|
Post by kulinban on May 14, 2021 15:04:46 GMT
Šta je izraelska "Željezna kupola" koja ih gotovo u potpunosti štiti od raketnih napadaSukobi između izraelskih i palestinskih snaga i dalje se ne smiruju, a posljednja dešavanja pokazala su kako je, u odnosu na sukobe prije deceniju ili dvije, vojna tehnologija znatno uznapredovala kako s jedne tako i s druge strane. Osim što se u sukobima koriste brojne rakete, pripadnici militantne skupine Hamas u posljednjih nekoliko dana lansirali su i nekoliko "dronova samoubica" naziva "Shebab" prema Tel Avivu i drugim izraelskim gradovima. Međutim, prema posljednjim izvještajima izraelskih snaga, vojska ove države uspjela je presresti pet ovakvih dronova. Osim toga, prema informacijama izraelskih medija, pripadnici grupe Hamas su od početka sukoba ispalili oko 2.000 raketa prema vojnim i drugim ciljevima u Izraelu. Iako je broj raketa jasan pokazatelj kako je Hamas uistinu ojačao i postao veoma bitan vojni faktor na Bliskom istoku, učinkovitost ovih napada ostala je upitna. Uprkos činjenici da je Hamas uspio ispaliti znatan broj raketa, veliki broj njih nije uspio završiti na teritoriji Izraela, a najveću "zahvalnost" za to građani Izraela duguju protivraketnom sistemu Iron Dome (Željezna kupola), koji mnogi nazivaju ponosom izraelske vojne tehnologije. Šta je Iron Dome ili Željezna kupola? Iron Dome predstavlja izraelski protivraketni odbrambeni sistem koji su snage ove države u rad pustile još u martu 2011. godine. Naravno, korijen same ideje o kreiranju sistema koji će neutralisati sve rakete usmjerene na izraelske vojne ciljeve potječe i od ranije, tačnije od izraelsko-libanonskog rata 2006. godine, kada su pripadnici Hezbolaha ispalili na hiljade raketa prema Izraelu. Već sljedeće godine, vojni zvaničnici su najavili izradu protivraketnog sistema koji će predstavljati prvu liniju odbrane izraelskih gradova od napada. Za izradu ovog sistema angažovana je državna kompanija Rafael Advance Systems, koja se upustila u izradu projekta u saradnji s avioindustrijom Izraela i izraelskim odbrambenim snagama. Prema navodima medija, Izrael je za ovaj projekt na početku izdvojio ukupno 210 miliona dolara, a izrada cjelokupnog projekta trajala je gotovo pet godina. Osim toga što je projekt finansirao Izrael, znatnu finansijsku injekciju za ovaj projekt osigurale su i Sjedinjene Američke Države, koje su nekoliko puta iz budžeta uz odobrenje Kongresa izdvojile milionske iznose kako bi finansirale izgradnju, unapređenje i dodatni razvoj izraelskog odbrambenog sistema. Međutim, iako je sama izrada ovakvog projekta djelovala impresivno, posebno ako se u obzir uzme podatak da je Izrael za unapređenje ovog sistema u saradnji s SAD-om izdvojio milionske iznose, ono što je fasciniralo brojne stručnjake jeste sam način na koji funkcioniše izraelski protivraketni sistem. Kako funkcioniše Iron Dome Prema navodima izraelskih vojnih zvaničnika, Iron Dome ima mogućnost da se suprotstavi i presretne gotovo sve rakete kratkog dometa upućene prema Izraelu. Sistem protivraketne zaštite sastoji se od tri dijela. Prvi dio predstavlja radarski sistem koji za cilj ima praćenje kretanja raketa koje Hamas ili druge organizacije upute prema Izraelu. Drugi dio predstavljaju same Tamir presretačke rakete koje su smještene u tzv. baterijama koje mogu nositi ukupno 20 raketa.   