|
Post by kulinban on Jul 14, 2022 13:10:16 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Jul 15, 2022 13:05:45 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Jul 15, 2022 19:49:30 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Jul 18, 2022 13:50:38 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Jul 18, 2022 19:11:08 GMT
Ruski fašistički osvajači pokušavaju zaustaviti ukrajinsku ofanzivu sjeverno od Harkova. Rašisti su granatirali Harkov, Udi, Prudjanku, Slatine, Borščovu, Ruski Tiški, Pečenih, Čuhujev i Lebjaže (južno od Pečenihija). Vazdušni napadi u blizini Prudjanke, Rubižnea i Verhnjeg Saltiva.
|
|
|
Post by kulinban on Jul 19, 2022 19:31:36 GMT
Ratna sreća se okreće: Ukrajinci sve bliže gradu Hersonu, Kijevu stiže i velika tranša tenkova Opet se intenzivirala međunarodna politika po pitanju ovog ratnog sukoba, a jača i pristizanje zapadnoga oružja u Ukrajinu
Piše: Igor Tabak Objavljeno: 19. srpanj 2022. 21:04
Utorak 19. srpnja ujedno je i 146. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Posljednjih se dana ondje ratna sreća ponešto okrenula na stranu branitelja – nastavljeni su ustrajni napadi preciznim višecijevnim raketnim sustavom M142 HIMARS po čvorištima ruske vojske i vojne logistike, a izgleda da nisu bili ni previše uspješni pojedini terenski napadi od kojih je agresorska strana barem formalno imala velika očekivanja. Nije tu mnogo pomogla ni službena ruska objava o prekidu tzv. operativne pauze, kao ni posjet ministra obrane Sergeja Šojgua borbenim zapovjedništvima u Donbasu koji je neposredno uslijedio u subotu 16. srpnja. Šojgu je tada naložio da se intenzivira lov na već spomenute HIMARS-lansere, ali uz redovito bombardiranje svih bitnijih gradova smještenih neposredno uz linije bojišta, tada se vidljivo intenziviralo tek izvođenje masovnih noćnih napada iz zraka na pojedine ukrajinske veće gradove dublje u pozadini. Dok pri takvim djelovanjima možda i bude pogođeno ponešto vojnih ili logističkih ciljeva, glavnina takvih napada ipak se svela na neprecizno uništavanje civilne infrastrukture.
Vidljivo je intenzivirana razina ruskog elektroničkog ratovanja na bojišnicama, vjerojatno u nastojanju da se ometa GPS segment navođenja HIMARS projektila, a pojačane su i mjere informacijskog ratovanja – širenjem glasina kako o događanjima oko bojišnice, tako i međunarodno. Među ruskim navodima o sve opsežnijim gubicima nanesenim ukrajinskim braniteljima – koje je, doduše, praktično pa nemoguće potvrditi iz ikojih drugih izvora – posebno treba spomenuti i rusku objavu novih tabličnih podataka o stanju „stranih plaćenika“ u Ukrajini. Prema ruskim navodima, tijekom oko mjesec dana od prošlih podataka, Hrvatska je tu skliznula s ukupno četvrtog mjesta europskih država na sada petu poziciju po navodnom broju boraca u Ukrajini. Prema idejama iz Moskve, prestigla nas je Bjelorusija, iz koje stvarno i dolazi dosta boraca u Ukrajinu, pa ondje imaju i vidljive zasebne postrojbe na fronti. No, na i nadalje 204 registrirana pojedinca, sada Rusija ondje broji 81 preminulog iz Hrvatske i 58 povratnika, što bi trebalo značiti dodatnih 7 mrtvih i 7 povratnika u proteklih mjesec dana – dok u Ukrajini navodno još ostaje 65 hrvatskih dobrovoljaca. Naravno, kako su te brojke bile kompletno fantastične, pretjerane i relativno sigurno netočne sredinom lipnja – tako one to ostaju i ovih dana, prema ruskim podacima od prošloga tjedna.
