|
Post by kulinban on Apr 10, 2023 6:59:01 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Apr 10, 2023 8:33:47 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Apr 11, 2023 6:55:22 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Apr 11, 2023 6:57:17 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Apr 12, 2023 6:00:18 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Apr 12, 2023 6:24:52 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Apr 12, 2023 6:29:17 GMT
Bomba koja radi velike probleme Kijevu, sporazum Mađara s Rusima i ukrajinski ministar koji se poziva na hrvatska iskustva
Piše: Igor Tabak
Objavljeno: 11. travanj 2023.
Utorak 11. travnja ujedno je i 412. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Dok je na bojištima vrijeme proljetno, oblačno s dosta padalina, a takvo bi trebalo ostati i do pred kraj tjedna – već se jasno nazire i početak bujanja vegetacije. Time nastaje zeleni pokrov koji će idućih tjedana uvelike pomoći maskiranju vojnih postrojbi pred sredstvima izviđanja iz zraka, dok se uskoro očekuje i primjetnije sušenje tla koje će omogućiti i prohodnost mimo uređenih cesta.
Do tada treba zamijetiti kako blagdan Uskrsa prema gregorijanskom kalendaru baš i nije donio primirje na bojišnici – a otvoreno je pitanje hoće li iole drugačije biti i za koji dan kada će se slaviti Uskrs i po julijanskom kalendaru. Podsjetimo li se sličnih očekivanja iz doba Božića, usprkos čak i jednostranim ruskim pričama o nekakvom prigodnom primirju, tada se rat nastavio nesmanjenom žestinom, uz tek možda ponešto korištenja manjeg intenziteta borbi za premještanja trupa i njihovu interventnu opskrbu. S obzirom na vremenske prilike na bojištima istoka, jugoistoka i juga Ukrajine, ne čudi da protekli dani nisu bili obilježeni posebno žestokim sukobima na većini dužine fronte – gdje su zone intenzivnije aktivnosti i nadalje pretežito koncentrirane (1) na potez od Svatova do Kremine (s posebnim naglaskom na prostor zapadno od Kremine, gdje ruske snage već duže nastoje napredovati prema Limanu), zonu oko okupiranog Donjecka – konkretno okoliš ukrajinskih uporišta (2) Avdiivka i (3) Marinka – te (4) središnje pozicije oko grada Bahmuta, koji je i sam za sebe veliko urbano bojište.
Unatoč nastavku kopnenih napada, nije se bilježilo ikakve ozbiljnije pomake agresora na sjeveru Donbasa, od Kupjanska preko Svatove do Kremine, kao niti južnije, na širim prilazima Bahmutu – jednako kao što izgleda nisu postignuti ni pomaci oko Avdiivke – no iz okolice razrušenog mjesta Marinka (koje je i dalje pod djelomičnom ukrajinskom kontrolom) čulo se o pojedinim manjim pomacima napadačkih snaga, iako praćenih dodatnim te ozbiljnim gubicima. Donekle se drugačije stanje bilježi oko Bahmuta, gdje izgleda da nije bilo ruskih uspjeha oko ovoga grada.
Naime, ondje se ustrajno iz dana u dan napada prigradska sela Grigorivka, Bogdanivka i Hromove (sjeverozapadno od grada), ne bi li se pod vatrom držalo oko 7 km otvorene ceste iz Bahmuta prema Časiv Jaru. Navodno je ta prometnica O-0506 time praktično prohodna samo uz veliki rizik, te je na više mjesta zakrčuju uništena ili u blatu zaglavljena vozila – gdje pojedini ukrajinski izvori ipak navode njeno korištenje uz zaobilazne dijelove preko polja. Slično bez većih pomaka je i stanje jugozapadno od grada, gdje se borbe vode nedaleko 17 km prometnog pravca Bahmut-Kostjantinivka (T-0504), kojeg navodno ukrajinska strana i dalje ustrajno održava prohodnim.
Tu treba napomenuti da baš ovaj jugozapadni prilaz Bahmutu ima problem praktično odmah po ulasku ceste u grad – budući je to područje ulica Čajkovskog i Korsunskog zadnje vrijeme zona posebno intenzivnih borbi. Iako se prije neki dan činilo da su na tom dijelu jugozapadnog ruba Bahmuta ruske snage napredovale i onda bile u situaciji osvojenim prostorom presjeći korištenje spomenute ulice Čajkovskoga – izgleda da je ondje bilo jakih ukrajinskih protuudara koji su barem privremeno potisnuli agresore i stanje na tom dijelu gradske bojišnice opet učinili neizvjesnim. Naime, sada je jasno da su se Ukrajinci u Bahmutu povukli u zapadnu trećinu grada.
No, dok navodno na sjeveru te zone bojište opet prati željezničku prugu (također nakon određenih kontranapada), na jugoistoku se navodi da branitelji imaju kontrolu i nad pojedinim četvrtima na istočnoj strani pruge, da bi onda već spomenuti jug te nove branjene zone, baš kako smo spomenuli, bio ugrožen nedavnim ruskim prelaskom pruge i dolaskom borbi na ulicu Korsunskoga i preko nje na sjeverozapad. Napomenimo da se tu radi o gusto naseljenom prostoru, koji obuhvaća trokut od tek oko 0,8 kvadratnog kilometra, u kojem borbe posebno žestoko traju. Čitavu tu širu zonu opet je 9. travnja pohodio i general Oleksandr Sirski, zapovjednik ukrajinskih Kopnenih snaga – ponovivši pritom standardne ukrajinske fraze kako je u Bahmutu općenito stanje „teško ali pod kontrolom“, što god to zapravo značilo. Hrvatsko iskustvo
Za to vrijeme nastavljaju se i razmjene ratnih zarobljenika, kakvih je u zadnjih godinu dana bilo organizirano 40 – iako se ovih dana, kada istodobno padaju veliki blagdani kršćana, Muslimana i Židova, iz Rusije navodno odbilo širu razmjenu zarobljenih Muslimana po principu „svi za sve“, povodom Ramazana. Ukrajina je ujedno krenula i u organiziranje zasebnog „Centra za humanitarno razminiranje“ u sklopu tamošnje Državne službe za hitne situacije – kao koordinacijskog tijela za planiranje, provedbu i financiranje organiziranog razminiranja države.
Ako to tijelo nekome u Hrvatskoj izgleda poznato, to i nije čudo – dapače, ne bi čudilo ni da je takvu strukturu Ukrajina preuzela upravo iz iskustava Hrvatske, budući se i tamošnji ministar obrane Reznikov u svojim tematskim izlaganjima o razminiranju direktno pozivao na hrvatska iskustva. Tim temeljem on očekuje da treba uspostaviti barem 5.000 domaćih stručnjaka za razminiranje, koji bi prema iskustvu RH mogli imati posla barem 30 godina po okončanju rata, čisteći oko 50 četvornih kilometara na godinu. Naravno, taj se tempo Ukrajina ipak nada ponešto ubrzati, posebno osloncem na Dansku, Japan i niz drugih bogatih partnerskih zemalja.
Napomenimo i da se tijekom svih ovih kopnenih sukobljavanja intenzivno izvode i topnički te zračni napadi, kako uz granice Ukrajine prema Ruskoj Federaciji, tako i posebno uz linije bojišnice koje su zadnje vrijeme tek malo mirnije. Posljednjih se dana tu posebno spominju i učestala ruska korištenja vođenih zrakoplovnih bombi (konkretno, klasičnih bombi opremljenih kompletima za satelitsko navođenje i sklopivim krilima, čime se takvom oružju podiže domet i preciznost) – posebno na jugu, u Hersonskoj oblasti, gdje je sada naročito pod napadom poljoprivredna i gospodarska infrastruktura.
Takva oružja, koja su se najednom našla u žiži ruskog interesa, rade velike probleme ukrajinskim braniteljima – koji bi za njihovo efikasno zaustavljanje trebali ili još dosta modernog protuzračnog naoružanja, ili moderne borbene avione sposobne oboriti ruske nosače takvog oružja (koji za njihovo ispuštanje obično ni ne ulaze u ukrajinski zračni prostor ili u domet braniteljskih protumjera).
