|
Post by kulinban on May 15, 2023 8:45:43 GMT
Armija RBiH se najviše istakla u odbrambenim operacijama, pogotovo u prvim godinama rata, gdje je uprkos ogromnom disparitetu u naoružanju uspjela da zadrži ključne gradove i komunikacijske veze. Jedna od takvih operacija je odbrana grada Sarajeva koja je trajala duže od tri i po godine. Najžešće borbe su se vodile 1992. godine, odnosno na samom početku rata, kada su 2. maja snage JNA, uz podršku paravojnih četničkih formacija pokušavale podijeliti grad na dva dijela i potpuno ga zauzeti.
Druga velika pobjeda je bila u Pofalićkoj bici 16. maja 1992. godine kada je još jednom osujećen plan agresora da podijeli grad na dva dijela. Također, bitka koja se ne smije izostaviti je ona za brdo Žuč, kada su 8. juna 1992 godine branioci grada Sarajeva uspjeli ovladati kotom Orlić na vrhu brda.
Rame uz rame s odbranom Sarajeva može se svrstati i odbrana grada Mostara. Potpuno odsječeni od ostatka slobodne teritorije, borci Armije BiH su uspjeli oduprijeti se pokušaju HVO-a da zauzmu lijevu stranu Neretve, a u ljeto 1993. jedinice iz Mostara su spojene s onima iz Drežnice.
U ovu kategoriju se može svrstati i odbrana Goražda grada koji je veći dio rata bio u potpunom okruženju agresorskih snaga.
Pobjednički pohod 1995. godine
Pobjednički pohod bosanske armije krenuo je 1995. godine, a pobjeda koja je sasvim sigurno motivisala svakog pripadnika ove vojske je osvajanje planine Vlašić 20. marta 1995. godine.
Borci Sedmog korpusa su na čelu sa legendarnim komandantom generalom Mehmedom Alagićem, uspjeli ovladati planinom Vlašić oslobodivši stotinu novih kvadratnih kilometara. Taj dan se na najvišem vrhu planine Vlašić, na radio-relejnom čvorištu na Opaljeniku, zavijorila zastava sa ljiljanima promjera 30 sa 20 metara.
U proljeće 1995 počele su operacije na sjeveroistoku Bosne ,a konačan udarac agresoru zadan je 10. septembra operacijom "Uragan" kada je sadejstvom 2. i 3. korpusa oslobođen kompletan prostor Ozrena.
Dio BiH koji je možda i najpoznatiji po operacijama Armije RBiH je Bosanska Krajina. Nakon tri godine defanzivnih operacija, gdje je se u potpunom okruženju nalazio Bihaćki džep opkoljen s tri vojske, u ljeto i jesen 1995. godine oslobodilačkim operacijama oslobođeni su brojni gradovi, Velika Kladuša, Bosanski Petrovac, Ključ, a zadnji grad koji je oslobođen je bio Sanski Most u koje su 10. oktobra ušle jedinice 5. i 7. Korpusa Armije BiH. Ovom operacijom okončana su oslobodilačka djelovanja Armije BiH, nedugo nakon toga potpisan je Dejtonski mirovni sporazum kojim je okončan rat u BiH.
Zasluga u miru
Armija BiH je nakon rata zajedno sa HVO oformila vojsku Federacije Bosne i Hercegovine, a nakon reforme oružanih snaga 2005. godine, oformljene su jedinstvene oružane snage na teritoriju cijele države. Čuvar baštine na Armiju BiH u Oružanim snagama BiH je 2. pješadijski rendžerski puk. Vojnim odlikovanjem, Zlatnim ljiljanom odlikovane su 1.742 osobe, a najvišim priznanjem, Ordenom heroja oslobodilačkog rata: odlikovani su: Safet Hadžić, Mehdin Hodžić, Hajrudin Mešić, Adil Bešić, Safet Zajko, Midhad Hujdur, Enver Šehović i Nesib Malkić dok je Izet Nanić istim ordenom odlikovan 1998. godine. "Mnogoljudna bosanska ratna Armija, koja je srcem i prsima branila Bosnu i njen narod, izvršila je svoj zadatak! Zahvaljujući njoj, u miru koji je zaključen, ima i nešto pravde, za nas. I to, ima onoliko pravde, koliko je to njena zasluga. Narod se ponosio vama, uvjereni, uvjeren da ste vi najbolji vojnici na svijetu. I jeste! Neprijatelj to zna, i ubuduće će tri puta razmisliti, prije nego što se usudi da digne ruku na zemlju i narod, i narod ove zemlje. Hiljadu devetsto devedeset i druga godina, uz Božiju pomoć, neće se više nikada ponoviti", govorio je prvi predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović prilikom Smotre jedinica ARBiH na stadionu Koševa, 15. aprila 1997. godine. Danas se s ponosom prisjećamo svih onih koji su dali svoju mladost, dijelove tijela a oni najbolji i živote, za odbranu Bosne i Hercegovine. Neka im je vječna slava.
15. maj 1992. odbrana Tuzle i države
|
|
|
Post by kulinban on May 16, 2023 8:56:42 GMT
Dan kada je spašeno Sarajevo: Agresor je planirao podijeliti grad na dva dijela Na današnji dan 16. maja 1992. godine u sarajevskom naselju Pofalići odigrala se presudna bitka za odbranu Sarajeva. Agresor je planirao presjeći grad na dva dijela spajajući Pofaliće i okupiranu Grbavicu.
