|
Post by kulinban on Nov 24, 2023 6:37:30 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Nov 27, 2023 6:44:02 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Nov 27, 2023 6:56:38 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Nov 27, 2023 7:16:01 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Nov 27, 2023 7:35:14 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Nov 29, 2023 8:09:26 GMT
Napad na sam vrh ukrajinskih obavještajaca, eksplozije tresle vojnu tvornicu duboko iza Urala Glavnina bilježenih borbi odvijala se zadnjih dana oko okupiranog grada Donjecka i čini se da su Rusi polako napredovali
Piše: Igor Tabak Objavljeno: 29. studeni 2023.
Utorak 28. studenog ujedno je 643. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, koje se tek donekle našlo prigušeno iznimno lošim vremenom tijekom proteklih nekoliko dana. Naime, nakon relativno kišnog vremena krajem prošlog tjedna, s istoka Balkana promjena je prvo stigla na obale Crnog mora, a onda preko Moldove te juga Ukrajine i na Krim, kao i na područja aktivnih borbi. Pri tome se na Krimu spominjalo "oluju stoljeća", s valovima koji su praktično otplavili sve dosadašnje ruske pokušaje vojnog utvrđivanja tamošnje obale – da bi se na prostorima južne Ukrajine spominjalo i nakupljanje novih 20 do 30 cm snijega koje su donijele velike snježne oluje. Svi ti objektivni problemi nipošto nisu značili da su ondje zamrle sve borbe, budući da se na većini bojišnice i dalje bilježilo ruska napadna djelovanja – doduše, ponešto otežana, koncentrirana više na pješaštvo, te usmjerena na prostore blizu većih urbanih središta (s barem ostacima ili naznakama cestovne mreže pogodne za kretanje po lošem vremenu). Stanje na terenu
Od kraja prošlog tjedna bilježi se nastavak ruskih napada na sjeveru Donbasa (istočno od Kupjanska, zapadno od okupiranog grada Svatove, te zapadno od Kremine) – iako su ti napadi bili manjeg intenziteta i više sporadični. Pri tome, iz ukrajinskih su se izvora mogle čuti pretpostavke o preraspoređivanju snaga, dodatnom opremanju i pripremama za neka buduća opasnija djelovanja agresora – o čemu se u subotu 25. studenog izvijestilo i generala Sirskog koji je posjetio tamošnje bojišnice. Oko okupiranog Bahmuta nastavljene su borbe sjeverozapadno od grada (Bogdanivka), te južno od grada gdje su Ukrajinci prešli u defenzivu. To obuhvaća kako odbijanje ruskih napada iz jugozapada urbanog prostora Bahmuta prema prigradskom naselju Ivanivske (cesta T-0504 prema Kostjantinivki), tako i držanje dostignutih položaja na potezu Klišćivka-Andriivka (mjesta teškom mukom oslobođenih tijekom proteklih mjeseci, u sklopu ljetne ofenzive). Izgleda da se istodobno nastavio i ukrajinski pritisak oko 15 km južnije, od Toretska na istok – iz naselja Šumi i Pivdenne prema sjevernim predgrađima Gorlivke – kojeg se povremeno bilježi tijekom ovog mjeseca, ali s iznimno umjerenim uspjehom.
Borbe oko Donjecka
Glavnina bilježenih borbi odvijala se zadnjih dana oko okupiranog grada Donjecka. Pri tome, posebno treba pogledati stanje oko naselja Avdiivka, nekoliko km sjeverozapadno od Donjecka, gdje već sedam tjedana traju žestoki ruski pokušaji napredovanja. Iako ondje stanje nije ni blizu opkoljavanju ove ukrajinske tvrđave, kako su se to agresori nadali – ipak je nastavak svakodnevnih žestokih borbi postupno doveo i do manjih promjena bojišnice.
Zadnjih dana se tako bilježe ruska napredovanja na sjevernim kliještima, doduše ne po pitanju njihovog produljenja ili zatvaranja (budući da se i dalje drže ukrajinski položaji oko sela Stepove te na prostoru tamošnje koksare Avdiivka), već više po pitanju širenja poteza ruskog napredovanja dodatnim osvajanjima prostora na sjever (od okupirane Krasnogorivke prema ukrajinskom uporištu Novokalinove), te na sjeverozapad (od Krasnogorivke, uz trasu pruge, pa prema ukrajinskim uporištima Očeretine i Novobahmutivka). Na prostoru južnog kraka kliješta koja bi mogla opkoliti Avdiivku (na sjever od Vodjane i Opitne), bilježilo se zadnjih dana bitno manje uspjeha za agresora – začinjeno i vijestima o uništenju više mehaniziranih kolona koje su baš kretale prema pozicijama za napad kad ih je zaustavila vatra ukrajinskih branitelja. Iako se zadnjih dana na čitavom prostoru Avdiivke radi lošeg vremena navodno bilježilo bitno manje korištenja bespilotnih letjelica, te ponešto manje uporabe topništva i zrakoplovstva – ipak se aktivno nastavilo učestalo slanje manjih skupina jurišnog pješaštva kao glavnog napadnog sredstva.
Pri tome, više uspjeha za rusku stranu bilježilo se na krajnjem jugoistoku ukrajinske zone Avdiivka, na prostoru tamošnje industrijske zone "Promka". Nakon desetak dana intenzivnih borbi, izgleda kao da se ukrajinska strana krenula iz tog kraja povlačiti na zapad prema obližnjim stambenim naseljima Avdiivke, dok su ruske mehanizirane upadne snage završile ojačane dodatnim pješaštvom, nastojeći se utvrditi u ovim osvojenim prostorima. Kako izgleda, riječ je tu o pomaku bojišnice dubokom oko kilometar – ako se tamošnje stanje ne promijeni ukrajinskim protunapadima. Naime, spominjalo se rotiranje snaga i pristizanje većih pojačanja za branitelje, iako utjecaj tih promjena nije odmah postao i vidljiv u borbenoj praksi, a Ukrajina i nadalje kontrolira koridor širine oko 7 km kojim se opskrbljuje Avdiivku. Slično je takvo, privremeno-statičko stanje bilježeno i na potezu jugozapadno od Donjecka (Marinka-Pobeda-Novomihailivka) gdje se također dnevno spominjalo brojna kopnena sukobljavanja u prostoru obilježenom iznimnom razinom uništavanja svih negdašnjih građevina i infrastrukture koja ljudstvu može pružiti zaklon za lošeg vremena.