Curenje podataka i informacijski rat
Upravo je pitanje opskrbe zapadnim protuzračnim naoružanjem (i drugom težom tehnikom) bilo sadržajem niza slika navodne američke vojne prezentacije, koja je prvo na društvene mreže, a onda i u sve medije procurila krajem prošloga tjedna. Već danima traju rasprave o sadržaju tih dokumenata (koji su u međuvremenu dobili i dodatke o Izraelu te Južnoj Koreji) – no sve to nije riješilo osnovnu dilemu: radi li se tu o stvarnom „curenju podataka“ ili tek o javnim odjecima nekakve vojno-obavještajne operacije, kojom bi ova ili ona strana nastojala zamutiti vodu pred predstojeće faze rata u Ukrajini.
Osim što se već danima priča o mogućem američkom špijuniranju i saveznika i protivnika (čije se naznake navodno vide u pojedinim dijelovima ovih dokumenata) – posebnu je pažnju zaokupila i informacija kako Ukrajini neposredno predstoji iscrpljivanje njenih zaliha protuzračnog naoružanja sovjetskog podrijetla (posebno raketa za sustave S-300 i 9K37 Buk). Dok bi baš dio takve tehnike mogao pomoći i protiv masovnijeg ruskog korištenja spomenutih navođenih zrakoplovnih bombi – treba napomenuti da, baš kao i dobar dio preostalih otkrića iz ovih dokumenata, taj manjak i nije neka neočekivana novost. Upravo je to i razlog kako postupnog širenja lepeze zapadnih PZO sustava koje se šalje u Ukrajinu, tako i nastojanja (o kojem se itekako čulo u javnoj sferi) – da se modificiranjem američkih raketa RIM-7 Sea Sparrow osigura daljnje streljivo za negdašnje sovjetske lansere sustava Buk. Dakle, dok u pojedinim medijima caruje širenje straha radi skore bespomoćnosti Ukrajine – praksa pokazuje da su ti problemi itekako poznati i da se na njihovome rješavanju već duže radi.
Spomenuto navodno curenje vojnih podataka samo je dio informacijskoga rata koji zadnje vrijeme bjesni nesmanjenom žestinom, potpuno u nerazmjeru s konkretnim borbama u Ukrajini koje je barem malo prigušilo loše vrijeme i smiraj ruske „zimske ofenzive“. Naime, zadnjih se dana Ukrajinom (ali i širom javnošću) pronose brojne priče i glasine koje definitivno spadaju u informacijsko ratovanje, ako ne i u domenu vojnih psiholoških operacija. Tako je američki Fox News našao za shodno najaviti da Ukrajina sprema „najveću mobilizaciju vojnih obveznika za proljetnu ofenzivnu operaciju”, dvostruko veću od jesenske – da bi se na to onda nadovezale priče kako je u Hersonskoj oblasti krenuo i val dezertiranja te izbjegavanja mobilizacije. Dapače, taj navodni val je toliko velik da su tamošnje vlasti „naredbom“ od 23. ožujka kao „dopustile neutraliziranje vojnih bjegunaca na licu mjesta“ – što je ovih dana izričito demantirano iz ukrajinskih izvora, uz napomenu da je riječ o ruskoj laži.
Jednako je tako u svjetlu svih priča i nagađanja o već spomenutim američkim „curenjima vojnih podataka“ o Ukrajini odjeknula i slična vijest s Fox News televizije, da ti (tako nesposobni) američki obavještajci ujedno koriste i društvene mreže da bi vrbovali Ruse voljne špijunirati svoju državu za korist SAD-a. To se navodno od veljače radi raznim video-objavama na mrežama Facebook i Twitter, iako su obje ove mreže u Ruskoj Federaciji blokirane od ožujka prošle godine, pa je upitno koji bi to Rusi uopće bili na meti ovakve akcije.
No dok američki mediji i dalje imaju svoju apsolutnu slobodu govora – iako se baš Fox News nalazi u masivnom postupku naknade štete radi širenja laži protiv jedne privatne kompanije – zanimljiv je sasvim drugačiji pristup Češke ovome problemu. Naime, ondje je od 24. veljače 2022. do danas policija otvorila ukupno 95 kaznenih postupaka protiv pojedinih građana koji su otvoreno pružali podršku ruskoj vojnoj operaciji u Ukrajini – od čega su u 67 slučajeva podignute i optužnice. Naravno, i ondje tek ostaje da se sudski razjasni granica između slobode govora i sustavnog rada u interesu stranih država te njihovih agresivnih ratova.
Za to vrijeme, ruska je strana svoje borce uz obećanje dobrih mirovina te socijalnih prava krenula nagrađivati i jednim od najstarijih načina u povijesti – dajući veteranima zemlju u osvojenim područjima, baš kako se radilo još od Rimskoga carstva. Tako je na Krimu navodno za podjelu spremno 511 parcela, ukupne površine od oko 56 hektara, a u svjetlu takve politike ne čude onda ni komešanja koja nedavno ukrajinskom propagandom drže nedavna imenovanje niza osoba nadležnih da izdaleka obnašaju vlast u okupiranim područjima. Naime, dok se s ruske strane intenzivno nastoji situaciju na okupiranim područjima prikazati mirnim prelaskom u okrilje Ruske Federacije, iako to uvelike ne odgovara činjenicama na terenu – s ukrajinske strane je imenovanje 19 vojnih uprava na okupiranom prostoru oblasti Zaporižje tek uvod u predstojeće borbe za „deokupaciju“ ovih prostora, sa ili bez vojnih ili civilnih nedavnih naseljenika. Vojna pomoć sa Zapada
Dok se tek za desetak dana očekuje novi sastanak tzv. „Ramstein formata“ na kojem će niz ukrajinskih partnera uživo ponovno raspravljati mjere za vojnu pomoć vlastima u Kijevu – ni ovih dana nisu izostale vijesti na ovu bitnu temu. Tako će u Poljskoj uskoro početi sustavni popravak ukrajinskih tenkova T-64 u pogonima kod mjesta Gliwice na jugu Poljske, da bi se taj posao postupno onda proširilo i na održavanje tenkova T-72 te RT-91 Twardy. Riječ je samo o dijelu nedavno ugovorene šire obrambene suradnje koja bi, među ostalim najavama, trebala uskoro obuhvatiti i dogovore o dobavi preko stotinu oklopnjaka BMP, te kupovinu sada već oko 200 modernih vozila Rosomak (poljske verzije oklopnjaka Patria AMV 8*8). U tom okviru vjerojatno treba gledati i aktualnu suradnju ukrajinskog državnog vojnog koncerna Ukroboronprom s Poljskom, koja je već urodila zajedničkim dogovorom o inozemnoj proizvodnji tenkovskih granata kalibra 125 mm za ukrajinske potrebe – a možda i već uspostavljenu proizvodnju topničkih granata deficitarnog kalibra 122 mm, koja je pokrenuta „u suradnji s jednom od zemalja NATO-a“.
Dok suradnja Ukrajine i Poljske nije posebno čudo – treba napomenuti i dodatne donacije iz Njemačke, iz koje je stiglo još gusjeničnih nosača mostova Biber, inženjerijskih vozila Pionierpanzer 2A1 Dachs, teških kamiona Mercedes-Benz Zetros, ali i dronova za izviđanje, streljiva, te druge specijalizirane robe. Sve je to dovoljno iznerviralo ruskog veleposlanika u Berlinu, Sergeja Nehajeva, koji je sve te razne njemačke donacije u Ukrajinu skupno karakterizirao opisom kako si je Berlin „dopustio prijeći "crvene linije" opskrbljujući ukrajinske oružane snage smrtonosnim sustavima naoružanja”. U isto to vrijeme, dok njemački mediji nagađaju kako bi i nedavno usuglašena EU opskrba Ukrajine granatama kalibra 155 mm zapravo mogla naići na brojne praktične prepreke i usporenja – izgleda da je ponešto manje problematična konkretna vojna pomoć iz Danske, čiji je ministar obrane Troels Lund Poulsen tijekom svog jučerašnjeg posjeta Odesi najavio da će 19 originalno francuskih samohodnih topničkih sustava Caesar biti isporučeno tijekom idućih mjesec dana, za razliku od oko 100 komada originalno njemačkih tenkova Leopard 1 koje će barem dijelom dobaviti do ljeta – dok isporuku tenkova Leopard 2 Danci „još promišljaju“.
