|
|
Post by kulinban on May 15, 2023 8:45:43 GMT
15. maj 1992. odbrana Tuzle i države
|
|
|
|
Post by kulinban on May 16, 2023 8:56:42 GMT
Dan kada je spašeno Sarajevo: Agresor je planirao podijeliti grad na dva dijela
Na današnji dan 16. maja 1992. godine u sarajevskom naselju Pofalići odigrala se presudna bitka za odbranu Sarajeva. Agresor je planirao presjeći grad na dva dijela spajajući Pofaliće i okupiranu Grbavicu.
Dan ranije 15. maja komandir srpske policije Novo Sarajevo Lazo Bojanić dao je ultimatum Bošnjacima koji su živjeli na Pofalićima da predaju oružje, a branioci grada su morali brzo djelovati i izvršiti napad prije nego što srpska vojska krene u realizaciju ultimatuma.
Narednog dana samo sat vremene prije nego što je agresor krenuo u akciju, snage Teritorijalne odbrane Bosne i Hercegovine su krenule u operaciju kodnog naziva "Grom". Iako daleko slabije oružani od neprijatelja uspjeli su u svojoj namjeri.
Napad na srpske položaje predvodila su dva pofalićka i velešićki odred TO BiH, u sadejstvu sa dijelovima Prvog sarajevskog odreda, grupom boraca iz Buča Potoka, specijalnom jedinicom MUP-a RBiH, jedinicom Vojne policije i drugim braniteljima grada. Borci iz Buča Potoka dobili su zadatak da spriječe izvlačenje srpskih snaga preko Obada.
S druge strane agresore je predvodila Pofalićka brigada Vojske Republike Srpske sa oko 1.700 boraca, paravojne formacije "Beli orlovi" i "Vukodlaci", te pripadnici srpske policije.
Pravac napada Hum- rezervoar- dom Gornji Pofalići predvodile su snage Odreda Velešići pojačane udarnim grupama TO, a koje su vodili Enis Srna i Dževad Topić. Zadatak je bio razbiti neprijatelja na prednjem kraju i prodrijeti u naselje i u konačnici razoružati neprijatelja. S lijeve strane napao je Odred Pofalići II i udarna grupa vojne policije koje su Kerim Lučarević i Ismet Bajramović.
  Jednim vodom odred je zatvarao pravac Željeznička stanica – brdo Bakarevac – Mljekara, kako bi spriječili eventualnu intervenciju neprijateljskih snaga iz kasarne "Maršal Tito". Na pravcu: Ul. Drinska – Ul. Petra Mećave – Čangalovića česma – Ul. Humska – "Plavi granap", prema Obadu i položajima 3. čete, napao je Odred Pofalići I, pojačan udarnom grupom Ferida Omerovića s Koševa i grupom policajaca Novo Sarajevo.
Pravac Ul. Adema Buće – "Zrak" – Gornji Dolac trebala je zatvoriti ojačana četa TO Novi Grad s komandirom Dervišom Gadžom, sa zadatkom da veže dio srpskih snaga na Obadu i padinskim dijelovima Orlovačke ulice, kao i da spriječi eventualnu intervenciju i pojačanja iz pravca brda Orlić. Na desnom kraju vezivanje snaga i sprječavanje intervencije iz pravca Orlića bio je zadatak snaga TO Vogošća na liniji Hum – Kobilja Glava – Grahovište. Ukupne angažovane snage u napadu bile su oko 550 boraca.
Branioci grada su uspješno eliminisale bunkere i utvrđene položaje srpskih snaga i omogućile napredovanja snaga Velešići. No mitraljeskom vatrom iz agresorskog uporišta kod Cvijetića pekare je zaustavljeno napredovanje.
Tokom same bitke, Ratko Mladić, koji je nedavno postavljen za komandanta novoformirane Vojske prosrspki separatista, zatražio je od generala Miloša Baroša, komandanta kasarne Maršal Tito, da pokrene tenkovsku jedinicu bivše JNA iz te kasarne. U određenom trenutku, frustriran Baroševim oklijevanjem, Mladić mu je rekao: "Generale, ili se ubij ili obuci suknju." General Baroš nije imao hrabrosti izvesti jedinicu iz kasarne.
Nakon toga, jedna udarna grupa iz specijalne jedinice Juke Prazine, pod vodstvom Samira Peze, je uvedena u borbu. Odred Pofalići I je uspješno uništio neprijateljsko utvrđenje i probio se kod Cvijetića pekare. Velešićki odred je nastavio napredovanje glavnim pravcem preko pofalićke grede, dok je Odred Pofalići II napredovao prema "Plavom granapu".
Uskoro su se zapovjednici odreda sastali na lokalitetu Čangalovića česma, a operacije su nastavljene prema Orlovačkoj ulici i poziciji opkoljene 3. čete Odreda Pofalići I. U popodnevnim satima je izvršeno spajanje s borcima te čete i njihovo oslobađanje.
Pod zaštitom tmine, preostale srpske snage zajedno s većinom stanovništva iz dijela naselja pod njihovom kontrolom, napustile su Pofaliće preko Žuči. Dio vojnika je skinuo uniforme i uspio pobjeći na Vrace preko Dolac Malte.