Svaka od ovih raketa košta između 20 i 100 hiljada američkih dolara, a njihova ukupna težina iznosi 200 kilograma. S obzirom na značaj Iron Domea za zaštitu Izraela, baterije s raketama raspoređene su širom Izraela, većinom uz samu granicu s palestinskim dijelovima, čime se što brže nastoje neutralisati neprijateljske rakete. Na kraju, posljednji, ali ne i manje bitan dio Iron Domea predstavlja mobilna kontrolna jedinica koja zapravo analizira putanje raketa upućenih prema Izraelu, procjenjuje njihovu tačku udara te upućuje komande prema "bateriji" iz koje se rakete ispaljuju. Da li sistem ima mane? Iako izraelske vlasti ističu kako je efikasnost Željezne kupole gotovo 90 posto te da u svim situacijama može presresti većinu raketa, posljednja Hamasova raketiranja izraelskih teritorija pokazala su kako i ovaj "besprijekorni" sistem ima određenih mana koje u budućnosti mogu nanijeti mnogo veću štetu Izraelu. Hamasove rakete "Qassam" (Foto: EPA-EFE) Kako prenose brojni analitičari, iako je sistem i u ovom sukobu presreo veliki broj raketa, najveća slabost sistema Iron Dome je ta što ima nepoznatu "tačku zasićenja", odnosno maksimalan broj raketa s kojima u istom trenutku može izaći na kraj. Ukoliko bi Hamas poslao veći broj raketa nego što Iron Dome u suštini može presresti, gotovo sigurno će u jednom trenutku doći do preopterećenja sistema, što znači samo jedno - da će Hamasove rakete pogoditi ciljeve. Osim toga, opskrba Tamir raketama također predstavlja problem za Izrael. Kako se navodi, rakete su izuzetno skupe, a njihova proizvodnja i dalje je ograničena, što Izrael potencijalno može dovesti u ozbiljnu opasnost s obzirom na to da Hamas s druge strane znatno brže i po povoljnijoj cijeni dolazi do raketa naziva Qassam. Iako je izraelski sistem do sada pokazao izuzetno dobre rezultate, brojni vojni stručnjaci su zabrinuti te ističu kako Izrael ne ulaže dovoljno sredstava u unapređenje odbrambenog sistema. "Ako Hamas može probiti raketni štit sa 100 raketa koje lansira u samo nekoliko minuta, koliko mogu Hezbollah i Iran naštetiti dužim, većim i preciznijim raketama koje posjeduju?", ističu izraelski stručnjaci.
|
|
|
Post by kulinban on May 14, 2021 15:13:56 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Jan 26, 2022 20:54:46 GMT
Procurio poražavajući izvještaj Pentagona: Najskuplji ratni brod američke mornarice ne može obraniti ni sam sebe Utvrđeni su brojni nedostaci na nosaču aviona vrijednom čak 13 milijardi dolara
Piše: Jutarnji.hr Objavljeno: 26. siječanj 2022. 09:35
Najnoviji i najskuplji ratni brod američke mornarice, nosač aviona Gerald R. Ford, vrijedan 13 milijardi dolara, "još nije pokazao da se može učinkovito" obraniti od protubrodskih projektila i drugih prijetnji, stoji u novoj procjeni ureda Pentagona za testiranje.
'Šareni' učinci presretača projektila, radara i sustava za distribuciju podataka na testiranom brodu ograničili su sposobnost uništavanja modela nadolazećeg oružja, iako su senzorski sustavi "na zadovoljavajući način detektirali, pratili i pogađali ciljeve", prema izvješću koje je Bloomberg News, kako se navodi, dobio prije njegove objave, prenosi The Telegraph.
Prema izvješću na pet stranica, nosač koji je izgradila tvrtka Huntington Ingalls Industries Inc. još uvijek je opterećen "niskom ili nepoznatom pouzdanošću" svojih sustava za lansiranje i povratak zrakoplova.
A nedavni šok-testovi za procjenu ranjivosti ključnih sustava "utvrdili su više nedostataka u dizajnu, koji prethodno nisu otkriveni", naveo je Pentagonov ured za testiranje.
U izvješću se navodi da je mornarica već identificirala nekoliko mogućnosti za poboljšanje nove klase nosača zrakoplova po pitanju "podvodnih prijetnji".
'Opada rizik'
Nedostaci koji uporno 'iskaču' potkopavaju nade mornarice da će uspjeti Gerald R. Ford prikazati kao prvi u novoj klasi nosača na nuklearni pogon koji mogu promicati američku moć na globalnoj razini i koji su borbeno sposobniji, pouzdaniji i ekonomski pristupačniji od klase Nimitz, koju trebaju zamijeniti.
Najnovija procjena znači i nova pitanja za dužnosnike Pentagona i zastupnike o tome u kojoj će mjeri mornarica pokazati poboljšanja prije nego što Ford bude raspoređen sredinom rujna na svoju prvu patrolu sa zrakoplovima i pratećim plovilima.
