brigade bi ušao u sastav 10. korpusa, koji se našao na sirem prostoru Bihaća. 13.mtbr iz Ilirske Bistrice je prešla u Rijeku. 195.mtbr iz Maribora je dobila naređenje da se predislocira u Valjevo. Najvise jedan bataljon je stigao u Valjevo. 253.mtbr iz Vipave, odnosno njen oklopni bataljon sa T-34 trebao je uci u sastav 92.mtbr.
.....JNA je samo delimično povukla svoja sredstva iz Slovenije. Prema planu povučene su prvo jedinice RV i PVO, zatim mariborski 31. korpus i na kraju ljubljanski 14.korpus. Razlog su pre svega nesigurne rute povlačenja, koju su isle kroz Hrvatsku gde su već vođene borbe. Bilo je mnogo primera zaustavljana kompozicija i oduzimanje tehnike i ostalih sredstava. Evakuacija je obustavljena, a ostatak je ostavljen u Sloveniji na ''čuvanje'', do eventualnog deobnog bilansa. Od ostavljene tehnike, nesto kasnije, formirana su 4 oklopna bataljona. Poslednji pripadnici JNA su trajektom napustili luku Kopar 26. oktobra 1991. godine.
|
|
|
Post by kulinban on Nov 29, 2023 10:20:08 GMT
Dok je kratkotrajna avantura JNA u Sloveniji privođena neslavno m kraju, na istočnim hrvatskim granicama izvršen je 3. jula 1991 . operativni razmještaj četiri mehanizovane brigade iz sastava 1. vojne oblasti, čiji su dijelovi stavili pod nadzor mostova preko Dunava, posljednje prirodne prepreke koja je odvajala Hrvatsku od Srbije. Na hrvatsko-srpsku granicu na pravcu Šid - Vinkovci izišle su 1 . proleterska gardijska mehanizovana brigada iz Beogarada, i 453. mehanizirana brigada iz Sremske Mitrovice. Sjever Bačke i Baranje, područje Belog Manastira, te zapadne Slavonije kod Vinkovaca, i na mostu između Bezdana i Batine posjela je 36. mehanizirana brigada iz Subotice. Most kod Bogojeva zaposjela je 51.mehanizovana brigada iz Pančeva. U Osijeku 12. proleterska mehanizirana brigada dijelom snaga se utvrdila u vojarni, a dijelom posjela prometnice koje izvode iz grada.
Rat u Hrvatskoj
.....Početkom jula 1991. oklopne jedinice 1. Vojne oblsti su mahom bile koncetrisane na granici Srbije i Hrvatske. Subotička 36.mbr (Subotica)je bila raspoređena u Baranji, a 12.mbr (Osijek) se nalazila oko Osijeka, odnosno manjim delom u kasarni u tom gradu. Velika pažnja je posvećena obezbeđenju mostova preko Dunava. Prvog avgusta u Istočnu Slavoniju prelazi sastav 51.mbr (Pančevo), a istovremeno u Vukovar je upućen 1. mehanizovani bataljon (mb) 453.mbr, (Sremska Mitrovica) odnosno 2.mb 36.mbr u Vinkovce. Sredinom avgusta iz sastava 1.gardijske motorizovane brigade je povučen rezervni sastav, pa je ova brigada ostala sa mirnodpskim brojnim stanjem. Jedna u nizu čudnih i neracionalnih odluka, koje su između ostaloga okarakterisale ovaj rat. Ista brigada je krajem avgusta uputila 2.motorizovani bataljon u prostor Borovog sela, a 1.oklopni bataljon u Vukovar zarad deblokade kasarne, pri čemu je pretrpela gubitke. Nakon otpuštanja dela septembarske klase, brojno stanje je još manje. Pokušaj nove (treće) mobilizacije samo je delimično uspeo. -----------
Ivica Hrastović: Zauzimanje vojarni JNA u Varaždinu... 7. VAŽNOST SLAMANJA 32. MEHANIZIRANOG VARAŽDINSKOG KORPUSA Nakon predaje 32. varaždinskog korpusa, HV je dola u posjed sljedećeg naoružanja: -74 borbena tenka T-55 (sovjetski), -desetak tenkova druge namjene (laki amfibijski tenkovi PT-76, tenkovi nosači mostova, tenkovi za izvlačenje), -48 oklopnih transportera za pješaštvo OT BVP M-80, -18 borbenih oklopnih vozila s protuzračnim topovima, -6 topova Gvozdika 122 mm (sovjetski), -6 višecijevnih bacača raketa tipa Plamen, -4 VBR-a tipa Oganj, -18 top-haubica 155 mm i 12 152 mm s potrebnim prijevoznim sredstvima, -oko 180 topova kalibra manjeg od 100 mm, -više bitnica minobacača od 60, 82 i 120 mm, -oko 25.000 cijevi pjeaèkog naoruanja, -oko 250 raznovrsnih vozila i inženjerijskih strojeva, -stotine tisuća tona streljiva i eksploziva, -veće količine sredstava veza i ostalog ratnog materijala. Istovremeno, hrvatskim snagama predalo se oko 1000 časnika, dočasnika i vojnika iz Zapovjedništva 32. korpusa i garnizonskih vojarni. U kontekstu tadanje političke situacije (međunarodna zajednica jo se nije aktivno uključila u zaustavljanje rata i rješavanje krize na prostoru bivše Jugoslavije) i vojne situacije (nedostatak oružja, posebno teškog naoružanja i oklopa, agresor cijelo ljeto i jesen drži ratnu inicijativu od istočne Slavonije do Dubrovnika), zarobljavanje cjelokupne tehnike 32. korpusa (u vrijednosti 500 - 600 milijuna USD) nije bilo regionalnog značenja već od presudne važnosti za opstanak RH.
-------
.....Nakon proglašenja autonomne pokrajine Zapadna Slavonija, dolazi do većih sukoba 13. avgusta. Za uspostavljanje tampon zone 17.avgusta je upućen 2mb 265. brigade iz Bjelovara u Okučane. Grupa se našla u teškoj situaciji jer su obe sukobljene strane vršile pritisak za ispunjenje svojih zahteva. Borbena grupa 265.mbr je imala 3 tenka T-55, 9 BVP, 3 SO 122mm, 2 KOT, 1 BTR-50, 3 ZSU-57 i 15 motornih vozila. U isto vreme na prostor Z. Slavonije upucen je i deo 329.okbr iz Banja Luke. .....Niz incidenata i izolovanih sukoba u proteklom periodu početkom septembra prerasta u veliki i otvoreni sukob. Polovinom sptembra započinje napad na blokirane kasarne širom Hrvatske. Pojedine kasarne su relativno brzo poklekle nakon manjih ili većih borbi, a neke su istrajale sve do postizanja kako-tako prihvatljivih kompromisa. U Gospiću 18. septembra su se nakon borbi predali delovi 236.mtbr i manji deo 4.okbr. Pokušaj deblokade ovog garnizona od dela 329.okbr i lokalnih srpskih snaga nije uspeo. Od 13. septembra u potpunosti je blokirana 4.okbr u Jastrebarskom. Borbe su vođene i u Osijeku, da bi se 17. septembra 12.mbr iz tog grada dislocirala u Tenju. Mehanizovani bataljon ove brigade u Našicama se međutim predao 21. istog meseca. Svakako najveci uspeh hrvatske strane je blokada i osvajanje garnizona 32. korpusa u Varaždinu, jednog od najopremljenijih u JNA. Nakon pregovora, dolazi do predaje pri čemu između ostaloga Hrvatska vojska dolazi u posed 74 tenka T-55, 71 OT raznih tipova itd. General Vlado Trifunović, koji je potpisao akt predaje, je kasnije osuđen u odsustvu u Hrvatskoj na 15 godina zatvora, ali i u SRJ, na višegodisnju kaznu. Pravu dramu je predstavljalo osvajanje bjelovarskog garnizona u kome se nalazila kompletna 265.mehanizovana brigada (bez manjeg dela u Okučanima). Uveče, tog 29. septembra ispred zarobljenih pripadnika brigade streljan je njen komandant pukovnik Rajko Kovačević i jos dva oficira. Major Milan Tepić u nameri da ne dozvoli osvajanje vojnog skladišta Bedenik, aktivira prethodno postavljen eksploziv, pri čemu herojski gine. U istom periodu osvojene su i mnoge druge kasarne širom Hrvatske, čime je znatno uvećana opremljenost hrvatske vojske i policije. .....Snage 5.korpusa se 25.septembra sa prostora severozapadne Bosne prešle u Zapadnu Slavoniju. Nosioci dejstva su bili delovi 329.okbr, 16.mtbr i 343.mtbr. Ovim jedinicama pridružen je i preostali deo 265.mbr, koji se nalazio u Okučanima. Oklopna brigada je orijentisana prema Novoj Gradišci, a delovi 16.mtbr (okb sa T-34) je stigao do mesta Paklenice i Starog Grabovca. .....U međuvremenu mnogi garnizoni unutar Hrvatske su bili blokirani i potpuno izolovani. Deo snaga karlovačkog garnizona Logorište (42 borbena i 50 neborbena vozila) je uspešno izvučen u smeloj akciji izvedenoj 6.novembra. Preko reke Kupe 9.mtbr ia Zaječara sa dobrovoljackim jedinicima je uspostavila mostobran, da bi se zatim izvršila evakuacija blokiranih jedinica preko lansirnog mosta. U novembru je nakon dugih pregovora deblokirana 4.okbr iz Jastrebarskog, koja je upućena u okolinu Bihaća (vidi ratni put 4.okbr). Početkom decembra iz Zagreba i Dugog Sela evakuisana je 140. mehanizovana brigada pravcem Sesvete - Karlovac - Vojnić - Bosna, odnosno Sarajevo. .....Zarobljena oklopna sredstva su odmah upućivana u borbu, gde je dolazilo do loših procena i gubitaka. Sredinom decembra Hrvatske jedinice su izvele neuspešan napad uz ušešće OMJ, na prostor Banije. Hrvatske snage su izvele forsiranje reke Kupe, preko koje su prebacile oklopna sredstva uz pomoć specijalnog transportera - amfibije GSP. Ipak prilikom povlačenja uništili su svih 8 tenkova i 2 OT. JNA je u središnjem delu Hrvatske imala velike sastave OMJ, ali su oni obično korišćeni nenamenski, za podršku manjih taktičkih sastava. Tako je u sastavu Operativne grupe 1 (OG-1) bilo oko 150 oklopnih vozila, rasutih na velikom prostoru.
Na prostoru Like i Korduna operisala je OG-3, čija su borbena oklopna sredstva poticala od delova 4. i 329.okbr. U njenom sastavu je bilo 26 tenkova M-84, 65 T-55, 13 T-34, 1 PT-76, 13 BVP, 6 OT M-60, 11 BRDM-2, 5 BTR-50, 6 TZI i 3 TNM, skupa 105 tenkova i 35 OT. U isto vreme u široj okolini Knina, u sastavu 9. korpusa tenkove su imale 180. i 221.mtbr. Pojačanje je stiglo iz 10.mtbr iz Mostara (1 oklopni bataljon) i oklopni bataljon sa Kupresa, koji je tu još ranije upućen iz SCOMJ. Ovi bataljoni su često označavani kao 10. i 9.okb. Krajem godine sa ostrva Visa povučeni su tenkovi T-34, koji su trajektom prebačeni u Šibenik, a zatim u Benkovac. Veće akciju praćene sa OMJ, bili su tokom septembra kada je u akciji ''Obala-91'' u napadu na Šibenik angažovano oko 100 vozila. Takođe od 28. septembra do 6. oktobra u pokušaju deblokade jedinica JNA u Zadru upotrebljen je veći broj oklopnih vozila. .....U borbama vođenim u okolini Dubrovnika, zbog same konfiguracije terena, nisu u većoj meri korišćene OMJ. Angažovana 5.mtbr iz Podgorice je imala jedan oklopni bataljon sa tenkovima T-34B i OT M-60. Dolaskom jedinica 37. Užickog korpusa, dolaze jos dva oklopna bataljona, sa tenkovima T-55 i M-84.
