|
Post by kulinban on Mar 25, 2024 7:43:14 GMT
turski PVO Buzdovan - turska verzija ruskog Pancira
|
|
|
Post by kulinban on Mar 27, 2024 7:10:05 GMT
Nosač aviona najveći je ratni brod ikad sagrađen: ‘Ima veću udarnu moć nego većina država!‘
Najveći, najmoćniji, najmoderniji... sve su ovo pridjevi koji pristaju uz američki ratni brod USS Gerald R. Ford, prvi istoimene klase nosača aviona nazvane po bivšem američkom predsjedniku.
Dug 337 metara, širok do 78 metara, visok 76 metara, s površinom palube većom od tri nogometna terena te istisninom iznad 100.000 tona, ovaj gorostas imponira svojim dimenzijama. U to su se lani mogli uvjeriti i građani Splita kada je na nekoliko dana bio usidren ispred njihovog grada.
Osim veličinom po kojoj mu ne može parirati ni jedan drugi ratni brod, Ford se ističe nizom novih tehnologija (čak 23!) koje mu omogućuju veću efikasnost u odnosu na prethodnu Nimitz klasu, mogućnost da lansira veći broj letova i općenito da projicira moć Američke mornarice diljem svijeta na način kojem zapravo nema ekvivalenta.
O razvoju, gradnji, novim tehnologijama i sustavima ovog nosača aviona koji je u operativnu službu ušao 2017. godine (a na prve misije tek 2022.), raspravljali smo sa stručnim sugovornikom Matijom Blaće s YouTube kanala Codex Militaria.
- Brodovi klase Ford su evolucijski nastavak prethodnih američkih klasa supernosača aviona. Počelo je s klasom Forrestal, nastavilo se s klasom Kitty Hawk, nakon toga smo dobili Enterprise kao testni nuklearni nosač i potom 1975. godine Nimitz, nuklearni nosač kojih je proizvedeno 10 u klasi. Nakon pauze od 2006., kad je dovršen zadnji Nimitz, dobili smo novu generaciju nosača - klasu Ford. Oni ne rade ništa što već Nimitz ne može, ali sve to rade bolje, kaže Blaće i navodi da su supernosači okosnica američke pomorske snage.
- Njihova je zadaća da samostalno, bez kopnene podrške, provode potpuni spektar misija u kontroli morske i zračne površine te da izvode raznolike udare na kopnene mete. Oni su kao takvi zapravo okosnica projekcije sile i glavna komponenta nadmoći američke vojske bilo gdje u svijetu. Naime, SAD ih ima daleko najviše (11) i veći su od svih ostalih. Naprosto ih parkirate u luku ili ispred nekog grada i time pokažete svoju vojnu superiornost. A tu je i diplomatska funkcija tih brodova, da ohrabre saveznike zajedničkim vježbama i slično.
Naš sugovornik napominje i da su supernosači odabrani ispred manjih nosača aviona i zato što su ekonomski učinkovitiji.
- Jedan nosač od 100.000 tona ima veći kapacitet zrakoplova, izdržljivost i druge bitne karakteristike od dva koji imaju 50.000. Zato je, paradoksalno, najjeftinije imati najskuplji nosač, kaže Blaće.
Planiranje i razvoj Ford klase (tada ne još pod tim imenom), počelo je još 90-ih godina prošlog stoljeća. Nimitz je u tom trenutku već bio malo zastario te se razmišljalo o gradnji nosača aviona koji će uvesti veću razinu automatizacije i elektronike, čime bi se smanjio broj posade. Diskutiralo se tad o malom nosaču aviona, o mega-nosaču, ali i stealth nosaču. Ni jedan od tih prijedloga na kraju nije zaživio.
- Dvojben je uopće koncept da sakrijete nešto toliko veliko kao što je nosač aviona. Ali pokušalo se čak i to i taj brod je u nacrtima bio široko gotovo 100 metara. Ali na kraju se shvatilo da stealth nosač naprosto ne bi bio ni dobar, ni učinkovit, govori naš sugovornik i objašnjava da Ford koristi gotovo identičan trup kao Nimitz, iako je iznutra potpuno novi brod.
Ono što posebno obilježava Ford klasu su čak 23 nova tehnološka rješenja na brodu. Originalni prijedlog Mornarice bio je tri inovacije maksimalno, što bi znatno smanjilo cijenu. No, napad 11. 9. 2001. sve je promijenio i tadašnji ministar obrane SAD-a Donald Rumsfeld inzistirao je na uvođenju novih sustava, što je voditelju programa razvoja nove klase nosača aviona vjerojatno skratilo život za koju godinu ("imao sam vudu lutkicu s njegovim likom koju sam bockao iglama", rekao je).
- Ništa nije štimalo, teret integracija novih tehnologija bio je prevelik, izazvalo se niz prekoračenja rokova i budžeta... Konačna cijena USS Gerald R. Forda iznosila je oko 13 milijardi dolara. Za idući brod u klasi, USS John F. Kennedy, ona bi trebala pasti na 11 milijardi, a za ostale brodove (gradi se još i USS Enterprise, a odobren je i USS Doris Miller) na još i manje, kaže Blaće pa objašnjava da su nove tehnologije zapravo podigle trošak broda.
- Najproblematičniji bio je novi elektromagnetski katapult (EMALS), nakon toga novi sustav kočenja zrakoplova AAG, tu su i novi nuklearni reaktori, radar, dizajn mosta, torpedna zaštita... Osim katapulta, nova dizala za streljivo bila su pravi izazov i godinama nisu funkcionirala kako treba. Srce novog broda su dva Bechtelova A1B nuklearna reaktora za koje naš sugovornik kaže da su daleko više automatizirani i napredniji od onih na prethodnoj klasi.