Dan ranije 15. maja komandir srpske policije Novo Sarajevo Lazo Bojanić dao je ultimatum Bošnjacima koji su živjeli na Pofalićima da predaju oružje, a branioci grada su morali brzo djelovati i izvršiti napad prije nego što srpska vojska krene u realizaciju ultimatuma.
Narednog dana samo sat vremene prije nego što je agresor krenuo u akciju, snage Teritorijalne odbrane Bosne i Hercegovine su krenule u operaciju kodnog naziva "Grom". Iako daleko slabije oružani od neprijatelja uspjeli su u svojoj namjeri.
Napad na srpske položaje predvodila su dva pofalićka i velešićki odred TO BiH, u sadejstvu sa dijelovima Prvog sarajevskog odreda, grupom boraca iz Buča Potoka, specijalnom jedinicom MUP-a RBiH, jedinicom Vojne policije i drugim braniteljima grada. Borci iz Buča Potoka dobili su zadatak da spriječe izvlačenje srpskih snaga preko Obada.
S druge strane agresore je predvodila Pofalićka brigada Vojske Republike Srpske sa oko 1.700 boraca, paravojne formacije "Beli orlovi" i "Vukodlaci", te pripadnici srpske policije.
Pravac napada Hum- rezervoar- dom Gornji Pofalići predvodile su snage Odreda Velešići pojačane udarnim grupama TO, a koje su vodili Enis Srna i Dževad Topić. Zadatak je bio razbiti neprijatelja na prednjem kraju i prodrijeti u naselje i u konačnici razoružati neprijatelja. S lijeve strane napao je Odred Pofalići II i udarna grupa vojne policije koje su Kerim Lučarević i Ismet Bajramović.
Jednim vodom odred je zatvarao pravac Željeznička stanica – brdo Bakarevac – Mljekara, kako bi spriječili eventualnu intervenciju neprijateljskih snaga iz kasarne "Maršal Tito". Na pravcu: Ul. Drinska – Ul. Petra Mećave – Čangalovića česma – Ul. Humska – "Plavi granap", prema Obadu i položajima 3. čete, napao je Odred Pofalići I, pojačan udarnom grupom Ferida Omerovića s Koševa i grupom policajaca Novo Sarajevo.
Pravac Ul. Adema Buće – "Zrak" – Gornji Dolac trebala je zatvoriti ojačana četa TO Novi Grad s komandirom Dervišom Gadžom, sa zadatkom da veže dio srpskih snaga na Obadu i padinskim dijelovima Orlovačke ulice, kao i da spriječi eventualnu intervenciju i pojačanja iz pravca brda Orlić. Na desnom kraju vezivanje snaga i sprječavanje intervencije iz pravca Orlića bio je zadatak snaga TO Vogošća na liniji Hum – Kobilja Glava – Grahovište. Ukupne angažovane snage u napadu bile su oko 550 boraca.
Branioci grada su uspješno eliminisale bunkere i utvrđene položaje srpskih snaga i omogućile napredovanja snaga Velešići. No mitraljeskom vatrom iz agresorskog uporišta kod Cvijetića pekare je zaustavljeno napredovanje. Tokom same bitke, Ratko Mladić, koji je nedavno postavljen za komandanta novoformirane Vojske prosrspki separatista, zatražio je od generala Miloša Baroša, komandanta kasarne Maršal Tito, da pokrene tenkovsku jedinicu bivše JNA iz te kasarne. U određenom trenutku, frustriran Baroševim oklijevanjem, Mladić mu je rekao: "Generale, ili se ubij ili obuci suknju." General Baroš nije imao hrabrosti izvesti jedinicu iz kasarne.
Nakon toga, jedna udarna grupa iz specijalne jedinice Juke Prazine, pod vodstvom Samira Peze, je uvedena u borbu. Odred Pofalići I je uspješno uništio neprijateljsko utvrđenje i probio se kod Cvijetića pekare. Velešićki odred je nastavio napredovanje glavnim pravcem preko pofalićke grede, dok je Odred Pofalići II napredovao prema "Plavom granapu".
Uskoro su se zapovjednici odreda sastali na lokalitetu Čangalovića česma, a operacije su nastavljene prema Orlovačkoj ulici i poziciji opkoljene 3. čete Odreda Pofalići I. U popodnevnim satima je izvršeno spajanje s borcima te čete i njihovo oslobađanje.
Pod zaštitom tmine, preostale srpske snage zajedno s većinom stanovništva iz dijela naselja pod njihovom kontrolom, napustile su Pofaliće preko Žuči. Dio vojnika je skinuo uniforme i uspio pobjeći na Vrace preko Dolac Malte.
Bitka za Pofaliće je bila dobivena i imala je veliki značaj. Iako je taktički bila na razini borbenih operacija, imala je i operativno-taktički značaj u kontekstu cjelokupne odbrane Sarajeva. Psihološki, bila je važna jer je značajan teritorij oslobođen čistom pobjedom, što je bio prvi takav uspjeh na sarajevskom bojištu od početka rata. U ovoj bici su poginuli branioci Sarajeva Edin Krako, Miralem Miradžija i Muris Đelkić.