Konačno, usprkos brojnim topničkim duelima i zračnim napadima, slično stanje obilježeno učestalim kopnenim sukobljavanjima, ali malim ili nikakvim pomacima bojišnice, moglo se bilježiti i na ostatku fronte u južnoj Ukrajini – kako na potezu Vugledar-Prečistivka-Zolota Niva-Velika Novosilka (uz napomenu manjih ruskih napredovanja sjeverno od Prijutne, na oko 16 km jugozapadno od Velike Novosilke), tako i u Zaporižju te sve do Dnjepra. Konačno, napomenimo da je iznimno loše vrijeme (pa onda i otežano korištenje bespilotnih sustava i ratnog zrakoplovstva), navodno bilo korisno ukrajinskoj strani za rotiranje snaga i ojačavanje niza manjih mostobrana na lijevoj obali donjeg toka Dnjepra. Ondje se tako čulo o daljnjem opstanku mostobrana kod sela Krinki (usprkos neprekidnim ruskim napadima), te možda i širenju mostobrana kod željezničkog mosta Antonivski (oko tamošnjeg sela Poima). Zračni napadi
Nakon razmjene zračnih napada u petak 24. studenog, gdje se s ruske strane na kraju spominjalo uništavanje 16 ukrajinskih bespilotnih letjelica, 13 iznad Krima i 3 iznad regije Volgograd), subota 25. studenog započela je obilježena najvećim valom ruskih bespilotnih letjelica u napadu na Ukrajinu do sada. Konkretno, u napad je bilo lansirano ukupno 75 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 sa sjevera (oblast Kursk) i jugoistoka (Primorsko-Ahtarsk), od kojih je većina bila usmjerena prema Kijevu, te nizu regija središnje i sjeverne Ukrajine. Niz odvojenih skupina kamikaza-dronova napadao je tijekom 6 sati protuzračnih uzbuna, da bi na kraju srušene bile 74 napadačke letjelice (od toga njih barem 50 iznad Kijeva). Dok se na više mjesta bilježilo manje štete (dobrim dijelom i od krhotina uništenih dronova), upućeni izvori nagađaju kako je svrha ovog napada bila ne samo uništenje zadanih ciljeva, već i izviđanje te kartografiranje rasporeda ukrajinske protuzračne obrane pred očekivane buduće raketne napade na kritičnu infrastrukturu Ukrajine. Dok je ujedno iznad ukrajinske regije Dnjepropetrovsk bila srušena i jedna krstareća raketa Kh-59, ipak treba napomenuti kako se baš tog dana u Kijevu obilježavalo sjećanje na genocid Holodomora, a glavni grad Ukrajine je pod jutarnjim napadima ugostio i međunarodni skup o sigurnosti hrane (na kojem su sudjelovali i predsjednici Latvije i Švicarske, premijerka Litve, te niz drugih stranih gostiju). Paralelno s tim događanjima moglo se čuti o užurbanim popravcima oštećene elektro-infrastrukture (navodno, nadzemnih vodova 330 kV) – ali i o ruskom korištenju "crnih dronova Shaheed". Riječ je o prekrivanju tih letjelica slojem ugljika, koji je smanjio njihovu vidljivost i radarski odraz ne bi li im omogućio bolje preživljavanje ukrajinske protuzračne obrane.
Nasuprot svemu tome, jutro u nedjelju 26. studenog obilježio je svojevrsni uzvrat – masovni napad bespilotnim letjelicama na Moskvu (uz rušenja takvih letjelica i po putu u ruskim oblastima Brjansk, Tula i Kaluga). Ukupno oko 20 letjelica (u dva vala) izazvalo je manje štete u moskovskoj oblasti (Naro-Fominsk, oko 67 km jugozapadno od Moskve, i Podolsk, oko 35 km južno od grada), te u gradskoj četvrti Odincovo – što je na neko vrijeme omelo i promet u više zračnih luka Moskve (13 letova odgođeno, 3 otkazana). U ukrajinskim medijima uskoro se čulo kako je to sve bila posebna operacija Glavne obavještajne uprave Ministarstva obrane Ukrajine, a slično je vjerojatno vrijedilo i za napad pomoću dvije modificirane rakete sustava S-200 na Krim – koje su bile uništene iznad Azovskog mora, ali su izazvale niz zračnih uzbuna oko Sevastopolja, kao i privremeno zatvaranje Krimskog mosta u tjesnacu Kerč. Zauzvrat se tog dana bilježio i ruski napad s 9 kamikaza-dronova Shaheed s jugoistoka (Primorsko-Ahtarsk u Rusiji), od čega je njih 8 bilo srušeno u dolasku od ukrajinske protuzračne obrane.
Ponedjeljak 27. studenog započeo je vijestima o uspješnom napadu ukrajinskih dronova na ruski zrakoplovni pogon u Smolensku (usprkos tvrdnjama tamošnjih vlasti kako se uspješno uništilo ukrajinsku letjelicu) – jednako kao i nejasnim slikama velikog niza eksplozija na prostorima Čeljabinskog traktorskog zavoda u gradu Čeljabinsku, oko 1.500 km istočno od Moskve. Dok ostaje nejasna potencijalna veza tih eksplozija s Ukrajinom (kojoj bi to bio naveliko najdublji napad u Rusiju), nema spora kako je spomenuta tvornica intenzivno radila vojnu opremu i motore za oklopna sredstva. I dok su daljnje ukrajinske bespilotne letjelice bile rušene u oblastima Rostov i Rjazanj, iz ukrajinskih se izvora čulo o još jednom ruskom napadu na termoelektranu kod grada Kurahove (oko 16 km zapadno od fronte kod Marinke, te oko 35 km zapadno od okupiranog Donjecka). Ovo je bio peti napad na ukrajinske termoelektrane nedaleko bojišnice u mjesecu studenom, a tamošnja oprema je navodno završila ozbiljno oštećena. Konačno, utorak 28. studenog završio je obilježen nizom ruskih napada po ciljevima u Ukrajini – kako kamikaza-dronovima (Hmeljnicki), tako i raketama (Krivi Rih i Zaporižje) – gdje ne bi čudilo da su na meti opet bile pojedine ukrajinske zračne baze blizu tih pojedinih većih gradova. Otrov u hrani
Prije bilo čega ostaloga, napomenimo i da je u utorak 28. studenog na svjetlo dana izašla i činjenica manje ili više uspješnog napada na sam vrh ukrajinske Glavne uprave za obavještajne poslove Ministarstva obrane Ukrajine. Naime, u javnost su tada dospjele vijesti o trovanju teškim metalima Marianne Budanove, supruge čelnika ove službe Kirila Budanova – koja je završila hospitalizirana nakon dugotrajnog pogoršanja zdravlja, a sada dovršava liječenje. Naime, bračni par Budanov od početka ruske agresije na Ukrajinu živi zajedno na radnom mjestu Kirila Budanova (kojeg su Rusi navodno već desetak puta pokušali lišiti života) – da bi se baš ondje i ustanovilo trovanje tvarima koje se "ni na koji način ne koriste u svakodnevnom životu ili u vojnim poslovima". Gospođa Budanov je uspješno obavila prvu fazu liječenja od pretpostavljenog oralnog trovanja – čije je simptome pokazala vrlo brzo radi svoje sitne tjelesne građe – za razliku od niza drugih zaposlenika na istoj lokaciji, čije je trovanje ustanovljeno tek naknadnim ciljanim testiranjima. Dakle, bit će da se nešto loše događalo u procesu pripreme hrane za vrh ukrajinske vojne obavještajne službe, koja je zadnjih mjeseci na glasu kao izvorište niza posebno bolnih napada na agresorske snage Ruske Federacije u Ukrajini, baš kao i u samoj Rusiji. OGLAS
Ne čudi to ni kad se ima na umu i brojne sudske postupke koje su države širom Europe zadnjih godina i mjeseci vodile protiv ruskih profesionalnih ubojica i špijuna. No, dok nema mnogo slučajeva kakav su bila trovanja bojnim otrovom novičok u Velikoj Britaniji 2018. godine, Poljska je krajem prošlog tjedna krenula procesuirati skupinu od 16 stranih državljana za koje se smatra da su predstavljali rusku špijunsku grupu. Cilj njihovog djelovanja početkom ove godine bila su mjesta uz poljsku granicu s Ukrajinom, gdje su oni snimali lokalnu kritičnu infrastrukturu, te postavljali Internet-kamere na mjestima s dobrim pogledom na transportne pravce za međunarodnu vojnu pomoć Ukrajini. Ukrajina i ratni problemi
Nije sporno da Ukrajina nakon okončanja svoje ljetne ofenzive itekako razmišlja o popuni Oružanih snaga ljudstvom za daljnju obranu. Međutim, dok su pojedini incidenti gotovo pa prisilne mobilizacije ipak završili predmetom istraga – jednako kao i sumnjive aktivnosti mnogih mobilizacijskih komisija oko oslobađanja pojedinaca službe na bojištu – sve to će tek sredinom prosinca biti predmetom zakonodavnog postupka u Vrhovnoj Radi, koja se sprema na donošenje ujedinjenog "Zakona o mobilizaciji". Ovo je posebno bitno u svjetlu očekivanog dužeg trajanja rata, izvanrednog stanja u državi, kao i opće mobilizacije (koju se periodično produljuje u parlamentu, zajedno s izvanrednim stanjem). Iako je Ukrajina čitavo vrijeme uspijevala barem donekle rotirati svoje borbeno ljudstvo na frontama, ipak se uređivanjem opće materije nacionalne mobilizacije planira posebno urediti i sustav demobiliziranja boraca nakon nekog vremena na bojištu – sve to u sklopu "sveobuhvatnog plana i matrice mobilizacije", koja će u raspravu vjerojatno krenuti vrlo skoro.