Međunarodna politika na marginama rata
Iako prošlotjedni posjet francuskog predsjednika Macrona i predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen Kini baš i nisu uspjeli vidljivo promijeniti makar dio kineskih gledanja na rat u Ukrajini – ipak se tu radilo o zanimljivom primjeru sklada i nesklada politike EU i pojedinih njenih sastavnih država. Tome slično je i pitanje ukupno 11. po redu paketa EU sankcija prema Ruskoj Federaciji, čije usuglašavanje neki očekuju do kraja ovoga mjeseca. Naime, dok Poljska i baltičke republike nastoje u njegov sadržaj uključiti i sankcije protiv ruske državne korporacije Rosatom i članova njezine uprave – tome se izričito protive ne samo Mađarska, već i niz drugih država Unije.
Slično se spornom pokazala i mjera bescarinskog uvoza ukrajinskoga žita – koja je u zemljama na transfernim rutama takve robe dovela do utjecaja jeftinih uvoznih žitarica na domaće cijene, a time i na domaće proizvođače. Nakon prošlotjedne ostavke poljskog ministra poljoprivrede, a onda i naznaka dogovora Poljske i Ukrajine po tom pitanju – izgleda da će se za prvu silu tek obustaviti izvoz takvog žita u samu Poljsku najmanje do srpnja ove godine, uz istodobni nastavak transfera te robe na dalja tržišta. Slične mjere, ali bez zabrane uvoza ukrajinskog žita i uljarica (te uz potencijalni povratak carina na takve proizvode) – izgleda da sprema i Mađarska, koja se izjasnila i za općenito bitno stroži nadzor takvog transfernog prometa u budućnosti.
No dok se „iz aviona“ vidi volja Ukrajine da izađe u susret Poljskoj po tome pitanju, vjerojatno će u Kijevu biti manje dobre volje za Budimpeštu – državu koja zadnje vrijeme na razne načine blokira ili usporava razna ukrajinska nastojanja i čiji je ministar vanjskih poslova Péter Szijártó baš danas stigao u ekonomski motivirani posjet Moskvi. Dok brojne EU države izbjegavaju poslovati s Rusijom, koju se stavilo i pod grupne sankcije EU, Mađarska je baš danas ondje pregovarala o nuklearnom gorivu, a potpisala je i novi međudržavni sporazum o pristupu ruskim energetskim proizvodima.
Gazprom je time Mađarskoj omogućio da po potrebi uvozi plin i preko lanjski ugovorenih količina, uz cijene ne više od 163 USD po kubiku (te poseban režim plaćanja ako cijene plina nadiđu tu razinu). Ovaj bi plin do Mađarske trebao stići preko Turske (plinovod TurkStream preko Crnoga mora), a ne bi čudilo da se taj posao na neki način uklopi i u koncept budućeg ruskog „plinskog čvorišta“ u Turskoj, koji je u listopadu 2022. ruski predsjednik Putin ponudio turskom kolegi Erdoganu – i čije se pravne osnove upravo ovih dana postavljaju u turskom zakonodavstvu.
Riječ je tu o istoj onoj Turskoj, članici NATO saveza, za koju se nedavno nagađalo da bi mogla Ukrajini prodati kasetno streljivo, da bi ovih dana „curenja vojnih podataka“ spominjala i moguće tursko naoružavanje ruskog vojnog poduzeća „Wagner“ za njihove „poslove“ u Africi i Ukrajini. Istodobno, to je ista ona Turska koja i aktivno usporava ulazak Švedske u NATO savez, što je odluka koja nipošto ne odgovara Rusiji, ali nije sporna za većinu ostalih članica te organizacije (uz opet famozni izuzetak Orbanove Mađarske) – dok je za turskog ministra vanjskih poslova Mevluta Cavusoglua još jučer to članstvo bilo „na dalekoj točki“, dok traje aktivno cjenkanje kako o izručenjima turskih disidenata iz Švedske, tako i o potencijalnim dozvolama za kupovinu modernog američkog oružja (iako je Turska već neko vrijeme u lošim vojno-industrijskim odnosima sa SAD radi prijašnjih kupovina ruske vojne tehnike).
Svi ti interni EU i NATO odnosi bit će zanimljivo izloženi i u kontekstu velikih vojnih vježbi „Defender 23“ i „Air Defender 23“. Dok Turska ne sudjeluje u vježbi „Defender 23“, koja bi 22. travnja trebala započeti širom 10 europskih zemalja, ona će djelovati u vježbi „Air Defender 23“, najvećoj zrakoplovnoj vježbi u povijesti Saveza.
Dok će „Defender 23“ obuhvatiti čak 26 savezničkih i partnerskih zemalja, koje daju oko 17.000 vojnika uz još oko 9.000 Amerikanaca, „Air Defender 23“ će obuhvatiti 220 zrakoplova u 23 tipa i biti će fokusiran na stratešku suradnju SAD i Njemačke, u čijem će se i zračnom prostoru odvijati uz sudjelovanje još 22 države. Sva će ta djelovanja uvježbavali interoperabilnost snaga, te sposobnost koalicije da brzo rasporedi i koristi snage – što postaje i dodatno bitna u svjetlu krize i rata koji nesmanjenom žestinom već godinu dana bukti na rubu Europe.
Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize
|
|
|
Post by kulinban on Apr 18, 2023 10:56:17 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Apr 19, 2023 5:30:33 GMT
Dok Ukrajinci gomilaju snage oko Bahmuta, Amerika se crveni zbog stanovite Sarah Bils
Stanje u samom gradu Bahmutu i dalje nastavlja obilježavati razmimoilaženje službenih izvora
Piše: Igor Tabak Objavljeno: 18. travanj 2023. 23:28 Utorak 18. travnja ujedno je i 419. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Vrijeme na bojištima je i dalje proljetno sa svakodnevnim periodičnim oborinama koje itekako ograničavaju kretanje izvan uređenih cesta i urbanih prostora. Dapače, ove iznimno tople i vlažne godine padalina je u Ukrajini bilježeno toliko da oblasti uz tok Dnjepra i niz njegovih pritoka bilježe iznimno visoke stope rizika od poplava, usprkos činjenici da se riječna voda pojačano propušta do Kahovskog rezervoara – kojeg su proteklih mjeseci agresori bitno ispraznili kroz oštećene ustave brana kod Nove Kahovke. Posljednjih dana, iako se i u Ukrajini i Ruskoj Federaciji slavio Uskrs po julijanskome kalendaru – borbena djelovanja nisu ni na trenutak prestala. Uzduž čitave bojišnice bilježeni su topnički dueli i raketiranja, a kopneni sukobi su bili pretežito ograničeni na prostor sjeveroistočno od Kupjanska (Sinjkivka), zapadno od Kremine (Dibrova), južno od rijeke Siverski Donjec prema Bahmutu (Bilogorivka, Spirne), prostor Bahmuta, te oko okupiranog Donjecka (od Avdiivke sjeverozapadno od grada pa do Marinke, oko 22 km jugozapadno od grada). Iako se na svim tim lokalitetima zadnjih dana bilježilo kopnena djelovanja – do određenih pomaka borbenih linija je zapravo izgleda došlo samo u gradu Bahmutu i njegovoj neposrednoj okolici. Dok se oko grada bilježi ukrajinsko gomilanje snaga (od kojih je dio navodno upućen i u njegov zapadni dio koji još drže ukrajinske snage) – treba napomenuti da su navodno u tijeku pokušaji ukrajinskih napada sjeverno i južno od grada. Niz izvora tu spominje navodne manje pomake bojišnice južno od Bahmuta pa prema istoku, u predjelima između Klišćivke, Kurdjumivke i Ozarjanivke, gdje branitelji nastoje na pojedinim potezima ponovo stići do trase kanala Siverski Donjec – Donjeck kao prirodne prepreke te branjivog poteza. Stanje u samom gradu Bahmutu i dalje nastavlja obilježavati razmimoilaženje službenih izvora – gdje s ukrajinske strane general Sirski poručuje da je „situacija trenutno pod kontrolom“, dok se s ruske strane čuje o praktično svakodnevnom nastavku postupnih pomaka na sjeveru i jugu ovog urbanog bojišta. Izgleda da ukrajinska strana ipak i dalje drži jezgro gušće urbaniziranih četvrti na krajnjem zapadu Bahmuta, od sjevernih i istočnih rubova matičnog vojnog kompleksa 54. mehanizirane brigade, pa uz željezničku prugu južno oko kilometar, te na zapad do Industrijskog učilišta na ulici Čajkovski. Osim toga, po svemu sudeći, ukrajinske snage i dalje drže pravac ove ulice na jugozapad sve do izlaza iz grada, gdje ta prometnica prerasta u magistralnu cestu T-0504 prema Kostjantinivki. Naravno, sve ove prostorne odrednice su načelne, budući da se uz njih govori o određenim pojasevima „ničije zemlje“ u kojima bjesne borbe. Osim toga, dio tih razgraničenja