Srpske snage su pretrpjele težak poraz u naselju Pofalići, stvarajući uvjete za napredovanje Armije Republike Bosne i Hercegovine prema strateški važnom platou Žuč, sjeverno od Sarajeva.
|
|
|
Post by kulinban on May 23, 2023 13:10:25 GMT
Kako je oslobođen prvi grad u nezavisnoj BiH: "Beli orlovi" nisu imali šanse
Prije tačno 31 godinu, 23. maja 1992. godine nakon svega 12 dana okupacije oslobođena je Kalesija, postavši prvi grad u Bosni i Hercegovini koji je ponovo stekao slobodu dajući značajnu moralnu podršku braniocima širom BiH:
Početkom maja 1992. godine, Kalesija je među prvima bila izložena napadima velikosrpskog agresora. Nakon sedmodnevnog granatiranja, maja napad je započeo devetog maja, a 11. maja iste godine, centar Kalesije, zajedno s područjem istočno od rijeke Bjeljevac, bio je zauzet od strane agresora, s izuzetkom naselja Zukići i Jajići.
Napredak srpskih jedinica je zaustavljen na Bjeljevcu, čime je spriječena namjera srpskih jedinica da se spoje s jedinicama JNA koje su još uvijek bile prisutne na Aerodromu Dubrave i u tuzlanskoj kasarni. Da su uspjeli ostvariti svoj cilj, povijest ovog područja i cijele BiH bi bila potpuno drugačija.
Nakon uspješne odbrane na Bijeljevcu opštinski štab Teritorijalne odbrane (TO) Kalesija počeo je intenzivno pripremati oslobađanje privremeno okupiranih područja.
Na sastanku Općinskog štaba TO Kalesija, održanom 22. maja 1992., procijenjena je situacija i na temelju toga donesena je odluka o napadu s ciljem oslobađanja Prnjavora, Kalesije Centra, Visa i Dubnice. Akcija je započela 23. maja 1992. u 4:00 sata.
Sve pripreme za napad izvršene su tokom dana i noći 22. maja 1992., a zapovjednici podređenih jedinica izvijestili su komandanta Općinskog štaba TO, Mirsada Gutića, o provedenim pripremama.
Dana 23. maja 1992. godine, 1. bataljon 1. tuzlanske brigade s dvije čete izvršio je napad na pravcu Hrasno - Kiseljak - Dubnica i u području Kiseljaka napao neprijateljske položaje. Borba je trajala nekoliko sati. Budući da je neprijatelj očekivao napad s tog smjera i dobro se utvrdio, snage TO nisu se uspjele probiti.
Rejonski štab TO Prnjavor pod komandom Esada Čanića i Senada Hamzića krenuo je ranim jutarnjim satima na izvršenje zadatka i uspio je s jedinicom Prnjavorske čete, kojom je zapovijedao Ibro Huremović, prići neprijateljskim položajima u Prnjavoru za vidljivog vremena.
Nakon probijanja neprijateljske linije, među vojnicima VRS zavladala je panika i počeli su bježati. U toj panici zapaljeno je skladište "Šipad-komerc".
Nakon značajnog uspjeha oslobađanja Kalesije, Općinski štab TO okupio je borce koji su napadali Vis i odmah ih preusmjerio prema Prnjavoru. Dolazak novih boraca dao je poticaj zapovjedniku Rejonskog štaba TO Prnjavor da nastavi borbu za oslobađanje Kalesije Centra.
Kao podrška Rejonskom štabu TO Prnjavor, u večernjim satima upućena je jedinica iz D. Vukovija "Zenge", koja je stigla s obuke iz Hrvatske.
Agresor je pretrpio velike gubitke u ljudstvu. Oslobađanje Kalesije izazvalo je veliko oduševljenje i nadu da će snage TO BiH uspjeti osloboditi sva privremeno zauzeta sela. Kalesija je prvi grad u RBiH koji je oslobođen samo 12 dana nakon okupacije.
Oko podneva 24. maja 1992. godine, iz smjera Zvornika, u automobilu u Kalesiju Centar stigli su dva oficira "belih orlova", Zoran Obrenović i Dragan Zelenović, nesvjesni da je Kalesija oslobođena. Kada su stigli pred zgradu MUP-a, gdje se ranije nalazila komanda agresorskih snaga, iznenadili su se vidjevši oznake TO na borcima i odmah otvorili vatru. No branioci su bili spremni te su u kraćoj razmjeni vatre uspjeli eliminisati agresorske vojnike.
Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, borci iz Kalesije, koji su bili dio dviju brigada - 205. brdske brigade i 242. Sprečansko-muslimanske lake brigade "Gazije", zajedno s nekoliko nezavisnih jedinica, sudjelovali su u borbama na različitim bojištima, od Brčkog preko Sapne i Teočaka do Maglaja i Krajine. 431 branioca iz Kalesije je svoje živote dalo za odbranu BiH.
|
|
|
Post by kulinban on Jun 29, 2023 18:08:20 GMT
Deblokada Mostara: Jedna od ključnih operacija Armije RBiH koja je promijenila karte za podjelu BiH
Obilježavanje 30. godišnjice operacije deblokade Mostara, oslobađanja bjelopoljske kotline i pogibije brigadnog generala Midhada Hujdura Hujke, počinje danas u sklopu manifestacije "Putevima pobjede ARBiH 1992-1996". Riječ je o jednoj od najvažnijih pobjeda Armije RBiH.
Program se održava u organizaciji Jedinstvene organizacije (JOB) Grada Mostara, a svjedoci tog vremena kažu da je kultura sjećanja koja se mora čuvati i baštiniti njihova vječita obaveza.