Radi dužeg trajanja rata ne čudi ni početak sustavnog rješavanja problematike izgradnje vojnih fortifikacija – koje se do sada ipak više gradilo na mah, po potrebi, i bez općeg plana. Pod okriljem ministra obrane Umerova je baš za to formirana zasebna radna skupina, koja treba koordinirati vojne i civilne, središnje i lokalne vlasti – ne bi li se organizirala sustavna izgradnja utvrda na tzv. "drugim i trećim linijama obrane" (dok na "prvim linijama" utvrde gradi sama vojska). Cilj je pri tome organizirati sudjelovanje i privatnih organizacija koje bi se uključivale temeljem ugovora. Slični se napori izvode i po pitanju intenziviranja vojne proizvodnje u samoj Ukrajini, o čemu će za koji dan biti riječi i u Sjedinjenim Državama, na specijalnom skupu američke i ukrajinske vojne industrije. Do tada ostaje tek činjenica kako Ukrajina u 2024. godini namjerava za kupnju raketnog oružja i streljiva utrošiti oko 5 milijardi USD, dok se za raznu drugu vojnu opremu izdvaja još oko 2.2 milijarde USD domaćih sredstava. ‘Tri pobjede‘
Do tada, barem prema riječima Volodimira Zelenskog, Ukrajini trebaju "tri pobjede": (1) potpora američkog Kongresa, (2) dijalog o budućem članstvu Ukrajine u Europskoj uniji, te (3) potpora novom paketu EU sankcija za Rusku Federaciju. Što se financijske i vojne pomoć iz SAD tiče, ta je tematika trenutno zaglavljena u močvari američke unutarnje politike – gdje sada izgleda da republikanci u Kongresu masivnu pomoć Ukrajini sadržajno vežu uz popuštanje Bijele kuće po pitanju dubljih postrožavanja politike azila i odnosa prema migrantima na južnoj granici SAD. Pri tome, dok se Senat sprema o zahtjevu Bijele kuće (oko 61 milijarda USD za Ukrajinu) raspravljati i glasovati početkom prosinca – Zastupnički dom i tamošnji republikanci predviđaju kako ta tema na njihov dnevni red teško može doći prije kraja ove godine (a i onda vjerojatno treba posebno provoditi usuglašavanje njihovog dokumenta s onim pristiglim iz procedure u Senatu).
Do postizanja ikakvih uvjeta koji bi Ukrajini faktično omogućili približavanje članstvu u Europskoj uniji ili NATO savezu treba još mnogo, pa i međunarodnih sastanaka kakav je prvo ministarsko okupljanje Vijeća Ukrajina-NATO u formatu ministara vanjskih poslova, zakazano od 27. do 29. studenog ove godine. Očekuje se da će do kraja tog skupa biti usuglašen određeni popis "reformskih zadataka" koje Ukrajina mora ispuniti za buduće pristupanje Savezu – popis preporuka o prioritetnim reformama kako njihovih Oružanih snaga, tako i širih sigurnosnih područja. Naravno, riječ je o mjerama koje će biti kompatibilne i zahtjevima za EU članstvo Ukrajine – gdje se do diskusija o početku pregovora zakazanih za sredinu prosinca ove godine očekuje da Ukrajina barem još ojača prava tamošnjih nacionalnih manjina, te bitno ojača svoje antikorupcijske institucije. Do tada ostaje otvoreno još i pitanje usvajanja 12. paketa EU sankcija prema Ruskoj Federaciji – mjera koje se s više ili manje detalja najavljuje već mjesecima, no bez mnogo uspjeha oko njihovog usvajanja. Naravno, dok se opet čulo kako Europska komisija ima namjeru svoj novi prijedlog po ovom pitanju predstaviti kasno navečer u utorak 28. studenog – opet je već unaprijed postalo jasno kako barem Mađarska (a vjerojatno i niz drugih članica sklonih Vladimiru Putinu) tu ima brojne primjedbe. Među ostalim, iz Budimpešte su ponovo najavili stavljanje veta na sve mjere koje "ugrožavaju energetsku sigurnost europskih zemalja", baš jednako kako se sabotira i niz drugih poteza i mjera inspiriranih izazovima tekućeg rata u Ukrajini. Dakle, mnogo je još posla ostalo do postizanja "tri pobjede" kojima se nadaju predsjednik Zelenski i službeni Kijev.
|
|
|
Post by kulinban on Dec 1, 2023 8:04:39 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Dec 4, 2023 7:40:23 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Dec 4, 2023 12:12:23 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Dec 11, 2023 7:30:38 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Dec 13, 2023 7:31:08 GMT
VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA
Rusi su u velikom naletu, a Zelenskom se u Americi pojavio novi problem sa starim neprijateljima
Utorak, 12. prosinca, ujedno je 657. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Iako se nakon hladnijeg kraja prošlog tjedna zadnjih dana bilježi određeno zatopljenje - svi su ovi dani bili obilježeni učestalim padalinama, koje tek prelaze iz snijega u kišu. Time je i nadalje ozbiljno ograničena prohodnost na ukrajinskim bojištima, što se neće bitno promijeniti ni krajem ovoga tjedna kad ponovno intenzivnije zahladi (pa se nanovo smrzne sve što se sada otopilo). Takvo je vrijeme ujedno bitno otežalo i korištenje zrakoplovstva nad bojištem, kao i uporabu bespilotnih letjelica (za koje se u više navrata čulo da se smrzavaju i padaju uskoro po polijetanju). Takvo je vrijeme utjecalo i na energetsku situaciju u Ukrajini, koja za hladnijeg vremena bilježi blage manjkove struje (oko 1,4 posto dnevne potrošnje) – koje se nadomješta uvozom iz Rumunjske i Poljske (ukupno 5.193 MWh u subotu 9. prosinca), ali bez redukcija i većih gašenja mreže. Današnje zatopljenje smanjilo je potrošnju te uklonilo manjkove, a opskrbi je pomoglo i vraćanje u pogon tri bloka u pojedinim termoelektranama, koje se moralo privremeno popravljati.
Usprkos takvom vremenu, borbe su zadnjih dana bile itekako žestoko nastavljene, usprkos ruskom pritisku uzduž gotovo kompletne bojišnice. Pri tome, prema istraživanjima javnog mnijenja, većina stanovnika Ukrajine (87 posto) i dalje smatra kako bi se moglo pobijediti ako se pomoć Zapada nastavi, posebno na istoku i jugu države. Dapače, većina ispitanika (58 posto) smatra da treba nastaviti borbu i ako se pomoć Zapada smanji ili ugasi – dok bi 32 posto pristalo na prekid neprijateljstava pod uvjetom ozbiljnih sigurnosnih jamstava Zapada, odgađajući time oslobođenje okupiranih područja. No prema podacima do kraja listopada ove godine, oko 4,24 milijuna stanovnika Ukrajine dobilo je azil u Europskoj uniji – najviše u Njemačkoj (1,2 milijuna osoba), Poljskoj (oko 960 tisuća osoba), te Češkoj (oko 365 tisuća osoba). Gotovo je to 9,5 Ukrajinaca na 1.000 stanovnika EU – 46,4 posto žena, oko 33 posto djece i 20,2 posto muškaraca. Naravno, u slučaju bitnijeg pogoršanja stanja na bojištima ili šireg poraza, taj bi se broj značajno povećao u kratkome vremenu. Do tada, treba napomenuti kako na žestinu borbi navodno počinje utjecati činjenica izborne kampanje u Rusiji, koja žestoko nastoji istaknuti bilo kakve ratne uspjehe. Za to se u prioritetnim borbenim zonama bilježi i ruska nadmoć u broju bespilotnih letjelica (5-7 na jednu ukrajinsku), što navodno branitelji nadomještaju boljim izviđanjem te pripremom i koordinacijom svojih napada.