Tokom rata 1991. najveće operacije OMJ su izvođene na prostoru Istočne Slavonije, a najvećim delom oko Vukovara, tokom faza okruženja i zauzimanja tog grada. Na prostoru I. Slavonije sukob je nakon niza incidenata eskalirao krajem avgusta 1991. Već od ranije prisutnim snagama stizu pojačanja. 252.okbr (bez 3.okb) iz Kraljeva i 2.gardijska mehanizovana brigada (Valjevo) dolaze 19. septembra. Tri dana kasnije 252.okbr se uvodi u borbu u rejonu Tovarnika. Ova jedinica je 13.oktobra imala uspeha u odbijanju hrvatskog napada iz pravca Nuštra, koji je imao za cilj probijanje obruča oko Vukovara. Tenkovi T-55, upotrebljeni od hrvatske strane, poticali su iz osvojenih kasarni u Varaždinu. Korišćen je i određen broj tenkova M-84AB, namenjinih za izvoz u Kuvajt, a koji su pre toga oduzeti u fabrici u S. Brodu. U okolini sela Marinci četa tenkova T-55 je naišla na dobro ukopane M-84 kraljevačke brigade, te je u sukobu uništeno 3-5 ''pedeset petica'' i 2 OT. Ova oklopna brigada ja izvela i neuspeli napad na Nuštar, nakon kojeg je povučena na popunu i odmor i kasnije vraćena u borbu. .....Iz Požarevca je 18.septembra upućena 3.gardijska mehanizovana brigada, koja je vec 20. bila uvedena u borbe oko Tovarnika. Nakon toga sa delovima 1.pgmbr učestovala je operacijama oko Vinkovaca. Sve ove jedinice su bile popunjene rezervnim sastavom i minimalnim brojem mladih vojnika na odsluženju vojnog roka. Usled nejasnih ciljeva rata i mogih drugih loših odluka moralno stanje je bilo potpuno urušeno, sa mnogim slučajevima masovnog dezertiranja, samovolje itd. Ubrzo nakon uvođenja u borbu i gubitaka oko Tovarnika i Šida (''prijateljska vatra'' od JRV), dolazi do raspadanja valjevske 2.gardijska mehanizovane brigade, gde se oko 2.800 njenih pripadnika uputilo svojim kućama, a jedan pripadnik je u znak protesta dovezao BVP ispred skupštine SFRJ u Beogradu! U brigadi je ostao minimalni broj vojnika na odsluženju vojnog roka i oficirski sastav, uz manji broj rezervista i dobrovoljaca. Zatim je ova jedinica izvučena sa prve linije, popunjena i kasnije ponovo je uzela učešće u borbama. Sličnih scena, ali manjeg obima, bilo je i u mnogim drugim jedinicama na tom prostoru. .....Od 29.septembra na ratištu je bila prisutna i 211.okbr, iz Niša, koja je takođe u prethodnom periodu imala brojne mobilizacije rezervnog sastava, koji je često neplanski otpuštan kod kuće. Nešto kasnije pod sumnjivim okolnostima iz Beograda je upućena i 1. gardijska motorizovana brigada sa svojim oklopnim bataljonom. Ukupno je bilo koncetrisano 9 brigada OMJ JNA od čega 7 mehanizovanih i 2 oklopne. Južno od Vukovara, u sastavu op. grupe "Jug" bile su raspoređene 252.okbr i 1.Proleterska mehanizovana divizija (njen sastav je bio 1.,2., i 3.pgmbr) i 453.mbr. koje su dejstvovale po Vinkovcima i koridorima prema Vukovaru. U sklopu operativne grupe "Sever", bile su 12., 36. i 51.mbr. Osim ovih učešća su uzele i mnoge druge jedinice: 80., 169. i 544.mtbr, 19.pbr i brojni dobrovoljački i lokalni TO sastavi. U borbama koje su skupa trajale vise od 2 meseca, i pored brojnih oklopnih jedinica nisu izvođeni veliki manevri vatrom i pokretom, kao dominantan vid dejstava ovih jedinica. Umesto ovoga oklop je uglavnom korišćen kao podrška manjim pešadijskim sastavima ili kao klasična artiljerijska sredstva. Oklopni sastavi su trpeli velike gubitke od lakih PO sredstava usled loše, često i nikakve pešadijske podrške. Kolone borbenih oklopnih vozila, bez neposredne podrške su znale samostalno nadirati glavnim ulicima, gde je i očekivan napad, dolazeći pod udar manjih grupa hrvatskih vojnika, naoružanih mahom lakim PO sredstvima. Odličan primer, koji je kasnije enormno medijski eksploatisan je slučaj Trpinjske ceste, kada je samo u dva dana (16.-18. septembra) uništeno 9 oklopnih vozila u pokušajima da se prodre u Borovo Naselje. Veliki gubici u tehnici su bili i prilikom forsiranja kanala iz Djergaj šume, s ciljem da se osvoje silosi pored Dunava, čime bi došlo do odvajanja Borovog naselja od ostatka Vukovara. Navodno je tokom tih pokušaja došlo i do zarobljavanja 2 ili 3 tenka, koji su kasnije uspešno upotrebljeni. Sem ovih i na mnogim drugim lokacijama je bilo osetnih gubitaka (mnogo manje dokumentovanih), pa se nakon rata često iznosili nerealni podaci o vise stotina uništenih oklopnih vozila na Vukovarskim ulicama. Načelnik roda OMJ je u zvaničnom glasilu JNA ''Narodna armija'', govorio o 4-5% gubitaka, od ukupno angažovanih sredstava u operacijama u I. slavoniji 1991. .....Sem gubitaka u borbenim dejstvima tadasnja JNA je veliku količinu tehnike izgubila predajom / osvajanjem kasarni. Kompletna mehanizovana brigada je ostala u Varaždinu, kao i u Bjelovaru, gde je nedostajao samo deo angažovan u Okučanima, zatim osvojen je i oklopni bataljon u Koprivnici (73.mtbr), odnosno jedan mehanizovani bataljon u Našicama (istureni deo 12.mbr). Početkom 1992. nadležnim međunarodnim institucijama Hrvatska je prijavila postojanje 176 tenkova T-55, 14 M-84, 4 PT76B, 15 TZI, 5 TNM, 106 BVP i 13 OT M-60. Hrvatski General Martin Špegelj, je kasnije pisao da je osvojeno 240 tenkova i 320 raznih OT, a general TUS je kasnije govorio o 200 zarobljenih tenkova i 150 OT. Tenkovi M-84 su došli iz proizvodnje u Slavonskom Brodu. Nalogom vrha države 15 M-84AB iz kontigenta za Kuvajt je vraćeno sa ratišta, sređeno i preko luke Rijeka odnosno Bar isporučeno originalnom kupcu. .....Od malobrojnih primera gde su OMJ zabeležile uspeh treba istaći deblokadu kasarne u Karlovcu i izvlačenje 4.okbr nakon višemesečne blokade. Nakon rata jasno je istaknuto da kvalitet oklopne tehnike nije bio razlog gubitaka, već loše, često nikakvo sadejstvo pešadije. Izrazen problem bilo je masovno, nešablonsko miniranje. koje je često primoravalo OMJ da se drže glavnih puteva. Utvrđeno je da je artiljerijska podrška neadkvatna, posebno je bio izrazen nedostatak minobacača u oklopnim bataljonima. Najveća slabost oklopnih sastava u to vreme je svakako bio rezervni sastav. Trebalo je mnogo dana da se takva jedinica dodatno obući, pripremi i kompletira za zadatak. Rezervistima su poveravana moderna i skupa sredstva (M-84, BVP) za koja nisu bili dovoljno obučeni, pa je dolazilo do čestih kvarova usled nepravilne upotrebe i održavanja. Zapaženo je i da su jedinice sa rezervnim sastavom u proseku, trošile mnogo više municije, usled neobučenosti, samovolje i prakse da se strah razgoni paljbom. O ratnim poukama u listu ''Narodna Armija'' krajem 1991. komandant 1.pgmbr pukovnik Vućić je govorio:"Naša najvažnija iskustva tiču se upotrebe OMJ u naseljenim mestima. Ona su vrlo poučna. Praksa je potvrdila da upotreba tenkova u prvoj liniji borbe u naseljenim mestima ne daje optimalne rezultate i dovodi do nepotrebnih gubitaka. A mi smo bili prisiljeni da tenkovima dejstvujemo baš na takav način, jer nismo imali dovoljno obučene pešadije. A bez podrške pešadije tenkovi su veoma osetljivi. Raspolažemo najsavremenijim tenkovima M-84 i T-72, ali smo se uverili da je čelik ranjiv, da ga probijaju savremena protivoklopna sredstva. A protivnik je raspolagao najsavršenijim sredstvima. To oružje probija svaki oklop. Pogotovu sto je upotrebljavano često s malih odstojanja od 10 do 15 metara. Mi smo se osvedočili da su najelitniji delovi protivničkih snaga ostrašćeno vodili borbu protiv naših tenkova, unoseći u borbu mržnju, doktrinarnu zaslepljenost, neretko opijeni alkoholom i drogama. Pred nama nije bio klasičan front, a proboj fronta i prodor u dubinu nije bio glavni metod borbe. Mi smo iza svakog čoska ulazili u novu borbu. Zbog toga smo neke postupke morali menjati. Recimo, držali smo otvorene lukove, jer u slučaju da bude tenk pogođen, na taj način se smanjuje pritisak od eksplozije i olakšava spasavanje posade. Takođe se pokazalo korisnim vešanje vojničkih denjkova sa vanjske strane kupole, jer oni stvaraju dodatni sloj zaštite. Velike teškoće smo imali i sa neprijateljskim minama različite proizvodnje, naše i strane, koje su masovno rasipane bez ikakvog reda. A mi nismo imali dovoljno snaga za protivminsko obezbeđenje. Problem nam je bio i pokazivanje ciljeva komandiru tenka, jer nije bilo dovoljno obučene pešadije za pratnju tenkova da uočava ciljeve i navodi posadu tenka. U stvari, najveće teškoće smo imali zbog manjka pešadije. Kada bi u brigadi bilo sto do dvesto specijalaca, njena borbena vrednost bila bi višestruko uvećana, naročito u ovakvim uslovima borbe"
---- Od 11 mehaniziranih i 6 oklopnih brigada koliko je imala JNA, U agresiji na Hrvatsku vojni je vrh angažirao 10 mehaniziranih i 4 oklopne brigade. Izvan borbenih djelovanja ostala je 15. pm br u Prištini, i 243. okbr u Makedoniji. U Sloveniji je ostala glavnina 1. oklopne brigade. Do kraja rujna 1991, . hrvatska strana je uspjela zarobiti 32. mbr, glavninu 265. mbr, oklopnu bojnu 73. mtbr i mehaniziranu bojnu 12. pmbr. Preostale rodovske postrojbe, glavnina 4. ok br i 140. mbr bile su blokirane u vojarnama Jastrebarsko, Zagreb i Dugo Selo. pa je njihova uloga svedena na vezivanje dijela hrvatskih snaga za sebe. što je za JNA bila nepovoljnija opcija. Glavnina OMP, sedam mehaniziranih i dvije oklopne brigade bile su u istočnoj Slavoniji i Baranji. u sastavu najjače napadne skupine JNA. Koncentracija OMP ekvivalenta dvije md ili dva MK u skladu je s načelima uporabe OMP, jačina udara bila je u izravnoj vezi s koncentracijom snaga. Koliko snaga, tolika snaga udara.
----
Po dolasku na vukovarsko ratište, gmtbr se priključila OG Jug, kojom je komandovao pukovnik Boja Bojat. (a) Komandno mesto gmtbr se nalazilo u centru Negoslavaca. Gmtbr je imala istureno komandno mesto na istom položaju, na putu prema Vukovaru. (b) Gmtbr je osnovna jedinica u OG Jug za izvodženje većine dejstava čiji je cilj zauzimanje Vukovara. Prema članku Vukovar oslobađaju hrabri, objavljenom u časopisu JNA "Narodna armija", "jednu od težišnih uloga u borbama imaju starešine i vojnici gardijske motorizovane jedinice JNA".Berak, Ovčara (i Grabovo) se nalaze u zoni odgovornosti OG Jug. Za vreme napada na Vukovar, gmtbr je ojačana pripadnicima drugih jedinica, među kojima i JNA, TO Srbije, mesnog srpskog TO-a i dobrovoljcima, a svi su dejstvovali pod komandom pukovnika Mileta Mrkšića preko njegovih potčinjenih komandanata, kao što se objašnjava dalje u izveštaju. (c) Pored OG Jug, medžu snagama koje su učestvovale u dejstvima u Slavoniji, Baranji i zapadnom Sremu bile su sledeće snage 1. VO JNA: 1. Prva proleterska gardijska motorizovana divizija (pgmd) pod komandom general-majora Dragoljuba Arandželovića u čijem su sastavu bile tri proleterske gardijske mehanizovane brigade (pazi: nije isto što i gardijska motorizovana brigada) i druge jedinice, nalazila se sa desne strane položaja OG Jug i bila je zadužena za deo istočne Slavonije i zapadni Srem. Zona odgovornosti 1. pgmd obuhvatala je opštine Mirkovci, Oriolik, \eletovci, Lovaš, Tovarnik, Bapska, šarengrad, Ilok, itd. 2. Dvanaesti novosadski korpus se nalazio sa severne strane OG Jug i pokrivao je Baranju i većinu severnog dela istočne Slavonije (tj. severni deo Vukovara (severno od reke Vuke), uključujući opštine kao što su Borovo Selo i Borovo Naselje, Erdut, Bobota itd.Video snimak prikazuje govor generala Andrije Biorčevića, komandanta 12. novosadskog korpusa JNA i OG Sever, u kom on pohvaljuje Arkana za ulogu koju je odigrao u dejstvima u Slavoniji, Baranji i zapadnom Sremu, što ukazuje na saradnju OG JNA Sever i Arkanovih "Tigrova" za vreme dejstava koje je predvodila JNA u Baranji i severnom delu istočne Slavonije. Prema transkriptu tog snimka, Biorčević kaže sledeće: "U tome je najveća zasluga Arkanovih dobrovoljaca. Mada meni neki pripisuju kako ja šurujem sa nekim paravojnim formacijama. To nisu paravojne formacije, to su ljudi koji su došli dobrovoljno da se bore za srpski narod … i mi opkolimo selo, on uleti, ono što neće da se preda, pobije, idemo dalje.” 3. Tokom dejstava je OG Jug, kao i druge jedinice JNA koje su dejstvovale u Slavoniji, Baranji i zapadnom Sremu, ojačana drugim jedinicama JNA i TO, kao što se vidi iz naredženja analiziranih dalje u izveštaju. U strogo poverljivom naredženju 1. VO br. 1614-162 od 16. novembra 1991. naveden je pregled jedinica JNA i TO Srbije koje su bile potčinjene 1. VO za vreme dejstava u Slavoniji, Baranji i zapadnom Sremu.
Grafički prikaz strukture 1. VO posle prepotčinjavanja gmtbr (80. mtbr je na vukovarsko područje stigla u novembru 1991)
Grafički prikaz strukture gmtbr po dolasku u Vukovar (30. septembar 1991)
Jugoslavenska narodna armija i srpske snage u bitci za Vukovar 25. studenoga 2017.