- Nuklearna jezgra im je gušća, zauzimaju manje prostora, manje ljudi treba da bi njima upravljalo, a uz sve to su sigurniji i daju tri puta više električne energije, što je na Nimitzu bio najveći problem. Tamo je isporučivano 200 MW struje, a na Fordu - 600. Trenutno brod koristi samo pola tog kapaciteta, a ostalo je previđeno za nove sustave koji će se uvesti u budućnosti. Jedna od većih promjena u samom izgledu broda je ta da se superstruktura, na kojoj je komandni most, smjestila više unazad. Razlog za to je, napominje Blaće, da bi se imalo više mjesta za naoružavanje i punjenje gorivom zrakoplova, zbog čega je izbrisan jedan lift koji se na Nimitzu nalazio na stražnjem desnom dijelu broda, a ionako je bio slabo iskoristiv. Novi komandni most sad je uži i viši, čime se oslobodilo mjesta na palubi. Na Nimitzu se streljivo prvo dizalo u hangar pa prekrcavalo u druge liftove, a sada se hangar može zaobići i oružje/streljivo iz spremišta dići direktno na palubu. Time se dobiva, između ostalog, do 25 posto više letova zrakoplova u jednom danu, kaže Blaće i dodaje da je uz sve to osnovni koncept palube zapravo ostao isti.
Nedvojbeno najveća inovacija na brodu su pak novi EMALS katapulti, koji se svojedobno jako nisu svidjeli bivšem američkom predsjedniku Donaldu Trumpu, koji je čak u jednom periodu inzistirao da će u novu klasu vratiti stare, parne katapulte.
- Potreba za elektromagnetskim katapultima nastala je zbog potrebe za dizanjem lakših zrakoplova, napose dronova. Naime, sustav katapulta na paru nije fleksibilan i lansira ih prebrzo, čime je i opterećenje na letjelicama preveliko. Čak i na velikim avionima, poput umirovljenog F-14 Tomcata, mnogo lansiranja preko parnih katapulta ozbiljno bi oštetilo elektroniku, do te mjere da ih je trebalo remontirati. Elektromagnetski sustavi su daleko jednostavniji što se tiče opreme, a k tome i puno učinkovitiji. I ključno, njime se može varirati brzina, čime se rješava problem lansiranja lakših letjelica, objašnjava naš sugovornik. Zbog svega ovog Ford klasa može dugoročno održati do 160 lansiranja aviona dnevno u redovnim operacijama i 270 u krajnjoj nuždi. Kod Nimitza je to iznosilo 120, odnosno 240 aviona dnevno.
Letne operacije dodatno je poboljšao i novi sustav zaustavljanja/prihvata zrakoplova s leta, Advanced Arresting Gear (AAG).
- Taj sustav upravlja žicama koje postepeno usporavaju avione koji slijeću, te ih zaustavlja u manje od 100 metara. Kao i EMALS, on je varijabilan te može žicu otpuštati određenom brzinom. Princip je isti, elektromotorom se može kontrolirati učinak, kaže Blaće.
Kad smo kod aviona, valja spomenuti da USS Gerald R. Ford može nositi F/A-18 E/F Super Hornet, EA-18G Growler, C-2 Greyhound, E-2 Hawkeye, kao i SH-60 Seahawk helikoptere. Zanimljivo, nove F-35C borbene avione i dalje ne može nositi, za razliku od nekih nosača klase Nimitz.
- On je konstrukcijski dovršen prije F-35C tako da je prilagođen prvenstveno za Hornete. A kako je već imao niz problema pri uvođenju u službu, odlučilo se da se Ford neće odmah preuređivati za F-35C, nego će se to napraviti sa starijim Nimitzima koje se ionako trebalo modernizirati. Pritom prelazak s Horneta i Super Horneta na F-35 uopće nije tako lagan, riječ o sasvim drugačijoj tehnologiji, treba se pretrenirati posadu... U svakom slučaju, JFK (drugi brod u Ford klasi) će od starta biti prilagođen za F-35, govori Blaće uz opasku da je na "Fordu" trenutno oko 60 zrakoplova, dok njegov maksimalan kapacitet zapravo nije poznat.
U svakom slučaju, možemo bez pretjerivanja reći da jedan nosač zrakoplova Ford klase ima ratnu avijaciju usporedivu s onom neke prosječne zapadnoeuropske države (ili sjeverne, tipa Norveška).
- To je zbilja impresivno, jer Ford ocean prelazi za devet dana i može biti bilo gdje u svijetu. Norveška to ne može, kaže Blaće u šali i dodaje da je taj ploveći aerodrom moćniji od većine zračnih sila na planeti.
- U odnosu na Nimitz, Forda krasi i novi elektronski radar, bez pomičnih elemenata. To je "dual band radar" koji funkcionira u dva glavna frekvencijska spektra - jedan je S band (2 do 4 gigaherca) i on služi za pretragu neba, to jest mapiranje zračnog prostora oko broda. Njegov doseg je efektivno neograničen, osim zakrivljenošću Zemljine površine. Drugi radar je X-band (8 do 12 gigaherca) i on prvenstveno služi za pretragu površine mora ili blizu nje. Što se tiče operatera, ta dva radara funkcioniraju kao jedan, a njegova ogromna prednost je i da su naprosto veliki i postavljeni visoko na brodu (na oko 70 m, znatno više nego na razaračima, recimo).
Konačno, Ford klasa ima i određenu zaštitu, a pritom ne mislimo samo na brodove iz njegove udarne grupe, kao i vlastite avione. Prije svega izdvajaju se relativno novi Evolved Sea Sparrow projektili srednjeg dometa:
- Oni su njegov prvi sloj obrane i omogućavaju mu presretanje zračnih opasnosti na udaljenosti do 50 kilometara. U unutarnjem sloju obrane imamo RIM rakete dometa 10-ak km koje služe prvenstveno za obranu od protubrodskih raketa, kao i topnički sustav Phalanx koji ima domet od 2 do 3 kilometra, objašnjava Blaće i napominje da tu ima još nekoliko manjih sustava za obranu od čamaca i brodova.