U izvješću, koje sadrži neklasificirane i "kontrolirane neklasificirane" informacije i koje je proslijeđeno mornarici, utvrđeno je kako je u ovom trenutku moguća "samo ograničena procjena" učinkovitosti borbenog sustava. Navodi se da Nickolas Guertin, novi voditelj ureda za testiranje, planira poslati Kongresu privremeno izvješće o Fordovim sposobnostima samoobrane do 30. rujna.
Zapovjedništvo mornaričkih sustava na moru u priopćenju je pozdravilo što je dobilo priliku pregledati izvješće i dati svoje komentare na nacrt procjene. "Općenito", navodi se, nedavna testiranja nosača nakon isporuke "ukazuju da opada rizik utjecaja pouzdanosti sustava na ispunjavanje misije".
Nalaženje odgovora na pitanja koja izazivaju zabrinutost u vezi Fordovih obrambenih sustava - s njegovim dvopojasnim radarom, uslagivanjem podataka te drugim naprednim sposobnostima - postaje još hitnije budući da Kina povećava svoje flote patrolnih brodova, fregata, krstarica i konvencionalnih podmornica s naprednim protubrodskim krstarećim projektilima.
|
|
|
Post by kulinban on Jan 27, 2022 20:18:00 GMT
GOSPODARI SVETSKIH MORA Čiji je nosač aviona najveći i šta to ZAPRAVO ZNAČIU vreme sve većih tenzija na globalnoj sceni, svaka od tri najveće globalne sile - SAD, Rusija i Kina - želi da dokaže da je upravo ona gospodar svetskih mora. One se najviše hvale svojim nosačima aviona koji bi trebalo da uteruju strah u kosti svima koji im se nađu na putu. Amerika ima najveći nosač aviona, ali ni Rusija ni Kina nisu daleko. SAD ima 11 nosača aviona, Rusija samo jedan, a Kina sada ima dva. Međutim, nosači aviona sami po sebi ne govore mnogo o tome ko je najjači. Oni u ovom slučaju više predstavljaju neku vrstu statusnog simbola. Kako kaže vojni analitičar Aleksandar Radić, na kraju nije relevantno da li je nečiji nosač aviona veći, važno je na koji način te sile koriste svoja sredstva. - U generalnoj proceni Amerikanci imaju globalno prisustvo. Nosač aviona omogućava da svoju silu projektujete bilo gde. Amerikanci sa samo jednim nosačem aviona koji šalje sa ratnim brodovima i podmornicama, imaju moć koja nadmašuje ukupnu moć većine oružanih sila na svetu. Oni mogu da reše problem sa bilo kojom zemljom trećeg sveta - kaže Radić.  Ipak on ukazuje na to da "koliko god Amerika bila tehnološki dominantna, sofisticirana i napredna, koliko god bila jaka njena propaganda na globalnom planu, sila koja ima najveći potencijal na kraju nije uspela da reši problem rata protiv terora". - Sve što se dešavalo od 2001. godine ju je kompromitovalo. Američki sistem je izuzetno razvijen, ali da li je sprega politike i vojske dovela do rešenja u ratovima u Iraku i Avganistanu? Nije - kaže on. Što se tiče Rusije, on kaže da je ona velika sila u svakom pogledu, ali da je ograničava to što nema toliko saveznika i baza izvan svojih granica, kao što je slučaj sa SAD. - Rusija je izolovana od glavnih tokova borbe za globalnu moć geografski. Nju je uvek opterećivalo to što izlazi na četiri mora i ima četiri odvojene flote i one imaju ograničenje u spajanju snaga. Amerikanci su okrenuti na dve strane, ali oni imaju izlaz na topla mora, što im je uvek omogućavalo da u kratkom vremenskom roku pošalju svoje pomorske sile u neku državu. Rusija se nameće u onim delovima prostora gde može fizički da dobaci. Amerikanci imaju razvijen saveznički sistem i sistem baza koji im omogućuju široku globalnu infrastrukturu za svoja dejstva - rekao je analitičar. Kina je porinula svoj novi nosač aviona, veći i napredniji od prethodnog, čime je jasno stavila do znanja da želi da postane ozbiljan igrač u globalnoj igri moći.  Kako kaže analitičar, Kina je naučila lekciju i želi da se nametne kao globalna sila i počela je i sa uspostavljanjem baza u Africi. - Kina je bacila rukavicu u lice Amerikancima, a ne Rusija. Kina želi da stvori globalnu moć i simboličko sredstvo za to je nosač aviona. Na duže vreme vidimo da će Kina ući u ozbiljnu trku - zaključuje Radić. Rusija pravi nosač aviona koji može da nosi 100 lovačkih aviona i bombardera. Ratna mornarica će početi da ga koristi do 2030. godine, a nazvan je "Štorm". Zbog ovog kineskog superoružja došao je KRAJ američkoj dominaciji na okeanima