Objavljujemo dio iz knjige “Vukovarska bolnica – svjetionik u povijesnim olujama hrvatskoga istoka”, str.101-104. prof.dr.sc. Ivo Lučić…
Oko 10.000 pripadnika JNA, odnosno srpskih postrojbi izravno su napadali Vukovar. Na širem prostroru Srijema, Baranje i istočne Slavonije bilo ih je angažirano oko 38.000. Raspolagali su suvremenim naoružanjem i streljivom u izobilju, kao i logistikom.&nbsp; Osiguranje operacije i sprječavanje deblokade Vukovara bila je zadaća Prve proleterske gardijske mehanizirane divizije, koja je bila mirnodopski sljednik Prve proleterske narodnooslobodilačke udarne divizije – mitske partizanke postrojbe iz Drugog svjetskog rata. U svom sastavu imala je pored ostalog, preko 17 000 vojnika, 320 tenkova, 246 borbenih vozila i 184 topnička oruđa te je po vatrenoj moći u to vrijeme bila jača od cjeloukupne Hrvatske Vojske. Pored spomenute divizije, posebnu stvarnu, al ii simboličnu, ulogu u razaranju i osvajanju Vukovara te u ubijanju njegova stanovništva imala je Gardijska motorizirana brigade SSNO-a, koja je bila sljednica Pratećeg bataljona Vrhovnog štaba narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije. Bila je to osobna straža i počasna garda Josipa Broza Tita, a nakon njegove smrti imala je zaštitnu i protokolarnu odnosno ceremonijalnu ulogu. Osiguravali su Predsjedništvo SFRJ. Titotva nasljednika na vlasti, a bili su pod izravnim zapovjedništvom saveznog sekretara SSNO-a. Brigada je imala oko 3500 pripadnika, a zapovjedao joj je pukovnik Mile Mrkšić. te su postrojbe pri odlasku u Hvatsku s oduševljenjem ispraćene od građana Beograda koje sui h zasipale cvijećem. Tradicija i povezanost s vrhovnim komandantom gardisti su demonstrirali i 4 studenog 1991 godine kada je povodom dana Gardijske motorizirane brigade njihovo izaslanstvo posjetilo “memorijalni centar “Josip Broz Tito” u Beogradu i položili cvijeće na Titov grob. U ime svih sarešina i pripadnika, kao i boraca Pratećeg bataljona, u spomen-knjigu upisali su sljedeću zakletvu: “Pripadnici Gardijske motorizovane brigade se obvezuju da će nesebično i maksimalnim zalaganjem i herojskim držanjem, po ugledu na proslavljene borce pratećeg bataljona, pobedonosno završiti povereni nam zadatak u oslobađanju Vukovara”. Dva tjedna poslje pripadnici Gardijske brigade ušli su u Vukovar i u bolnicu, gdje su počinili ili omogućili stravične zločine zbog kojih je njihov komandant pukovnik Mile Mrkšić, u svibnju 2009 godine pred Međunarodnim tribunalom u Haagu pravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina. Nakon svega, Veljko Kadijević napisao je “ Glavna grupacija kopnene vojske JNA, pretežno oklopno mehanizovani sastavi u istočnoj Slavoniji, imala je dva zadatka: prvi da oslobodi srpske krajeve u istočnoj Slavoniji; i drugi , da bude glavna manevarska snaga Vrhovne komande za prodor ka Zagrebu i Varaždinu. Prvi zadatak ova grupacija je završila, ali je dosta vremena utrošila, prije svega zato što joj je nedostajala predviđena pješadija koja bi pratila tenkove, a koju je mobilizacijom trebalo dobiti. Pored toga tzv. bitka za Vukovar, bila je bitka s glavninom hrvatske vojske koja je htjela po svaku cijenu da održi istočnu Slavoniju i Baranju u svojim rukama. Tu bitku je grupacija JNA u istočnoj Slavoniji dobila, porazila glavninu hrvatskih snaga, i nakon oslobođenja Vukovara, bila spremna da produži dejstva ka zapadu. Iako je u odnosu na početni plan operacije, iz razloga koje sam naveo kasnila za ovaj drugi zadatak, njezin uspjeh i opasnost njenog prodora ka Zagrebu bitno su uticali da Hrvatska prihvati Vensov plan. Jugoslavenska narodna armija uspjela je zauzeti Vukovar, ali su u toj bitci očitovala sva slabost , “partijske vojske”.Njihova glavna grupacija kopnene vojske najbolje i najopemljenije postrojbe, potrošile su tri mjeseca u borbi s hrvatskim branteljima ekvivalenta lake pješačke brigade. Razaranje grada i zločini počinjeni nakon njegova “osobođenja” vojnu pobjedu pretvorili su u moralni, politički i medijski poraz. S druge strane, Hrvatska vojska dobila je neprocjenjiv simbol, primjer hrabrosti i požrtvovanja, koji u moralnom smislu itekako utjecao na kasniji razvoj ratnih događanja. U tom kontekstu valja promatrati i sve one pokušaje da se hrabrost vukovarskih branitelja kao i njihova žrtva iskoriste protiv Republike Hrvatske, protiv njezine daljnje obrane, državne politike i nacionalnih interesa. Nakon što je na 8. sednici smenio Ivana Stambolića i preuzeo vlast u Republici, Slobodan Milošević je krenuo u osvajački pohod na vlast u pokrajinama. U toj kampanji služio se svim dostupnim sredstvima, od agresivne propagande u medijima koje je stavio pod svoju kontrolu, preko organizovanja masovnih “spontanih mitinga”, do prikupljanja potpisa građana Srbije.
Trebalo je stvoriti utisak da sam narod želi ustavne promene i ukidanje autonomnih pokrajina, potpisi podrške tumačeni su kao “volja naroda”, vox populi, kao dokaz da građani Srbije žele ustavne promene. U tom pregnuću zvanom Antibirokratska revolucija Miloševićev režim – kao što smo videli – nije se libio ni zloupotrebe dece u političke svrhe. U godinama koje su usledile ispostavilo se da je politika za koju sam zloupotrebljen diskriminatorna, aparthejdska, ubilačka i zločinačka.
---- U istočnoj Slavoniji, najugroženijem području RH, nasuprot devet mehaniziranih i oklopnih brigada Operativna zona Osijek imala je 31. listopada u svom sastavu 27 1-55, 14 tenkova M-84, 14 komada BVP M-80; 13 aIM-GO, 1 laki tenk PT-7G, 4 TZI i 1 zapovjedni BTR-50PK. MORH: ZOSISi8, Str. pov. br. 525·123·1 1 7 , 31. 10. 1991., GS HV, Izvješće o stanju OMJ u OZ Osijek. Tenkova T-55 bilo je 13 u 3. br; 1 u 107. br; 8 u 109. br; 2 u 123. br; 1 u 1 36. br i 2 u zaštitnoj satniji ZOZ Osijek.
Tenkova M-84 bilo je 12 u 108. i 2 u 109. brigadi, borbena vozila pjepaštva M-80 bila su 3 u 3. br; 6 u 109. br; 2 u 123. br; 1 u 136. br; 2 u zaštitnoj satniji ZOZ Osijek, oklopni transporteri M-60 bili su 3 u 3. br; S u 106. br; 2 u 108. br; 1 u 136. br i 2 u zanitnoj satniji ZOZ Osijek, 1 laki tenk-amfibiju PT-76 u Zaštitnoj satniji ZOZ Osijek, 4 TZI (2 neispravna) i 1 8TR-SOPK u 3 br
|
|
|
Post by kulinban on Nov 30, 2023 13:53:18 GMT
Poslednji dani JNA
.....Pocetkom 1992. izvedena je reorganizacija JNA, koja je definisala novi raspored jedinica i ustanova u preostalom delu SFRJ. Formirane su 4 vojne oblasti. U I vojnoj oblasti nasao se najznacajniji deo OMJ, koncetrisan u dva korpusa. Formiran je mehanizovani korpus preformiranjem Proleterske gardijske mehanizovane divizije. Novi korpus je zadrzao tri predjasnje mehanizovane brigade ali je iz naziva izbaceno ''proleterska gardijska", a 252.okbr iz Kraljeva je usla u sastav novog korpusa. Velika koncetracija oklopa je bila i u 12. Korpusu, NoviSad, koji uz predjasnju 453. i 36.mbr u svoj sastav primio 51. i 12.mbr (Osijek). II Vojna oblast je pokrivala prostor BiH i Republiku Srpsku Krajinu. U ovoj oblasti su se nasle mnoge jedinice sa prostora Slovenije i Hrvatske. U Banja Luci je preformirana 329.okbr u ciji sastav je usao okb sa M-84 iz sastava nekadasnje 1.okbr Vrhnika. U Sarajevu je preformirana 49.mtbr delovima 140.mbr iz Dugog Sela, a delovi ove brigade su usli i u sastav 14.mtbr u Zenici (gde je stigla iz Ljubljane). Od delova 4.okbr iz Jastrebarskog u Tuzli je nastala 336.mtbr. Na prostoru Srpske Krajine se nalazilo nekoliko Operativnih grupa. U satavu 6.OG bio je jedan i po bataljon iz 4.okbr i jedan okb iz 329.okbr, kod 7.OG bio je bataljon iz sastava 51.mbr, a kod 8.OG bila je polovina oklopnog bataljona iz 4.okbr. Pocetkom 1992. u tamosnje brigade TO se uvodi po jedna tenkovska ceta. U IV Vojnoj oblsti koja je pokrivala prostor Hercegovine i Crne Gore u A status je prevedena 179.mtbr (okb sa T-34), dok je 13.mtbr koja je u Hercegovinu stigla iz Slovenije svoj okb uputila u sastav 37.mtbr u Raskoj, gde su upuceni i preostali delovi 228.mtbr iz Postojne. U III Vojnoj oblasti koja je pokrivala KiM, Makedoniju i delove juzne Srbije nije bilo vecih promena..
.....Medjutim raspad SFRJ je neminovno tekao dalje, pa se posle politickih pregovora donosi odluka 14. februara 1992. o povlacenju jedinica JNA i iz Makedonije, sto je i u narednom periodu odradjeno na miran i nenasilan nacin. Kompletna tehnika je povucena u Srbiju. Samo nekoliko tenkova T-34 i starih samohotki M-18 je ostavljeno. Kasnije su T-34 korisceni za obuku makedonskih tenkista, dok su samohotkama M-18 istekli svi resursi i nisu koriscene. Komada III Vojne oblasti prelazi u Nis, a jedina oklopna brigada u Makedonija 243. se iz Skoplja premesta u Urosevac. U Vranju je prihvacena tehnika iz 39.mtbr (Stip) i 592.mtbr (Kumanovo). Iz Bitolja u Zajecar presla je 84.mtbr, iz Strumice je 168.mtbr prebacena u Novi Pazar, a u Negotin je stigla iz Ohrida 164.mtbr. .....Konstatan rast medjunacionalnih tenzija je u prvoj polovini 1992. izazvao sukobe i u Bosni. JNA je jos uvek formalno postojala, a na prostoru BiH, nalazile su mnoge jedinice povucene sa prostora Slovenije i Hrvatske. Do prvih vecih sukoba dolazi u martu, u okolini Bosanskog Broda, a krajem marta na ovom prostoru upucuju se jedinice JNA. Sukobi u Bosanskoj posavini su nastavljeni i tokom aprila. U napadu na mesto Gornje Kolibe u kome su ucestvovali delovi 336.mtbr (bivsa 4.okbr) i 327.mtbr tokom 16/17 aprila JNA je imala velike gubitke od 9 mrtvih i 20 ranjenih boraca i 9 unitenih ili tesko ostecenih tenkova i OT. Razlozi su kao i ranije: Odvajanje pesadije od tenkova, neosposobljenost za savladjivanje minsko - eksplozivnih prepreka, nesaradnja izmedju posada oklopnih vozila i medjusobno pokrivanje vatrom, neuvezbanost jedinica TO da sadejstvuju sa tenkovima. Borbe se narocito rasplamsavaju nakon odluke EU o priznanju nezavisnosti BiH od 6. aprila 1992. U sukobima oko Sarajeva ucesca je uzela 49.mtbr, koja je imala 2 okb. Ova jedinica je imala vece gutike u borbama vodjenim 2 i 3.maja. U Zenici TO BiH uspeva da zarovi 19 tenkova T-34 i jedan T-55. U isto vreme vode se i teske borbe na Kupresu, gde je ucesca imao po pitanju OMJ 9.oklopni bataljon is sastava 9.korpusa iz Knina, pod komadom pukovnika Slavka Lisice. Ubrzo se na taj prostor upucuje ceta tenkova M-84, koji su poticali iz 51.mbr. Sedmog aprila ove jedinice u sadejstvu sa ostalim jedinicama koje su vec od ranije angazovane osvajaju grad Kupres, sto je postignuto izuzetno sinhronizovanim i dobro izvedenim planom, te je ova operacija bila jedan od retkih primera pravilno upotrebljenih OMJ. Borbe su vodjene i u Hercegovini gde su OMJ takodje pretrpele odredjene gubitke. ..... Nakon proglasenja Ustava Savezne Republike Jugoslavije, cime je i formalno ukinuta SFRJ, 11.maja snage JNA dobijaju naredjenje o povlacenju na teritoriju Srbije i Crne Gore, odnosno SRJ. Najveci deo tehnike zatecene na prostoru BiH je usao u sastav Vojske Republike Srpske, kao i svi pripadnici JNA koje su rodjeni u toj republici. Prema podacima koje je izneo tadasnji predsednik SRJ, Dobrica Cosic snagama bosanskih Srba prepusteno je izmedju ostaloga oko 300 tenkova.
.....Proglasenje SRJ, je bio ujedno i formalni kraj JNA, posle poluvekovnog postojanja. Ipak od nje su direktno nastale nove vojske u R. Srpskoj Krajini, R. Srpskoj i Saveznoj R. Jugoslaviji. Indirektno od njenih zarobljenih i osvojenih delova dobrim delom nastale su i armije R. Hrvatske i Slovenije. Sve ove nove armije su jos dugo godina koristile (i koriste) za svoje OMJ tehniku nasledjenu od OMJ JNA.
|
|
|
Post by kulinban on Nov 30, 2023 13:53:52 GMT
Davor Marijan - OLUJA, strana 68 Do kasne jeseni 1992. vojna sila pobunjenih Srba zvala se Teritorijalnom obranom, a tada je preimenovana u Srpsku vojsku Krajine (SVK). U to vrijeme dobila je i organizacijskoformacijski izgled koji se s malim izmjenama zadržao do njezina nestanka. SVK se sastojala od Glavnog štaba i prištabnih postrojbi, 6 korpusa i zrakoplovnih snaga. Korpusi su formirani na regionalnom principu. Na području sjeverne Dalmacije bio je 7. ili Sjevernodalmatinski korpus, na području Like 15. ili Lički korpus, na području Korduna 21. ili Kordunaški korpus, na području Banovine 39. ili Banijski korpus, na području zapadne Slavonije 18. ili Zapadnoslavonski korpus i na području istočne Slavonije 11. ili Slavonskobaranjski korpus. Korpus se načelno sastojao od Komande, tri i više brigada, logističke baze i topništva za potporu. Izuzetak je bio Slavonsko-baranjski korpus koji je u svom sastavu imao i jednu pješačku diviziju. Zrakoplovstvo se sastojalo od zrakoplovne brigade, zrakoplovne baze i bataljuna vođenja, motrenja, javljanja i navođenja. Nakon operacije Bljesak i razbijanja Zapadnoslavonskog korpusa, SVK je dobila novog zapovjednika, generalpotpukovnika Milu Mrkšića. Mrkšić je inicirao nekoliko promjena u ustroju SVK, od kojih je najznaćajnija stvaranje Korpusa specijalnih jedinica (KSJ). Korpus se sastojao od: Komande korpusa, 2. oklopne brigade, 71. specijalne brigade, 2. gardijske brigade, Brdskog bataljuna, bataljuna VP i lakog artiljerijskog divizijuna PZO.23 Usprkos zvučnog naziva korpusa, bila je to postrojba ranga brigade, no bilo je uobičajeno da se specijalne postrojbe tretiraju u istom rangu s većim postrojbama vojske. Njegovo osnivanje praćeno je s velikom pažnjom u HVu, gdje mu je davan mnogo veći značaj od stvarne vrijednosti, koja je, kao što će vrijeme ubrzo pokazati, ipak bila skromnija nego što se očekivalo. Sredinom 1994. SVK je imala 300 tenkova, 295 raznih oklopnih bojnih vozila, 360 topničkih oruđa kalibra od 100 i više milimetara. Krajem listopada 1994. njezino je brojno stanje bilo u granicama od 20 do 25.000 boraca. U vrijeme operacije Bljesak imala je oko 14.900 ljudi po mirnodopskoj formaciji, odnosno 62.500 po ratnoj formaciji. Možemo pretpostaviti da je slično brojno stanje bilo i pred Oluju, što bi značilo da je u zapadnom dijelu Hrvatske SVK imala pod oružjem oko 43.000 ljudi.
|
|
|
Post by kulinban on Dec 12, 2023 7:23:47 GMT
RAT U BOSNI
Državnim udarom u Predsjedništvu SFRJ (3. oktobar 1991.), srpsko-hrvatskim sporazumima u Ženevi (10. i 23. novembar 1991.) i njihovim efektuiranjem u Sarajevu (2. januara 1992.), te Vensovim mirovnim planom definitivno je razbijena SFRJ (konstatovano 17. decembra 1991. Briselskom deklaracijom Evropske zajednice o Jugoslaviji) i time faktički označeno nepostojanje njenih Oružanih snaga.