Pred kraj smo se osvrnuli i na operativnu službu jedinog broda u klasi, USS Gerald R. Forda. Primljen je u službu 2017., narednih pet godina prolazio kroz sva moguća testiranja, da bi 2022. konačno napustio SAD u plovidbi prema Kanadi pa Ujedinjenom Kraljevstvu. Misiju je odradio i u Mediteranu nakon izbijanja rata u Gazi:
- On nije sudjelovao u borbenim operacijama, ali se "parkirao" ispred Izraela kao osigurač da se nitko drugi neće umiješati u taj sukob. Početkom ove godine vratio se u SAD, a važno je napomenuti da su se svi novi sustavi (i posada, jasno) dokazali, čak i u intenzivnim situacijama, tvrdi naš sugovornik.
Zaključno, Blaće je istaknuo i nekoliko prednosti i mana Ford klase. Kao plus ističe da je to definitno najmoćnije sredstvo za projekciju sile na svijetu.
- Moć koju on može proizvesti je apsolutno nevjerojatna i ni jedan drugi nosač mu ne dolazi ni blizu. Njegov nedostatak nema veze sa samim brodom koliko s cijelim konceptom nosača aviona u današnje doba. Naime, sad već imamo pametne protubrodske rakete, balističke protubrodske rakete, poput onih koje razvija Kina (DF-21), hipersonične projektile i potencijalno opasne pomorske dronove. Kad to uparite s činjenicom da se kretanje supernosača može pratiti iz svemira, jasno je da su potencijalno velika meta. Čini se da bi sad obrambena oružja protiv nosača aviona prvi put mogla biti u prednosti pred zrakoplovima koje nosi sam nosač. Vidjet ćemo, zaključuje Blaće.
USS Gerald R. Ford (klasa Ford) i USS Harry S. Truman (klasa Nimitz)
|
|
|
Post by kulinban on Mar 28, 2024 7:02:31 GMT
Sve što treba da znate o raketama „Javelin“ koje uskoro stižu Kosovu od Amerike: Šta su, koliko koštaju… Kosovski ministar odbrane Ejup Maćedonci izjavio je sinoć da će rakete „Džavelin“ uskoro stići na Kosovo, te da je Priština započela sa isplatom za to naoružanje Sjedinjenim Američkim Državama.
„Trenutno smo u procesu nabavke ovog sistema. Oni će doći na vreme na Kosovo i biće deo naoružanja KBS-a. Sada smo u fazi razgovora o rokovima, vršimo prve uplate za ove sisteme. Počeli smo sa isplatama“, rekao je Maćedonci za KTV. prenosi Kosovo online. Šta su rakete „Javelin“ i koliko koštaju? Protivoklopni sistem FGM-148 Javelin, čiju je prodaju Kosovu odobrio američki Stejt Department, ima domet od 65 metara do četiri kilometra a tandem kumulativna bojeva glava, koja probija oklop svih savremenih tenkova i oklopnih vozila, pogađa cilj napadom odozgo, gde je oklop najtanji. Kako je preneo portal Balkanska bezbednosna mreža, nabavkom američkih Džavelina, Priština nastavlja sa jačanjem protivoklopnih sposobnosti koje je počelo 2023. nabavkom turskih raketa OMTAS, prenosi agencija Beta. Kosovski ministar odbrane Ejup Maćedonci izjavio je sinoć da će rakete „Džavelin“ uskoro stići na Kosovo, te da je Priština započela sa isplatom za to naoružanje Sjedinjenim Američkim Državama. „Trenutno smo u procesu nabavke ovog sistema. Oni će doći na vreme na Kosovo i biće deo naoružanja KBS-a. Sada smo u fazi razgovora o rokovima, vršimo prve uplate za ove sisteme. Počeli smo sa isplatama“, rekao je Maćedonci za KTV. prenosi Kosovo online. Šta su rakete „Javelin“ i koliko koštaju?
Protivoklopni sistem FGM-148 Javelin, čiju je prodaju Kosovu odobrio američki Stejt Department, ima domet od 65 metara do četiri kilometra a tandem kumulativna bojeva glava, koja probija oklop svih savremenih tenkova i oklopnih vozila, pogađa cilj napadom odozgo, gde je oklop najtanji. Kako je preneo portal Balkanska bezbednosna mreža, nabavkom američkih Džavelina, Priština nastavlja sa jačanjem protivoklopnih sposobnosti koje je počelo 2023. nabavkom turskih raketa OMTAS, prenosi agencija Beta. U paketu vrednom 75 miliona dolara, Vlada Kosova je po navodima Agencije za odbrambenu i bezbednosnu saradnju (DSCA), izrazila nameru da kupi 246 projektila Javelin FGM-148F, 24 lansirne jedinice LWCLU ( Light Weight Command Launch Unit), trenažere za osnovne veštine, trenažere za spoljnu upotrebu, simulatore projektila, stanice za instruktore, jedinice za hlađenje baterije. U nabavku su uključena i uputstva za upotrebu, kao i obuka nišandžija, tehničara i logističara. Sistem Javelin intenzivno je upotrebljavan tokom rata u Ukrajini gde su oružane snage te zemlje uspele da unište desetine ruskih oklopnih vozila dejstvom tih protivoklopnih raketa. U saopštenju DSCA se dalje navodi da će prodaja podržati bezbednosne i spoljnopolitičke ciljeve SAD u regionu, da „neće umanjiti odbrambenu moć“ te zemlje i da neće biti ugrožena ravnoteža snaga u regionu. Navodi se i da „predložena prodaja dugoročno poboljšava odbrambene sposobnosti zemlje kupca“, ali za razliku od saopštenja o odobravanju prodaje Džavelina drugim zemljama gde stoji da će služiti „unapređenju odgovora na sadašnje i buduće pretnje“ u slučaju Kosova stoji „unapređenje kapaciteta odbrane suvereniteta i teritorijalnog integriteta“ dok se pretnje ne pominju.