Rusija pravi najveći nosač aviona
Vojska smatra da je novi nosač neophodan jer "Admiral Kuznjecov" zastareva i može da nosi mnogo manje aviona od američkih nosača. Dok "Kuznjecov" može da ponese maksimalno 50 letelica, na američki "USS Teodor Ruzvelt" stane oko 90 letelica.  Pored toga, ima mnogo zadataka koje ruski brod danas ne može da izvrši, što znači da je potreban novi savremeni nosač aviona", rekao je za "Rusku reč" izvor u vojnoindustrijskom sektoru. U današnjim geopolitičkim uslovima je neophodno da Rusija u cilju sopstvene zaštite od potencijalnih agresora bude prisutna u svetskom okeanu, smatraju eksperti.
|
|
|
Post by kulinban on Jan 28, 2022 20:46:25 GMT
Najveći i najskuplji britanski nosač aviona: Dvostruko skuplji od planiranog! 07. 12. 2017. Ceremoniji je prisustvovalo ukupno 3700 osoba, a napravljena je i torta u obliku broda koja je bila duga 2,44 metra. Kraljica Elizabeta ukrcala se na brod koji je nazvan po njoj te je prisustvovala prvom podizanju zastave. Ceremonija se održala u velikom hangaru koji se nalazi na palubi nosača vrijednog 3,1 milijardu funti HMS Queen Elizabeth i njen sestrinski brod HMS Prince of Wales najskuplji su brodovi u povijesti Kraljevske mornarice. Prvo su pretpostavljali kako bi oba broda mogla koštati 3,5 milijardi funti, no troškovi su se popeli na čak 6,2 milijarde funti, javlja BBC. Ceremoniji je prisustvovalo ukupno 3700 osoba, a napravljena je i torta u obliku broda koja je bila duga 2,44 metra. Dug 280 metara, širok 70 metara i težak 69.500 tona, imat će posadu od oko 1600 osoba kad bude punog kapaciteta, dakle s 36 aviona F-35 i četiri helikoptera (Apache i Chinook). Zajedno s drugim brodom iz svoje klase, HMS Queen Elizabeth koštat će britanske porezne obveznike čak 6.2 milijarde funti, koji bi trebali osigurati snagu Kraljevske mornarice. 
|
|
|
Post by kulinban on Feb 11, 2022 10:55:51 GMT
Američki nosač aviona stigao do SplitaAMERIČKI nosač aviona USS Harry S. Truman uplovio je u splitski akvatorij, a tijekom dana bi se trebao usidriti pred Splitom. Radi se o rutinskom posjetu kakvi se provode zbog jačanja obrambenog partnerstva između SAD-a i ključnih saveznika i partnera širom svijeta te omogućavaju mornarima da iskuse druge kulture i predahnu od zahtjevnog posla, objavili su iz ambasade SAD-a. "Ovo je uzbudljiva prilika za posade Harryja Trumana i Fridtjof Nansena da upoznaju hrvatske ljude te upoznaju hrvatsku povijest i krajobraz", rekao je ranije viceadmiral Curt Renshaw, zapovjednik skupine 8, čiji je glavni brod upravo Harry S. Truman. "Veselimo se"
"Nedavno smo sudjelovali u vojnoj vježbi Neptune Strike 22 s Hrvatskom, našom saveznicom iz NATO-a, i veselimo se što ćemo provesti neko vrijeme na obali s našim domaćinima", dodao je. "Posjet Splitu bit će prilika našim mornarima da iskuse što Hrvatska ima za ponuditi te će ojačati odnose s hrvatskim građanima. Uz to, naši mornari će imati priliku sudjelovati u događaju organiziranom u splitskom domu Maestral za nezbrinutu djecu, ali i posjetiti razne prirodne ljepote tijekom organiziranih tura", stoji u priopćenju iz američke ambasade. "Posjet Splitu bit će još jedna jedinstvena prilika da naši mornari budu nagrađeni izlaskom, a u isto vrijeme će dokazati našu posvećenost američkim partnerima i saveznicima na Jadranu", rekao je kapetan Gavin Duff, zapovjednik američkog nosača aviona.