Situacija na terenu
Kao što smo napominjali već u nekoliko navrata, u vrijeme tzv. „rasputice“ loša prohodnost terena borbe koncentrira prema zonama s boljom prometnom infrastrukturom – pa zato ni ne čudi da se glavnina događanja koncentrirala oko Avdiivke i Bahmuta. Kod Avdiivke, ukrajinskog uporišta na sjeverozapadnome rubu okupiranog Donjecka, nastavljen je „danonoćni“ intenzivni pritisak agresora, s navodima o većoj ofenzivi započetoj u nedjelju 10. prosinca. Ipak, ukrajinska pojačanja ponešto su stabilizirala tamošnje stanje (na sjeveru su Rusi malo potisnuti u selu Stepove), na jugu se oslobodilo manji potez oko okupiranog Opitne, a nastavljene su i borbe na jugoistoku – po zapadnim rubovima male industrijske zone „Promka“, čiju su glavninu Rusi nedavno osvojili. Ondje se još uspješno brani i koksaru, sjeverozapadno od Avdiivke, na ulazu u mjesto, kao i urbane prostore na sjeveru i sjeveroistoku mjesta, gdje se (barem prema ruskim navodima) agresori postupno primiču gradskim naseljima. Pri tome, gradić u kojem je ostalo još samo 1.253 civila dnevno je izložen 6 do 8 zrakoplovnih napada teškim oružjima, te 30 do 40 masovnih granatiranja – dok se proteklih dana u toj široj zoni bilježilo i gotovo 50 ruskih kopnenih napada dnevno. Time se u području Avdiivke dnevno bilježilo i do 40 posto ukupnih ruskih napadnih aktivnosti na čitavom bojištu – no sve to još nije dovelo i do bitnijih pomaka bojišnice, proboja obrambenih linija ili potrebe za hitnim povlačenjima branitelja. Tek ponešto manje intenzivno bilo je borbeno stanje oko okupiranog Bahmuta. Ondje se zadnjih dana bilježi nastavak ruskih napadnih djelovanja na sjeverozapadu okupiranog grada - iz smjera Berhivskog rezervoara do prvih kuća na sjeveroistoku ukrajinskog uporišta Bogdanivka, te sa sjevera do trase ceste Bahmut-Časiv Jar (O-0506) na oko 2 km od Bahmuta, kod velikog zavoja. Ondje su izgleda vođene borbe za pojedine ukrajinske poljske fortifikacije sjeverno i sjeveroistočno od ceste, te su agresori gotovo pa uspjeli dostići maksimalne dosege privatnog poduzeća „Wagner“ s početka ove godine. Slična je situacija i jugozapadno od Bahmuta, gdje se izgleda nastavlja ruski napad iz grada i nedavno osvojenog prigradskog sela Hromove prema oko 2 km udaljenom prigradskom selu Ivanivske (na cesti T-0504, Bahmut-Kostjantinivka). Iako se ondje bilježe tek manji i postupni pomaci bojišnice, neki veći ruski proboj tu bi mogao biti iznimno neugodan za ukrajinske snage oko 6 km dalje na jugoistok – oko oslobođenog sela Klišćivka (koje Rusi intenzivno nastoje nanovo osvojiti), baš kao i kod sela Andriivka, oko 9 km jugoistočno od Ivanivske. Slična je situacija i zapadno te jugozapadno od Donjecka, na potezu ukrajinskih uporišta Pervomajske-Nevelske-Krasnogorivka-Marinka-Pobeda-Novomihailivka. Rusi navodno intenzivno napadaju uzduž svih tridesetak kilometara dužine ovog poteza, no zadnje vrijeme se koncentriraju na sjeverni dio tog poteza (u nastavku na južni krak napredovanja oko Avdiivke), te na krajnji jug tog poteza, oko Novomihailivke. Ondje su agresori navodno stigli pred prve kuće ovog ukrajinskog uporišta, čije bi osvajanje dovelo u pitanje dio pristupa na ukrajinske položaje dalje jugozapadno (posebno Vugledar, oko kojeg su zadnjih mjeseci vođene iznimno teške borbe u niz navrata).
Sličnu opasnost od zauzimanja ukrajinskog uporišta, koje bi onda otvorilo prostor daljnjim napredovanjima, spominjalo se posljednjih dana i na sjeveru Donbasa – gdje su Rusi obnovili napade na braniteljske linije zapadno od okupiranih gradova Svatove i Kremina. Usprkos iznimno lošem vremenu ondje se bilježilo obnovu napada na selo Makiivka, još jedno od ukrajinskih uporišta na rijeci Žerebec – gdje bi ruski mostobrani preko te rijeke otvorili prostor u zaleđe ukrajinske obrambene linije. Iako tu izgleda nije došlo do većih promjena bojišnice, ozbiljni rizici su navodno potaknuli Kijev na dopremu rezervi iz pozadine i jačanje lokalne obrane. Slično se stanje bilježilo i na krajnjem jugu bojišta, u oblasti Zaporižje – gdje su Rusi navodno imali manjih napredaka na području glavnog pravca ukrajinske ljetne ofenzive, južno od grada Orihiva. Ondje se borbe i dalje vode oko oslobođenog sela Robotine, koje agresori ugrožavaju sa zapada i juga, te zapadno od ruskog uporišta Verbove, gdje su navodno Rusi ponešto odbacili ukrajinske snage od rubova ovog okupiranog naselja. Ipak, ponešto bolje vijesti pruža bojište iz donji tok rijeke Dnjepar – gdje i usprkos velikih napora agresora i dalje opstaju ukrajinski mostobrani na okupiranoj istočnoj obali Dnjepra, nastavljajući raditi velike probleme boku ruskih snaga u okupiranoj Hersonskoj i Zaporiškoj oblasti.
Zračni napadi
Kako je već uobičajeno, gotovo svakoga dana se u rano jutro nad Ukrajinom bilježe valovi ruskih kamikaza-dronova, uz tek poneku krstareću raketu (osim 8. prosinca, kad je bio bilježen i prvi veći raketni napad u zadnjih nekoliko mjeseci, što su mnogi protumačili uvodom u novu rusku kampanju raketnih napada na ukrajinsku infrastrukturu). U subotu 9. prosinca popodne tako se raketom Kh-59 gađalo ciljeve oko Krivog Riha, no raketa je bila uspješno oborena, baš kao i jedan kamikaza-dron Shaheed-136/131. Tijekom večeri opet je bilo riječi o nizu kamikaza-dronova, s kojima su se suočavali ukrajinski mobilni timovi protuzračne obrane, kakve se zadnje vrijeme sve učestalije ustrojava. Tijekom nedjelje 10. prosinca zabilježeno je lansiranje dvije rakete sustava S-300 koje su izgleda gađale ciljeve oko sela Veliki Burluk u Harkivskoj oblasti. Rano jutro u ponedjeljak 11. prosinca lansirano je 18 ruskih kamikaza-dronova s Krima (koji su navodno svi bili srušeni u dolasku nad jugom Ukrajine), ali je zabilježen i novi raketni napad na sam grad Kijev. Ondje se govorilo o 8 ruskih balističkih projektila iz Brijanska koje je sve srušila ukrajinska protuzračna obrana – dok su oštećenja od padajućih krhotina navodno izazvala štete u četvrtima Darnicki i Golosivski, na jugu i istoku grada. Istog su dana nad Ukrajinom oborene još i dvije krstareće rakete Kh-59, jedna nad Zaporižjem, a druga kod Krivog Riha u Dnjepropetrovskoj oblasti. Utorak 12. prosinca započeo je valom od 15 ruskih kamikaza-dronova lansiranih s Krima, iz tamošnjeg okruga Balaklava (od čega ih je 9 bilo srušeno). Ciljevi napad su bili oko Odese i u unutrašnjosti zemlje, a sve to nije omelo ukrajinskog ministra obrane Rustema Umerova te načelnika Glavnog stožera Valerija Zulužnog da obiđu položaje branitelja na istoku Ukrajine, i ondje od generala Oleksandra Sirskog prime izvještaj o borbenoj situaciji.