je i teško točnije ustanoviti izvana – čemu je dobar primjer prostor sjeverozapadno od spomenute ukrajinske zone, oko bahmutske Aleje ruža. Iako su ruski izvori taj dio grada već 13. travnja spominjali kao osvojen, da bi danas bojišnicu postavljali oko 600 metara južnije (kod stare gradske bolnice na ulici Krainia) – tek je jučerašnje ukrajinsko dizanje u zrak tamošnjeg Doma kulture zapravo dodatno posvjedočilo vjerojatnoj promjeni na tom prostoru. Naime, iako se iz ruskih izvora već danima spominju bombardiranja pojedinih točki bojišta izuzetno teškim zrakoplovnim bombama – što se spominjalo i za tu zgradu Doma kulture – ovdje je vjerojatnije da se stvarno radilo o taktici ukrajinskih snaga da pojedine istaknute objekte unaprijed miniraju, te ih onda dižu u zrak nakon povlačenja, kada se u njima okupe brojnije snage agresora. Time se postiže da napadači imaju zadršku pri masovnijem ulasku u osvojene objekte, što se onda ponekad može i iskoristiti za protunapade na njihove malobrojnije suzdržane prethodnice. Također, treba napomenuti i još jedno razmimoilaženje izvora – gdje ruske priče o sve češćem borbenom korištenju zrakoplovnih bombi s dodatnim sustavima vođenja na ukrajinskoj strani prate navodi o sve intenzivnijem ruskom korištenju protuzračnih raketa sustava S-300 u modu napada na kopnene ciljeve – čemu se zadnjih dana pripisivalo i brojne civilne žrtve u Slovjansku, Kramatorsku i Kostjantinivki. No dok istodobno bjesni i informacijski rat – čiji su dio i ustrajna ponavljanja priča o ratnom zamoru država NATO i EU – bilježi se kako ruska strana sjeverno od rijeke Siverski Donjec pretežito djeluje regularnim postrojbama mobiliziranog ljudstva, uz masovnije korištenje topništva i mehanizacije, dok Bahmut obilježava rusko korištenje privatnog poduzeća „Wagner“, sada usklađenog s regularnim postrojbama na krilima svog djelovanja, te uz novost korištenja bivših (razmijenjenih) ratnih zarobljenika kao ljudstva za popunu potrošnih jurišnih postrojbi. Posebno je takav odnos prema razmijenjenim i oslobođenim ratnim zarobljenicima bilježen među Čečenima famoznog Ramzana Kadirova – koji je zapaženo izjavio kako njegovo ljudstvo ne zarobljavaju, pa oni koji su nehotice završili u zarobljeničkome statusu i bili nedavno kao Muslimani oslobođeni u okviru ukrajinske geste povodom mjeseca Ramazana svoju slobodu mogu opravdati samo momentalnim povratkom na bojišnicu. No kako sve takve ratne informacije mogu varirati dobro pokazuju i navodi da usprkos donedavnim ruskim tvrdnjama da je u okupiranom Mariupolju ostalo oko 280.000 ljudi – sada se nove ruske dokumente izdalo za oko 40.000 ljudi, uz tvrdnju da je time obuhvaćeno gotovo svo stanovništvo grada. Ipak, ponešto su jasnije situacije kada blizu bojištu budu bilježene posjete visokih delegacija ili pojedinih političara – gdje bi boljem stanju ukrajinskih položaja u Avdiivki trebao svjedočiti i današnji tamošnji posjet Volodimira Zelenskog – dok se gotovo istodobno bilježilo i nagli dolazak Vladimira Putina u Hersonsku oblast, samo ne tek na koji kilometar od neprijateljskih linija kako je to radio predsjednik Ukrajine, već oko 20 km južno od Heničeska na samom jugoistoku oblasti i oko 140 km od najbliže linije fronte. Ruska posla
Što se ruske strane tiče, treba zapaziti da paralelno s prividnim smirivanjem loših odnosa Jevgenija Prigožina i ruskog Ministarstva obrane – istodobno eskalira njegov sukob s Igorom Girkinom/Strelkovom, još jednim prominentnim predstavnikom ruske krajnje desnice. No, kako izgleda, to bi za samog Strelkova lako mogao biti manji problem, budući da izgleda kako je njegovo ustrajno te prilično argumentirano kritiziranje ruske vojne politike na ratištima Ukrajine dovelo do toga da se njega sada spominje i kao objekta istrage po pitanju kaznenog djela „diskreditacije Oružanih snaga Ruske Federacije“, koje sa sobom lako nosi drakonske zatvorske kazne. Osim toga, zanimljiv je i gotovo odmah vidljiv učinak prije tjedan dana izmijenjenih propisa o dostavi sudskih te mobilizacijskih poziva, kojima se neodazivanje povezalo s nizom teških sankcija za građane koji bi se oglušili. Ne samo da se najednom bilježe gužve u ruskim vojnim komesarijatima, već je – usprkos često ponavljanim navodima kako nema novog vala mobilizacije u Rusiji - bila zabilježena i službena izjava Glavnog stožera OS RF o uspješnom tijeku „proljetne kampanje novačenja“ – koja je, iako traje do 15. srpnja, već na 52 tisuće poziva okupila oko 50 tisuća obveznika, da bi od njih onda bilo odabrano njih oko 21 tisuća sposobnih za službu. Prve otpreme takvog ljudstva trebale bi početi oko 20. travnja, a još nije jasan udio ljudstva koje će biti odmah slano prema Ukrajini nasuprot kvoti za prethodno osvježavanje obuke u Rusiji ili Bjelorusiji. Dok se vanjskoposlovni resor Ruske Federacije zadnje vrijeme borio da u New York na sjednice Vijeća sigurnosti UN uspije dovesti ministra Sergeja Lavrova, i dalje je neizvjesna budućnost „Žitne inicijative“, pomorskog izvoznog režima Crnim morem kojeg je UN pomogao dogovoriti sredinom lanjskoga ljeta. Iako je taj dogovor do sada doživio nekoliko produljenja – 18. svibnja ističe zadnje dogovorenih 60 dana njegova trajanja. Usprkos nastojanjima UN i Turske, ruski su zahtjevi tu sada prilično čvrsti: povratak ruske Rosselkhozbanke u međunarodni sustav plaćanja SWIFT, nastavak isporuke poljoprivredne mehanizacije Rusiji, te deblokada inozemne imovine ruskih tvrtki vezanih uz takvu proizvodnju. Do postizanja takvog novog dogovora izgleda da je Ruska Federacija praktično blokirala funkcioniranje postojećeg transportnog režima – zaustavljanjem zajedničkog mehanizma za preglede brodova na Bosporu – a baš je danas o tom problemu u Turskoj razgovarao i zamjenik premijera Ukrajine Oleksandr Kubrakov, dok za rješavanje ruskih ultimatuma ostaje tek mjesec dana trajanja postojećeg izvoznog dogovora. Ovakvo žitno pitanje još je i bitnije kada se zna da je aktualno u problemima i ratna alternativa ovom masivnom brodskom izvozu ukrajinskih prehrambenih proizvoda. Naime, već je neko vrijeme jasno da se u vrijeme zastoja pomorskog izvoza – većinu ukrajinskih poljoprivrednih proizvoda nastojalo izvoziti prema Europi kopnenim putem, od čega je izgleda gotovo trećina ukupnog ukrajinskog poljoprivrednog izvoza u prvom tromjesečju ove godine završila u Poljskoj, Mađarskoj, Rumunjskoj i Slovačkoj – te je ondje proizvela i velike poremećaje domaćih tržišta. Dok se tu pojavu već spominjalo kao poseban problem u Poljskoj, gdje je tim povodom došlo i do smjene ministra poljoprivrede, izgleda da se problem nije uspjelo riješiti. Tako je u subotu 15. travnja onda bilo objavljeno kako poljske vlasti kreću jednostrano braniti izvoz ukrajinskih prehrambenih proizvoda u Poljsku, dok je ujedno bio bitno otežan i njihov daljnji tranzit – što je ispalo sasvim suprotno sporazumu o kojem se početkom mjeseca razgovaralo tijekom posjeta predsjednika Zelenskog Poljskoj. "Dapače, poljske mjere su u brzom ritmu kopirali i Mađari (na veliku radost službene Moskve), da bi se onda na slične mjere jučer odlučili i Slovaci, dok Bugari još razmišljaju. Sama Ukrajina odmah je zakazala niz sastanaka i razgovora na ovu bolnu temu (s Mađarskom 16. travnja, s Poljskom 17. travnja, s Rumunjskom 19. i Slovačkom 20. travnja). Kasno večeras počeo se nazirati dogovor s Poljskom, koja bi navodno od 21. travnja trebala ponovno dopuštati tranzit ukrajinskih proizvoda svojim teritorijem, ali uz dodatne kontrolne mjere. Međutim, svo to zadiranje pojedinih država EU u područje trgovinske politike pokazalo se dijametralno suprotnim s pravilima funkcioniranja Europske unije, gdje su takve teme u isključivoj nadležnosti Unije."