U tom se okviru odvijala i reorganizacija oružanih snaga, kasnije proglašene Savezne Republike Jugoslavije. Ta je reorganizacija počela 2. januara 1992. i zavržena juna iste godine. Zapravo se odvijala u dvije faze: prva - ukidanje 5. vojne oblasti, odnosno njeno preimenovanje u 2. vojnu oblast i premještanje Komande u Sarajevo, i druga — formalnim raščlanjivanjem oružanih snaga Savezne Republike Jugoslavije u “tri” srpske vojske, pri čemu je 2. vojna oblast praktično preimenovana u “Vojsku Srpske Republike BiH”. Prva faza je, u vezi sa postignutim sporazumom sa Hrvatskom od 2. januara 1992, obuhvatila preimenovanje 5. vojne oblasti JNA i premještanje dijela jedinica iz Hrvatske u Bosnu, a njene komande iz Zagreba u Sarajevo. U Podgorici je formirana 4. vojna oblast i pod njenu komandu stavljena Hercegovina do Neretve i gornje Podrinje. Premještanjem 13. korpusa JNA iz Rijeke u Bileću, ove dvije oblasti stavljenu su pod njegovu komandu.
Dotadašnje tri kopnene vojne oblasti (vojišta) i Vojnopomorska oblast su raspuštene i rasformirane, a formirane četiri nove vojne oblasti kao grupacije strategijskog nivoa, čije su komande bile odgovorne za pripremu, organizaciju i usklađivanje borbene upotrebe JNA na području većeg dijela Jugoslavije : 1. vojna oblast sa sjedištem u Beogradu (komandant general Života Panić). U svom sastavu je imala četiri korpusa, jednu diviziju i Komandu odbrane grada : 1. korpus sa sjedištem u Beogradu; 12. korpus sa sjedištem u Novom Sadu; 17. korpus sa sjedištem u Tuzli i 24. korpus sa sjedištem u Kragujevcu; zatim Gardijsku diviziju i Komandu odbrane grada sa sjedištem u Beogradu. Ta je vojna oblast obuhvatala cijelu Vojvodinu, sjeverni dio Srbije do orijentacione linije Kragujevac — Užice (uključujući Kragujevac, a isključujući Užice) i sjevero-istočni dio Bosne i Hercegovine. 2. vojna oblast sa sjedištem u Sarajevu (komandant general Milutin Kukanjac). U svom sastavu je imala četiri korpusa: 4. korpus sa sjedištem u Sarajevu; 5. korpus sa sjedištem u Banja Luci; 9. korpus sa sjedištem u Kninu i 10. korpus sa sjedištem u Bihaću. Ta je oblast obuhvatala zapadni, sjeverni i centralni dio Bosne i Hercegovine do linije Foča-Kalinovik-Mostar (prostor Bosne i Hercegovine bez dijela Hercegovine), te Kninsku krajinu, Liku, Kordun, Baniju i zapadnu Slavoniju. 3. vojna oblast sa sjedištem u Skoplju — komandant general Nikola Uzelac (u martu 1992. sjedište je premješteno u Niš). U njen su sastav ulazila četiri korpusa: 22. korpus sa sjedištem u Nišu; 52. korpus sa sjedištem u Prištini; 41. korpus sa sjedištem u Bitolju (Bitola) i 42. korpus sa sjedištem u Kumanovu. Nakon povlačenja snaga JNA iz Makedonije (marta 1992.) jedinice 41. korpusa su dislocirane u Zaječar, Knjaževac i Paraćin, a glavni dio snaga 42. korpusa je razmješten u Leskovac, a manji dio u Valjevo, od čije je glavnine formiran 20. korpus JNA, sa sjedištem u Leskovcu (jedan broj tih jedinica je direktno predislociran na područje Bosne i Hercegovine). Ta je vojna oblast u početku obuhvatala jugoistočni dio Srbije, Makedoniju i Kosovo, a od marta 1992. - južni dio Srbije i Kosovo. 4. vojna oblast u Titogradu (današnja Podgorica — komandant general Pavle Strugar). U njen su sastav ulazila tri korpusa: 2. korpus sa sjedištem u Titogradu; 13. korpus sa sjedištem u Mostaru (kasnije Bileći); 37. korpus sa sjedištem u Užicu i Operativna grupa “Trebinje-Bileća” sa sjedištem u Bileći. Ta je vojna oblast obuhvatala jugoistočni dio Bosne i istočnu Hercegovinu, cijelu Crnu Goru i jugozapadni dio Srbije, uključujući i Sandžak.
Teritorija Bosne i Hercegovine je tom novom reorganizacijom podijeljena između tri vojne oblasti: 1, 2. i 4. : istočni dio Bosne istočno od rijeke Bosne bio je u sastavu 1. vojne oblasti, južni dio je bio podređen 4. vojnoj oblasti, a centralni i zapadni dio ušao je u nadležnost 2. vojne oblasti.
2. vojna oblast (zapadno vojište) je formirana 10. januara 1992. (od 6 časova), uglavnom, od rasformirane 5. vojne oblasti (sjeverozapadno vojište), i februara 1992. od dijela jedinica 1. vojne oblasti, sljedećeg sastava : - Komanda (u Sarajevu, komandant general Milutin Kukanjac, Srbin) - 4. korpus (u Sarajevu, komandant general Vojislav Đurđevac, Crnogorac) - 5. korpus (u Banja Luci, komandant general Vladimir Vuković, Srbin) - 9. korpus (u Kninu, komandant general Ratko Mladić, Srbin) - 10. korpus (u Bihaću, komandant Špiro Niković, Crnogorac) - 17. korpus (u Tuzli, komandant general Savo Janković, Crnogorac) - 65. zaštitni motorizovani puk “B” u Kiseljaku - 580. mješovita artiljerijska brigada “A” u Doboju - 389. raketna artiljerijska brigada “A” Banja Luka - Odjeljenje za mjerenje početne brzine artiljerijskog zrna (u miru i ratu) uz komandu Armije - Centar za podvodnu obuku (u miru i ratu) - 240. samostalni srednji raketni puk protiv-vazdušne odbrane “A” (u Sarajevu) - 340. inžinjerijski puk “R” Koran kod Pala - 367. puk veze “A” u Sarajevu - 593. puk ABHO “R” u Kiseljaku - 741. dopunski puk “R” u Sarajevu - 820. Nastavni centar “R” u Banja Luci - 140. obavještajni podcentar 15. obavještajnog centra (u miru i ratu) u Sarajevu - Kontraobaveštajna grupa (u miru i ratu) u Sarajevu - 521. remontni bataljon “R” Remontni zavod Hadžići - 37. Sanitetski odred “R” u Sarajevu - 42. Zavod za preventivnu medicinsku zaštitu (u miru) u Sarajevu - Viša vojnolekarska komisija Sarajevo (u miru) - Vojna bolnica Sarajevo (u miru) - Vojnomedicinski centar Sarajevo (u miru) - Vojnomedicinski centar Banja Luka (u miru) - 563. automobilski bataljon “B” Sarajevo - Vojna delegacija pri ŽTP Sarajevo (u miru i ratu) - Vojna delegacija pri ŽTP Knin (u ratu) - Vojna ustanova Romanija (u miru i ratu) - Vojno gra|evinska direkcija Sarajevo (u miru i ratu) - Vojna ustanova za odr`avanje stambenog fonda JNA (u miru) u Sarajevu - Vojnoračunovodstveni centar Sarajevo (u miru) - Vojnoknjigovodstveni centri Sarajevo, Banja Luka, Tuzla, Knin i Bihać (u miru) - Centar za automatizovanu obradu podataka (u miru) - 405. pozadinska (logistička) baza “B” u Kninu - 530. pozadinska baza “B” u Bosanskom Petrovcu - 744. pozadinska baza “B” u Sarajevu - 904. pozadinska baza “B” u Tuzli - 993. pozadinska baza “B” u Banja Luci - Kulturno-zabavni ansambl (u ratu) - Vojni orkestar I varijante (u miru i ratu) u Sarajevu - Vojni sud (Viši vojni sud II varijante) (mir-rat) u Sarajevu - Vojni sud I stepena I varijante (u ratu) u Sarajevu - Vojni sud u Banja Luci (u miru) - Vojno tužilaštvo (u miru), Više vojno tužilaštvo II varijante (u ratu) u Sarajevu - Vojno tužilaštvo u Banja Luci (u miru) - Vojno tužilaštvo I varijante (u ratu) - Vojni zatvor za izdržavanje pritvora Sarajevo (u miru) - Komanda vojnog okruga Sarajevo (u miru i ratu) - Komanda vojnog okruga Tuzla (u miru i ratu) - Komanda vojnog okruga Banja Luka (u miru i ratu) - Komanda vojnog okruga Mostar (u miru i ratu) - Komanda vojnog okruga Knin (u miru i ratu) - 77. smučarski poligon (u miru) Jahorina - 185. poligon Slunj (u miru) za artiljerijska i tenkovska ga|anja - Poligon Neretva Kalinovik (u miru) za artiljerijska ga|anja - Domovi JNA - Sarajevo, Bijeljina, Travnik, Čapljina (u miru i ratu)
|
|
|
Post by kulinban on Dec 12, 2023 7:54:52 GMT
2. vojna oblast je 17. februara ukupno raspolagala sa 85.097 ljudi (stalni sastav: 20.270, i rezervni sastav: 64.827), od čega je Komanda brojala 104 čovjeka. To su, uglavnom, bili Srbi i Crnogorci. Samostalne jedinice stalnog sastava te vojne oblasti su imale 1.891 čovjeka, a rezervni sastav 2.498, što je ukupno iznosilo 4.389. Pozadinske jedinice stalnog sastava su brojale 2.339 ljudi, a rezervni sastav 2.460, odnosno 4.799 ukupno. Brojno-stanje ljudstva je po korpusima iznosilo : - 4. korpus: 5.100 (1.905 stalni sastav i 3.196 rezervni sastav); - 5. korpus: 18.873 (3.097 stalni sastav i 15.776 rezervni sastav); - 9. korpus: 17.525 (3.252 stalni sastav i 14.273 rezervni sastav); - 10. korpus: 25.086 (5.203 stalni sastav i 19.883 rezervni sastav); - 17. korpus: 9.221 (2.479 stalni sastav i 6.472 rezervni sastav).
Organizacijsko-formacijska struktura i raspored 2. vojne oblasti (komande, jedinice i ustanove 2. vojne oblasti, SSNO-a i RV i PVO na teritoriji 2. vojne oblasti) 17. februara 1992. su bili sljedeći : - Komanda 2. vojne oblasti (Sarajevo, komandant general-pukovnik Milutin Kukanjac) Korpusi (pet) : 4. korpus (Sarajevo, komandant general-major Vojislav Đurđevac): - Komanda sa prištapskim jedinicama (Sarajevo); - 4. bataljon veze “A” (Sarajevo); - 288. (4.) bataljon vojne policije “A” (Sarajevo); - 49. mehanizovana brigada “A” (Lukavica); - 6. pješadijska motorizovana brigada “R” (Doboj); - 216. brdska brigada “R” (Han Pijesak); - 346. laki artiljerijski puk protiv-vazdušne odbrane “A” (Lukavica); - 4. mješoviti artiljerijski puk “R” (Kiseljak); - 4. mješoviti protiv-oklopni artiljerijski puk “R” (Visoko); - 76. motorizovi puk “R” (Visoko); - 4. mješoviti artiljerijski puk “R” (Koran); - 4. automobilski bataljon “R” (Koran); - 4. sanitetski bataljon “R” (Koran); - 120. laka pješadijska brigada (Zenica); - 253. motorizovana brigada; - 140. mehanizovana brigada; - 14. pješadijska motorizovana brigada; - 14. mješoviti protiv-oklopni artiljerijski puk; - 340. inžinjerijski puk “R” (Sarajevo); - 4. inžinjerijski bataljon “R” (Sarajevo); - 4. dopunski bataljon “R” (Sarajevo); - 652. motorizovani puk “B” (Kiseljak).
5. korpus (Banja Luka, komandant general-major Vladimir Vuković, te od kraja marta 1992. general Momir Talić): - Komanda sa prištapskim jedinicama (Banja Luka) - 5. bataljon veze “A” (Banja Luka) - 5. bataljon vojne policije “A” (Banja Luka) - 329. oklopna brigada “A” (Banja Luka) - 343. motorizovana brigada “R” (Prijedor) - 16. pješadijska motorizovana brigada “R” (Banja Luka) - 5. laki artiljerijski puk protiv-vazdušne odbrane “A” (Banja Luka) - 5. mješoviti artiljerijski puk “R” (Banja Luka) - 5. mješoviti protiv-oklopni artiljerijski puk “R” (Banja Luka) - 5. mješovita protiv-oklopna artiljerijska brigada “R” (Banja Luka) - 293. inžinjerijski puk “R” (Banja Luka) - 10. partizanska divizija “R” (Banja Luka) - 30. partizanska divizija “R” (Mrkonjić Grad) - 19. partizanska brigada “R” (Mrkonjić Grad) - 5. dopunski bataljon “R” (Banja Luka) - 293. inžinjerijski puk “R” (Banja Luka); - 188. pontonirski bataljon “R” (Banja Luka); - 5. automobilski bataljon “R” (Banja Luka); - 5. sanitetski bataljon “R” (Banja Luka); - 5. pješadijska brigada; - 6. partizanska pješadijska brigada; - 11. partizanska pješadijska brigada; - 122. laka pješadijska brigada (Skender Vakuf); - 134. laka brigada; - 2. laka pješadijska brigada.