Pomoć saveznika
Iako se zadnjih dana većina pažnje inozemnih promatrača koncentrirala na politički zastoj u Sjedinjenim Državama, koji usporava izdvajanje velike vojne i financijske pomoći za Ukrajinu – ipak se pažljivijim promatranjem vidi i niz donacija koje se nastavljaju usprkos problemima u SAD i EU. Tako je humanitarna pomoć stigla iz Finske (3 milijuna eura), Švicarske (100 milijuna franaka za razminiranje), Njemačke (24 milijuna eura), SAD (25 milijuna USD za energetiku, te 20.000 tona građevinskog materijala za jačanje obrane energetskih objekata), Slovenije (1,5 milijuna eura za humanitarno razminiranje), Velike Britanije (37 milijuna funti tzv. „zimskog humanitarnog paketa“), Švedske (oko 120 milijuna eura kroz više odvojenih mehanizama), te danas i Azerbajdžana (20 kamiona kablova i transformatora).
Što se tiče obuke ukrajinskog ljudstva, EU je krajem studenog odvojila dodatnih 194 milijuna eura za obuku u programu EUMAM Ukraine, koji je do sredine listopada pružio obuku za preko 34.000 Ukrajinaca – uz kojeg se održavaju i još 4 glavna međunarodna programa u tu svrhu prema inicijativi NATO članice (uz EUMAM Ukraine, još i JMTG-U u organizaciji SAD i Kanade, Orbital, Unifier i Interflex). Uz to, u tijeku je i proizvodnja topničkih granata za potrebe Ukrajine – opet zajednički za čitavu EU (program kasni, ali se ipak postupno primiče bliže obećanim količinama), ali i u odvojenim proizvodnim programima pojedinih država. Posebno tu treba napomenuti Finsku (navodni „božićni poklon za Ukrajinu“), Njemačku (oko 200.000 granata u 2024. godini), te SAD (koji svoju predratnu proizvodnju od 15.000 granata kalibra 155mm mjesečno u iduće dvije godine planiraju povećati ukupno 5 puta, uz procijenjenih 1,5 milijardu USD troškova).
Do tada tješe i vijesti iz Slovačke da će tamošnje vlasti nastaviti proizvodnju topničkih sustava Zuzana za Ukrajinu (zajednički plaćene od Danske, Norveške i Njemačke), kao što će kupiti i donirati još i dva sustava Bozen za razminiranje (oko 750 tisuća eura) – koji će biti spremni za rad u prvoj polovici iduće godine. Do tada bi u Ukrajini trebalo osvanuti 23 glisera te 20 amfibijskih vozila Viking, uz još dva broda, lovca na mine, koje donira Velika Britanija. Riječ je o programu započetom prije ruske agresije na Ukrajinu, za kojeg se ljudstvo obučavalo u Škotskoj – dok su time negdašnji HMS Grimsby i HMS Shoreham postali ukrajinski brodovi M310 „Černihiv“ i M311 „Čerkasi“.
Međunarodni problem
Zadnjih su se dana ukrajinski međunarodni problemi skupili u dva čvora – odvojena i različita, ali ipak i slična te povezana. Naime, kao prvo, Europska unija već neko vrijeme najavljuje kako se čitavim sklopom pitanja o Ukrajini namjerava pozabaviti krajem ovoga tjedna, tijekom summita Europskog vijeća zakazanog za četvrtak 14. i petak 15. prosinca. Ipak, usprkos višekratnim najavama, Unija do danas nije uspjela usuglasiti svoj 12. paket sankcija prema Ruskoj Federaciji. Pri tome se čulo kako je Mađarska prijetila vetom ako se njenom poduzeću MOL ne dopusti prodaja u Slovačkoj i Češkoj derivata dobivenih iz ruske nafte, a sporazum nije postignut ni oko zabrane daljnje prodaje tankera Ruskoj Federaciji, kojima ova u sklopu svoje „sive flote“ onda sama dostavlja naftu međunarodnim kupcima – baš kako se (usprkos najavama) nije čulo ništa ni o EU najavama o potencijalnom korištenju zamrznute ruske imovine u korist Ukrajine.
Jednaki zastoj unutar EU izgleda vlada i po pitanju otvaranja pregovora s Ukrajinom, o njenom članstvu u Europskoj uniji – gdje Mađarska navodno traži potpisivanje Sporazuma o strateškom partnerstvu s Ukrajinom umjesto otvaranja pregovora o članstvu. Pri tome, definiranje sigurnosnih jamstava EU za Ukrajinu je ionako već u tijeku (s ukupno 9 prioriteta: (1) vojna pomoć, (2) vojna obuka, (3) vojno-industrijska suradnja, (4) kibernetičke i hibridne prijetnje, (5) razminiranje, (6), reforme za EU članstvo, (7) kontrola naoružanja, (8) nuklearna sigurnost, te (9) razmjena obavještajnih podataka) – a u hodu se rješavaju i uvjeti koje je čitava EU stavila pred Ukrajinu kao uvjete za otvaranje pregovora. Tako se zadnjih dana u Kijevu hitno obavilo tri od ukupno 4 uvjeta zadana do ožujka 2024. godine – naime, 8. prosinca su u Kijevu doneseni zakoni o antikorupcijskom tužitelju (NAK, kojem se dalo i pravo pregleda imovine građana), o Državnom uredu za borbu protiv korupcije (NABU, ojačan i povećan za 300 ljudi), te nacionalnim manjinama (obrazovanje i uporaba jezika manjina). No kao primjer stanja može se tu pogledati Zakon o nacionalnim manjinama, koji je za Rumunjsku bio zadovoljavajući (priznanje rumunjskog jezika namjesto moldovskog), ali ujedno nije ispunio mađarske zahtjeve (koji su već godinama izvor međudržavnih problema). Uz to, nema dogovora ni po pitanju oko 50 milijardi eura financiranja za Ukrajinu tijekom 4 godine, za koje se također traži konsenzus, a Mađarska je već duže glasno protiv – žale se na nedostatak detaljnih analiza izvora i učinaka takvih izdvajanja. Mađarski prijedlog je tu bio da EU novce za Ukrajinu odvoji iz zasebnog fonda, izvan EU proračuna, kojeg bi punile samo one zemlje članice koje to žele. Sve te mađarske prigovore pokušalo se intenzivno rješavati zadnjih dana – prvo sastankom francuskog predsjednika Emmanuela Macrona s Orbanom u Parizu 7. prosinca. Na tom je susretu izgleda bio praktično ugovoren i susret Volodimir Zelenskog i Orbana, do kojeg je 10. prosinca došlo u Argentini – na inauguraciji tamošnjeg novog predsjednika Javiera Mileya u Buenos Airesu. O svemu tome je Zelenski iz Argentine raspravljao s Macronom i Ursulom von der Leyen – prije nego je nastavio svoju turneju prema Sjedinjenim Američkim Državama. Ipak, napomenimo da su zadnjih dana bilateralne sastanke imali i ministri vanjsih poslova Ukrajine i Mađarske, Kuleba i Szijjártó, baš kao i ministri obrane Ukrajine i Mađarske, Umerov i Szalay-Bobrovniczky. Doduše, veliko je pitanje koliko su svi ti napori bili uspješni, budući da na sastanku EU veleposlanika 10. prosinca, kao i na skupu EU ministara vanjskih poslova 11. Prosinca, nije bilo konstruktivnih ikakvih pomaka. Dok još ostaje otvoren prostor za ozbiljne pregovore krajem ovoga tjedna, već se u pojedinim medijima moglo čuti i kako na stolu stoji i potencijalno odgađanje EU-pregovora za Ukrajinu do ožujka, kao i opcija zaobilaženja veta Mađarske glasovanjem po načelu kvalificirane većine umjesto konsenzusom članica.