Obuka za korišćenje tog sistema u američkoj vojsci traje dve nedelje za vojnike koji su već imali iskustvo upotrebe protivoklopnih sistema.
Prema podacima iz budžeta odbrane Kopnene vojske SAD, cena jedne lansirno-komandne jedinice (LCU) iznosi oko 311.000 dolara, dok je cena jednog projektila 263.000 dolara pa bi u slučaju realizacije nabavke, Priština dobila taj protivoklopni sistem po gotovo identičnoj ceni koja važi za američku vojsku. Količina projektila koju traže vlasti u Prištini ozbiljno izlazi iz okvira dosadašnjih narudžbina s obzirom na veličinu Kosovskih snaga bezbednosti (KSB). Hrvatska je početkom 2023. godine zvanično najavila u Planu nabavke za 2023. godinu kupovinu sistema Javelin u vrednosti od 25 miliona evra. Australija je u maju 2023. zatražila kupovinu 255 Javelina, za 60 miliona dolara, ali bez veće količine opreme, s obzirom da već ima sistem u upotrebi godinama. Rumunija je u decembru 2023. zatražila kupovinu 263 projektila Javelin i 26 lansirnih jedinica, za 80 miliona dolara. Vojni analitičar Vlade Radulović smatra da sidtem Javelin „nije baš toliko moćan kako se očekivalo na terenu“. „Neke karakteristike se nisu pokazale najbolje, ali je savremen sistem koji efikasno uništava oklopne ciljeve. Govorimo o tandem-kumulativnoj bojevoj glavi, koja može uspešno da probije oklop od 800 mm. Džavelin oklopno vozilo napada odozgo (gde je tenk najslabiji), ali može da izvrši dejstvo i pravolinijski“, objasnio je on za N1.
|
|
|
Post by kulinban on Mar 28, 2024 9:23:36 GMT
Kosovo postaje član Parlamentarne skupštine NATO zajedno s Ukrajinom?
Šef srpske delegacije u Parlamentarnoj skupštini NATO Vladimir Đukanović najavljuje da će Srbija razmotriti svoje dalje učešće u PS NATO ukoliko Kosovo postane pridruženi član ove organizacije, a odluka ove organizacije po ovom pitanju najavljena je za kraj maja. Bivši šef delegacije Srbije Dragan Šormaz smatra da pisma nisu rešenje.
Đukanović je u pismu izrazio zabrinutost i razočaranje vešću da je na nedavno održanom sastanku Stalnog odbora PS NATO u Talinu razmatrano unapređenje statusa kosovske Skupštine u okviru PS NATO – iz statusa posmatrača u status pridruženog člana. Podesetio je da Kosovo nije nezavisna država, te da se ovom odlukom pravi presedan u okviru PS NATO, ali i da se direktno krši Rezolucija 1244 SB UN. „Takođe, potvrđivanje ove odluke predstavljalo bi „nagradu“ za bezobzirno ponašanje predstavnika privremenih insituticja u Priština i teror koji se sprovodi nad srpskim stanovništvom na Kosovu i Metohiji“, navodi. On je ukazao da je Srbija članica ove organizacije duže od 20 godina, još od 2002. godine, u okviru koje je ostvarila korektnu i uzajamno korisnu saradnju „o čemu svedoče i ocene o konstruktivnom pristupu naše delegacije u ovoj međšunarodnoj parlamentarnoj organizaciji tokom više od dve decenije“.
Srbija se ovoj odluci snažno protivi i nada se da ona neće biti potvrđena na narednom zasedanju PS NATO, napisao je Đukanović i dodao da od predsedavjućeg Šelba očekuje i čvrste garancije da ovo pitanje neće biti stavljeno na dnevni red narednog zasedanja.
„Uvereni smo da ćete još jednom pažljivo razmotriti ovo osetljivo pitanje, imajući u vidu sve navedene činjenice. U suprotnom delegacija Narodne skupštine Republike Srbije će biti prinuđena da pažljivo razmotri svrsishodnost svog daljeg učešća u radu PS NATO“, zaključuje se u pismu. Đukanović je takođe istakao i, kako je rekao, veoma nesrećnu koincidenciju da je na dan kada je objavljena navedena odluka Stalnog odbora PS NATO Srbija „obeležavala 25. godišnjicu od početka agresije NATO na našu zemlju“. Ni akteuelni šef srpske delegacije, niti dosadašnji član ove delegacije Nebojša Zelenović iz opozicione stranke ZAJEDNO, nisu bili dostupni za izjavu. Bivši šef delegacije Srbije PS NATO, Dragan Šormaz, navodi za Danas da će Kosovo postati pridruženi član na prolećnom zasedanju, zajedno s Ukrajinom, te da je reč o zvaničnom predlogu.
Ukazuje i da slanje pisama nije rešenje, jer, kako kaže, ozbiljna delegacija takva pitanja rešava konstantim aktivnim radom, dobrim odnosima s drugim delegacijama i sa sekretarijatom. „Od kada ja nisam član SNS, niti šef delegacije, takav rad više ne postoji. To je činjenica. Kako mislite da neko ozbiljno zastupa interes Srbije u PS NATO, a da prethodno ide da posmatra izbore Moskvi i hvali ruski izborni sistem? To ne biva. Moje informacije iz PS NATO kažu da srpska delegacija ništa ne radi od novembra 2022. godine. Dakle, idu tamo da slušaju druge i nastave da mrze NATO jer pomaže Ukrajinu. Nema ozbiljnog rada u interesu Srbije“, navodi Šormaz.