Bitka za Pofaliće je bila dobivena i imala je veliki značaj. Iako je taktički bila na razini borbenih operacija, imala je i operativno-taktički značaj u kontekstu cjelokupne odbrane Sarajeva. Psihološki, bila je važna jer je značajan teritorij oslobođen čistom pobjedom, što je bio prvi takav uspjeh na sarajevskom bojištu od početka rata.
U ovoj bici su poginuli branioci Sarajeva Edin Krako, Miralem Miradžija i Muris Đelkić.
Srpske snage su pretrpjele težak poraz u naselju Pofalići, stvarajući uvjete za napredovanje Armije Republike Bosne i Hercegovine prema strateški važnom platou Žuč, sjeverno od Sarajeva.
|
|
|
|
Post by kulinban on May 23, 2023 13:10:25 GMT
Kako je oslobođen prvi grad u nezavisnoj BiH: "Beli orlovi" nisu imali šanse
Prije tačno 31 godinu, 23. maja 1992. godine nakon svega 12 dana okupacije oslobođena je Kalesija, postavši prvi grad u Bosni i Hercegovini koji je ponovo stekao slobodu dajući značajnu moralnu podršku braniocima širom BiH:
Početkom maja 1992. godine, Kalesija je među prvima bila izložena napadima velikosrpskog agresora. Nakon sedmodnevnog granatiranja, maja napad je započeo devetog maja, a 11. maja iste godine, centar Kalesije, zajedno s područjem istočno od rijeke Bjeljevac, bio je zauzet od strane agresora, s izuzetkom naselja Zukići i Jajići.
Napredak srpskih jedinica je zaustavljen na Bjeljevcu, čime je spriječena namjera srpskih jedinica da se spoje s jedinicama JNA koje su još uvijek bile prisutne na Aerodromu Dubrave i u tuzlanskoj kasarni. Da su uspjeli ostvariti svoj cilj, povijest ovog područja i cijele BiH bi bila potpuno drugačija.
Nakon uspješne odbrane na Bijeljevcu opštinski štab Teritorijalne odbrane (TO) Kalesija počeo je intenzivno pripremati oslobađanje privremeno okupiranih područja.
Na sastanku Općinskog štaba TO Kalesija, održanom 22. maja 1992., procijenjena je situacija i na temelju toga donesena je odluka o napadu s ciljem oslobađanja Prnjavora, Kalesije Centra, Visa i Dubnice. Akcija je započela 23. maja 1992. u 4:00 sata.
Sve pripreme za napad izvršene su tokom dana i noći 22. maja 1992., a zapovjednici podređenih jedinica izvijestili su komandanta Općinskog štaba TO, Mirsada Gutića, o provedenim pripremama.
Dana 23. maja 1992. godine, 1. bataljon 1. tuzlanske brigade s dvije čete izvršio je napad na pravcu Hrasno - Kiseljak - Dubnica i u području Kiseljaka napao neprijateljske položaje. Borba je trajala nekoliko sati. Budući da je neprijatelj očekivao napad s tog smjera i dobro se utvrdio, snage TO nisu se uspjele probiti.
Rejonski štab TO Prnjavor pod komandom Esada Čanića i Senada Hamzića krenuo je ranim jutarnjim satima na izvršenje zadatka i uspio je s jedinicom Prnjavorske čete, kojom je zapovijedao Ibro Huremović, prići neprijateljskim položajima u Prnjavoru za vidljivog vremena.
Nakon probijanja neprijateljske linije, među vojnicima VRS zavladala je panika i počeli su bježati. U toj panici zapaljeno je skladište "Šipad-komerc".
Nakon značajnog uspjeha oslobađanja Kalesije, Općinski štab TO okupio je borce koji su napadali Vis i odmah ih preusmjerio prema Prnjavoru. Dolazak novih boraca dao je poticaj zapovjedniku Rejonskog štaba TO Prnjavor da nastavi borbu za oslobađanje Kalesije Centra.
Kao podrška Rejonskom štabu TO Prnjavor, u večernjim satima upućena je jedinica iz D. Vukovija "Zenge", koja je stigla s obuke iz Hrvatske.
Agresor je pretrpio velike gubitke u ljudstvu. Oslobađanje Kalesije izazvalo je veliko oduševljenje i nadu da će snage TO BiH uspjeti osloboditi sva privremeno zauzeta sela. Kalesija je prvi grad u RBiH koji je oslobođen samo 12 dana nakon okupacije.
Oko podneva 24. maja 1992. godine, iz smjera Zvornika, u automobilu u Kalesiju Centar stigli su dva oficira "belih orlova", Zoran Obrenović i Dragan Zelenović, nesvjesni da je Kalesija oslobođena. Kada su stigli pred zgradu MUP-a, gdje se ranije nalazila komanda agresorskih snaga, iznenadili su se vidjevši oznake TO na borcima i odmah otvorili vatru.
No branioci su bili spremni te su u kraćoj razmjeni vatre uspjeli eliminisati agresorske vojnike.
Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, borci iz Kalesije, koji su bili dio dviju brigada - 205. brdske brigade i 242. Sprečansko-muslimanske lake brigade "Gazije", zajedno s nekoliko nezavisnih jedinica, sudjelovali su u borbama na različitim bojištima, od Brčkog preko Sapne i Teočaka do Maglaja i Krajine. 431 branioca iz Kalesije je svoje živote dalo za odbranu BiH.
|
|