Predsjednik Jedinstvene organizacije boraca Grada Mostara major Armije RBiH komandant bataljona 441. viteške slavne i dobitnik ratnog priznanja Esad Kosić ističe da je ovo jedna od najvažnijih pobjeda Armije RBiH na teritoriju Četvrtog korpusa, a to je deblokada Grada Mostara.
"Kako je jubilarnih 30 godina mi prvo obilježavamo jedan događaj koji se odnosi na pogibiju našeg heroja odbrambeno-oslobodilačkog rata generala Midhada Hujdura Hujke, nosioca ordena Zlatnog ljiljana i komandanta u tom periodu. Značaj manifestacija je veliki i želimo da podsjetimo nove mlade generacije da im se ne ponovi ono što se nama dešavalo, te da taj period upamte i drže u svom sjećanju i svojoj historiji kao jedan od najvažnijih trenutaka na teritoriju Hercegovine a možda i cijele Republike", kazao je Kosić.
Ratni komandant 449. Istočne hercegovačke brdske brigade brigadir Šerif Špago ističe da je operacija Deblokada Grada Mostara jedna od najbriljantnijih vojnih akcija i podsjeća da su jedinice Armije RBiH od 9.5. do 30.6.1993. godine u Mostaru bile u potpunom okruženju.
"Jedinice 1. mostarske brigade odnosno 41. motorizovane slavne su bile praktično u okruženju. Naravno tu su bili i druge jedinice koje su bile pod komandom 41. motorizovane brigade i nakon stabilizacije fronta na linijama odbrane na Bulevaru i u Šantićevoj ulici prema južnom dijelu Mostara moralo se razmišljati kako obezbijediti prije svega da imamo dotur hrane i municije, te da imamo fizičku vezu sa slobodnim teritorijama Bosne i Hercegovine na sjeveru. U tom periodu jedna grupa ljudi na čelu s komandantom Hujkom s ljudima koji su tada vodili politički dio ovdje u Gradu Mostaru među kojima su Safer Oručević i komandant Pašalić odlučili su da se napravi plan kako bi uspjeli prije svega doći do drugih slobodnih teritorija i obezbijediti da naše jedinice opstanu na ovim prostorima", kazao je Špago.
Ističe da se vrlo malo na prostorima Bosne i Hercegovine zna o ovoj operaciji i naglašava, "operacija koju su izvodile naše jedinice je jedna od najbriljantnijih pobjeda Armije RBiH prije svega u Mostaru i Hercegovini ali i Bosni i Hercegovini".
"Treba znati oni koji poznaju vojnu terminologiju i način izvođenja operacije da su tog 30.6. 1993. godine jedinice 41. motorizovane brigade i druge jedinice Četvrtog korpusa izvodile najsloženije borbene operacije. Imali smo oslobađanje Sjevernog logora danas Univerzitetsko- sportskog centra Midhad Hujdur Hujka, znači napad na utvđeni objekat na kasarnu, oslobađanje Raštana, to je forsiranje rijeke Neretve i stvaranje mostobrana na drugoj obali, ubacivanje jedinica na prostor Bijelog Polja i oslobađanje bjelopoljske kotline. Uz to je u pripremama za operaciju jedna grupa boraca preko Podveležja koje je bilo pod okupacijom vojske Republike Srpske i Nevesinja stvorila osnovni preduslov, a to je dotur municije s kojom možemo krenuti u izvođenje ove operacije. Siguran sam da ova operacija zaslužuje da se nađe u mnogim vojnim udžbenicima, da se izučava na mnogim vojnim školama, jer nisam čuo da je u proteklom odbrambeno -oslobodilačkom ratu i jedna jedinica, odnosno ijedan prostor uradio takvu akciju da se iz okruženja izvrši proboj i iz okruženja oslobodi i spoji sa slobodnim teritorijem i drugim jedinicama Armije RBiH", kazao je Špago.
Dodaje kako je neminovno moralo doći do te operacije kako bi se obezbjedilo da Mostar ostane danas jedini multietnički grad u BiH i da je upitno šta bi se desilo u suprotnom.
Ratni komandant 441. slavne viteške brigade brigadir Esad Humo je podcrtao kako je ovo bio prijelomni trenutak za Mostar i za Hercegovinu. "Taj naš prodor i spoj sa slobodnom teritorijem je omogućio da održimo ovaj prostor do kraja, odnosno do Washingtonskog sporazuma i do mira. Da to nije napravljeno, pitanje je kako bi se završilo u Mostaru i Hercegovini", ustvrdio je Humo.
Hujkin saborac i brigadir Armije RBiH, u to vrijeme zamjenik komandanta Četvrtog korpusa Safet Orčić se složio da je to bila jedna od najvažnijih akcija u historiji nove Armije BiH i smatra da se o njoj treba i hoće mnogo više govoriti, jer je kako ističe za Mostar to bio najvažniji dan koji je odlučilo njegov opstanak.
"Nije nikakva tajna da je naša sudbina bila namijenjena u tom užasnom obruču da završimo kao Srebrenica. Ostali smo bez hrane vode i municije. Mi smo trebali biti poubijani završiti u Neretvi , što su ljudi koji su naši neprijatelji otvoreno i javno govorili. Mi smo imali unutrašnje snage što je jako važno pa smo se svi zajedno organizirali i napravili tu briljantnu akciju koja je spasila i grad i narod ovdje u Mostaru. Politički je promijenila karte koje su bile predviđene da podjele Bosnu i Hercegovinu i promijenila je političke odnose u ukupnim događanjima u BiH, čak i na vojnom planu. Da se nakon toga nije krenulo brže miru, mislim da bi rezultati Armije BiH u narednom periodu motivirani ovom akcijom bili mnogo već i značajniji što pokazuje stenogrami i dokumenti, da se to u neprijateljskom okruženju već moglo nazirati i da je potrebno napraviti mir", kazao je Oručević.