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić istakao je ranije da je unapređenje Kosova u PS NATO, i to na godišnjicu bombarodvanja SR Jugoslavije, za njega pokazatelj da su Priština i međunarodna zajednica „uigran tim“, te da međunarodna zajednica „voli to da radi na ovakve datume“.
„Za njih su datumi značajni zato su oni one naše bednike naterali da isporuče Miloševića na Vidovdan, zato su danas doneli odluku o Prištini kao pridruženom članu Parlamentarne skupštine NATO-a, zato će opet da izaberu neki poseban dan kada će da ih prime u Savet Evrope“, naveo je Vučić tokom obilaska fabrike kod Kuršumlije.
On je ukazao i da se sve to dešava dok se „tobož sprovode sankcije protiv Prištine“. Ovu odluku NATO osudio je i predsednik skupštinskog Odbora za Kosovo i Metohiju Milovan Drecun, koji je istakao da je to treba da dovede do otvaranja provesa članstva Kosova u alijansi.
Kako su iz Paralamentarne skupštine NATO rekli za Kosovo online, potvrđujući pritom da će konačna odluka o statusu Kosova u ovoj organizaciji biti doneta krajem maja, pridruženo članstvo bi Kosovo omogućilo „dodatne pogodnosti“. „Kao pridruženom članu Parlamentarne skupštine Natoa, Skupštini Kosova bi bile odobrene dodatne pogodnosti. To bi uključivalo dodatnog predstavnika za Delegaciju Skupštine Kosova u PS Natoa, kao i pravo da automatski preuzme reč u procedurama Parlamentarne skupštine Natoa (a ne po diskrecionom nahođenju predsedavajućeg), da podnese amandmane na nacrt rezolucija PS NATO i, pod određenim okolnostima, da učestvuje u posetama komiteta PS Natoa drugim zemljama“, naveli su iz PS NATO.
Oni podsećaju da je ova organizacija „nezavisna od NATO“, ali da „obezbeđuje vezu između NATO i parlamenata zemalja članica“. Stalni upravni odbor Parlamentarne skupštine Natoa, u Estoniji, odlučio je pre dva dana da podigne status Kosova na nivo pridruženog člana skupštine, saopštio je šef delegacije Skupštine Kosova u tom telu Driton Hiseni.
Kosovski ministar rekao je i da je pridruženo članstvo najviši nivo prisustva u PS do punopravnog članstva.
„Sa povećanjem nivoa zastupljenosti Kosova u Skupštini NATO-a, imaćemo proširenje delegacije, veće angažovanje u donošenju odluka, i imaćemo pravo da upućujemo amandmane i komentare za svaki proces i dokument koji se obrađuj u skupštini, što je ranije trebalo da se uradi preko delegacija drugih zemalja, uglavnom Albanije“, istakao je Hiseni.
On se zahvalio svim članovima Upravnog odbora Parlamentarne skupštine za odluku donetu u korist Kosova, kao i predsedniku tog tela.
|
|
|
Post by kulinban on Apr 12, 2024 11:02:21 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Apr 16, 2024 6:51:55 GMT
Svaki dan slušate o balističkim i krstarećim raketama, znate li koja je razlika? U današnja opasna vremena, u svijetu u kojem je iz dana u dan sve više napetosti i ratova i gdje se prijeti nuklearnim oružjem, a odmetnute terorističke skupine ispaljuju rakete, mnogo se govori o krstarećim i balističkim projektilima. No znate li koja je razlika među njima? Jemenski hutisti u šahu drže cjelokupan pomorski promet kroz Crveno more jer iz svojih skloništa ispaljuju krstareće rakete, u Gazi i Ukrajini također se ispaljuju rakete, a svijet upozorava na opasnost od sjevernokorejskog arsenala te se pokušava zaustaviti iranski razvoj balističkih projektila. SAD, Rusija i Kina u svojim skladištima drže velike zalihe raznih vrsta projektila.
Prema pisanju portala Arms Control, čak 31 država, uključujući SAD i njegove saveznike, trenutno posjeduje balističke projektile. Za samo devet - Kinu, Francusku, Indiju, Izrael, Sjevernu Koreju, Pakistan, Rusiju, Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD - zna se ili se sumnja da posjeduju nuklearno oružje. Ovih devet država i Iran proizveli su ili testirali projektile s dometom većim od 1000 kilometara. Kina i Rusija jedine su dvije države koje nisu saveznici SAD-a, a imaju dokazanu sposobnost lansiranja sa svojih teritorija balističkih projektila koji mogu pogoditi kontinentalni dio SAD-a. Balističke i krstareće rakete su dvije vrste vođenih projektila, od kojih je svaka dizajnirana za različite svrhe i s jedinstvenim karakteristikama te postoje varijante i jednih i drugih. Prema putanji leta, balistički projektili slijede paraboličnu putanju, uzdižući se u visinu i zatim spuštajući na zemlju kako bi dosegli metu. Za navigaciju se oslanjaju na silu gravitacije i unutarnje sustave navođenja.
Krstareće rakete lete na relativno konstantnoj visini, obično nižoj od balističkih raketa, i koriste aerodinamički uzgon kako bi ostale u zraku. Kad govorimo o pogonu, balistički projektili obično koriste raketni pogon za postizanje velikih brzina potrebnih za njihovu putanju. Nakon što se gorivo potroši, slijede putanju slobodnog pada.
Balistički projektili mogu doseći vrlo velike visine tokom početne faze leta, kada se penju gotovo u orbitu. Imaju tendenciju biti vrlo brzi tokom svoje faze pokretanja, dostižući ekstremno velike brzine.