Do rješavanja ovoga spora ostaje i činjenica da taj nesporazum zapravo pruža malo razloga za rusko veselje, budući je istodobno postalo jasno da se Europa uvelike oslobodila ovisnosti o ruskom plinu (od prijeratnih 40 posto na sadašnjih oko 10 posto), a usprkos odluci organizacije G7 da maksimalna cijena ruske nafte ostane ograničena na 60 UDS po barelu – ipak ozbiljno kreću i razgovori o 11. paketu EU sankcija protiv Ruske Federacije. Usprkos dosadašnjem suzdržavanju od sankcioniranja ruske nuklearne industrije (čemu se žestoko protivila Mađarska i još nekoliko država članica) – izgleda da je tema „nuklearnih sankcija“ sada pojačano došla na dnevni red nakon uspješnog njemačkog gašenja svih svojih preostalih nuklearnih reaktora (Emsland, Neckarwestheim II i Isar II). To je zanimljiv dodatak ovim promišljanjima o daljnjim sankcijama, koji se itekako nadovezuje i na tekući trend postupnog napuštanja ruskog nuklearnog goriva za postojeće elektrane sovjetske tehnologije u nizu EU država. Naravno, otvoreno je pitanje kako će na to reagirati već spomenute EU članice koje su podržavale Rusiju po pitanju nuklearne energije, kao što nije bez utjecaja ni pitanje učinaka koje na svjetsko tržište nafte ima praktično usklađivanje Saudijske Arabije i članica organizacije OPEC+ kontra zapadnih nastojanja (i automatski bliže ruskim željama) po pitanju kontrole proizvodnih kvota za svjetsko crpljenje nafte. Tu se bilježi kako se već duže Zapad zalaže za liberaniju proizvodnju, a OPEC+ te kvote reže – što neki promatrači tumače kao da je utjecaj Zapada na taj naftni kartel na najnižoj razini u mnogo desetljeća.
Vojni odnosi i donacije
Dok se krajem ovoga tjedna očekuje 11. po redu sastanak država saveznica Ukrajine u tzv. „Ramstein formatu“, zanimljivo je uočiti i obilje velikih vojnih vježbi kojima NATO i pojedine države uvježbavaju svoje snage u svjetlu aktualne sigurnosne krize. Dok Francuska sama provodi najveću vježbu u više desetljeća nazvanu „Orion 23“, slične se vijesti čuju i iz Švedske, gdje je ovih dana započela masivna vježba „Aurora 23“ s još više međunarodnih partnera te države na ulaznom pragu NATO saveza. Za to vrijeme i u Poljskoj započinje velika NATO vježba „Anakonda 23“, na sjeveru i istoku te države i kod pojedinih saveznika. Nažalost, usprkos iskustvima proteklih godina, ovoga proljeća izgleda da Republike Hrvatske nema ni u jednom od ovih vježbovnih okvira, usprkos neprekidnome hvalisanju nadležnih o iznimnoj aktivnosti sustava i visokom obrambenom proračunu Lijepe naše.
Do tada treba konstatirati kako je Kanada uz prošlotjedne donacije pješačkog naoružanja i streljiva ovoga tjedna objavila i da je svih njihovih 8 obećanih tenkova Leopard 2 već pred vratima Ukrajine. Ondje bi im se uskoro trebalo pridružiti i 6 takvih tenkova iz Španjolske, zajedno s 20 oklopnih transportera, dok su još 4 tenka Leopard 2 na popravku te će biti poslana čim to bude moguće. Osim još jednog helikoptera Sea King iz Velike Britanije, Njemačka je (usprkos protivljenju Rusije i domaćih rusofila) dopustila i prijenos borbenih zrakoplova MiG-29 iz Poljske – što se onda ovih dana odrađuje, jednako kao što je put Ukrajine transferirano i svih 13 takvih obećanih aviona iz Slovačke. Danska je obećala skori transfer 19 samohodnih topničkih sustava Caesar francuske proizvodnje, a jučer je ukrajinski ministar obrane Oleksij Reznikov potvrdio i pristizanje francuskih oklopnih vozila AMX-10RC – koje se u Ukrajini nazvalo „snajperska puška na brzim kotačima“. Ujedno, uskoro bi trebala krenuti i isporuka prvih danskih tenkova Leopard 1 – gdje je kao prioritet postavljeno oko 80 vozila za dvije oklopne bojne. Zadnjih se dana u kretanju vidjelo željezničke kompozicije talijanskih samohodnih haubica M109L, kojih bi iz te zemlje u Ukrajinu na kraju zahvaljujući američkom financiranju moglo stići i preko 60 komada – a aktivno se nagađa i da bi u sličnom režimu uskoro moglo biti i donirano i još oko 120 komada tenkova Leopard 1, koje je Italija svojedobno nabavila, koristila i otpisala, ali ih zadnjih desetak godina nije uspjela prodati. No dok Sjedinjene Američke Države masovno same pomažu Ukrajini, a ujedno ulažu i sredstva u jačanje industrijskih kapaciteta – kako za proizvodnju tehnike za Ukrajinu, tako i za popunjavanje vlastitih uočenih proizvodnih praznina – treba napomenuti da još uopće nisu započele isporuke na ratište roba prema pravilima sustava o zajmu i najmu (Lend-lease). Naime, iako je to bilo ugovoreno još lani, Washington navodno nastoji ne nametati dodatne (makar iznimno dugoročne) financijske obveze Ukrajini sve dok ima mogućnosti za izravno doniranje opreme i naoružanja. Dakle, spomenuti program „zajma i najma“ zapravo se čuva za buduća vremena i mogućnost da republikanski političari nekim svojim hirom pokušaju prekinuti dotok pomoći iz SAD u ruskom agresijom pogođenu Ukrajinu.