Pozvao je građane Mostara i šire de se sjete ovoga dana, te naglasio kako ga ne slave, nego obilježavaju, jer je on i dalje dan pun tuge i boli zbog poginulih boraca i svih žrtava u nesretnom ratu koji se dogodio u našoj zemlji.
|
|
|
Post by kulinban on Jul 14, 2023 6:08:56 GMT
Najveća prevara u historiji ratovanja: Kako su snage 5. korpusa nasamarile kvislinge Fikreta Abdića
Tokom ratne 1994. godine, u februaru su smišljeni planovi za maestralnu akciju Armije Republike BiH, pod vodstvom komandanta 5. korpusa Atifa Dudakovića. Operacija pod nazivom "Tigar-Sloboda '94." je mogla početi.
Područje Bosanske Krajine se nakon početka agresije na BiH našlo u izrazito nepovoljnoj situaciji. Snage 5. korpusa su bile u potpunom okruženju. U takvoj haotičnoj situaciji ratni zločinac i prijeratni privrednik Fikret Abdić 1993. godine odlučuje da se okrene protiv legalne vlasti RBiH i proglasi autonomnu pokrajinu Zapadnu Bosnu po uzoru na srpske autonomne oblasti.
Preuzeo je vlast u Velikoj Kladuši, a cilj mu je bio preuzeti kontrolu nad cijelom Krajinom. Dobio je podršku srpskih vlasti u BiH predvođenih ratnim zločincem Radovanom Karadžićem, ali isto tako i vlasti u Srbiji, gdje je posebnu saradnju imao sa šefom obavještajne službe Jovicom Stanišićem.
Snage petog korpusa su se odupirale napadima na grad Bihać no situacija je tokom 1994. godine postala izuzetno teška. Tada je odlučeno da se izvrši operacija koja će preokrenuti ratne karte u ovom dijelu BiH.
Cilj je bio jasan
Operacija je imala nekoliko ciljeva, otkriti izdajničku ulogu Fikreta Abdića i njegovu saradnju s vojskom i paratvorevinom tzv. Srpske Krajine u borbi protiv vlastitog naroda, odnosno razotkriti da tvorevina nema snagu ni sposobne kadrove za borbu protiv 5. korpusa, već su pod kontrolom Beograda, Pala i Knina.
Cilj je bio i otkriti prisutnost aktivnih i skrivenih autonomaša u širem području Bihaća, prikupiti što više oružja, municije i opreme iz tog područja te ga otpremiti u skladišta u Bihaću, te pokušati narušiti povjerenje i podršku između srpske i Abdićeve strane.
Od februara do 2. jula 1994. godine, kada je planirano da operacija Tigar-Sloboda '94 započne, 5. korpus pod vodstvom Dudakovića angažirao je Hamdiju Abdića zvanog Tigar da širi priče po Bihaću kako mu je dosta i kako ne slijedi naredbe 5. korpusa. Ove priče su stigle u sjedište APZB u Velikoj Kladuši, gdje su bili zainteresirani za pridobivanje Hamdije Abdića, koji je imao isto prezime kao Abdić. Prvi kontakti s članovima APZB dogodili su se tokom potpisivanja primirja u Pećigradu. Hamdija Abdić se sastao s Rasimom Bešićem i Brankom Čujićem, poznatim KOS-ovcem iz Beograda, u kasarni Željava, nakon čega su otišli prema Velikoj Kladuši.
Hamdija Abdić je kazao da ne želi biti "autonomaš" i da ga jedino zanima novac. Tada se lično susreo s Fikretom Abdićem, a i shvatio da Fikret "nije toliko pametan" kao što se mislilo te je mogao dobiti sve što želi. Hamdija mu je predao kartu s planovima napada na Bihać, kao i informacije o oslobađanju zatvorenika i preuzimanju naoružanja. Fikret je prihvatio sve i samo je tražio da operacija počne nakon dobivanja oružja i goriva.
"Njega sam uzeo lopatom. Nije on toliko pametan koliko svi mi mislimo. Ja sam mislio da kod njega neću proći. Ali, mogao sam mu tražiti što sam god htio, sve bi mi dao. Odmah mi je dao do znanja da je lova najmanji problem. Fikretu sam donio i jednu kartu na kojoj sam obilježio pravce našeg napada na Bihać. Iznio sam mu i planove zauzimanja radiostanice, oslobađanje i naoružavanje zatvorenika. Za petnaest minuta Fikret je bio odrađen. Sve nam je obećao, samo da počnem. Rekao sam mu da ćemo krenuti kad dobijemo oružje i gorivo", kazao je Hamdija Abdić tokom jednog intervjua.
Druga faza operacije
Nakon uspostave kontakta i razrade plana s vodećim ljudima APZB pod vodstvom Fikreta Abdića, 5. korpus je proveo drugu fazu svog plana, lažnu pobunu. Pobuna je započela 3. jula 1994. godine, kada se lažna brigada APZB probudila u okolici Bihaća i samom Bihaću te je djelovala protiv 5. korpusa na način koji je izgledao uvjerljivo, zbunjujući lokalno stanovništvo. Pucalo se po gradu, palile su se gume, lažirani su izvještaji s radija Bihać i radija Cazin, koje su navodni pobunjenici zauzeli.