Sjedinjene Američke Države
EU problemi Ukrajine i Zelenskog jednako su velik problem kao i pitanje republikanskih glasova za program pomoći Ukrajini koji je predsjednik Biden otposlao u Kongres početkom ovog mjeseca. Tamošnji pregovori izgledaju zaglavljeni kako u Senatu, tako i u Zastupničkom domu – koji se krajem tjedna spremaju na parlamentarni raspust tijekom Božića i Nove godine. Do tada se užurbano krenulo pregovarati, u čemu je trebao pomoći i današnji posjet Volodimira Zelenskog Washingtonu. Nakon pristizanja u SAD jučer, Zelenski je posjet započeo susretima s američkim ministrom obrane Lloydom Austinom i predsjedavateljem Združenog stožera generalom Charlesom Brownom. Iduće jutro je započelo sastankom sa senatorima u Kongresu, gdje Zelenski izgleda nije uspio pomiriti tamošnja unutarnja razmimoilaženja (prvenstveno oko vezanog pitanja novaca i odredbi za kontrolu migracija na južnim granicama SAD). Jedino što je izgleda obavljeno nakon samog sastanaka s Bidenom, u popodnevnim satima po lokalnom vremenu – bila je najava novog paketa vojne pomoći SAD vrijednog oko 200 milijuna USD u robi iz zaliha američkih tijela državne vlasti (uglavnom Pentagona). Pritom, zanimljivo je napomenuti da, dok je Zelenski u Washingtonu imao svoj program susreta i razgovora – u javnosti se moglo čuti i o određenoj kampanji Mađarske među tamošnjim republikancima i njima bliskim think-tankovima, gdje se taj dio političke scene pokušalo motivirati na daljnju suzdržanost prema Ukrajini. Naravno, nije do kraja jasno je li to rađeno u okviru predstojećih pregovora Budimpešte s vrhom EU, ili jednostavno u korist Rusije te svih kojima ne odgovara ukrajinsko odolijevanje pred naletom ruske agresije. Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize
|
|
|
Post by kulinban on Dec 18, 2023 7:40:06 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Dec 19, 2023 7:19:16 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Dec 20, 2023 6:36:49 GMT
VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA Rusi u napadu, prodiru kod spaljene Marinke, uspjele tri velike međunarodne ucjene!Kod Avdiivke i dalje traje ruska ofenziva, ali uz teške gubitke, posebno je nastradala kolona padobranaca
Utorak 19. prosinca ujedno je i 664. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, državi koja se božićnom dobu približava s temperaturama iznad smrzavanja po danu i noći, te redovitim padalinama na istoku, jugoistoku i jugu države. Time je teren uz bojišnicu itekako razmočen i tzv. „rasputica“ je u punome jeku, iako to zapravo i nije bitno usporilo tamošnji ritam kopnenih sukobljavanja. Ipak, barem se može reći kako potrošnja struje nije na rekordnim razinama, te ukrajinski elektro-sustav načelno uspijeva podmiriti potrebe potrošača bez redukcija – osim što ponekad naleti iznimno lošeg vremena te borbene štete na infrastrukturi dovedu do privremenih kvarova koje se aktivno otklanja.
Stanje na terenu
Kao i proteklih tjedana, može se reći da svakodnevno traju žestoki topnički napadi po liniji fronte i njenom zaleđu, dok Ruska Federacija nastavlja intenzivno koristiti i svoje Ratno zrakoplovstvo. Za to vrijeme su kopnene borbe koncentrirane na pojedine zone bojišta – prvo i osnovno oko okupiranih gradova Donjeck i Bahmut, ali i nedaleko Kupjanska na sjeveru Donbasa. Kod Donjecka se nastavlja ruski pokušaj opkoljavanja ukrajinskog uporišta Avdiivka – no za razliku od stanja tijekom proteklih tjedana, zadnjih nekoliko dana kao da se više djelovalo topništvom, a naglasak kopnenih napada postupno pomaknuo sa sjeverozapadnih prilaza gradu na južni potez. Naravno, ruski agresori i dalje svakodnevno nastoje napredovati na sjeveru, uz prugu od Avdiivke pa pokraj sela Stepove i Novobahmutivka do sela Očeretine i Novokalinove.
Jednako se tako pokušava osvojiti Stepove i ući u prostor koksare na tom sjeverozapadnom ulazu u Avdiivku – no sve to nije donijelo velikog uspjeha, a koštalo je opet novih masa ljudi i opreme (kolone padobranaca i njihovih oklopnih vozila). Mali su pomaci bilježeni na jugoistoku Avdiivke, gdje su agresori zadnjih dana nastojali napredovati iz nedavno osvojene male industrijske zone „Promka“ na prilazima Avdiivke pa kroz šumoviti teren do prvih predgrađa – jednako kao i na prostoru sjeverno od okupiranih sela Opitne i Vodjane (gdje se i nadalje radikalno razlikuju prikazi stanja ukrajinske i ruske strane). Iako se ukrajinski položaji zapadno od Donjecka, na potezu Pervomajske-Nevelske-Krasnogorivka, još izgleda dobro drže, problemi su očigledni jugozapadno od Donjecka. Naime, prilično je jasno da su ukrajinski položaji oko srušenog mjesta Marinka prilično oslabljeni, dok su pojedini izvori navodili i rusko zauzimanje čitavog tog negdašnjeg naselja, sada tek polja ruševina. To se navodno zadnjih dana pokušavalo sanirati učestalim protunapadima branitelja iz smjera grada Kurahovo na zapadu (kojeg se također žestoko granatiralo ovih dana). Još je neugodnije stanje južno od Marinke – gdje se drži selo Pobeda (oko 4 km jugozapadno), a tek rubno i selo Novomihailivka (oko 10 km južno od Marinke). Kako izgleda, tijekom zadnjih tjedan dana agresori su uspjeli doći nadomak Novomihailivki prvo s istoka, a onda i s jugoistoka, da bi se danas čulo i o zauzimanju nekoliko poljoprivrednih kompleksa na južnom rubu sela, a možda i o početku borbi u prvim ulicama na njegovoj istočnoj i južnoj strani. Riječ je o prostoru dugom oko 4 km (istok-zapad) i širokom oko kilometar (sjever-jug) – koji već duže agresorima priječi prolaz na zapad, te ulazak u bok ukrajinskim položajima oko grada-tvrđave Vugledara. Ustrajne borbe
Ponešto je manje aktivna borbena situacija oko okupiranog grada Bahmuta, gdje se bilježe ustrajne borbe zapadno i jugozapadno od tog urbanog prostora. Pri tome izgleda da je naglasak ruskog napredovanja na prostoru (1) jugozapadno i južno od magistale M03 (Bahmut-Slovjansk) prema ukrajinskom uporištu Bogdanivka, zatim (2) na zapad iz Bahmuta preko Hromove cestom O-0506 za Časiv Jar (borbe trenutno na velikom zavoju, oko kilometar iz Hromove), te (3) na jugozapadu Bahmuta, na cesti T-0504, gdje su se agresori izgleda primakli do krajnjeg ruba urbanog prostora (naselja dača južno od ceste), te im ostaje oko kilometar brisanog prostora do ukrajinskog sela Ivanivske.