Tajni podaci – javna sramota No, nije tu problem samo u Republikancima, ili u Ruskoj Federaciji koja svojim partnerima navodno izvozi i zapadno naoružanje zarobljeno u Ukrajini – ujedno ponavljajući da su zapadne donacije krive za širenje takve tehnike i u razne krajeve gdje to njihovi proizvođači ne bi nikada željeli. Naime, posljednjih se dana izvorom posebnih neugodnosti i problema pokazalo i nedovoljno čvrsto upravljanje sustavom čuvanja klasificiranih podataka u samim Sjedinjenim Američkim Državama. Nakon prošlotjednog uhićenja i početka suđenja osobi koja je niz osjetljivih podataka podijelila na Internetu, praveći se važnom pred prijateljima na servisu za komuniciranje ljubitelja računalnih igara – posljednjih je dana u istom tom kontekstu dodatna pažnja osvanula usmjerena i na dodatni skandal, koji se vezao na svjetsko širenje tako otuđenih i objavljenih tajnih podataka. Naime, nakon što je mladi Jack Teixeira iskopirao i objavio gomilu neugodnih podataka o stanju rata u Ukrajini, te odnosima s Izraelom i Južnom Korejom – nakon nekoliko ruku te je podatke uzela i kod sebe objavila skupina proruskih aktivista skrivena pod pseudonimom „Donbas Devushka“. Posebni su novi problemi osvanuli prije nekoliko dana kada su pro-NATO aktivisti u „zaštitnom znaku“ te grupe, ženskome liku koji se predstavljao kao Ruskinja iz Luhanska – prepoznali Amerikanku, bivšu dočasnicu američke Ratne mornarice koja je tek krajem prošle godine izašla iz obrambenog sustava SAD. Dakle, ne samo da je mjesecima kao djelatna vojna osoba vodila jedan od najpoznatijih ruskih propagandnih kanala na engleskome jeziku, već je i jako dobro morala znati da su ova zadnja „curenja vojnih dokumenata“ itekako ozbiljna te protupravna. Naravno, sasvim je drugo pitanje je li ona svojim ruskim kolegama zadnjih godina dostavila i štogod dokumenata kojima je sama na poslu imala pristupa. Kad se to sve uzme u obzir, ne čudi da je i protiv te osobe imenom Sarah Bils zadnjih dana hitno pokrenuta istraga čitavog američkog sigurnosnog sustava. A dok se stvari ne razjasne, tek su od male utjehe objave američkog ministra obrane Lloyda Austina kako će se sustav upravljanja klasificiranim podacima u domeni Pentagona sada (opet) podvrgnuti detaljnoj reviziji i reformi – o čemu bi unutar idućih 45 dana trebala biti sastavljena i temeljita izvješća te preporuke. Za to vrijeme, zanimljivo je uočiti da sama Ukrajina - kad kod sebe razotkrije „mrežu neprijateljskih internetskih agitatora za podršku Ruskoj Federaciji” – protiv takvih osoba postupa prema Kaznenom zakonu (djelo „suradnička djelatnost u obliku informativnih aktivnosti u suradnji s državom agresorom i njezinom okupacijskom upravom"). Naravno, to je situacija u ratnim okolnostima, dok SAD itekako vodi računa i o slobodi govora svojih građana, koji ipak ne bi kao vojne osobe trebali dijeliti klasificirane podatke na štetu svoje domovine ili voditi ratnu propagandu stranih država.
Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize
|
|
|
Post by kulinban on Apr 19, 2023 7:01:27 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Apr 20, 2023 6:07:11 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Apr 25, 2023 13:01:38 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Apr 27, 2023 7:08:28 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Apr 28, 2023 8:14:32 GMT
|
|
|
Post by kulinban on May 3, 2023 5:49:26 GMT
Bahmut još stoji, Europa na mukama oko pomoći Kijevu, a Moskva hitno lovi uspjeh do 9.5. VOJNA ANALIZA IGORA TABAKAHoće li Bahmut izdržati do početka ukrajinske ofenzive?
Piše: Igor Tabak Objavljeno: 02. svibanj 2023. 23:35 Utorak, 2. svibnja, ujedno je i 433. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Nakon što je tijekom proteklih mjesec dana na istoku Ukrajine kišilo 20 od ukupno 30 dana, ovaj je tjedan donio ponešto hladnije ali sunčano vrijeme – koje se predviđa i za čitav naredni tjedan. Time konačno počinje i ozbiljnije sušenje tamošnjeg terena, gdje bi kraj proljetne blatne sezone konačno otvorio i prostor za dugoočekivane ukrajinske protunapade. No do tada treba bilježiti učestala topnička odmjeravanja uzduž čitave granice Ukrajine i Ruske Federacije, kao i po bojišnici na istoku, jugoistoku i jugu Ukrajine. Osim pojačanog ukrajinskog izviđanja bojišnice, posebno u oči upada i intenziviranje topničkog kontrabatiranja na Dnjepru kojim branitelji nastoje odmaknuti ruske snage od rijeke, kao i pojačane djelatnosti ukrajinskih diverzijsko-izviđačkih skupina u brojnim zonama sukobljavanja. U očekivanju nekakvih širih kopnenih akcija, aktualna kopnena djelovanja i dalje su ograničena na cestovne pravce i oko pojedinih urbanih područja. Usprkos održavanju borbenih aktivnosti po većini bojišnice, zadnji dani su ipak donijeli određeno daljnje koncentriranje ruskih kopnenih napada – čiju se glavninu bilježilo oko Bahmuta, te oko Avdiivke i Marinke na rubovima okupiranog Donjecka. Kako izgleda, usprkos određenom usporavanju borbenog ritma tijekom vikenda i za 1. svibnja, borbe su posebno intenzivno bjesnile kod Bahmuta – gdje redovne snage Ruske Federacije nastoje sjeverozapadno i južno od grada fiksirati branitelje, te im otežati opskrbu braniteljskog sastava u samom gradu. Iako se ondje naglasak agresorskih napada mijenjao, čas fokusiran na cestu O-0506 (od Bahmuta zapadno za Časiv Jar), a onda opet više na jugozapadni put T-0504 (Bahmut-Kostjantinivka) – izgleda da nije uspjelo trajnije prekidanje tih pravaca (iako su to proruski izvori učestalo tvrdili). Za razliku od prošloga tjedna, kada se ustrajno bilježilo rusko napredovanje u samome Bahmutu – gdje je u ukrajinskim rukama ostao tek komadić gusto izgrađenih četvrti na samom zapadu i jugozapadu grada – tijekom zadnja dva dana navodno je ondje došlo do pristizanja ukrajinskih pojačanja, a onda i niza protunapada. Iako bi se olako moglo tvrditi kako su obje strane opterećene pojedinim datumima, pa se sada „igra“ za postizanje terenskih uspjeha do Dana pobjede 9. svibnja – zapravo je teško procijeniti točniji opseg ukrajinskih protunapada te njihovu uspješnost i učinak. Bitka za svaku ulicu