|
|
|
Post by kulinban on Mar 8, 2022 10:48:15 GMT
Top 5 nosača aviona 
|
|
|
Post by kulinban on Mar 12, 2022 21:55:27 GMT
HRVATSKA TRAŽI ‘PATRIOT‘ Od SAD-a ćemo zahtijevati da kod nas razmjesti jedan od najboljih protuzračnih sustava Hrvatska u ovom trenutku nema nikakvu protuzračnu obranu srednjeg dometa Piše: Krešimir ŽabecObjavljeno: 12. ožujak 2022.
Ovakvu situaciju više ne možemo tolerirati. Ovo je bila čista i jasna prijetnja na koju se treba reagirati. Dignut ćemo ovu temu u svim tijelima NATO-a i EU i raditi na tome da podignemo spremnost kako bi se ovakve letjelice neutralizirale na nekom sigurnom mjestu, a ne da padnu na gusto naseljen dio glavnog grada. Ovo je incident koji se ne smije ponoviti", izjavio je premijer Andrej Plenković nakon što je obišao mjesto pada drona na zagrebačkom Jarunu.
Rang nabave aviona
Premijer je najavio i kako će Hrvatska dodatno investirati u svoju protuzračnu obranu te dodao iznimno važnu rečenicu: "Dok se to ne riješi, razgovarat ćemo sa saveznicima da nam pomognu u zaštiti hrvatskog neba".
Nabavka adekvatnog protuzračnog sustava srednjeg dometa zahtijeva nekoliko godina te velika izdvajanja u rangu nabavke borbenog aviona. Hrvatska u ovom trenutku nema nikakvu protuzračnu obranu srednjeg dometa pa će je trebati izgraditi ispočetka. Stoga je logično da se sa saveznicima pokuša dogovoriti protuzračna podrška koja bi uključivala raspoređivanje barem jedne bitnice protuzračnog sustava na teritorij Hrvatske do konačnog rješavanja ovog problema.
Kako neslužbeno saznajemo, sljedećeg tjedna u Washington odlazi delegacija Ministarstva obrane koja će s američkim partnerima razgovarati o mogućnosti da američka vojska u Hrvatskoj privremeno razmjesti svoj protuzračni sustav. U četvrtak je, odgovarajući na pitanje Jutarnjeg lista razgovara li se sa saveznicima o pomoći u tom segmentu, ministar obrane Mario Banožić najavio razgovore o toj temi u Washingtonu sljedećeg tjedna.
Prema našim sugovornicima, razgovarat će se i o sustavu Patriot. Riječ je o sustavu koji je američka vojska nedavno instalirala u Poljskoj u sklopu obrane NATO saveza. Ti američki sustavi nalaze se u Njemačkoj, odakle ih američka vojska razmješta po Europi. Sustav Patriot sadrži multifunkcijski radar koji istovremeno obavlja osmatranje zračnog prostora, otkrivanje i praćenje cilja i raketnog projektila, označavanje cilja i predaju komandi za vođenje rakete.
Također ima kontejner s četiri cijevi koji služi za transport, čuvanje i lansiranje projektila. Ukupna masa rakete je 1000 kg, a s kontejnerom 1600 kg. Projektil se sastoji od balističke kape, sistema za navođenje, bojeve glave, pogonske grupe i sustava za upravljanje. Bojeva glava teška je 70 do 80 kg, a može biti klasična ili nuklearna. Operativni domet rakete je od 70 do 160 kilometara ovisno o vrsti rakete koja se koristi.
Riječ je o iznimno skupom vojnom sredstvu. Poljska je, primjerice, još 2015. kupila ovaj sustav koji je uključivao dvije bitnice Patriota s IBCS sustavom i raketama PAC-3 MSE. Vrijednost nabave iznosila je oko 4,57 milijardi dolara. Dvije godine kasnije i Rumunjska je kupila ovaj protuzračni sustav s 224 rakete. Ukupna vrijednost ugovora bila je 4,64 milijarde. Američka vojska ovaj sustav dopremila je prošle godine u bazu Zemunik u sklopu vojne vježbe Astral Knight 21.