9. korpus (Knin, komandant general-major Ratko Mladić): - Komanda sa prištapskim jedinicama (Knin); - 70. bataljon veze “A” (Knin); - 9. bataljon vojne policije “A” (Knin); - 221. motorizovana brigada “A” (Knin); - 160. motorizovana brigada “R” (Benkovac); - 271. laki artiljerijski puk protiv-vazdušne odbrane (Benkovac); - 594. inžinjerijski puk “B” (Knin); - 9. mješoviti artiljerijski puk “R” (Knin); - 557. mješoviti protiv-oklopni i artiljerijski puk “R” (Benkovac); - 569. dopunski bataljon “R”(Knin); - 9. automobilski bataljon “R” (Knin); - 98. sanitetski bataljon “R” (Knin); - 1. motorizovana brigada (Sveti Rok); - 11. motorizovana brigada (Drvar); - 2. brigada Teritorijalne odbrane; - 3. brigada Teritorijalne odbrane ; - 1. partizanska brigada “R” (Drvar); - 1. motorizovana brigada “R” (Gračac).
10. korpus (Bihać, komandant general-major Špiro Niković): - Komanda sa prištapskim jedinicama (Bihać); - 10. bataljon veze “B”; - 10. bataljon vojne policije “A”; - 6. operativna grupa - OG-6 (Lika, Plitvička jezera): - 1. laka pješadijska brigada “R” (Karlovac); - 2. laka pješadijska brigada “R” (Titova Korenica); - 4. laka pješadijska brigada “R” (Udbina); - 11. laka pješadijska brigada “R” (Bosanski Novi); - 145. laka pješadijska Plačka brigada “R” (Plački); - 7. operativna grupa - OG-7 (Banija): - 622. motorizovana brigada “R” (Petrinja); - 592. motorizovana brigada; - 1. motorizovana brigada Teritorijalne odbrane; - 7. motorizovana brigada Teritorijalne odbrane; - 11. motorizovana brigada Teritorijalne odbrane; - 17. motorizovana brigada Teritorijalne odbrane;
8. operativna grupa - OG-8 (Kordun, Petrova Gora): - 9. motorizovana brigada; - 2. motorizovana brigada Teritorijalne odbrane; - 3. motorizovana brigada Teritorijalne odbrane; - 4. motorizovana brigada Teritorijalne odbrane; - 306. laki artiljerijski puk protiv-vazdušne odbrane (Bihać); - 10. automobilski bataljon “R”; - 10. sanitetski bataljon “R”; - 10. dopunski bataljon “B”; - 185. poligon (Slunj); - 13. partizanska brigada (Bosanski Petrovac); - 8. pješadijska motorozovana brigada “A”; - 41. laki artiljerijski puk PVO “B”; - 10. inžinjerijski bataljon “A”; - 257. motorizovana brigada “R”; - 6. mješoviti artiljerijski puk “B”; - 6. mješoviti protiv-oklopni artiljerijski puk “B”.
17. korpus (Tuzla, komandant general-major Savo Janković): - Komanda sa prištapskim jedinicama (Tuzla); - 17. bataljon veze “A” (Tuzla); - 17. bataljon vojne policije “A” (Tuzla-Dubrave); - 4. oklopna brigada “A” (Tuzla); - 92. motorizovana brigada “R” (Tuzla); - 327. motorizovana brigada “R” (Derventa); - 18. partizanska brigada “R” (Derventa); - 129. laka pješadijska brigada “R” (Derventa); - 395. motorizovana brigada “R” (Brčko); - 22. partizanska brigada “R” (Brčko); - 17. laki artiljerijski puk protiv-vazdušne odbrane “A” (Tuzla); - 454. mješoviti protiv-oklopni artiljerijski puk “R” (Tuzla); - 497. inžinjerijski puk “R” (Tuzla); - 11. partizanska divizija “R” (Doboj); - 36. partizanska divizija “R” (Bijeljina); - 17. mješoviti artiljerijski puk “A” (Bijeljina); - 17. partizanska brigada “R” (Bijeljina); - 17. laka pješadijska brigada “R” (Bijeljina); - 670. pontonirski bataljon “A” (Bijeljina); - 17. automobilski bataljon “R” (Tuzla); - 336. motorizovana brigada “A” (Tuzla); - 192. laka pješadijska brigada “R” (Tuzla); - 17. sanitetski bataljon “R” (Tuzla); - 17. dopunski bataljon “R” (Tuzla).
II. samostalne jedinice — ustanove a) vojišne : - 580. mješovita artiljerijska brigada “A” (Vojnić, pukovnik Svetozar Marjanović); - 389. raketna artiljerijska brigada “A” (Banja Luka, pukovnik Tomislav Obradov); - 367. puk veze “A” (Sarajevo, pukovnik Miletić); - 240. samostalni srednji raketni puk protiv-vazdušne odbrane “A” (Sarajevo, pukovnik Nenad Baćanović); - 65. zaštitni motorizovani puk “R” (Kiseljak, potpukovnik Milan Šuput); - 593. puk ABHO “R” (Biha}, potpukovnik Velizar Rabrenović); - 741. Dopunski puk “R” (Travnik, potpukovnik Mladen Kolev); - 820. Nastavni centar “R” (Banja Luka); - Poligon “Neretva” (Kalinovik, potpukovnik Rade Pavlović); - 77. smučarski poligon (Jahorina, stariji vodnik I klase Stevo Dejanović); - 461. mješovita protivoklopna artiljerijska brigada b) pozadinske : - 405. pozadinska baza (Knin, pukovnik Tomo Jakovljevi}); - 530. pozadinska baza (Bosanski Petrovac, pukovnik Milan Škondrić); - 744. pozadinska baza (Sarajevo, pukovnik Dušan Kovačević); - 904. pozadinska baza (Tuzla, potpukovnik Alojz Hrućevar); - 993. pozadinska baza (Banja Luka, pukovnik Osman Selak); - 521. remontni bataljon (Hadžići, potpukovnik Ratko Savić); - 37. sanitetski odred (Sarajevo, potpukovnik Radovan Dobrać); - 42. zavod za preventivnu medicinsku za{titu (Sarajevo, pukovnik Jovan Milošević); - 563. automobilski bataljon (Sarajevo, major Sari}); - 262. Tehnički nastavni centar (Travnik, potpukovnik Zoran Jovanović); - Tehničko-remontni zavod (Hadžići, pukovnik Dragoslav Jovanović); - Tehničko-remontni zavod (Travnik, potpukovnik Vid Jazbinski); - Vojna bolnica (Sarajevo, pukovnik Tomislav Taućan); - Vojno-medicinski centar (Sarajevo); - Visoka vojno ljekarska komisija (Sarajevo, pukovnik Esad Gi~ević); - Vojna direkcija pri ŽTP (Sarajevo, potpukovnik Petar Obradović); - Vojno-gra|evinska direkcija (Sarajevo, potpukovnik Mirko Simović); - Vojna ustanova Vojno-stambenog fonda (Sarajevo, potpukovnik Safet Tihić); - Vojno-gra|evinska ustanova “Karlo Batko” (Hadžići, potpukovnik Pero Vujić); - Vojna ustanova “Romanija” (Sarajevo). c) ostale : - Komanda vojnog okruga Sarajevo (pukovnik Obrad Popović); - Komanda vojnog okruga Tuzla; - Komanda vojnog okruga Mostar (pukovnik Džemal Sijerčić); - Komanda vojnog okruga Trebinje; - Komanda vojnog okruga Banja Luka; - Komanda vojnog okruga Knin; - Komanda vojnog okruga Petrinja; - Vojni sud Sarajevo; - Vojni sud Banja Luka; - Vojno tužilaštvo Sarajevo; - Vojno tužilaštvo Banja Luka; - Vojni zatvor Sarajevo. - Vojni odsjek Sarajevo Grad (opštine : Novi Grad, Novo Sarajevo, Stari Grad, Centar, Hadžići, Ilidža, Ilijaš, Pale, Trnovo i Vogošća); - Vojni odsjek Sarajevo (opštine : Olovo, Han Pijesak, Sokolac, Rogatica, Višegrad, Goražde, Rudo, Čajniče, Foča i Kalinovik); - Vojni odsjek Zenica (opštine : Zenica, Žepče, Zavidovići, Kakanj, Vareš, Kreševo, Breza, Visoko, Kiseljak i Fojnica); - Vojni odsjek Travnik (opštine : Busovača, Gornji Vakuf, Travnik, Donji Vakuf, Novi Travnik, Vitez, Bugojno i Kupres); - Vojni odsjek Tuzla (opštine : Tuzla, Lukavac, Kalesija, Banovići, Živinice, Šekovići, Kladanj, Bratunac, Vlasenica i Srebrenica).... ostali Vojni odsjeci
- 2. korpus Ratnog vazduhoplovstva i protiv-vazdušne odbrane Sarajevo; - 5. korpus ratnog vazduhoplovstva i protiv-vazdušne odbrane Bihać; - 130. vazduhoplovni bataljon Rajlovac; - školski centar Ratnog vazduhoplovstva i protiv-vazdušne odbrane Rajlovac; - Vazduhoplovni zavod “Rajlovac” Rajlovac; - Vojno-računski centar Banja Luka; - Vojno-knjigovodstveni centar Banja Luka; - 2. bataljon 398. brigade veze Sarajevo; - 2. bataljon 235. puka stacionarne veze Sarajevo. - Centar za obuku vozača borbenih vozila (Banja Luka — Zalužani); - školski centar za oklopne i mehanizovane jedinice (Banja Luka)
Na teritoriji Bosne i Hercegovine su, pored 2. vojne oblasti, bile stacionirane i sljedeće komande, jedinice i ustanove JNA : - 13. (Riječki, pa Bilećki) korpus (u Hercegovini — Bileća, komandant general Momčilo Perišić, Srbin iz Srbije) — iako je bio u sastavu 4. vojne oblasti on je bio potčinjen Komandi 2. vojne oblasti; - dijelovi 2. (Podgoričkog - Titogradskog) korpusa (Druga operativna grupa) u istočnoj Hercegovini; - dijelovi 37. (Užičkog) korpusa (u istočnoj Bosni i istočnoj Hercegovini); - dijelovi 20. (Valjevskog) korpusa (u istočnoj Bosni); i - dijelovi 12. (Novosadskog) korpusa (u sjeveroistočnoj Bosni).
|
|
|
Post by kulinban on Dec 12, 2023 9:41:32 GMT
Zauzimanje polaznih pozicija
Sprovodeći prikrivenu i pripremajući se za otvorenu agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu, Generalštab Oružanih sanga SFRJ je posebnu pažnju usmjerio i na predislokaciju komandi i jedinica JNA, materijalno-tehničkih sredstva i ratnih materijalnih rezervi na “bezbedne” prostore i lokacije. To je rukovodstvo u drugoj polovini 1990. i prvoj polovini 1991. na teritoriji Bosne i Hercegovine u tajnosti izvršilo predislokaciju tri najjača i najpokretljivija oklopna bataljona JNA, sa cjelokupnim starješinskim sastavom i borbenom tehnikom : - Oklopni bataljon 327. motorizovane brigade iz Dervente predislociran je u Banja Luku; - Oklopni bataljon 395. motorizovane brigade iz Brčkog predislociran je u Mostar; i - Oklopni bataljon iz garnizona Novi Sad predislociran je u Lukavicu (Sarajevo). Komande, jedinice i ustanove 14. (Ljubljanskog) korpusa (komandant general-major Jovan Pavlov) su, nakon odluke Predsjedništva SFRJ o dislokaciji JNA sa teritorije Slovenije u Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i Crnu Goru (18. jula 1991.), otpočele sa predislokacijom “na prostor Republike Bosne i Hercegovine”. U prvoj polovini avgusta 1991.tekao je, u skladu sa tom odlukom, proces “teritorijalnog prestrojavanja JNA”. JNA se iz Slovenije “dislocira u Bosnu i Srbiju”, uglavnom, u Bosnu i Hercegovinu : - Prištapske jedinice 14. korpusa u Doboj; - dijelovi 1. tenkovske brigade sa Lakim artiljerijskim divizionom PVO u Banja Luku; - dijelovi Planinske brigade u Pljevlja; - motorizovana brigada iz Postojne u Mrkonjić Grad, Doboj i Derventu; - štab 31. korpusa u Tuzlu; - Mješovita protivoklopna artiljerijska brigada iz Ptuja u Erdut; te - 195. motorizovana brigada iz Maribora u Valjevo. Dvadesetog i dvadeset prvog avgusta 1991. jedan broj jedinica 14. proleterske motorizovane brigade 14. korpusa (Ljubljana) predislociran je u Zenicu. Prvi motorizovani bataljon te brigade je 20. oktobra 1991. predislociran u kasarnu Husinska buna u Tuzli (u sastav 92. motorizovane brigade 17. korpusa).240) 240) V. Karavelć, POLITIČKO—VOJNE PRIPREME AGRESIJE NA BOSNU I HERCEGOVINU I NJENO IZVOĐENJE NA PROSTORU SJEVEROISTOČNE BOSNE (rukopis magistarskog rada), Sarajevo 2002, str. 82. Komandant 1. motorizovanog bataljona (u kasarni Boris Kidrič u Šentvidu, u Ljubljani), kapetan Vahid Karavelić izvršio je predoslociranje svog motorizovanog “A” bataljona i većeg broja manjih jedinica 14. proleterske motorizovane brigade, zajedno sa njenim komandantom, iz Ljubljane u Zenicu. Predislokacija je izvršena 20. i 21. avgusta 1991. Komandant 14. proleterske motorizovane brigade bio je pukovnik Tomislav Šipčić, koji je početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu bio komandant Sarajevsko—romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske Bosne i Hercegovine. Prvog dana predislokacije u kasarnu Zenica pristigla je kolona od 250 vojnih motornih vozila sa ljudstvom i velikom količinom materijalno-tehničkih sredstava, pod komandom Karavelića. Drugog dana predislokacije u kasarnu Zenica pristigla je druga kolona upola manja od predhodne, na čelu sa komandantom brigade pukovnikom Tomislavom Šipčićem. U narednih sedam dana na željezničku stanicu Zenica pristiglo je 13 željezničkih kompozicija sa oruđima, oružjem, municijom i drugim materijalnotehničkim sredstvima. Svo naoružanje, municiju i materijalno-tehnićka sredstva komandant 1. motorizovanog bataljona je prevezao u skladište JNA na Kaoniku (u blizini Busovače). Dva mjeseca kasnije 20. oktobra 1991, po naređenju komandanta 4. korpusa JNA, izvršeno je gašenje 14. proleterske motorizovane brigade, a 1. motorizovani bataljon na čelu sa komandantom Karavelićem je predislociran iz Zenice u kasarnu Husinska buna u Tuzlu - u sastav 92. motorizovane brigade 17. korpusa. Komandant 92. motorizovne brigade u Tuzli bio je potpukovnik Mile Dubajić. Razlog zbog čega je taj bataljon predislociran iz Zenice u Tuzlu bio je taj što je potpukovnik Dubajić jedan takav bataljon iz svoje brigade, upravo u to vrijeme poslao i potčinio snagama JNA koje su napadale na Vukovar. Pošto se zanemarljiv broj pripadnika tog bataljona vratio sa Vukovara, bilo je potrebno novim bataljonom popunititi upražnjeno mjesto tog bataljona u sastavu 92. motorizovane brigade. Prvobitna zamisao potpukovnika Dubajića bila je da se i taj bataljon iz Ljubljane popuni, a zatim uputi u napad na Vukovar. Međutim, u praksi se to nije dogodilo. Navedeni bataljon je i dalje ostao u sastavu 92. motorizovane brigade, a tokom novembra i decembra 1991. iz njega je dezertirao veći broj vojnika i oficira nesrpske nacionalnosti, među kojima i komandant Vahid Karavelić (20. decembra 1991.) - (Isto, str. 82, nap. 144).