Izgleda da se agresore na sjeveru preostale ukrajinske enklave uspjelo odbaciti nekoliko ulica na sjeveroistok, te ih tako odmaknuti od trase Jubilejne ulice, tamošnje Dječje bolnice i cestovnog izlaza iz grada u prigradsko selo Hromove. Jednako tako, na sjeveroistoku ukrajinske enklave, izgleda da je bojišnica pomaknuta ponešto sjeverno od Ulice osloboditelja Donbasa – tako da su ondje u ukrajinskim rukama ostale visoke zgrade armiranobetonske konstrukcije uz sjevernu stranu te prometnice. Osim toga, gradska bojišnica od te prometnice i Trga osloboditelja Donbasa sada izgleda ide na jug i onda jugozapad, prateći široku Ulicu Čajkovski – gdje su borbe posebno intenzivne od njenog križanja s Jubilejnom ulicom i nedalekim Tehničkim veleučilištem (koje je izgleda u rukama agresora). Na čitavoj toj cestovnoj trasi Ulice Čajkovski, koja na svome kraju izlazi iz grada kao magistrala T-0504, izgleda da pojedine četvrti aktivno prelaze iz ruke u ruku, i dalje zadržavajući u ukrajinskim rukama načelnu lokalnu kontrolu još samo oko 2,9 kvadratnih kilometara gradskog prostora. Naravno, sve je to izuzetno teško ocijeniti detaljnije, budući se radi o prostorima koji su zatvoreni za medije, pa informacije do javnosti stižu tek povremeno i djelomično. Tako nije moguće jasno ocijeniti ni značaj povremenih vijesti o usporavanju ruskih napada u zadnjih nekoliko dana, budući da bi se tu moglo raditi o krivim dojmovima, ali možda i terenskim posljedicama ponovo razbuktalih svađa između vlasnika privatne vojne kompanije „Wagner“ te regularne vojske i struktura Glavnog stožera Ruske Federacije. Izgleda da je malo pomaka borbenih crta bilo i oko Marinke (jugozapadno od Donjecka) te Avdiivke (sjeverozapadno od Donjecka), usprkos tamošnjem ustrajnom izvođenju ruskih kopnenih napada – dok danas stižu i vijesti o mogućem manjem ukrajinskom pomaku na sjevernom boku ruskih položaja kod Avdiivke. Konkretno, spominje se osvajanje poljskih pozicija južno od ukrajinskog uporišta New York, ujedno sjeveroistočno od okupiranog naselja Troicke, na oko 15 km od Avdiivke – što tek treba provjeriti, a ako je istina - onda i obraniti. Dok te borbe i nadalje traju, spomenimo i tijekom subote 29. travnja odrađenu svojevrsnu razmjenu udara na skladišta goriva – dok je Ukrajina u noći s petka na subotu uspjela bespilotnim letjelicama u zrak spektakularno dići rezervoare goriva u Sevastopolju (iako su se izvori razilazili je li se radilo o civilnim ili vojnim zalihama), do kraja dana im je ruska strana vratila jednako spektakularnim udarom po Pavlogradu kod grada Dnipro. Iako se ondje s ruske strane spominjalo napad na komunikacijsku mrežu te uništenje veće količine danas deficitarnih raketa za protuzračni sustav S-300, ipak izgleda da se na ruskoj meti našla jedna bitno jednostavnija meta – dugogodišnje skladište ogromne količine raketnog goriva nastalog dekomisijom negdašnjih ukrajinskih strateških projektila. Kako bilo da bilo, ta uzvratna eksplozija bila je usporedivo spektakularna onoj u Sevastopolju, iako još ostaje za vidjeti kolike su nastale ekološke štete – na koje su godinama upozoravale pojedine stručne studije, ističući potencijalnu opasnost od ogromne količine ondje pohranjenih a kemijski nestabilnih zapaljivih tvari. Ujedno nije ni jasno koliko je od šteta u Pavlogradu nastalo noćnim napadom ruskih kamikaza-dronova (baš kao u Sevastopolju), a koje je posljedice onda kasnije još imao i raketni napad pred jutro – kao dio šireg jutarnjeg raketiranja ukrajinskih ciljeva na 1. svibnja. Kako se čulo iz ukrajinskih vojnih izvora, tada se radilo ukupno o 18 krstarećih raketa Kh-101/Kh-555, ispaljenih s devet strateških bombardera Tu-95 iz Murmanska i još dva Tu-160 s Kaspijskog mora, od čega je ukrajinska protuzračna obrana navodno srušila 15 raketa. Kao i više puta zadnjih dana, formalni ruski cilj opet je bila ukrajinska prometna infrastruktura i ometanje priprema za nadolazeću protuofenzivu – a stvarni ruski pogodci opet su bili više pitanje sreće nego ikakvog preciznijeg ciljanja. Izvanredno stanje nasuprot parade
Dok takve borbe i nadmetanja neprekidno traju, ostaje činjenica da za sva ozbiljnija borbena djelovanja ukrajinska strana ostaje ovisna o zapadnim saveznicima, koji brzo obećavaju – a bitno sporije isporučuju (posebno topničko streljivo, koje je itekako deficitarno). Iako je to teško reći na glas, tu određeni problem radi i težnja da se savezničke napore prebaci na polje obnove ili razminiranja Ukrajine, što je načelno potrebno – ali je itekako problematično u vrijeme kada rat itekako nadalje traje, a borbena djelovanja bi se uz ponešto loše sreće mogla i vratiti na netom razminirana ili obnovljena područja. Imajući u vidu tu ratnu situaciju ne čudi ni da je Vrhovna rada do 18. kolovoza produžila kako izvanredno stanje u Ukrajini, tako i provedbu opće mobilizacije – što se još od lanjske veljače ustrajno radi svakih 90 dana. Time je ratom pogođena Ukrajina suštinski različita od Hrvatske iz doba Domovinskoga rata – gdje se tek nakon rata zapravo krenulo diskutirati od kada do kada je sukob trajao, pa onda i ustanovljavati tko je kakva ratna prava u tim periodima imao. Nasuprot tome, Ruska Federacija je na međunarodnoj sceni sve usamljenija, što se dobro vidjelo i 26. travnja, kada su se samo oni sami i još 4 države (Bjelorusija, Assadova Sirija, Sjeverna Koreja i Nikaragua) usprotivili karakterizaciji kao „agresora“ u Ukrajini – dok su takav opis podržali čak i Kina, Brazil, Indija, Armenija i Kazahstan. Ipak, oni se itekako ozbiljno spremaju za nacionalnu proslavu Dana pobjede 9. svibnja. Iako su u brojnim gradovima otkazana masovnija okupljanja „Besmrtnog puka“ i prigodni vojni mimohodi, izgleda da to nipošto ne vrijedi za samu Moskvu. Ondje su u tijeku probe za tradicionalnu paradu na Crvenom trgu – s podosta ljudstva, te posebno istaknutih sudionika "Specijalne operacije" u Ukrajini. No dok se vide pripreme mimohoda muzejske vojne tehnike iz vremena Drugog svjetskog rata, otvoreno je pitanje što će biti pokazano od modernih sredstava, budući je glavnina borbene tehnike ipak na bojištu, a gubici su tijekom zadnjih 14 mjeseci borbi bili itekako značajni. Nagađa se da bi iz baš tog razloga ove godine moglo izostati i rusko domaćinstvo "Međunarodnih vojnih igara" i poznatog "Tenkovskog biatlona". Iako je lanjsko održavanje takve priredbe u ratnom okolišu bilo žestoko kritizirano u pojedinim redovima ruske oporbe i među nekim komentatorima – ove bi godine odustajanje od takve priredbe itekako moglo govoriti i o stvarnom stanju ruskih Oružanih snaga nakon susreta s ratnom realnošću u Ukrajini. Iako je teško tvrditi definitivno – u prilog takvim tumačenjima lako bi mogla ići i prošlotjedna smjena generala Mihaila Mizinceva, koji je od kraja rujna 2022. bio zamjenik ruskog ministra obrane zadužen za vojnu logistiku, da bi ga 30. travnja na tom mjestu zamijenio general-pukovnik Aleksej Kuzmenkov.
Iako to nije bila jedina kadrovska smjena u ruskim snagama zadnjih dana (novog zapovjednika dobila je i Baltička flota) – ipak je ona posebno odjeknula s obzirom da je Mizincev imao posebno lošu međunarodnu reputaciju, ako ništa drugo a ono zasluženu lanjskim brutalnim osvajanjem Mariupolja u Ukrajini. Naravno, dok se o pravim razlozima njegove smjene još nagađa – novi posao je Mizincevu već na vidiku u privatnoj kompaniji "Wagner", kojoj su izgleda posebno dragi svi visoki časnici koje ne voli redovna ruska vojna struktura i Glavni stožer. Pa ipak, dok je lako kritizirati rusku vojnu logistiku – treba ipak napomenuti da se na bojištima zadnje vrijeme s ruske strane ipak počelo viđati IC zaštitne plašteve za pojedine dijelove pješaštva koje sve učestalije ugrožavaju dronovi s termo-kamerama i snajperisti s termo-ciljnicima. Jednako tako, čuju se najave da bi krajem ovoga mjeseca ponešto učestaliji među ruskim postrojbama trebali postati i specijalizirani prijenosni detektori komandnih signala bespilotnih letjelica – borbenog sredstava koje je jednako opasno ako samo nezamijećeno snima situaciju, ili ako stvarno i krene u napad na postrojbe koje njegove prisutnosti iznad glava nisu ni svjesne.
