toliko su bili omiljeni katolici i pravoslavci da im je sveštenstvo moralo bježat :lol:
Već posle prvih osvajanja za vreme bana Stjepana II Kotromanića, u sastav bosanske države su ušle oblasti sa crkvenom organizacijom i vernicima katoličke i pravoslavne crkve. Za bosansku crkvu je to bio sudbonosni preokret: ona je prestala da bude jedina crkvena organizacija u bosanskoj državi. Umesto spoljne opasnosti koja je ugrožavala u XVIII veku i kojoj se uspešno oduprla, pojavila se opasnost od protivnika unutar bosanskih granica. Posledice prvog talasa osvajanja još uvek nisu ozbiljne, jer je bosansko prodiranje na Primorje između Cetine i Dubrovnika u prvi mah zbrisalo katoličke i pravoslavne crkvene organizacije. Katolički biskup iz Makarske je u vrijeme bosanskog osvajanja prebjegao u katolički Omiš, a slična sudbina morala je zadesiti i pravoslavnog episkopa Zahumlja, čije je vladičanstvo već dosta stradalo u samom početku veka za vreme ratova i privremene vlasti Šubića nad Humom. (Sima Ćirković: Istorija srednjovjekovne bosanske države, str. 108)