Bitno manji pomaci (postignuti svakodnevnim napadnim operacijama) bilježili su se i na sjeveru Donbasa – oko 6 km sjeveroistočno od Kupjanska, gdje su Rusi već tjednima nastojali prići ukrajinskom uporištu Sinkivka i obližnjem selu Petropavlivka. Ipak, izgleda da su ukrajinski protunapadi ondje zadnjih dana opet stabilizirali stanje, tako da pomaka gotovo i nema – baš kao ni pedesetak km jugoistočno od Kupjanska, u zoni zapadno od okupiranog grada Svatove. Ondje se opet bilježilo ruske napade prema ukrajinskim uporištima Stelmahivka i Makiivka, no bez uspjeha – baš kao što su prošla i borbena djelovanja agresora daljnjih 15 km južno, na potezu Terne-Jampolivka. Doduše, nisu na tom prostoru zapadno od okupiranog grada Kremina bolje prošle ni borbe u Serebrjanskim šumama, učestalo bilježene zadnjih dana – gdje je teško ocijeniti točnije položaje zaraćenih strana na teškom terenu sjeverno od rijeke Siverski Donjec. Načelno je slično stanje – intenzivne borbe, navodi o velikim gubicima ljudstva i tehnike – i na krajnjem jugu ukrajinskog bojišta, u oblasti Zaporižje. Ondje se nastavljaju sukobljavanja (1) južno od Orihiva, na glavnom pravcu ukrajinske ljetne ofenzive (oko Robotine te istočno na prilazima okupiranom Verbove), baš kao i (2) na donjem toku Dnjepra – oko ukrajinskog mostobrana na okupiranoj istočnoj obali Dnjepra kod sela Krinki. Iako se ondje bilježilo ustrajne ruske napade svim sredstvima (opet deseci vođenih zrakoplovnih bombi i protubrodske rakete Kh-31P), izgleda da tamošnja ukrajinska obrana uspijeva ostati fleksibilna i zadržati glavninu sela – dok se na prilazima čitavoj toj zoni nadalje gomilaju ruske žrtve ukrajinskog zrakoplovstva, topništva i bespilotnih sredstava (koja izgleda imaju lokalnu premoć, i dobar pregled nad stanjem). Zračni napadi
Kao prvo, vijesti od petka 15. prosinca treba nadopuniti izvješćima o jutarnjem ukrajinskom raketnom napadu na rusku pozadinu oko okupiranog Melitopolja u okupiranom dijelu Zaporižja. Ondje su navodno barem dvije rakete tipa Storm Shadow pogodile rusku bazu i instalacije protuzračne obrane (tzv. „betonjara“ i prostor „Port City“) – i to po drugi put, nakon sličnog napada od 7. rujna. Dok je ukrajinska strana spominjala štetu i brojne žrtve, s ruske strane tome nije bilo potvrde. Napomenimo da su samo nekoliko sati kasnije, oko 8 ujutro, ukrajinski partizani na prilazu tom istom gradu u zrak digli i vlak s gorivom i streljivom koji je dolazio s Krima – poluotoka kojeg su krajem prošlog tjedna gađale i brojne ukrajinske bespilotne letjelice (Čornomorske, Saki i sam Sevastopolj).
Dan kasnije, u subotu 16. prosinca, jutro je započelo šestim ruskim zračnim napadom na Kijev od početka ovog mjeseca. U nastojanju da kombiniraju sredstva za izvođenje napada, ovoga se puta koristilo kamikaza-dronove. Njih ukupno 31 su u više valova bili lansirani s jugoistoka (Primorsko-Ahtarsk) i sjevera (mjesto Sešća u Brijanskoj oblasti te Kursk), a uz Kijev ciljali su još i niz gradova širom sjeverne, središnje i južne Ukrajine (ukupno 12 ukrajinskih oblasti). Ipak, do svog je cilja stigao tek jedan dron, budući je preostalih 30 srušila ukrajinska protuzračna obrana. Zauzvrat je ukrajinska strana izvela napade višestrukim bespilotnim letjelicama na ciljeve u ruskoj oblasti Kursk (okruzi Dmitrijevski i Železnogorsk, oko 70 km od granice s Ukrajinom) i na Krimu.
Novi ruski napad
Nedjelju 17. prosinca obilježio je novi ruski napad s ukupno 20 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 lansiranih s jugozapada (Primorsko-Ahtarsku Rusiji i rt Čauda na Krimu), koji su svi bili srušeni u dolasku – jednako kao i jedna krstareća raketa Kh-59. Pri tome, nejasna je ostala sudbina ruske rakete Iskander-K, za koju se tek čulo kako „nije dostigla cilj“. Ipak, kao mete napada navodila su se ukrajinska mjesta na jugu države te opet vojni aerodrom Starokostjantiniv kod Hmjelnickog. Ukrajinski odgovor obuhvatio je preko 30 bespilotnih letjelica otposlanih prema Rusiji - na Lipetsk (po prvi put napadnut), te Volgograd (gdje je radi napada privremeno bio obustavljen zračni promet) i Rostov. U oblasti Rostov na meti se našla ruska zračna luka Morozovsk, smještena oko 280 km istočno od bojišnice, gdje je metom napada bilo oko 20 stacioniranih ruskih borbenih aviona Su-34 i tamošnji sustavi protuzračne obrane. Dok su ruski izvori poricali ikakvu štetu, iz Ukrajine se čulo kako je ona bila „značajna“. Slične su proturječne informacije dolazile i po pitanju upada kojeg su tijekom 17. prosinca u rusku pograničnu regiju Belgorod opet izveli pripadnici Legije „Sloboda Rusiji“ – kratkotrajnog upada u selo Terebreno, oko 3 km od granične crte, koji je navodno doveo do uništenja voda trupa i kaosa u tamošnjoj ruskoj obrani.
Ponedjeljak 18. prosinca započeo je ruskim lansiranjem 5 kamikaza-dronova iz Primorsko-Ahtarska, koje su sve po putu srušili pripadnici mobilnih timova ukrajinske protuzračne obrane na putu od Mikolajeva prema Hmjelnickom – da bi kasnije, tijekom popodneva, kod Krivog Riha bila srušena i ruska krstareća raketa tipa Kh-59. U utorak 19. prosinca ujutro agresori su iz Primorsko-Ahtarska lansirali još dva kamikaza-drona Shaheed-136/131, koji su opet bili srušeni kod Hmjelnickog – da bi se popodne čulo i o rušenju još jednog krstarećeg projektila Kh-59 iznad ukrajinske oblasti Dnjepropetrovsk. Treba napomenuti kako je takva opća konfiguracija napada – veći ili manji valovi kamikaza-dronova i po jedna krstareća raketa – zadnje vrijeme postala iznimno česta dok agresor isprobava budnost i raspored ukrajinskih protuzračnih efektiva. Međunarodna sfera sukoba
Početkom ovog tjedna tek se sliježu dojmovi prošlotjednih rasprava o velikim financijskim paketima za Ukrajinu iz Sjedinjenih Američkih Država i Europske unije. Dok u SAD i dalje nema sporazuma u Kongresu (pregovori u Senatu još navodno traju, dok se Zastupnički dom raspustio preko Božića) – iz Pentagona se čulo kako novaca za nadoknadu pomoći poslane u Ukrajinu ima još do kraja prosinca, do kada se troši preostalih 1,07 milijardi USD. Naravno, i nakon toga će biti moguće slati pomoć, ali ona neće odmah biti nadomještena svježom robom u američkim vojnim skladištima.
Stanje u Europskoj unije se pokazalo još i zanimljivijim. Naime, prošlog se tjedna dogovorilo o otvaranju pregovora o članstvu s Ukrajinom tako da je Viktor Orban izašao iz dvorane i omogućio preostalim čelnicima da jednoglasno usvoje odluku (bez njegova glasa). Ujedno nije bio postignut dogovor o izdvajanju oko 50 milijardi eura za Ukrajinu iz EU-proračuna od 2024. do 2027. godine – o čemu će se navodno opet raspravljati na sastanku 1. veljače iduće godine i kada će Orban opet biti u poziciji za ucjenjivanje. No, dok takvo ponašanje Mađarske u krugovima EU sve više nailazi na otpor (pa i prijedloge da se tim povodom Mađarskoj uskrati pravo glasa) – nikome ništa slično nije na pamet palo po pitanju Austrije. Naime, za tu se državu saznalo kako je svoje „tehničko blokiranje“ 12. paketa EU sankcija prema Ruskoj Federaciji zapravo do kraja držala tražeći skidanje svoje Raiffeisen banke s ukrajinskoga popisa „ratnih sponzora“ Rusije.