Jeftinije rješenje
Kao trajno i priuštivo rješenje za hrvatsku protuzračnu obranu srednjeg dometa mnogi stručnjaci zagovaraju nabavku norveškog sustava NASAMS. Riječ je o sustavu koji ima integrirani radar MPQ-64 Sentinel dometa 75 km i istovremeno prati 54 cilja. Koristi rakete AIM-120 AMRAAM s autonomnim sustavom upravljanja.
Rakete imaju horizontalni domet do 30 km. Može gađati ciljeve maksimalne brzine do 1000 m/s, dok je brzina rakete 1020 m/s. Ovaj sustav koriste Španjolska, SAD, Nizozemska, Finska.
Rafalei nezaštićeni
Hrvatska je 2016. iskazala interes za kupnju ovog rabljenog sustava, ali se odustalo zbog nedostatka novca. Prema procjenama nabavka NASAMS-a mogla bi se realizirati u roku od oko dvije godine.
Sustav protuzračne obrane srednjeg dometa ključna je komponenta zaštite hrvatskog zračnog prostora. Bez tog sustava borbeni avioni Rafale su nedovoljni te su ogoljeni i nezaštićeni od neprijateljskih udara. Tek u zajedničkom djelovanju protuzračnog raketnog sustava, borbenih aviona i sustava motrenja protuzračna obrana ispunjava svoju kompletnu namjenu.
|
|
|
Post by kulinban on Mar 15, 2022 9:31:15 GMT
Američki nosač aviona koji se sudario sa sovjetskom podmornicom prodan za manje od jednog dolara
Američki nosač aviona USS Kitty Hawk nekada je bio simbol američke vojne moći, koristio se u borbama od Vijetnama do Perzijskog zaljeva, "preživio" je sudar sa sovjetskom podmornicom, a sada je prodan za manje od jednog dolara.
Slavni dani nosača aviona USS Kitty Hawk su odavno završeni, a sada je krenuo na svoje posljednje putovanje iz Washingtona u Teksas gdje će biti izrezan i prodat u otpad.
Kompanija International Shipbreaking Limited iz Brownsvillea u Teksasu je kupila brod prošle godine za manje od jednog dolara, dug je 319 i širok 77 metara, što znači da je prevelik kako bi prošao kroz Panamski kanal, tako da će u narednim mjesecima ploviti južnoameričkom obalom i proći kroz Meksički zaljev na putu do svoje konačne destinacije.
Nosač aviona je porinut 1960. godine, a Američkoj mornarici je služio gotovo 50 godina prije nego je "penzionisan" 2009. godine. USS Kitty Hawk je posljednji američki nosač aviona koji je koristio naftu, a nakon njega su stigli nuklearni brodovi iz klase Nimitz.
USS Kitty Hawk se u martu 1984. godine sudario sa sovjetskom podmornicom K-314 koja je ostala bez pogona te je odvučena u sovjetsku luku Vladivostok. Nosač aviona je samostalno nastavio svoje putovanje s "ratnim plijenom", šarafom podmornice koji je ostao u njegovom trupu.