Balistički projektili prvenstveno su vođeni tokom prve faze - kada dosiže podorbitalnu visinu - te završne faze - prilikom sagorijevanja motora - navigacijskim sustavima koji se koriste za korekciju smjera. U početku ih pokreću rakete, ali zatim slijede putanju bez pogona, slobodno padajući prema svojim ciljevima.
Što se tiče udaljenosti, balistički projektili često imaju interkontinentalne domete, ovisno o njihovom dizajnu.
S duge strane krstareće rakete koriste mlazne motore (turbomlazne ili turboventilatorske).
Krstareće rakete općenito lete na nižim visinama, ispod stratosfere, kako bi održale kontrolirani let, i imaju relativno niže brzine u usporedbi s njima, ali mogu putovati podzvučnom ili nadzvučnom brzinom, ovisno o dizajnu. Krstareće rakete imaju kontinuirane sustave navođenja, a koriste ugrađene senzore i GPS za navigaciju tijekom cijelog leta. Krstareće rakete pak općenito imaju kraći domet u usporedbi s njima, ali još uvijek mogu pokriti značajne udaljenosti.
Također, balistički projektili su dizajnirani za strateške svrhe, kao što je isporuka nuklearnog ili velikog konvencionalnog tereta. Namjena im je upotreba za napade na velikim udaljenostima dok su krstareće rakete svestrane i mogu se koristiti i za strateške i za taktičke svrhe. Prikladne su za precizne napade na specifične ciljeve. Ukratko, balističke rakete slijede paraboličnu putanju na velikim visinama s motornim usponom i slobodnim padom dok krstareće rakete lete na nižim visinama s kontinuiranim letom pomoću mlaznih motora. Svaki tip ima svoje prednosti i prikladan je za specifične vojne primjene.
|
|
|
Post by kulinban on Apr 19, 2024 10:40:10 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Apr 22, 2024 10:42:40 GMT
POLJSKA SPREMNA DA PRIHVATI NUKLEARNO ORUŽJE NA SVOM TLU! Predsednik kaže da sve zavisi od odluke NATO da li da ODGOVORI RUSIJI
Poljski predsednik Andžej Duda izjavio je danas da je njegova zemlja "spremna" da dočeka nuklearno oružje na svojoj teritoriji. On je naveo da bi uslov za to bilo da se NATO, čija je članica Poljska, odluči da ojača svoje istočno krilo. - Ako naši saveznici odluče da razmeste nuklearno oružje u sklopu nuklearne razmene na našoj teritoriji kako bi ojačali bezbednost istočnog krila NATO-a, spremni smo da to učinimo - rekao je Duda za list Fakt. Istočno krilo NATO suočeno je sa razmeštanjem novog ruskog naoružanja u susedni Kalinjingrad, kao i u Belorusiju.
(Kurir.rs/Beta)
|
|
|
Post by kulinban on Apr 24, 2024 13:00:20 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Apr 24, 2024 13:09:57 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Apr 28, 2024 10:54:06 GMT
Direktna usporedba: Koji avion je bolji, hrvatski Rafale F3-R ili srbijanski MiG-29SM
Sad kad Hrvatsko ratno zrakoplovstvo ima šest novih borbenih zrakoplova za zaštitu svog neba, postavlja se pitanje koliko su Rafalei F3-R dobri ili bolji u odnosu na srbijanskih MiG-29SM borbene avione. Poređenje borbenih aviona česta su tema, nerijetko nezahvalna, no postoje primjeri u kojima je i više nego evidentno kad je jedan borbeni avion superiorniji od drugog, analizira Dnevnik.hr.
Trebalo bi naglasiti da Rafale F3-R pripada takozvanoj 4.5 generaciji aviona, dok MiG-29SM ne.
Tehnički kriterijumi
Maksimalna težina pri polijetanu je ukupna težina koju avion može nositi pri polijetanju, uključujući gorivo, posadu, oružje i teret. To je ključni pokazatelj sposobnosti aviona da nosi gorivo i oružje za svoje misije. Rafal je bolji: Rafale ima veću maksimalnu težinu pri polijetanju, što mu omogućuje da nosi više goriva i oružja, nudeći veću svestranost i izdržljivost u misijama. Kod Rafalea maksimalna težina polijetanja je 24,5 tona, dok kod MiG-29 iznosi 20 tona.
Dolet
Dolet je najveća udaljenost koju avion može preći od svoje tačke polaska, bez potrebe za punjenjem goriva. Ovo je ključno za borbene misije, jer određuje operativni domet aviona. Rafal je bolji: Sa svojim povećanim dometom, Rafale može izvršavati misije dugog dometa bez potrebe punjenja gorivom, nadmašujući u tom pogledu MiG-29. Naime, Rafale ima maksimalan dolet od 3.700 kilometara, dok MiG-29 ima tek 1.430 kilometara.
Maksimalna brzina
Maksimalna brzina je najveća brzina koju avion može postići u letu. Velika brzina može biti odlučujuća u borbi zrak-zrak i u izbjegavanju neprijateljske odbrane. MiG-29SM (Foto: EPA-EFE) MiG-29SM (Foto: EPA-EFE) MiG-29 je bolji: MiG-29, sa svojom nešto većom maksimalnom brzinom, ima prednost u situacijama koje zahtijevaju brzo izbjegavanje ili presretanje. MiG-29 ima maksimalnu brzinu od 2.400 km/h, dok je Rafaleova maksimalna brzina 1.912 km/h.