Početkom decembra 1991. veći dio 13. (Riječkog) korpusa, koji je brodovima prebačen u crnogorsku luku Bar, je razmješten u istočnu Hercegovinu, sa komandom u Bileći. Od tih je snaga formirana Operativna grupa Trebinje-Bileća. Jedinice 10. (Zagrebačkog) korpusa izvučene su, nakon Slunja, na prostor Bihaća, i time preimenovane u Bihaćki korpus. Manji dio snaga 10. korpusa je u toku novembra i decembra 1991. ušao u sastav 17. korpusa (u Tuzli).
9. (Kninski) korpus je posljednji napustio područje Hrvatske i bio je razmješten na području zapadne Bosne (Bosansko Grahovo, Glamoč, Livno i Kupres)
164. haubički divizion — 122 mm iz Makedonije je 11. januara 1992, po naredbi generala Adžića (načelnika Generalštaba Oružanih snaga SFRJ), maršovao pravcem: Ohrid - Kičevo — Tetovo - Kosovska Mitrovica — Kraljevo - Požega - Bajina Bašta — Zvornik — Tuzla — Doboj - Banja Luka, gdje je ušao u sastav 5. korpusa JNA. Iz Hrvatske je u Bihać i Banja Luku prebačen 5. korpus RV i PVO. Krajem 1991. i poletkom 1992. pristizale su mnoge druge jedinice u zonu odgovornosti 17. korpusa. U januaru 1992. stigla je 4. oklopna brigada iz Jastrebarskog, koja je raspoređena na i oko aerodroma Dubrave - Živinice. U sastavu te brigade bilo je 60 tenkova, 30 oklopnih transportera, veliki broj vojnika, kao i naoružanja i vojna oprema. Komandant Vojnog aerodroma Dubrave bio je potpukovnik Bogdan Milovanović (Čića). Na taj aerodrom stiglo je ljudstvo, kao i veći dio PVO naoružanja i vojne opreme iz vazduhoplovnih baza sa teritorije Republike Slovenije i Republike Hrvatske. Paralelno sa tim predislokacijama izvršeno je predislociranje i 17. mješovite protivoklopne artiljerijske brigade - 17. korpusa iz Đakova u rejon Pelagićevo, zatim 17. mješovitog artiljerijskog puka - 17. korpusa iz Vinkovaca u rejon Bijeljine. Iz Slovenije (Kranja, Celja i Maribora) u Travnik su dovedeni artiljerijski i inžinjerijski puk, a u Mrkonjić Grad i jedna motorizovana brigada. Od 12. mješovitog artiljerijskog puka iz Vinkovaca i 14. mješovitog artiljerijskog puka iz Ribnice formiran je 17. mješoviti artiljerijski puk 17. korpusa. Dio jedinica iz kasarne Brčko koje su učestvovale u borbenim dejstvima u istočnoj Slavoniji po povlačenju su zaposjele položaje na liniji Bosanski Šamac — Orašje po dubini selo Pelagićevo. To su, uglavnom, bili oklopno—mehanizovani sastavi 395. motorizovane brigade. Jedinice u kasarni Husinska buna u Tuzli (dio 92. motorizovane brigade i druge jedinice koje nisu učestvovale u borbenim dejstvima u istočnoj Slavoniji), bile su angažovane na obezbjeđenju aerodroma Dubrave, kao i na posjedanju položaja na Ilinčici, Konjuhu i Javorniku, u cilju držanja tih objekata i dejstvo iz unutrašnjeg dijela teritorije, sadejstvujući drugim agresorskim snagama na području sjeveroistočne Bosne. Na aerodromu Dubrave nalazila se jedinica borbenih aviona i helikoptera, a u njihovoj neposrednoj zaštiti oklopna brigada sa 60 tenkova koja je stigla početkom 1992. iz Jastrebarskog (4. oklopna brigada). Iz garnizona Derventa u garnizon Tuzla predislociran je 454. mješoviti protivoklopni artiljerijski puk, a iz Vinkovaca 17. laki artiljerijski puk protiv-vazdušne odbrane. Iz Doboja 6. motorizovana brigada i 9. partizanska brigada, dijelom snaga su uzele učešće u borbenim dejstvima u istočnoj Slavoniji, dok je regrutni sastav bio u kasarni, a dobrovoljačke jedinice i jedinice SDS-a na planinama Ozren, Mali krnjin i Trebava. Iz Dervente 327. motorizovana brigada i 19. partizanska brigada su dijelom snaga učestvovale u borbenim dejstvima u istočnoj Slavoniji, a dio jedinica na položajima planine Vučijak i na položajima na desnoj obali rijeke Save. U Derventu je iz Tuzle predislocirana novoformirana 129. laka pješadijska brigada, a 670. pontonirski bataljon izvučen je iz Slavonskog Broda na desnu obalu rijeke Save, sjeverno od Dervente. Komandant 2. vojne oblasti predislocirao je 336. motorizovanu brigadu (ranija 4. oklopna brigada) iz Tuzle u garnizon Bijeljine. Iz te 4. oklopne brigade iz Jastrebarskog sa aerodroma Dubrave jedna tenkovska četa je u martu 1992. predislocirana u rejon Zvornika. Aktivnosti razmještaja jedinica JNA i materijalno-tehničkih sredstava na novim lokacijama početkom januara 1992. vodio je Generalštab Oružanih snaga SFRJ. U tom su cilju ekipe Generalštaba Oružanih snaga SFRJ i Komande 2. vojne oblasti izvi|ale rejone i objekte koji su se mogli koristiti za (raz)smještaj ljudi, materijalno-tehničkih i ubojnih sredstava. Tako je Komisija SSNO-a i 2. Vojne oblasti (u sastavu: general-major Đorđe Đukić, načelnik Tehničke uprave SSNO-a, sa pet starješina iz Sektora pozadine i 1. Uprave Generalštaba, i pukovnik Nikola Šego, sa tri predstavnika pozadinskih službi 2. vojne oblasti, (određena Naredbom Načelnika Generalštaba Oružanih snaga SFRJ, pov. br. 1673-74/91, od 7. januara 1992. i Naredbom komandanta 2. Vojne oblasti, str. pov. broj 261-1, od 7. januara 1992.), izvršila izviđanje rejona i objekata na području opština: Bosanski Petrovac, Drvar, Bosansko Grahovo, Glamoč, Mrkonjić Grad, Ključ i dio opštine Bihać.
Mnoge regularne i “dobrovoljačke” jedinice JNA sa materijalnotehnič kim sredstvima iz Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) su dislocirane na teritoriju Bosne i Hercegovine, gdje su pretpočinjene već ranije raspoređenim korpusima, radi izvođenja agresije, vršenja genocida i drugih zločina nad civilnim stanovništvom. Raspoloživa, prije svega, zaplijenjena dokumentacija vojne provencijencije o tome pruža znaćajne podatke. Tako se u toku marta 1992. u okviru 5. korpusa već nalazio 2. bataljon 46. pješadijske brigade iz sastava 51. patrizanske divizije iz Čačka. U rejonu Zvornik - Kalesija bila je razmještena 336. motorizovana brigada, koja je bila u sastavu 17. korpusa. U rejonu sela Čelopek - Bogutovo Selo - Donja Trnava i Ugljevika bila je razmještena 22. partizanska brigada. Garnizon Bijeljina je 2. aprila iz sastava 336. motorizovane brigade (Zvornik) ojačan sa tri tenka M-84, 1 TZ i dva oklopna transportera M-60, a nakon “očiglednog proširenja međunacionalnog sukoba” izvršeno je ojačanje sa još 3 tenka, 3 oklopna transportera i jednog kamiona sa vojnicima. Iz rejona Kuzmina je, na osnovu naredbe Generalštaba Oružanih snaga SFRJ (Str. pov. br. 629-1 od 04. aprila 1992.), u rejon Bijeljine (kod Janje) 5. aprila iz 1. vojne oblasti (tj. iz Srbije) stigao 2. oklopni bataljon 453. motorizovane brigade. Bataljon je bio prepotčinjen 17. korpusu i “u gotovosti za izvršenje namenskih zadataka”. Istog dana je 2. haubički artiljerijski divizion 122 mm 5. mješovitog artiljerijskog puka 5. korpusa posjeo položaje u rejonu Novo Selo kod Kupresa. U Bosanskom Petrovcu (u selu Smoljani) izvršena je mobilizacija jednog motorizovanog bataljona, koji je 5. aprila imao oko 600 ljudi. Obavještavajući Komandu 2. vojne oblasti o mobilizaciji tog bataljona, Komanda 9. korpusa je molila komandanta 2. vojne oblasti da izda naređenje 530. pozadinskoj bazi da tu jedinicu “preuzme na kompletno pozadinsko obezbjeđenje i da im obezbijedi hranu i prostirku”. U garnizonu Bijeljina 8. aprila 1992. su “po planu” stigla dva motorizovana i jedan oklopni bataljon iz jedinica 1. vojne oblasti. Iz Srbije je 9. aprila 1992. “uspješno izvršen prihvat i upućivanje u rejone razmeštanja jedinica 1. VO /vojne oblasti - prim. S. Č./ koje su upućene u sastav 17. K” /korpusa - prim. S. Č./. Tenkovska brigada iz Bjeljine se u toku noći 13. aprila prebacila na lokaciju Zvornik - Vlasenica.
Komanda 2. vojne oblasti je 23. marta 1992, na zahtjev Republičkog štaba Teritorijalne odbrane SR Bosne i Hercegovine, od 21. februara 1992, dala saglasnost da četiri minobacača 120 mm predislociraju iz skladišta Opštinskog štaba Teritorijalne odbrane Zenica (pri VP 1132 Zenica) u Vojnu poštu na Koranu u objekat Teritorijalne odbrane. - Komanda 17. korpusa je krajem aprila 1992. sa prištapskim jedinicama izašla u čiri rejon Ugljevika;
- 92. motorizovana brigada je dislocirana na planinu Ozren (Bosansko Petrovo selo); - 497. inžinjerijski puk na planinu Majevica (Lopare); - 904. pozadinska baza (dio) u selo Vrbak (opština Lukavac); - 17. laki artiljerijski puk protiv-vazdušne odbrane u selo Vukosavce (opština Lopare);
- mehanizovana brigada (ranija 4. oklopna brigada iz Jastrebarskog) je komandu i dio tenkovskih jedinica izvukla u Šekoviće, a 1. oklopni bataljon je dislociran u Bosanski Brod;
- 395. motorizovana brigada iz Brčkog je dislocirana sa dijelom snaga u selo Obudovac (Pelagićevo), gdje je držala u blokadi dio puta od Pelagićeva do Lončara i nije dozvoljavala saobraćaj tom relacijom. Za komandanta 17. korpusa postavljen je general Nedeljković, umjesto generala Save Jankovića. U kasarni Husinska buna u Tuzli nalazilo se 358 ljudi (aktivni i rezervni sastav); u objektu Kozlovac bio je smješten bataljon koji je stigao iz Pirota sa 573 vojna lica, od čega 41 starješina; u Bosanskom Petrovu Selu nalazila se tenkovska četa (tenk T-34) sa 9 starješina i 599 vojnika; u objektu Lužanjak u istom selu haubički artiljerijski divizion iz 92. motorizovane brigade sa 10 rezervnih starješina i 105 rezervnih vojnika; u selu Sižje jedan motorizovani bataljon iste brigade sa 16 rezervnih starješina i 406 rezervna vojnika; u selu Vozuća jedan mehanizovani bataljon sa 16 rezervnih starješina i 578 rezervnih vojnika (komandant bataljona je bio poručnik Ranko Kaurin). Dva bataljona su bila razmještena u selu Stog i Kulići u opštini Zavidovići. 92. motorizovana brigada je naoružala Dobrovoljački odred Kraljica (na Ozrenu), koji je brojao oko 733 vojna lica i bio na logističkom osiguranju kod navedene jedinice. Dejstvo tog odreda, u kome je bilo oko 70 rezervnih starješina, bilo je usmjereno ka Gračanici. U Kovačevom Selu kod Tuzle nalazila se minobacačka jedinica iz Brigade i brojala je oko 40 ljudi. Dio ljudstva se nalazio oko kasarne sa postavljenim minobacačima na položajima i ciljevima usmjerenim prema gradu Tuzli. 497. inžinjerijski puk iz kasarne Husinska buna bio je razmješten u opštini Lopare, gdje je bilo oko 425 ljudi, od čega 34 starješine (sastav je bio, uglavnom iz rezerve i sa te teritorije). Dio jedinica je bio lociran u Priboju i Požarnici, gdje je imalo oko 384 vojna lica, od čega 24 starješine. Građanska lica koja su radila u komandi 17. korpusa dobila su ultimatum da se odmah jave na posao u Ugljevik, u protivnom će ostati bez posla. Tako je i major Ranko Belojica zaprijetio građanskim licima iz njegove jedinice da će ostati bez posla i napisao im rješenja za prestanak radnog odnosa, jer nisu potpisali lojalnost JNA. 92. motorizovana brigada je naoružala u Lukavcu oko 150, a u Tuzli oko 500 ljudi, koji su nosili uniforme JNA i petokraku, uz to i amblem (grb) grada Tuzle, odnosno Lukavca.