|
|
|
Post by kulinban on Apr 11, 2022 11:55:59 GMT
S-400Povećanje dometa krstarećih raketa, uvođenjem u upotrebu aviona sa stelt karakteristikama učinili su da neka sredstva PVO starije generacije, koja su proizvedena u Rusiji budu zastarela. Orjentisanje armije prema budućem visokotehnološkom sukobu, uticao je da konstruktorski biro Almaz još sredinom osamdesetih počen rad na novom sistemu PVO S-400. Prema tom planu predviđeno je bilo da zona uništenja bude podignuta na čitavih 400 km, što je dvostruko više u odnosu na tadašnje sisteme u upotrebi. Posebno je bio težak zadatak uništenje bojeve glave balističke rakete, koja se kreće brzinom višom od 4800 m/s. Razvoj sistema S-400 je ubrzan, a tehnološki rizici su umanjeni jer su sačuvani mnogi elementi sistema S-300 P: radari, lansirni uređaji kojima su pridodata sredstva za otkrivanje i označavanje ciljeva. Projektovana je potpuno nova generacija raketa predviđenih za dejstva na različitim udaljenostima, koje mogu da manevrišu čak pod opterećenjem od 20 G zahvaljujući ugrađenim mikromonitorima. Izvozna varijanta rakete može da uništi cilj na daljinama od 120 km, a raketa koja se nalazi u naoružanju VVS Ruske Federacije može da prevali mnogo veću udaljenost i aktivno radarsko samonavođenje u završnom delu leta. OPIS SISTEMA Zenitnije raketniji kompleks (ZRK) S-400 Trijumf pripada četvrtoj+ generaciji sistema PVO, za razliku od njegovog prethodnika sistema S-300. Gabariti jednog i drugog sistema su isti tako da se sistem S-300 može modifikovati u sistem S-400. To je sistem koji je u mogućnosti da vidi sve letelice „nevidljive“ tehnologije na svim visinama, ali je prvi PVO sistem, koji može da po izboru koristiti nekoliko tipova projektila. Nova organizacija osnovne borbene jedinice S-400 uključuje povezivanje 8 lansirnih vozila za razliku od sistema S-300P čiji je divizion raspolagao sa šest. Na svaki lanser dolazi po 16 kontejnera.Takav sistem uz pomoć računarske opreme omogućava vođenje više raketa na isiti cilj i daje osnovu da jedan raketni divizion može uništiti do trećine aviona u jednom masovnom naletu na rejon odbrane sistemom S-400. S-400 ima poboljšane radare i softver, ali i proširenu paletu raketa. Sistem je visokopokretljiv, tako da se sve njegove komponenete nalaze na terenskim vozilima. Divizion sistema S-400 se sastoji od
jednog radara 96L2,
jednog 30N6E2 i do
12 lansera 5P85SE, sa po četiri lansirne cevi,
zajednički radar 64N6E2 i
komandno vozilo 54K6N2.
Radar 64N6E2 (prema NATO „Big Bird“) prvi put korišćen je u verziji za sistem S-300 PMU1 i predstavlja ključ uspeha ruskih raketnih sistema zemlja-vazduh, pri dejstvu po bojevim glavama balističkih raketa. Radar za pretraživanje na nivou diviziona je 96L6E sa elektronskim skeniranjem i mehaničkim pokretanjem u punom krugu. Može se koristiti direktno sa vozila i sa jarbola tačnije sa dva tipa jarbola-niži 40V6M od 38,8 metara. Domet radara je 400 kilometara, a ima mogućnost praćenja do 100 ciljeva. Iako su mu svojstva u osnovi slabija od 64H6E2 podizanje na jarbol mu daje bolje odlike pri zahvatu niskoletećih ciljeva. Za osvetljavanje ciljeva koristi se radar 30N6E2 koji je poboljšana verzija onog koji se koristio na prvim sistemima S-300P. Taj radar je uneo revoluciju u odnosu na ranije sovjetske uređaje. Ovaj radar se odlikuje izuzetno uzanim snopom koji se veoma teško može detektovati sistemom za upozoravanje aviona, osim ako sam avion nije obasjan. Teže se ometa, a i protivradarske rakete se teže navode na njegove signale. Poboljšana verzija ima mogućnost dejstva po šest ciljeva, pri čemu može navoditi na svaki cilj po dve rakete. Celim sistemom se upravlja iz posebnog vozila. Ovo komandno vozilo ima mogućnost ne samo kontrole sistema S-400 nego i paletu sistema S-300 PMU, PMU1, PMU2, ali i S-200 VE. RAKETE SISTEMA S-400 TRIJUMF Sistem S-400 pored raketa 5V55KD,5B55R, 48N6E i 48N6E2, S-400 može da koristi još tri nove vrste projektila: 48N6DM, 9M96E i 9M96E2. Raketa 48N6DM ima veliki domet od 400 km. Namenjena je za dejstvo po najvažnijim i najzahtevnijim ciljevima. Druge dve rakete: 9M96E i 9M96E2 jesu manje rakete, razvijene po uzoru na rakete iz sistema Patriot PAC3 i namenjene za dejstvo po niskoletećim ciljevima koji manevrišu, ali i po inteligentoj vođenoj municiji, krstarećim raketama i bespilotnim letelicama. Raketa 9M96E može da manevriše pod opterećenjem od preko 20 g, zahvaljujući ugrađenim mikromotorima. Izvozna varijanta može da pogodi cilj udaljen do 120 km, a originalna varijanta koja je usvojena u upotrebu VVS Ruske Federacije može da prevali veću udaljenost i aktivno radarsko samonavođenje u završnom delu leta. 
|
|
|
Post by kulinban on Apr 30, 2022 19:54:59 GMT
oružje koje proizvodi BNT Travnik
Veliki uspjeh namjenske industrije: Prva bh. haubica na prestižnom sajmu u Abu Dabiju 22.02.2021.