Operativni strop
Maksimalna visina na kojoj avion može djelotvorno letjeti. Visok operativni strop znači da se većina protivzračnih odbrana može izbjeći, što vam daje prednost u borbi zrak-zrak. MiG-29 je bolji: MiG-29 ima višu operativnu gornju granicu, nudeći bolju sposobnost djelovanja na visinama gdje je manje vjerojatno da će biti otkriven ili dosegnut od strane neprijateljske obrane. Maksimalni operativni strop MiG-29 je 18 kilometara, dok je kod Rafalea tek nešto iznad 15 kilometara.
Manevarska sposobnost
Riječ je o sposobnosti aviona da brzo promijeni smjer i visinu. Dobra upravljivost neophodna je za blisku zračnu borbu i izbjegavanje projektila. MiG-29 je bolji: Poznat po svojim izvanrednim sposobnostima manevriranja, MiG-29 se ističe u bliskoj zračnoj borbi, nadmašujući Rafale u tom specifičnom polju.
Sposobnost nošenja oružja
Ovdje je riječ o vrsti i količini oružja koje avion može nositi. Visok kapacitet nošenja oružja omogućuje veću fleksibilnost u napadnim i odbrambenim misijama. Rafal je bolji: Sa svojim svestranim dizajnom, Rafale može nositi veću raznolikost i količinu oružja, što ga čini prilagodljivijim različitim scenarijima borbe.
Pogonski sistem
Tip motora i izvedba određuju brzinu, visinu i izdržljivost aviona. Napredni pogonski sustav jamči vrhunske performanse tokom leta. Rafal je bolji: Rafaleovi M88 motori pružaju vrhunski potisak i veću efikasnost, nudeći optimalne performanse leta i smanjeno održavanje.
Stealth sposobnosti
Sposobnost aviona da izbjegne otkrivanje radarom. Stealth sposobnosti ključne su za misije infiltracije i preživljavanje u dobro branjenim okruženjima. Rafale F3-R (Foto: EPA-EFE) Rafale F3-R (Foto: EPA-EFE) Rafale je bolji: Iako ni Rafale ni MiG-29 nisu dizajnirani kao čisti stealth avioni, Rafale sadrži elemente koji smanjuju njegov radarski potpis, dajući mu malu prednost u ovom području.
Naučni kriterijumi
Riječ je o inovacijama u materijalima za lakoću i snagu aviona. Korištenje naprednih materijala smanjuje težinu, poboljšava performanse i povećava trajnost. Rafale je bolji: Rafale koristi prednosti naprednih kompozitnih materijala za veći deo svoje strukture, nudeći optimalnu kombinaciju lakoće i čvrstoće.
Aerodinamika
Efikasan dizajn aviona ključan je za smanjenje otpora zraka. Izvrsna aerodinamika poboljšava brzinu, ekonomičnost goriva i manevrisanje. Rafale je bolji: Njegov sofisticirani aerodinamički dizajn omogućuje Rafaleu smanjeni aerodinamički otpor, što se prevodi u bolju efikasnost leta od MiG-29.
Ugrađeni elektronički sistemi
Riječ je o tehnološkom napretku u navigacijskim, komunikacijskim i borbenim sistemima. Napredni elektronički sistemi povećavaju operativnu djelotvornost i sposobnost preživljavanja aviona. Rafale je bolji: Rafale je opremljen naprednim elektroničkim sustavima, uključujući aktivni antenski radar i napredni sustav elektroničkog ratovanja, nadmašujući time mogućnosti MiG-29.
Mogućnosti simulacije i obuke
Riječ je o dostupnosti simulacijske tehnologije za obuku pilota. Napredni simulatori omogućuju realnu i sigurnu obuku, smanjujući vreme i troškove obuke. Rafale je bolji: Rafale program uključuje sveobuhvatne, moderne sisteme simulacije i obuke, pružajući vrhunsku pripremu za pilote.
Energetska efikasnost
Riječ je o optimizaciji potrošnje goriva. Poboljšana efikasnost goriva smanjuje operativne troškove i povećava dolet aviona. Rafale je bolji: Rafaleovi Motori M88 dizajnirani su za optimalnu efikasnsot goriva, pridonoseći većem dometu i nižim operativnim troškovima.
Tehnologije za smanjenje buke
Smanjenje buke bitno je za rad u blizini naseljenih područja i smanjenje uticaja na okolinu. Rafal je bolji: Iako tehnologije za smanjenje buke nisu često posebno istaknute u vojnim podacima, razvoj i upotrebi naprednih tehnologija u Rafaleovim motorima sugeriše poseban fokus na smanjenje buke.
Trošak nabavke
Niži trošak nabavke čine avion pristupačnijim za određeni odbrambeni proračun. MiG-29 je bolji: Tradicionalno, MiG-29 ima nižu cijenu nabavke od Rafalea, što ga čini ekonomičnijom opcijom za zemlje s ograničenim proračunom za obranu.
Godišnji trošak održavanja
Riječ je o godišnjem trošku održavanja aviona u ispravnom stanju. Niži troškovi održavanja znače značajne uštede tokom radnog vijeka aviona. Rafale je bolji: Uprkos višoj cijeni nabavke, Rafale je dizajniran za pojednostavljeno i rjeđe održavanje, potencijalno smanjujući godišnje troškove u poređenju s MiG-29.
Radni vijek
Razdoblje tokom kojeg se avionom može efikasno upravljati prije nego što je potrebna zamjena ili velika nadogradnja. Dugi vijek trajanja smanjuje ukupne troškove po godini korištenja. Rafale je bolji: Rafale, sa svojim naprednim tehnologijama i modularnim dizajnom za jednostavnu nadogradnju, ima potencijalno duži radni vijek od MiG-29.
Troškovi obuke osoblja
Riječ je o ulaganjima potrebnim za obuku pilota i tehničkog osoblja. Ovdje je poželjna efikasnija i jeftinija obuka. Rafale je bolji: Rafaleovi sveobuhvatni sistemi simulacije i obuke omogućavaju efikasnu i potencijalno jeftiniju obuku na duži rok.