Navodilo se da su se vodile žestoke borbe u gradu, a broj žrtava 5. korpusa i "pobunjenika" je bio redovno iznošen. Ove informacije su prenosili i u radiju Velike Kladuše - Velkatonu. Vijesti su došle čak i do svjetskih medija koji su navodili da je Bihać pred padom, a u Sarajevu se pričalo da je komandant Dudaković poginuo. Francuskom bataljunu UNPROFOR-a je blokiran pristup zbog navodno njihove sigurnosti zbog uličnih borbi, sve kako ne bi razotkrili operaciju u Bihaću.
Ukupno je u akciji sudjelovalo 500 pripadnika 5. korpusa pod vodstvom Dudakovića. Kroz punkt UNPROFOR-a poljskog bataljona, kamioni su prevozili oružje za pobunjenike koji su bili dio Hamdijine struje unutar 5. korpusa. U ovoj akciji, 5. korpus je postao bogatiji za 159 automatskih pušaka, 428 poluautomatskih pušaka, 28 RBR zolja, 1 minobacač kalibra 60 mm, 504 tromblonske mine, 180 ručnih bombi, 95.440 metaka, 90 uniformi i čak 4 tone hrane.
Abdić je bio potučen
Tokom akcije, visoki dužnosnici APZB su uhvaćeni, a dobijen je i popis "autonomaša" u Bihaću na koje se Fikret mogao osloniti. Uhvaćeni su Rasim Bešić, pomoćnik ministra odbrane i policije za sigurnost APZB, kao i Branko Čujić, oficira bezbjednosti u ličkom korpusu tzv. vojske RSK. Tek 9. jula je komandant 5. korpusa, Atif Dudaković, javno objavio da pobuna zapravo nije bila pobuna, već samo drugi način borbe protiv izdajnika iz APZB.
Nakon navedene operacije, 5. korpus je uspio prekinuti komunikaciju između Pećigrada i Velike Kladuše, pri čemu je zarobljeno 51 vojnika iz Abdićeve tvorevine. Uspješnom operacijom Tigar, 5. korpus je 21. augusta 1994. godine započeo novu operaciju pod nazivom Sloboda '94., kojom je uspio osvojiti Veliku Kladušu.
Peti korpus je potukavši snage APZB kod Pećigrada uspio pobijediti dvije brigade Narodne odbrane i zarobiti oko 1.000 vojnika, nakon čega je uslijedilo zauzimanje Velike Kladuše 21. augusta 1994. godine i bijeg Fikreta Abdića u Hrvatsku.
Abdić se vratio u Kladušu uz pomoć pobunjenih Srba iz Hrvatske te paravojnih snaga iz Srbije u novembru 1994. godine kada je i proglasio tzv. Republiku Zapadnu Bosnu. Do sloma te kvislinške tvorevine došlo je u augustu 1995. godine oslobodilačkim operacijama Armije BiH i hrvatskih snaga.
|
|
|
Post by kulinban on Aug 1, 2023 5:52:35 GMT
Bivši hrvatski obavještajac: Englezi i Francuzi su htjeli podržati Srbe da osvoje Bihać
Nekadašnji šef hrvatske vojne tajne službe i Tuđmanov savjetnik za nacionalnu sigurnost general Markica Rebić je odlučio progovoriti nakon 30 godina šutnje. U intervjuu se dotakao i Bosne i Hercegovine, odnosno područja Bihaća u ratnim godinama.
je kazao da je jedan od razloga njegovog istupanja činjenica da ranije nije želio "dolijevati vatru".
"Poslije Oluje imali smo period trijumfalizma koji je kratko trajao. Mnoge evropske zemlje u svom konceptu geopolitike prema zapadnom Balkanu nisu prihvatile Oluju, a mnoge je ne prihvaćaju ni danas. S time da postoji razlika među njima što se tiče gledanja na ta pitanja. Tada je krenulo , dobar je Tuđman, on je završio rat u BiH, potpisan je Dejtonski sporazum, ali on je sada tvrd orah. Sada Hrvatska postaje dio politike rješenja zapadnog Balkana. U toj politici evropskih zemalja niko nije htio imat tvrdog, jakog političara. Tada dolazi do afere koja je bila predmet mog intervjua, tada sam mogao napraviti autonomiju jedne ljudske destrukcije, da parafraziram, kako su se ponašali akteri. Ali tada to nisam htio napraviti jer bih dolijevao ulje na vatru postojećeg haosa koji je vladao u državi", kazao je za Rebić za RTL.
Govorio je o tome kako u Hrvatskoj postoji mišljenje da su Amerikanci osmislili "Oluju", no da se on ne slaže s tim.
"Amerikanci nisu nimalo pomogli niti su ikada dali zeleno svjetlo. Ali, kako uvijek postoji jedna službena politika, koju su Amerikanci plasirali, i u bilateralnim odnosma sa Hrvatskom, i u multilaterali s Njemačkom, Rusijom, Engleskom, Francuskom, rješenje je bilo mirno. Ona sintagma poznata kao i u Ukrajini danas - međunarodna zajednica čini značajne napore da mirnim putem sredi… Taj mirni put bi nas odveo u ambis. Svi imaju i paralelnu politiku, koja je tajna", istakao je Rebić.