Mnoga skladišta rezervi naoružanja, municije i pogonskog goriva JNA je tajno dislocirala na druge lokacije, kako bi “obezbedila sigurnost i njihovu upotrebu od strane JNA”. Tako je skladište municije “Donji Lapac” sa 2.350 tona municije predislocirano u rejon Bosanskog Petrovca, gdje je formirano novo skladište. Skladište “Golubić” kod Knina predislocirano je u rejon Bosanskog Grahova, gdje je, takođe, formirano novo skladište. Materijalne rezerve (9.930 cijevi i 200 tona municije) od TO iz trupnog skladišta “Rabić”, kod Dervente, prebačene su dijelom u Banja Luku, a dijelom u rejon sela Ukrinski Lug. Iz skladišta u Doboju izmješteno je 5.270 cijevi naoružanja i 140 tona municije u rejon sela Tumare - Tumarsko brdo (10 km sjeveroisto~no od Zavidovića). Iz trupnog skladišta “Krepšić” kod Brčkog izmješteno je 10.368 cijevi naoružanja i 137 tona municije u novo skladište na prostoru: Lopare - Ugljevik. Iz trupnog skladišta “Kozlovac” (Tuzla) prebačeno je 20.000 komada naoružanja i 268 tona municije od TO u novo skladište u rejon Lopare. Iz Visokog je, nakon predislokacije 4. mješovitog protivoklopnog artiljerijskog puka “R”, izmještena i sva municija za tu jedinicu u selo Mokro, kao i municija iz 4. mješovitog artiljerijskog puka. Ratna materijalna sredstva motorizovanog bataljona iz 46. zaštitnog puka SSNO-a iz skladišta u Visokom prebačena su u skladište “Koran”. Ratna materijalna sredstva i tehničko-materijalna sredstva 633. lakog artiljerijskog diviziona protivvazdušne odbrane iz 46. zaštitnog puka SSNO-a 346. lakog artiljerijskog puka protivvazdušne odbrane (4. korpus) su prebačena na druge lokacije. Dio rezervi iz skladišta Butile kod Sarajeva izmješten je u rejon sela Han Kram na Romaniji (Han Pijesak). Iz skladišta TO u Konjicu na prostor Koran - s. Mokro (opština Pale) izmješteno je 5.980 cijevi naoružanja sa 2 borbena kompleta municije od TO. Na Koran je dislocirano i oko 400.000 granata iz Vitkovića. JNA je evakuirala i ogromne količine materijalno-tehničkih sredstava TO i JNA iz skladišta “Faletići” i “Hadžići” (Ušivak, Igman i Krupanjska Rijeka). Sva materijalno-tehnička sredstva iz garnizona Visoko, Travnik i Kiseljak, kao i vojnu industriju iz Novog Travnika, Bugojna, Viteza, Mostara, Kupresa, te regiona Sarajevo, JNA je, tako|e, izmjestila na druge lokacije. Iz fabrike specijalnih vozila u Sarajevu opljačkana je i odvezena sva oprema i naoružanje (kompjuteri, dokumentacija, programi i ostala oprema za proizvodnju vojnih transportera, kao i naoružanje). Aktivirani su garnizoni Han Pijesak i Koran. Osposobljena je napuštena pumpa, koja je “nekada bila u vojnom vlasništvu, ali je davno napuštena i zapuštena”, kao i rezervoar južno od Han Pijeska za dotur i skladištenje rezervi JNA u gorivu.
Početkom aprila 1992. iz garnizona Rajlovac JNA je izvukla 50 kamiona oružja i kamion granata za bacače, koji su instalirani u Reljevu, sa cijevima okrenutim u pravcu Butmira, Sokolović Kolonije i Hrasnice. Nakon što je 11. i 12. aprila zaposjela preduzeće Soko u Mostaru JNA je šleperima Kraljevotransa (iz Kraljeva) odvezla i ukrala svu opremu raketnih jedinica. JNA je to preduzeće 15. aprila u potpunosti opljačkala, a šteta je procijenjena na 15 miliona USA dolara. Tako|e, jedinice JNA su 11. aprila obile magacine građevinskog materijala Velmos u Mostaru i tom prilikom odvezle cio materijal.
Na području mostarske regije jedinice JNA (vojnici i rezervisti) su 13. aprila hapsili i odvodili civile u nepoznatom pravcu i pljačkali društvenu i privatnu imovinu. Tako su opljačkali veliko vojno skladište hrane, boja i lakova na prostoru Južnog logora u Mostaru (sve što nisu opljačkali zapalili su), zatim više putničkih i 2 sanitetska vozila, jedan kamion-hladnjaču punu mesa za potrebe grada, te drugu raznu robu iz mnogih kuća koju su odvozili vojnim kamionima. U Mostaru su rezervisti JNA pokrali Farmu krava i prebacili je u Nevesinje, te je na taj naćin grad ostao bez mlijeka. Skladišta Velmosa, sa većom količinom prehrambenih artikala, u Mostaru blokirana su od jedinica JNA. U Vogošći su srpske oružane formacije 20. aprila 1992. zauzele tvornicu namjenske opreme Pretis i fabriku TAS i organizovano otuđile materijalna sredstva iz tih preduzeća. Pri tome su kamione cisterne i druga otuđena prevozna sredstva odvozili u Gornju Jošanicu, pred kuću jednog od vođa SDS-a.
Uoči, za vrijeme i neposredno nakon bosanskohercegovačkog referenduma (kraj februara, zatim od 1. do 4. marta, ali i kasnije) na teritoriji Bosne i Hercegovine su primiješeni veliki pokreti vojnih jedinica. U nedjelju 1. marta, dok su glasaćka mjesta još bila otvorena, iz rejona Tuzle u pravcu Bijeljine i Zvornika, prebačena je jedinica sa 35 tenkova i transportera. Istog dana 20 tenkova i 4 transportera zauzeli su položaje u industrijskoj zoni Zvornika. Početkom marta kolona od 80 vojnih vozila je iz Semberije krenula prema Sarajevu preko Doboja. Na mostu koji spaja Zvornik sa Srbijom, u prvoj polovini marta, locirana su dva transportera sa cijevima okrenutim prema Bosni (pored njih bila su i brojna mitraljeska gnijezda). Na brani Hidroelektrane Zvornik bila su smještena tri tenka, a na rubnim dijelovima brane postavljena mitraljeska gnijezda, dok su ispod brane patrolirale vojne patrole. U Sarajevu je u drugoj polovini marta 1992. više puta glavnom gradskom saobraćajnicom i drugim komunikacijama nekoliko sati tekla nepregledna sivomaslinasta kolona kamiona, komora, artiljerijskih oruđa, oklopnih vozila i dr. Tim vojnim konvojima su prema Romaniji odvezena najskuplja borbena i tehnička sredstva iz kasarne u Lukavici, zatim garnizona Visokog i Kiseljaka. Jugoslovenska narodna armija je 28. aprila 1992. vršila masovne pokrete i odvozila materijalno-tehnička sredstva iz bihaćke regije prema Bosanskom Petrovcu i Drvaru. Vojnu kasarnu u Ustikolini, u kojoj su muslimanske izbjeglice potražile utočište, pripadnici JNA su istog dana predali srpskim oružanim formacijama. U Vojnu poštu 2439 Hadžići 28. aprila je stigla kolona motornih vozila od 26 praznih šlepera, uglavnom, barske i pljevaljske registracije, u pratnji četiri borbena vozila, dva “pincgauera” i jednog tenka. Od te kolone 12 šlepera je otpremljeno za Tehničko-remontni zavod Hadžići. Istovremeno, za navedenu Vojnu poštu iz pravca Blažuja je došla kolona od još osam šlepera u pratnji tri BOV-a. Tri šlepera su otišla u Vojnu poštu veze na Ušivak. Pretpostavlja se da su ova vozila pristigla radi odvođenja naoružanja i opreme. Desetak kamiona i oklopnih transportera je 28. aprila otišlo u pravcu Pretisa, odakle su se vraćali puni, vjerovatno sa opremom iz fabrike. Istog je dana kroz Rogaticu prošla kolona od 20 kamiona Ništransa prema Sarajevu u pratnji jednog oklopnog transportera i vojnog džipa. Iz fabrike specijalnih vozila u Hrasnici JNA je izvukla opremu namjenske proizvodnje. U preduzeću TAS čuvarsku službu su obavljali vojnici JNA. U vojnu kasarnu u Misoći (Ilijaš) 29. aprila je u pratnji sedam borbenih vozila JNA ušlo šest šlepera (vlasništvo “Šumarstva” iz Han Pijeska), kako bi preuzeli (opljačkano) naoružanje TO Ilijaša, Vareša, Breze, Kreševa i Kiseljaka. Iz tog je skladišta 30. aprila izašlo 15 kamiona sa materijalno-tehničkim sredstvima. U Malešićima i Semizovcu čekali su ih kamioni Sarajevske pivare da bi to naoružanje dislocirali u Han Pijesak. U Vazduhoplovni zavod Orao u Rajlovcu dovezeno je preko 150 motora za transportne avione, kako bi se remontirali, a stigao je i transport od 20 kamiona iz Kraljeva u pratnji vojne policije. Oficiri bezbjednosti VZ Orao naručili su izradu i 30 olovaka u koje idu malokalibarski meci, a koje se mogu prepraviti u eksplozivne naprave. Izvršeno je i miniranje Zavoda. JNA je tada užurbano radila na probijanju puta Slatina - Radava u pravcu Mrkovići - Vogošća, što je ukazivalo na namjeru evakuisanja oružja i municije iz tvornice Pretis. Istovremeno je JNA vršila dislociranje direkcije Vojno-uslužne ustanove Romanija na Jahorinu. Iz pravca Hadžića ka Ilidži i Lukavici 1. maja 1992. kretala se kolona od 20 do 30 šlepera Srbijatransa (iz Niša), u čijoj pratnji je bio jedan tenk. Prema Lukavici i Blažuju iz pravca Pala otišla je kolona od 50 šlepera Srbijatransa, dok je iz Ilijaša prema Pretisu otišlo 16 kamiona i jedan oklopni transporter. Iz pravca Krupac - Vojkovići - Famos kretalo se 50 šlepera i jedan tenk. Iz Pretisa je JNA izvlačila municiju kalibra 120 i 122 mm i odvozila u pravcu Semizovca. Na tromeđi opština Teslić, Zenica i Travnik 6. maja 1992, nastavljeno je kretanje vojnih vozila i helikoptera, kojima je vršen prevoz oružja, municije i opreme za potrebe jedinica JNA koje su opkolile Turbe u neposrednoj blizini Travnika. Dio materijalnih rezervi i vojne industrije JNA je predislocirala sa teritorije Bosne i Hercegovine i izvršila demontažu stabilne opreme u objektima pozadinske infrastrukture koja se morala koristiti na novim lokacijama. Tako je, ilustracije radi, dio rezervi iz skladišta Čevarlije izmješten u Srbiju (Loznica). Remontni zavod Travnik je predislociran u Srbiju s obzirom da je to jedini zavod u bivšoj SFRJ koji je remontovao sredstva veze. Iz tvornice Slavko Rodić u Bugojnu u Valjevo je odvezeno 200 tona eksploziva. Sanitetska materijalna sredstva iz sanitetskog skladišta 904. pozadinske baze, takođe, su predislocirana u Srbiju (Gornji Milanovac). Rezerve sanitetskih materijalnih sredstava Savezne direkcije iz skladišta u Foči predislocirane su u skladište Duštvenog preduzeća Sanitas u Crnoj Gori (Bijelo Polje).
|
|
|
Post by kulinban on Dec 12, 2023 12:25:36 GMT
Raspored snaga JNA, odnosno jedinica 2. vojne oblasti, 7. aprila 1992. je bio sljedeći:1) Zona borbenih dejstava Kupres: - na pravcu: Doline /kota 1.152/ - selo Stražbenica napadao je 3. bataljon 11. partizanske brigade; - na pravcu: selo Zlosela - kota 1.120 - Kupreško polje napadala je tenkovska četa sa dobrovoljačkim odredom iz Šipova i Zlosela; - na pravcu: selo Zlosela /kota 1.156/ - selo Olovo, duž puta napadao je 2. bataljon 13. partizanske brigade; - četa minobacača u rejonu sela Suhova; - baterija haubica od 105 mm u rejonu sela Blagaj; - 2. divizion 5. motorizovanog artiljerijskog puka u rejonu sela Mrđanovci, kota 1.154, crkva kota 1.130 Novo Selo; - u rejonu Koprivnica - Carev Mlin 1. bataljon 19. brigade 30. partizanske divizije; - u rejonu: sela D. i G. Vukovsko odred TO Vukovsko - u gradu Kupresu veći dio držala je četa TO “Kupres” pod kontrolom. 2) Zona borbenih dejstava Bosanski Brod : - Odred TO Bosanski Brod istočni dio Bosanskog Broda - rejon Greda; - Odred TO Liješće u rejonu sela Liješće; - 1. bataljon 327. motorizovane brigade sa 1. odredom TO u rejonu sela Kobile Gornje sa pokretom kolone na komunikaciji sela Paraćlica; - tenkovska četa 327. motorizovane brigade u rejonu sela Nareci; - 2. oklopni bataljon 336. motorizovane brigade u rejonu sela Unka; - 3. bataljon 327. motorizovane brigade u rejonu sela Zborište, selo Bosanski Lužani, sa pokretom kolone na rijeku Ukrina; - bataljon TO Prnjavor i četa TO Trstenica u rejonu sela Kalačka, Pavlovo brdo, pokretom kolone duž puta; - protivoklopno odjeljenje 1. baterije 1. diviziona 17. mješovitog protivoklopnog artiljerijskog puka u rejonu sela Bjelać; - baterija višecijevnih bacača raketa 17. mješovitog artiljerijskog puka u rejonu sela Polje /tt.199/; - baterija haubičkog artiljerijskog diviziona 337. motorizovane brigade u rejonu sela Šekići; - 4 bataljon 327. motorizovane brigade u rejonu sela Glogovača; - Komanda 327. motorizovane brigade u Derventi; - 2. bataljon 497. inžinjerijskog puka u rejonu sela Betnja Mala, sela Polje; - Komandno mjesto 1. Operativne grupe 17. korpusa u rejonu sela Podnovlje /k.179/ . 3) Zona borbenih dejstava Bijeljina : - u Bijeljini je bila razmještena Komanda 38. partizanske divizije, 17. mješoviti artiljerijski puk, baterija višecijevnog bacača raketa 17. mješovitog artiljerijskog puka i haubička artiljerijska baterija 17. mješovitog artiljerijskog puka; - u rejonu sela Janja 2. oklopni bataljon 453. motorizovane brigade; - 1. bataljon 17. partizanske brigade u rejonu Bosanska Rača, Galistok, sela Brodare; - 2. bataljon 17. partizanske brigade u rejonu sela Gornji Šepak (Zvornik); - 3. bataljon 17. partizanske brigade u rejonu Trpovačka brda, r. Lukavac, selo Donje Crnjelovo; - Komandno mjesto u rejonu sela Mala Obarska; - baterija minobacača 38. partizanske brigade u rejonu sela Lješnica; - 22. partizanska brigada bila je razmještena: 1. bataljon 22. partizanske brigade u rejon sela Čelopek; 2. bataljon 22. partizanske brigade u selu Bogutovo Selo; 3. bataljon 22. partizanske brigade u selu Donja Trnava; Komandno mjesto - u selu Ugljevik.