Nakon nekoliko godina ispitivanja i testiranja, kako u zemlji tako i u inostranstvu bosanskohercegovačka samovozna haubica H-155 kalibra 155 mm čiji je prototip urađen u BNT-u Novi Travnik otišla je ovih dana na svoj prvi međunarodni veliki sajam vojne opreme i naoružanja u Abu Dabi na prestižni sajam IDEX 2021. Ovu informaciju za Faktor je potvrdio vojni analitičar Nedžad Ahatović.
- Ovo je veliki uspjeh domaće pameti, nadamo se prvim porudžbinama i novim uspjesima domaće namjenske industrije. Radi se o vrlo modernom samohodnom oruđu u standardnom NATO kalibru artiljerijskog naoružanja od 155 mm. To je jedno veoma ozbiljan artiljerijski sistem koji ima automatski punjač sa šest granata. Sa posebnom vrstom municije koja se može proizvoditi u BiH, ovo oruđe ima domet preko 40 kilometara.
Tu je također, informacijski sistem vođenja, što znači da posada može automatski zauzeti elemente za gađanje. Vozilo je opremljeno sa GPS sistemom i ono daje svoju lokaciju elementima u elektronskom izviđanju fronta. Prva bh. haubica u rangu haubica Sora i Nora, koje proizvodi Jugoinport u Srbiji. Za razliku od tih samohodnih haubica, bh. haubica je puno lakša i dosta jeftinija. Prednost je i to što Bratstvo Novi Travnik ne mora uvoziti određene komponente hidraulične opreme

|
|
|
Post by kulinban on May 4, 2022 6:04:31 GMT
Archer Artillery System, or Archer – FH77BW L52
|
|
|
Post by kulinban on May 24, 2022 9:21:44 GMT
|
|
|
Post by kulinban on May 24, 2022 9:23:55 GMT
|
|
|
Post by kulinban on May 25, 2022 9:26:32 GMT
Jedini ruski nosač aviona je ukraden od Ukrajinaca !
Ukrajina se mogla dokopati „Admirala Kuznjecova“ poslije raspada Sovjetskog Saveza. Iako je brod pripadao Sjevernoj floti, ukrajinske vlasti su proglasile da je taj nosač aviona njihovo vlasništvo, jer se 1991. godine nalazio na testiranju u Crnomorskoj floti, u Feodosiji, tako da je poslije raspada ostao u Ukrajini. Međutim, prvi zamjenik zapovjednika Sjeverne flote hitno je doputovao u Ukrajinu i uspeo izvući brod. On je naredio da nosač aviona odmah podigne sidro i isplovi u pravcu Severodvinska. Brod je s ugašenim svjetlima napustio luku, i zatim je tri tjedna putovao do svoje baze, bez aviona i bez dvije trećine posade, koja je u tom trenutku bila na odmoru. Viceadmiral je tada dobro procijenio da se mornari lako mogu vratiti i vlakom, a avioni koji su ostali u obalskoj zračnoj luci „mogu i sami doletjeti“.
Nosač zrakoplova Admiral Kuznjecov ranije se zvao "Riga", potom "Leonid Brežnjev" te "Tbilisi". Naručen je 1981., porinut je 1985., a u potpunosti je funkcionalan od 1995. godine. Izgrađen je u Crnomorskom brodogradilištu koji se danas nalazi u gradu Nikolaevu (danas Mykolaivu) u Ukrajini.
Nosač zrakoplova Admiral Kuznjecov izgrađen je i porinut radi potreba mornarice Sovjetskog Saveza. Trebao je biti prvi nosač zrakoplova svoje klase. Međutim, napravljen je još samo jedan nosač zrakoplova ove klase, Varjag, koji nikada nije porinut, a koji je Ukrajina prodala Kini. Nekoliko godina kasnije, Kina je dovršila i u potpunosti opremila i modernizirala nedovršeni sovjetski nosač zrakoplova Varyag te ga je preimenovala u Liaoning.
|
|