Nekadašnji šef hrvatske vojne tajne službe i Tuđmanov savjetnik za nacionalnu sigurnost general Markica Rebić je odlučio progovoriti nakon 30 godina šutnje. U intervjuu se dotakao i Bosne i Hercegovine, odnosno područja Bihaća u ratnim godinama. iznio šokantnu tvrdnju da su vlade Velike Britanije i Francuske željele pad Bihaća kako bi se rat prije okončao.
"Englezi i Francuzi su tada htjeli podržati Srbe da osvoje Bihać, da naprave isti masakr kao u Srebrenici i tada proglase kraj rata, a to bi bila jedna pregovaračka pozicija koja bi im odgovarala. Ali opet, na međunarodnoj konferenciji koja bi se tada održavala, Hrvatska bi postala dio neke Jugoslavije u kojoj bi postojala mala-velika Srbija. Amerikanci bi se složili s time, ali imali su jedan problem. Ne postoji nijedan službeni dokument, nikakva tv izjava po kojoj bi Amerikanci podržavali vojno rješenje u SAO Krajini", rekao je Markica.
Dodao je da su Amerikanci dali zeleno svjetlo, no da su dali određeni rok, koji je istekao pred Banja Lukom.
"Čak se i predsjednik Tuđman pažljivo izražavao. On je govorio - da pregovori, ali i pridržavamo pravo. Jedini službeni dokument sam ja načinio kada mi je došao američki vojni ataše i rekli su mi - ovo je službeno. Napravili smo zapisnik. Rekli su - ukoliko vi se odlučite na Oluju, i ako ona bude trajala do deset dana, i ako to bude u skladu sa Ženevskim konvencijama i pravilima o običajima ratovanja, tada ćemo mi spriječiti da vas vrate na početne pozicije. Zaista, nisu nas vratili na početne pozicije, ali su nas zaustavili u Banjoj Luci", istakao je Rebić.
|
|
|
Post by kulinban on Aug 4, 2023 9:04:32 GMT
prenesno sa četničkog portala NOVOSTI
ZLOČINAČKU OPERACIJU HRVATSKIH SNAGA 4. AVGUSTA 1995. ISPLANIRALE SAD: Istinu u Hagu priznao američki diplomata Piter Galbrajt
HRVATSKE kopnene snage su 4. avgusta 1995. u pet ujutro započele operaciju pod imenom "Oluja" masovnim raketno-artiljerijskim napadom ne samo na srpske vojne položaje već i na civilne ciljeve, gradove, sela i saobraćajnice.
Kasnije je otkriveno da je hrvatska vatra bila vrlo precizna jer su raspolagali satelitskim snimcima koje su im dale američke obaveštajno-izviđačke agencije. Dodatnu preciznost omogućile su im fotografije NATO bespilotnih letelica iz specijalne baze na Braču, iz koje su praćene sve radio i telefonske komunikacije Vojske Republike Srpske Krajine.
Veče pre masovnog hrvatskog kopnenog napada, njega je najavila NATO avijacija raketiranjem poslednjih srpskih radara bez kojih je protivvazduhoplovna odbrana slepa. Srpske vojne letelice nisu imale odakle da polete jer je NATO nekoliko meseci ranije uništio aerodrom u Udbini, u Lici, iako za to nije imao dozvolu SB UN. Amerikanci su ovaj napad podveli pod bombardovanje položaja bosanskih Srba.
Piter Galbrajt, tadašnji ambasador SAD u Zagrebu, docnije je u Hagu objasnio da je postojala bojazan da će se vojske Srpske Krajine i RS spojiti, što Amerika nipošto nije želela i odobrila je "Oluju". Tačnije bi bilo reći da ju je kreirala. U navodno hrvatskoj operaciji u Hrvatskoj presudnu ulogu su imale Tuđmanove snage koje su napale Krajinu sa teritorije BiH sa jedinicama muslimanskog Petog korpusa.
Kada se ovo škakljivo pitanje otvorilo na suđenju Slobodanu Miloševiću u Hagu, Galbrajt je objasnio da je Amerika 1994. naterala zaraćene Hrvate i muslimane u ratnu koaliciju protiv Srba. U to vreme Hrvatska je već ušla u program Partnerstvo za mir, pa ju je NATO "legitimno" naoružao do zuba za buduću ofanzivu na Srbe. Kada je hrvatska vojska 27/28. jula 1995. ušla na srpske teritorije BiH i zauzela Glamoč i Bosansko Grahovo sa okolnim planinskim visovima, prekinuta je saobraćajnica Banjaluka - Knin. Severna Dalmacija se našla u poluobruču, što je po rečima generala Milisava Sekulića dalo hrvatskoj armiji izuzetno operativno-strategijsko preimućstvo. Odmah po zauzimanju planinskih položaja počelo je svakodneveno hrvatsko artiljerijsko bombardovanje Knina i okoline.
Sve se odvijalo po planu koji su napravili američki generali, angažovani preko privatne vojne kompanije MPRI. Ona je zauzvrat posle rata i zvanično dobila basnoslovno vredan posao opremanja i obuke armija BiH i Hrvatske.