Tranzit žita i nafte Usprkos problema koje je zadnjih tjedana Europska unija imala s nizom država-članica koje su samovoljno krenule uvoditi mjere zaštite od navale jeftinih prehrambenih proizvoda iz Ukrajine – iako čitavo područje trgovinske politike spada u isključivu nadležnost Bruxellesa – izgleda da je i tu bilo određenih pomaka. Dok su veleposlanici država članica EU izglasali produljenje bescarinskog uvoza robe iz Ukrajine na još godinu dana, na razini Unije se ipak razmatraju određena ograničenja na uvoz barem ukrajinske pšenice, kukuruza, suncokreta i uljane repice kao oblik određenih iznimki na opću odredbu o bescarinskom uvozu – o čemu je u petak 28. travnja bio postignut i sporazum između Europske komisije i 5 država članica – da one ukinu svoje jednostrane mjere, a EK paketom potpore vrijednim 100 milijuna eura podupre pogođene poljoprivrednike. Doduše, samo dan kasnije na takav je dogovor reagirala sama Ukrajina, ističući da su takva ograničenja ipak suštinski suprotna Sporazumu o pridruživanju između Ukrajine i EU, te načelima i normama jedinstvenog tržišta Europske unije. Time ostaje vjerojatno da će ova tema ipak još neko vrijeme ostati na dnevnome redu – baš kao i pitanje produženja pomorskog izvoznog režima za prehrambene robe na Crnom moru, takozvanim "Žitnim koridorima". Sporazum o crnomorskom izvozu sklopljen je sredinom ljeta 2022. godine uz posredovanje UN i Turske, a baš su to i međunarodni igrači koji posebno rade na njegovom nastavku nakon 18. svibnja, kada ističe zadnje produljenje ovog trgovinskog režima u ratnim uvjetima. Da bi dopustila produljenje ovakvog aranžmana, Ruska Federacija od međunarodne zajednice traži niz popuštanja – pa iako su neke od njih zadnjih tjedana bile i postignute (oslobađanje zaplijenjenog umjetnog gnojiva iz Litve i zapadnih zemalja, uključivanje ruske Poljoprivredne banke barem u neke aspekte međunarodnog platnog prometa) – sada se izgleda koplja još lome oko otvaranja prometa produktovodom za amonijak između grada Togliatti u Rusiji i ukrajinske luke Odesa. Iako o tome još nema sporazuma, a razgovori užurbano teku – tek treba vidjeti hoće li na vrijeme biti usvojen svojevrsni "Roadmap" sporazum kojim UN nastoji bez prekida osigurati promet brodova s hranom iz Ukrajine i Rusije na tržišta siromašnih država svijeta. Pri tome ne ohrabruje previše ni činjenica da dok aktualni sporazum formalno još traje, zadnje vrijeme Ruska Federacija navodno sabotira njegovu dnevnu provedbu – tako da je posljednjih tjedana radno opterećenje morskih luka regije Odesa palo za 30-35 posto, a gotovo 15 milijuna tona ukrajinskih poljoprivrednih proizvoda ipak nije bilo izvezeno, dok farmeri i vlasnici tereta trpe značajne gubitke.
Naravno, nije sve baš jednostavno ni za tvrde pregovarače iz Ruske Federacije, koja se još i hvali ustrajnim odbijanjem svih ukrajinskih uvjeta vezanih uz ponovno pokretanje spomenutog produktovoda čija trasa ide preko ratišta. A nije amonijak jedino što se prenosi cijevima preko ratišta – budući da tuda ide i južni krak naftovoda Družba, kojim se i dalje dio država Europske unije opskrbljuje ruskom naftom. Ukrajina je tu opet krenula stiskati ne bi li podigla cijenu tranzita – gdje se sada predlaže poskupljenje u dva stupnja, sa sadašnjih 13,6 eura na 21 euro po toni od 1. kolovoza.
Dok takve mjere posebno pogađaju Mađarsku, neće sjajno doći ni Ruskoj Federaciji, koja je do 1. travnja iduće godine obustavila objavu službenih statističkih podataka o svojoj proizvodnji nafte, prirodnog plina i kondenzata. Odgovarajuća uredba Vlade Ruske Federacije odnosi se i na već okončano prvo tromjesečje ove godine, a tamošnja statistička agencija Rosstat već je te podatke uklonila i iz svog zadnjeg izvješća objavljenog sredinom prošloga tjedna. Naravno – gdje nekome smrkne drugome obično svane – pa u tom energetskom kompleksu tema treba sagledavati i ponudu Cipra da Europskoj uniji osigura dio alternative ruskome plinu - gdje bi plin iz istočnog Sredozemlja, jednom kad se sredi infrastruktura, možda mogao osiguravati i do 15 posto EU-potreba.
Vojne donacije Ukrajini Dok su takvi energetski planovi ipak još na dužem štapu, nastavlja se s pažljivim praćenjem vojnih donacija kojima zapadni saveznici nastoje pomoći agresijom ugroženoj Ukrajini. Iako je glavnina obećanih tenkova Leopard 2 već navodno stigla u Ukrajinu, njihova je pošiljka iz Španjolske još na putu. Prvih šest su navodno stigli u Poljsku, a uskoro će i u Ukrajinu, dok će se na preostala 4 još pričekati – budući su na obnovi u tvornici u Sevilli. Jednako su tako u obnovi i tenkovi Leopard 1, kojih će prvih stotinjak komada uskoro krenuti prema Ukrajini. Naravno, bolje je i tako – nešto kasnije ali ipak obnovljeno, nego da se bilježe donacije poput one lanjske američkih samohodnih haubica iz Italije, gdje ni jedno od 20 vozila nije bilo odmah uporabljivo – što je ove godine Italiju potaklo da takvo naoružanje ipak prvo krene provjeravati i popravljati pa tek onda isporučivati. Nažalost, još je konfuznije stanje po pitanju načelno dogovorene EU-proizvodnje topničkog streljiva, gdje bi uskoro trebalo za ukrajinske potrebe proizvesti oko milijun komada granata kalibra 155 mm. Nakon raznih natezanja o provedbi politički usuglašenog posla proizvodnje, za sada je tek jasno da Njemačka nudi da njeno poduzeće Rheinmetall do kraja godine za Ukrajinu proizvede 250.000 takvih granata. Pri tome zasad nije jasno tko će proizvesti ostatak, dok se i sam Rheinmetall višekratno hvalio kapacitetom od oko 450.000 komada godišnje, kojeg bi uskoro htjeli podići na oko 600.000 takvih granata na godinu. Zato i ne čude izjave iz Poljske, čiji je načelnik tamošnjeg Glavnog stožera, general Raimund Andrzejczak konstatirao kako "zapadne zemlje koje pomažu Kijevu jednostavno nemaju streljiva" – a novine Politico su se raspričale i o navodnim problemima država koje se radi pomoći Ukrajini periodično okupljaju u njemačkom Ramsteinu. Ondje je, navodno, vremenom sve teže održavati jedinstvo – jer pojedine sudionice tijekom sastanaka skupine imaju praksu obećavati isporuku oružja ne navodeći točne datume, da bi onda na idućem sastanku samo ponavljale prošla obećanja. Ipak, biti će da se to ne odnosi na Litvu, koja je u Ukrajinu otposlala još jednu pošiljku vojnih kamiona, terenskih vozila i suhih obroka za predstojeću ofenzivu, jednako kako što je baš danas svoj novi paket od oko 250 milijuna USD vrijednosti najavila i Danska – koja će slati dodatna vozila, protuzračno naoružanje, razno streljivo, te opremu za razminiranje i noćna borbena djelovanja. Sve bi to na bojište trebalo stići dovoljno brzo da bude uporabljivo u očekivanim ukrajinskim protunapadima – čiji detalji ipak trebaju biti iznenađenje, kako za one koji prate tijek rata u Ukrajini, tako još više za ondašnje agresorske snage Ruske Federacije. Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize
|
|