4) Zona borbenih dejstava Sarajevo : - 49. motorizovana brigada raspoređena na punktovima po sljedećem : rejon Vratnika - vod tenkova; rejon aerodroma Butmir - ojačan vod tenkova; rejon Mojmilovo brdo - ojačan vod tenkova; - 4. mješoviti artiljerijski puk u rejonu Koran; - 4. mješoviti protivoklopni artiljerijski puk u selu Mokro; - 346. laki artiljerijski puk protivvazdušne odbrane rejon Trebević; - 216. brdska brigada u Han Pijesku; - Istureno komandno mjesto 4. korpusa Zlatište. Samostalne jedinice 2. vojne oblasti : - 240. samostalni samohodni raketni puk protivvazdu{ne odbrane; - 65. motorizovani puk
Na osnovu raspoloživih podataka pouzdano se može utvrditi da je opsada Sarajeva, u cilju njegovog zauzimanja, brižljivo pripremana u visokim vojnim krugovima JNA i uz punu saradnju sa SDS-om. O tome nedvosmisleno govore činjenice, a posebno raspored artiljerije oko grada. Na sjevernoj strani, na potezu Mrkovići - Vogošća agresor je na prvoj liniji opsade postavio ojačani artiljerijski divizion jačine pet baterija (jedna baterija minobacača od 120 milimetara, topovska baterija kalibra 105 i 155 milimetara, topovska baterija od 76 milimetara i baterija višecijevnih bacača raketa od 128 milimetara tipa “Plamen” (prve četiri baterije sastojale su se od po šest, a baterija višecijevnih bacača raketa od četiri oruđa). Pored toga, agresor je po dubini rasporedio 3- 5 baterija u širokom zahvatu od Tihovića prema Olovu. Za podršku svim tim baterijama agresor je koristio jednu tenkovsku četu jačine deset tenkova, najčešće T-55, M-84 i T-34. Na pravcu Rajlovac - Doglodi - Otes - Ilidža agresor je rasporedio gotovo identičan artiljerijski divizion. Vezu između pravca Mrkovići - Vogošća i ovoga obezbjeđivao je Mješoviti artiljerijski divizion sa Paljeva. Na ovom sektoru po dubini bile su razmještene baterije haubica 105 i 155 milimetara na prostorima Šaminog gaja, Vlakova i Ahatovića. Agresor je na tom području izvršio i veliko koncentriranje oklopnih snaga jačine tenkovskog bataljona i mješovitog oklopno-mehaniziranog bataljona. Na Ilidži su bile smještene dvije baterije haubičkih topova, a glavnina snaga na tom prostoru bila je locirana u Butilama i u rejonu Plandište. Na pravcu Vraca - spoj Milinkladske i Ozrenske ulice - Čolina Kapa agresor je razmjestio četiri baterije (jedna minobacačka od 120 milimetara, topovska od 76 milimetara i dvije haubičke od 105 i 155 milimetara), zatim bataljonske vatrene grupe sa četiri voda minobacača od 82 milimetra i ojačan topovski vod sa četiri bestrzajna topa. Na spoju između Kasindolske i Milinkladske ulice bile su razmještene dvije baterije samohodnih oruđa kalibra 122 milimetra. Slične baterije su bile ukopane i na Gavrića brdu i poligonu iznad naselja Gornji Kotorac. Na potezu Borije - Faletići - Gornje Biosko na vatrenim položajima Borija, Zečije Glave, Debelog Brda i Gornjeg i Donjeg Bioskog bile su raspore|ene tri baterije (minobacačka od 120 milimetara, haubička od 155 milimetara i topovska od 100 milimetara). Po dubini na području Mokrog bila je smještena Artiljerijsko-raketna brigada protuoklopnih vođenih raketa na vozilima BOV-83 i topovi od 100 mm T-12 (municija te brigade nalazi se u skladištima “Zoimerca”). Za svaku grupu tih oruđa bila je pridodata jedna baterija višecijevnih bacača raketa. Najsavremenije uređaje za praćenje i navo|enje artiljerijskih dejstava agresor je locirao u podzemne objekte na Jahorini, koje su uoči agresije instalirali pripadnici JNA. Ti objekti su sa vanjske strane obezbijeđeni mitraljeskim gnijezdima i topovima. Velikosrpski agresor je, pored artiljerijskih oruđa, u opsadi Sarajeva angažovao veliki broj oruđa protivvazdušne odbrane. Napad na Sarajevo agresor je, pored ostalog, izveo sa 5.600 artiljerijskih cijevi, 110 tenkova i 180 transportera. Krajem 1992. i početkom 1993. agresor je na Sarajevo (na frontu ukupne dužine 60 km), okrenuo više od 2.100 cijevi (teških oružja i oruđa protivvazdušne odbrane). Na kilometar fronta agresor je rasporedio 35 oruđa, a u historiji ratovanja najveća koncentracija artiljerije zabilježena je oko Berlina i iznosila je 25 cijevi sa jedne strane.
|
|
|
Post by kulinban on Dec 13, 2023 6:20:09 GMT
Srpski narod u Bosni i Hercegovini je, po ocjeni rukovodstva Velikosrpskog pokreta, posebno vojnog, bio jedan od kamena temeljaca formiranja zajedničke države svih Srba. Stoga je general Kadijević smatrao da “bez Jugoslavije neće biti nikakve jedinstvene države Bosne i Hercegovine” (“... da neće biti jedinstvene Bosne i Hercegovine van jugoslovenske države...)”. General Kadijević je, u skladu sa takvim ocjenama, 29. jula 1991. uputio prijeteće pismo Predsjedništvu Republike Bosne i Hercegovine, tražeći da se odmah povuče Odluka o neupućivanju julske partije regruta u komande, jedinice i ustanove JNA izvan teritorije Bosne i Hercegovine. Jedan od zadataka JNA, poslije njenog poraza u Sloveniji, “odbrane” srpskog naroda u Hrvatskoj i izvlačenja njenih garnizona iz te republike, sastojao se i u zauzimanju Republike Bosne i Hercegovine. U tom su cilju nakon neuspjele agresije (“avanture”) u Sloveniji, dva korpusa JNA sa teritorije Slovenije predislocirana, uglavnom, u Bosnu i Hercegovinu, posebno na područje uz granicu prema Hrvatskoj. Jedna brigada je prebačena u Zenicu, na čijoj je regiji velikosrpski agresor skoncentrisao velike potencijale u ljudstvu i tehnici. U čiri rejon Bileće stigle su snage JNA iz Slovenije i Hrvatske, sa ogromnom količinom tehnike, posebno artiljerijskih i protivoklopnih oruđa i municije (dijelovi Riječkog korpusa stigli su u Bileću i Kalinovik). U septembru 1991. iz Srbije i Crne Gore dva korpusa JNA (Užički i Podgorički) su upala u jugoistočnu Bosnu i Hercegovinu. Na područje Mostara stiglo je oko 10.000 naoružanih vojnika. Ta su dva korpusa, uz učešće više srpskih i crnogorskih oružanih formacija, 30. septembra otpočela napad na Dubrovnik. Užički korpus je početkom 1992. dislociran na područje Foče, Goražda, Višegrada i Bratunca, sa komandom u Višegradu. Dužnost komandanta od Milana Torbice preuzeo je general Ojdanić, a Torbica je, umjesto generala Ratka Mladića, imenovan za komandanta Kninskog korpusa.
Neposredno uoči i na početku agresije na Bosnu i Hercegovinu (krajem 1991. i početkom 1992.) na njenoj teritoriji su, u okviru tri vojne oblasti (Druga, Prva i Četvrta), stacionirani sljedeći korpusi JNA : a) matični korpusi u organizacijsko-formacijskoj strukturi u Bosni i Hercegovini: 4. (Sarajevski), 5. (Banjalučki) i 17. (Tuzlanski); b) izvršenom predislokacijom komandi, jedinica i ustanova JNA iz Slovenije i Hrvatske u organski sastav 2. vojne oblasti ušli su i novoformirani korpusi: 13. (Riječki, pa Bilećki), 10. (Bihaćki), dijelovi 9. (Kninskog) i 5. korpus RV i PVO; c) te dijelovi mariborskog, kninskog, zagrebačkog, podgoričkog, užičkog, valjevskog i novosadskog, kao i određene snage ratnog vazduhoplovstva i protiv-vazdušne odbrane i Vojno-pomorske oblasti. Njihovi efektivi su bili: preko 100.000 naoružanih vojnika, starješina i pitomaca; oko 900 tenkova; preko 1.000 oklopnih transportera i drugih borbenih vozila; zatim nekoliko hiljada različitih artiljerijskih sredstava za podršku; određeni broj borbenih aviona (oko 100) i helikoptera (oko 50); više raketnih pukova, te druge tehnike, kao i ogromne količine ratnih rezervi. Tako je na teritoriji Bosne i Hercegovine JNA imala moćnu vojnu silu i ogromni ratni i snažni vojnoindustrijski potencijal, gdje je izvršena velika koncentracija žive sile i materijalno-tehničkih sredstava. Svim tim ljudskim i materijalnim sredstvima, kojima je izvršena tiha okupacija Republike, direktno je rukovodio i komandovao Generalštab Oružanih snaga SFRJ u Beogradu, koji je bio u službi Velikosrpskog pokreta, pod vođstvom Slobodana Miloševića.
Radi zauzimanja Sarajeva, nanošenja masovnih gubitaka stanovništvu, držanja civila u izolaciji od svijeta i drugih područja Republike Bosne i Hercegovine i onemogućavanja elementarnih egzistencijalnih životnih potreba (hrana, voda, struja, plin), agresor je grad držao u okruženju, razarao i uništavao, sa snagama ukupne jačine 7 brigada iz sastava Sarajevsko-romanijskog korpusa (što je iznosilo ukupno oko 10.000 vojnika). Podršku tim snagama agresor je, prema dostupnim podacima, vršio sa oko 120 tenkova, 39 oklopnih transportera, 48 topova-haubica, 27 Praga, više protivavionskih topova jednocijevnih i trocijevnih od 20 mm i drugih artiljerijskih oruža za podršku.
Pod izgovorom ugroženosti aerodroma u Mostaru, jedinice JNA Užičkog i Podgoričkog korpusa, popunjene velikim brojem rezervista iz Srbije i Crne Gore, 19. septembra 1991. upale su u Bosnu i Hercegovinu, nakon čega su zaposjele istočnu i srednju Hercegovinu i time otpočele sa otvorenom agresijom. Navedene jedinice JNA i srpske “dobrovoljačke snage”, pod komandom generala Radomira Eremije (komandanta Podgoričkog korpusa), koji je komandovao jedinicama u istočnoj Hercegovini, u prvoj polovini oktobra 1991. razrušile su i sravnile selo Ravno u opštini Trebinje sa desetak okolnih sela, protjerali oko hiljadu, te ubili više civila Hrvata. Rezervisti iz Srbije su, vraćajući se sa područja Banja Luke svojim kućama, na prolazu kroz Tuzlu i Kalesiju, 13. i 14. oktobra pucali po džamijama. Oslobođenje, 14. oktobar 1991. Na prolazu kroz Tuzlu rezervisti iz Srbije su 13. oktobra 1991. pušćanom paljbom iz pješadijskog naoružanja oštetili dva autobusa i munaru Jalske džamije, što je izazvalo strah i ogorčenje stanovnika Tuzle. Sljedećeg su dana rezervisti iz Srbije i na području Kalesije izazvali oštećenja na miljanovačkoj džamiji.
Avijacija JNA je u periodu od aprila 1992. do 30. januara 1993. izvršila 3.150 letova, od čega 2.700 do 11. oktobra 1992, a 450 letova izvršeno je nakon donošenja Rezolucije 781 Savjeta bezbjednosti OUN o zabrani letenja iznad Bosne i Hercegovine. Na taj su način fašistički režimi u Srbiji i Crnoj Gori drsko potvrđivali pred cijelim svijetom svoje angažovanje i umiješanost u agresiju na samostalnu, nezavisnu i međunarodno priznatu Republiku Bosnu i Hercegovinu. Od ukupnog broja navedenih letova 95% su činili letovi sa vatrenim dejstvima po objektima na zemlji. Većinu letova agresor je izveo nad civilnim ciljevima i gusto naseljenim gradskim četvrtima, koji su trajali i po 70 minuta i u kojima je izbačeno po nekoliko tona bombi. Agresor je, takođe, koristio poljoprivredne avione prerađene za nošenje vazduhoplovnih ubojnih sredstava, kao i borbene mlazne avione tipa Jastreb J-21, Mig-21 i Orao.
|
|