Isti posao ova firma radila je prikriveno od proleća 1994, kada je počala da priprema operaciju "Oluja". Ona ne bi mogla da bude izvedena bez NATO, ili preciznije SAD. Vojno-politički pokrovitelj i direktan planer egzodusa Srba bila je administracija Bila Klintona, uključujući generala Veslija Klarka s kojim je "Oluju" direktno dogovarao hrvatski ministar odbrane Krešimir Ćosić. Sagledana u svetlu ovih podataka, "Oluja" nije hrvatska pobeda, već obaveštajno-vojna operacija SAD koju je na terenu izvela hrvatska vojska kao NATO pešadija.
"Zaslužna" i Olbrajtova
POVOD za zvaničnu američku podršku "Oluji" dao je ambasador Galbrajt iz Zagreba. On je navodno zapisao priču neimenovanog muslimana iz Srebrenice, koji mu je osam dana posle ulaska Srba u ovaj grad opisao navodni "genocid" koji su izveli Srbi. Galbrajt je priču poslao državnoj sekretarki Medlin Olbrajt, koja ju je začinila lažnim satelitskim snimcima masovnih grobnica i digla galamu da će Srbi osvojiti Bihać i pobiti 20.000 ljudi, ako Hrvati ne isteraju Srbe iz Krajine. Savet bezbednosti je tako zatvorio oči i uši pred progonom 250.000 ljudi.
|
|
|
Post by kulinban on Aug 29, 2023 13:15:37 GMT
7. avgust 1994. – Dan pobjede na Visu
Tog dana 1994. godine hrabri borci Armije RbiH su u veličanstvenoj vojnoj akciji oslobodili najdominantniju kotu na potezu od Ozrena do rijeke Save. Sa ove lokacije neprijateljske snage su tokom rata granatirale područje Gračanice a posebno Malešiće, Prijeko Brdo, Soko, Babiće.
Inače, od kolikog je značaja kota Vis govori i podatak, da je bivša JNA upravo na Visu uoči samog rata, sagradila 13 betonskih podzemnih utvrđenja, koja prema stručnjacima mogu podnijeti atomski udar od pola kilotone. Ni to, tog 7.avgusta 1994. godine nije bila prepreka hrabrim borcima Armije BiH da se kota oslobodi.
|
|
|
Post by kulinban on Oct 26, 2023 13:06:11 GMT
25 okt. 1994 u sklopu operacije "Grmeč 94" 5. Korpus ARBIH oslobodio je kasarnu Grabež iz koje je 30 mjeseci sijana smrt po ulicama Bihaća
|
|
|
Post by kulinban on Mar 20, 2024 12:20:04 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Mar 26, 2024 8:17:14 GMT
GODIŠNJICA JEDNE OD NAJVEĆIH POBJEDA ARMIJE RBiH: "Agresora smo tukli na onim mjestima gdje se najmanje nadao da će biti tučen” Jedinice 7. korpusa Armije Republike BiH 20. marta 1995. započele su vojnu operaciju s ciljem oslobađanja šireg platoa Vlašića.
Do 24. marta oslobođena je teritorija površine 100 kilometara kvadratnih, pri čemu je najznačajnije bilo oslobađanje platoa Galice na kome se nalazi poznati televizijski relej.
"Na Vlašiću se vijori zastava Republike BiH”, izvijestili su bh. mediji u trenutku kada su jedinice Armije RBiH oslobodile Vlašić.
"Naši borci i starješine pokazali su na tom bojištu vrhunsku ratnu vještinu ali i lukavstvo. Zbog toga su sve naše aktivnosti na Vlašiću bile iznenađujuće za agresora pošto smo ga tukli na onim mjestima gdje se najmanje nadao da će biti tučen”, zapisao je u svom izvještaju komandant 7. Korpusa Mehmed Alagić.
Oslobađanje Vlašića bilo je prekretnica koja je omogućila operacije koje su rezultirale spajanjem dva krajiška korpusa, 7. korpusa koji je predvodio Alagić i 5. koji je predvodio Atif Dudaković.
Pripreme za samu operaciju vršene su na visinama preko 1.500 metara, u vrlo teškim meteorološkim uslovima uz snježne oluje. Alagić je donio odluku da se napad izvede 19/20. mart 1995. godine u jutarnjim satima. Novi kvalitet u izvođenju borbenih dejstava bio je ubacivanje većih borbenih jedinica u neprijateljsku pozadinu. U vrijeme izvođenja operacije visina snijega na Vlašiću bila je 1,3 metra, a na nekim dijelovima nanosi su bili veći od dva metra, prenose Vijesti.ba.
Bila je to jedna je od najveličanstvenijih pobjeda Armije RBiH. Pripreme su vršene na visinama preko 1500 metara, u vrlo teškim meterološkim uslovima uz snježne oluje. Snijeg je već tada bio viši od 130 cm.
Naročit značaj Vlašićke operacije proizilazi iz činjenice da je bila izraz višeg stepena razvoja Armije RBiH kada je bilo moguće na izabranom pravcu za ofanzivna dejstva, grupisati snage iz više korpusa da po jedinstvenom planu, pod neposrednom komandom komandanta 7. korpusa generala Mehmeda Alagića, izvedu podvig.
Vlašićka operacija je imala strateški značaj u pogledu potvrđivanja visokog borbenog morala a time i borbene sposobnosti Armije RBiH. Po osnovu rezultata te operacije, dodatno je ojačan visok borbeni moral cijele Armije RBiH i svih patriota.
|
|
|
Post by kulinban on Apr 19, 2024 10:47:32 GMT
|
|