I dok su te sankcije bile gotovo kompletno usuglašene prošlog tjedna (kada je tijekom glasanja predstavnik Austrije hitno morao napustiti prostoriju, tako da svi ostali mogu postići konsenzus) – nove mjere se usvojilo tek u subotu 16. prosinca, kada je Ukrajina pristala privremeno s popisa izbrisati austrijsku banku koja faktično podupire agresora (baš kako se nedavno u sličnoj situaciji s tog popisa maknulo i mađarsku OTP banku). Uz dodatnih 86 organizacija i 61 pojedinca, nove EU sankcije su tako obuhvatile i ograničenja trgovanja te prometa dijamantima iz Rusije (od 1. ožujka do 1. rujna 2024. godine), uvođenje ugovornih zabrana posrednog izvoza u Rusiju niza tehnoloških proizvoda nužnih za rusku vojnu industriju, širenje popisa zabranjenih tehnoloških proizvoda (baterije, termostati, servo-motori za bespilotne letjelice, alatni strojevi), i zabrana uvoza ukapljenog plina (s godinu dana roka za prilagodbu). Ujedno su postrožene i zabrane za sudjelovanje ruskih građana u entitetima koji se bave kripto-valutama, jednako kao i transferi novčanih sredstava iz EU od strane ruskih fizičkih i pravnih osoba, a postrožen je i nadzor primjene sustava nametanja maksimalnih cijena za rusku naftu na svjetskim tržištima (među ostalim i strožim nadzorom nad brodovima koji bi takvu robu mogli prenositi).
Uz spomenutu mađarsku i austrijsku ucjenu na općoj EU-razini, treba spomenuti još i činjenicu kako je posljednjih dana Mađarska uspjela u svom pritisku na Bugarsku – da ova država odustane od svoje posebne takse od 20 leva/MWh na transport ruskoga plina koju je uvela 13. listopada, budući da takva mjera poskupljuje pristup tom energentu za Mađarsku, Srbiju i Sjevernu Makedoniju. Dakle, uspjele su ukupno tri velike međunarodne ucjene vezane uz Rusku Federaciju u samo tjedan dana. Već otprije najavljivani ultimatum postao je javan 16. prosinca, nakon što je Mađarska i izrijekom povezala opstanak takve takse s mađarskim vetom na bugarski ulazak u Schengen-zonu. Nakon toga, vlasti u Sofiji su svoj novi porez „privremeno stavile van snage“ do donošenja EU-regulative koja bi jasno definirala kako se utvrđuje da je neki plin „ruskog podrijetla“ – što će ovih dana biti i provedeno kroz bugarsku zakonodavnu proceduru. Ipak, izgleda da je u Sofiji od 1. siječnja 2024. godine zaživjela zakonska zabrana prerade ruske nafte u tamošnjoj LUKOIL rafineriji, jednako kao i izvoza iz takve nafte proizvedenih goriva – za što je sve Bugarska do 1. listopada 2024. dobila i EU izuzetak od postojećih zabrana Europske unije.
Alternativne metode
Za to vrijeme, posve je jasno kako Ukrajina zapravo može još neko vrijeme preživjeti bez donošenja spomenutih velikih paketa novčane pomoći iz SAD i Europske unije. S jedne strane, Ukrajini uvijek ostaje barem privremeno okretanje „unutarnjem zaduživanju“ za preživljavanje agresije. Kao drugo, EU im je već sada osigurala oko 1,5 milijardi eura za financiranje državnih potreba do početka 2024. godine – dok se jasno reklo kako će onda odlučivanje u Bruxellesu (1) ili biti jednoglasno, ili će se (2) izraditi alternativne metode za postizanje istoga cilja. Jednako se tako i u Sjedinjenim Državama očekuje da će do političkog kompromisa ipak doći, ako ne u idućih nekoliko tjedna, a onda početkom 2024. godine. Do tada ostaje i činjenica kako je ukrajinskom predsjedniku Zelenskom ionako bilo bitno više stalo do otvaranja pregovora Ukrajine za članstvo u EU nego tih 50 milijardi – koje su korisne i važne, ali ipak predstavljaju manji doseg od epohalnog koraka prema EU-članstvu koje su još nedavno tek rijetki stvarno očekivali.
No dok se financiranje pomoći za Ukrajinu već uvelike dogovara – ponešto je manje međunarodne sloge oko korištenja preko 300 milijardi USD zaplijenjenih ruskih sredstava u svrhu pomoći Ukrajini. O ovoj mjeri aktivno se raspravlja u okviru organizacije G7, potaknuto i aktualnim zastojem u izdvajanju pomoći za Ukrajinu u SAD i EU, a navodno baš SAD sada tvrde kako su našle načina da se to provede „u skladu s međunarodnim pravom“. O tome bi više riječi trebalo biti početkom veljače na sastanku G7 koji dolazi baš na godišnjicu ruske agresije na Ukrajinu – dok se EU zalaže tek za korištenje profita od zamrznute ruske imovine, ali ne i samih ruskih sredstava pod sankcijama.
Vojna pomoć saveznika i dalje stiže
Bez obzira na politička pregovaranja i problematično stanje kojeg ruski borbeni pritisak proizvodi na bojištima širom Ukrajine, ipak je niz prijateljskih država i posljednjih dana objavio svoje nove pakete pomoći za vlasti u Kijevu. Kao prvo, još se krajem prošloga tjedna mogao vidjeti plod posjeta predsjednika Zelenskog Argentini – državi koje je izgleda odlučila u Ukrajinu poslati dva transportna helikoptera Mi-171E ruskog podrijetla.
I dok je jasno kako Ukrajini sve više nedostaje topničkog streljiva u kalibrima bivšeg Sovjetskog Saveza (posebno 122 i 152 mm), Europa se općenito sprema suočiti s činjenicom da bi trebala barem donekle nadoknaditi manjkove vojne opreme koji bi nastali potencijalnim ispadanjem SAD iz kruga velikih podržavatelja Ukrajine. Tako je u petak 15. prosinca u Ukrajinu stigao još jedan paket pomoći iz Litve (nekoliko milijuna komada raznog streljiva, dodatno protuoklopno naoružanje, ali i razna potrošna vojna roba), države koja tijekom iduće dvije godine planira Ukrajini dati još oko 200 milijuna eura vojne potpore. U sličnom svjetlu treba gledati i pismo namjere koje su jučer potpisali ministri obrane Danske i Švedske.
Time se za početak definira dansko plaćanje oko 263 milijuna USD ne bi li Švedska za Ukrajinu proizvela dodatna oklopna vozila CV90 – kakvih je već Švedska donirala oko 50 komada početkom ove godine i koja su se na ukrajinskim bojištima jako dobro pokazala. Vjerojatno će svoju dosadašnju pomoć Ukrajini iduće godine jačati i Australija, koja je do sada put Kijeva otposlala oko 910 milijuna dolara robe (od toga 730 milijuna vojne pomoći) – dok je već odlučila kako će dosadašnjih 70 vojnih instruktora za obuku Ukrajinaca u Velikoj Britaniji tijekom idućih 12 mjeseci povećati na njih 90 u sklopu obučne misije koja kod njih nosi kodno ime „Operacija Kudu“.
Što se Velike Britanije tiče, za sada su ostali nejasni stvarni razlozi zbog kojih gradonačelnik Londona Sadiq Khan odbija sudjelovanje tog grada u programu slanja raznih vozila „predviđenih za otpad“ u Ukrajinu – gdje ih se dovodi u rubno uporabno stanje i koristi na prvim crtama, gdje sva vozila navodno stradaju u iznimno kratkome roku, pa nije bitno jesu li u startu bila nova ili tek rubno uporabljiva. Dok su se za takav izvoz do sada zalagali razni donatori Ukrajine u Velikoj Britaniji, a stvar je podržao i gradonačelnik Kijeva Vitalij Kličko – njegov je britanski kolega za sada još čvrsto na stajalištu kako takve donacije ne bi koristile njegovim građanima „s ekonomskog, društvenog i ekološkog stajališta“.
Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize
|
|
|
Post by kulinban on Dec 20, 2023 10:51:40 GMT
|
|