Operativni troškovi
To su troškovi povezani s redovnom upotrebom aviona, uključujući gorivo, rezervne dijelove itd. Niži operativni troškovi poboljšavaju proračunsku efikasnost. Rafale je bolji: Rafaleova superiorna efikasnost goriva i rjeđe održavanje doprinose nižim operativnim troškovima od MiG-29.
Operativni kriterijumi
Kompatibilnost s postojećom infrastrukturom Ovdje je pak riječ o sposobnosti aviona da djeluje iz postojećih zračnih baza bez potrebe za većim preinakama. Dobra kompatibilnost olakšava integraciju i smanjuje troškove. MiG-29 je bolji: MiG-29, zbog svoje duge prisutnosti na tržištu i korištenja u mnogim zemljama, pokazuje izvrsnu kompatibilnost s nizom postojećih infrastruktura.
Lakoća održavanja
Nivo stručnosti potrebna za tehničko osoblje i dostupnost rezervnih delova. Jednostavno održavanje smanjuje zastoje i troškove. Rafale je bolji: Iako je MiG-29 dizajniran da bude robustan, Rafale ima koristi od modularnog dizajna i dobro uspostavljene logistike podrške, što olakšava njegovo održavanje.
Interoperabilnost
Riječ je o sposobnosti aviona da efikasno djeluje u zajedničkim misijama sa snagama ili opremom iz drugih zemalja. Interoperabilnost je ključna za multinacionalne operacije. Rafale je bolji: Rafale, sa svojim naprednim elektroničkim sistemima i kompatibilnošću s NATO standardima, nudi veću interoperabilnost za međunarodne operacije.
Svestranost
To je sposobnost aviona da obavlja različite misije. Svestrani avion može ispuniti nekoliko uloga, smanjujući potrebu za specijalizovanim avionom. Rafale je bolji: Dizajniran kao višenamjenski avion, Rafale se ističe u raznim misijama, od nadmoći u zraku do napada na zemlji, pokazujući superiornu svestranost u odnosu na MiG-29.
Strateški kriteriji
Tu je riječ o lakoći s kojom se avion može ažurirati ili modificirati kako bi uključio nove tehnologije ili mogućnosti. Dobra prilagodljivost osigurava stalnu relevantnost aviona za tehnološki napredak. Rafale je bolji: Njegov modularni dizajn i proizvođačeva predanost kontinuiranom razvoju čine Rafale prilagodljivijim izborom za tehnološke evolucije od MiG-29.
Podrška proizvođača
Posvećenost proizvođača pružanju dugoročne tehničke i logističke podrške vrlo je bitna. Snažna podrška proizvođača jamči dostupnost dijelova i potrebnu tehničku pomoć. Rafale je bolji: Dassault Aviation pokazao je snažnu predanost potpori Rafaleu širom sveta, nudeći nivo podrške bolju od one dostupne za MiG-29.
Ekološki kriterijumi
Uticaj aviona na okolinu, uključujući emisije CO2 i potrošnju fosilnih goriva također je bitan segment u svetu koji se bori s klimatskim promjenama i smanjenjem emisija CO2. Smanjenje ekološkog otiska ključno je u trenutnom kontekstu klimatskih promjena. Rafale je bolji: Rafaleova superiorna efikasnost goriva pomaže smanjiti njegov ekološki otisak u poređenju s MiG-29.
Zagađenje bukom
Nivo proizvedene buke, osobito je relevantna u blizini naseljenih područja. Smanjenje zagađenja bukom važno je za ograničavanje uticaja na lokalno stanovništvo. Niko nije bolji, ali…: Specifični podaci o zagađenju bukom rijeđe se objavljuju za vojne avione. Međutim, opšta predanost naprednim tehnologijama sugeriše da bi Rafale mogao imati manju prednost u ovom području.
Stopa nesreća
Sigurnosna historija aviona, uključujući incidente i nesreće bitna je pri odabiru za potencijalne kupce. Niska stopa nezgoda pokazatelj je sigurnog dizajna i odgovarajuće obuke pilota. Bez pobjednika: Oba aviona imaju stope nesreća koje odražavaju njihova operativna razdoblja i kontekste korištenja. Direktno poređenje zahtijevalo bi detaljnu analizu specifičnih okolnosti svakog incidenta.
Mogućnost preživljavanja
Sposobnost aviona da zaštiti svoje pilote i ostane operativan u slučaju napada još je jedna izuzetno važna stavka. Visoka sposobnost preživljavanja povećava šanse za uspeh misije i sigurnosti pilota. Rafale je bolji: Rafal je opremljen sistemima elektroničkog ratovanja i naprednim merama zaštite, povećavajući njegovu sposobnost preživljavanja u neprijateljskim okruženjima.
Zaključak je jasan – Rafal je pobjednik
Analizirajući tehničke, naučne, proračunske, operativne, strateške, ekološke, sigurnosne, političke i ekonomske kriterije, Dassault Rafale ističe se kao superioran u većini kategorija. Njegov napredni dizajn, svestranost, višenamjenske mogućnosti, efikasnost goriva i podrška proizvođača čine ga preferiranim izborom u mnogim scenarijima. Iako MiG-29 nudi određene prednosti, poput nešto veće najveće brzine i nižih troškova nabave, Rafaleove inovacije i modularnost osiguravaju njegovu ukupnu superiornost, kako za sadašnje misije tako i za buduće prilagodbe. Dassault Rafale je definitivno bio najbolji izbor za Hrvatsko ratno vazduhoplovstvo koje je tražilo moderan, efikasan i svestran borbeni avion, sposoban odgovoriti na izazove 21. stoljeća.
|
|
|
Post by kulinban on Apr 29, 2024 10:36:36 GMT
|
|