Nova pomoć Ukrajini
No, treba napomenuti kako se opet ponešto intenzivirala međunarodna politika po pitanju ovog ratnog sukoba. Kao prvo, jučer je Europska unija najavila dodatnu pomoć Ukrajini, odvajajući još oko 500 milijuna eura u svoj ukupno peti po redu paket vojne pomoći od početka intenzivne faze ovog rata, čime ukupna takva pomoć EU od 24. veljače ove godine stoji na oko 2,5 milijardi eura. Ovaj novac bi trebao poslužiti za nastavak zajedničkog kupovanja vojne opreme za potrebe obrane Ukrajine, a kako zajednički proračun EU ne dozvoljava takvo financiranje - sredstva bi trebala biti isplaćena iz izvanproračunskoga Fonda za međunarodne mirovne operacije, ukupno zacrtanog na oko 5 milijardi eura. Naravno, ova situacija (da se oko pola sedmogodišnjeg fonda odvoji u samo pet mjeseci) uvelike dovodi u pitanje dugoročno funkcioniranje ovakvog pružanja pomoći Ukrajini, ali kako još izgleda da ima volje za takvim zajedničkim djelovanjem, vjerojatno će tu biti moguće naći provedbene putove. Ujedno, usprkos nedavnim faktičnim labavljenjima režima sankcija za Rusku Federaciju – gdje Njemačko inzistiranje na povratu turbina za plinovod „Sjeverni tok 1“ iz Kanade u Rusiju izgleda ipak nije bilo dovoljna da osigura nastavak rada tog opskrbnog pravca – sada Unija ozbiljnije najavljuje sadržaj budućeg, sedmog po redu paketa sankcija Rusiji. Kako izgleda, one će obuhvaćati zabranu prometa ruskoga zlata i raznih proizvoda visoke tehnologije (posebno onih s dvojnom namjenom), a širit će se i lista sankcioniranih pravnih te fizičkih osoba. Iako se čulo kako je insistiranje Mađarske uspjelo od sankcija sačuvati Gazprombank, preko koje idu međunarodna plaćanja za ruski plin, na listi sankcioniranih trebala bi osvanuti Sberbank – koja je do početka ožujka poslovala i u Hrvatskoj. No, nažalost, nema tu ni riječi o zaustavljanju grčkog brodarskog sudjelovanja u pomorskome izvozu ruske nafte – gdje su posljednjih mjeseci, žureći se pred stupanje na snagu EU sankcija u prosincu, baš grčki tankeri prevezli polovicu ukupno morem izvezene ruske nafte. Pri tome su oni samo u svibnju i lipnju ove godine u ruske luke na Crnom i Baltičkom moru svratili u 151 navratu, što je praktički 70 posto češće nego u istom razdoblju lani, kada su bili 89 puta.
Dolazi i novo oružje
Za to vrijeme jača i pristizanje zapadnoga oružja u Ukrajinu. Osim francuskih oklopnjaka VAB 4*4 i dodatnih samohodnih haubica sustava Caesar, čini se da je tamo krenula isporuka i oko 230 poljskih tenkova PT-91, koji predstavljaju temeljitu poljsku nadogradnju tenkova T-72M1 provedenu sredinom 1990-tih godina. Izgleda da se time u Ukrajinu šalje kompletna poljska tranša takvih tenkova, dobivena modernizacijom dijela starijih vozila i onda dodatnom proizvodnjom ostatka – za što se očekuje da bi Poljska trebala od Sjedinjenih Američkih Država dobiti određenu količinu zamjenskih američkih tenkova Abrams. Svi ovi, a vjerojatno i brojni drugi programi dodatne vojne pomoći Ukrajini bit će na repertoaru sutra, budući da se 20. srpnja treba virtualno održati i 4. po redu sastanak tzv. „Ramstein skupine“ (Ukraine Defense Contact Group) - država koje u proširenom EU/NATO formatu organizirano rade na jačanju obrambenih sposobnosti te napadnute države.
Naravno, kad već spominjemo vanjsku politiku, ne treba zaboraviti ni samu Rusku Federaciju – državu koja se našla vidljivo zaobilažena i bojkotirana na sastanku G20 država, koji se održao na Baliju u Indoneziji prije desetak dana. Da bi pokazao da takvo bojkotiranje ipak nije apsolutno, Vladimir Putin se danas otputio u Tehran, ne bi li ondje uživo imao trilateralni susret s iranskim domaćinima, te turskim predsjednikom Erdoganom, koji je također potegnuo do Irana. Iako je najavljena tema skupa bila Sirija, teško je tu bilo ne zamijetiti zanimljiv sklop prisutnih i njihovih stavova, kako na zadanu temu tako i inače. Naime, dok Iran i Turska dijele zazor prema Kurdima, a Rusija i Iran aktivno surađuju u Siriji – baš ondje je Turska na temeljito različitoj strani s malo prostora za kompromise. Jednako tako, iako održava određene odnose s Ruskom Federacijom, Turska je u NATO savezu, i vojno surađuje s Ukrajinom, dok ujedno ide na ruku službenoj Moskvi svojim otežavanjem pristupa Švedske i Finske u NATO – te u isto vrijeme nastoji biti neutralnim posrednikom za uspostavu režima pomorskog izvoza ruskog i ukrajinskog žita Crnim morem. O tome se u Turskoj zadnje vrijeme intenzivno razgovaralo uz sudjelovanje i organizacije Ujedinjenih naroda, a moguće je da je na tu temu postignut i neki dogovor, čija bi skora objava mogla ozbiljno olakšati svjetsku krizu po pitanju opskrbe hranom niza siromašnih država.
Male promjene na bojištu
Što se tiče stanja na bojišnicama Ukrajine, ono se zadnjih dana mijenja više u detaljima. Dok na sjeveru Ukrajine i dalje nema mira uz granice s Ruskom Federacijom, širom aktivne bojišnice na istoku, jugoistoku i jugu Ukrajine nastavlja se i niz od manje ili više po dva veća ukrajinska napada na ruske nakupine vojnih postrojbi ili skladišta streljiva ili goriva dnevno. Izgleda da su oko 28 km sjeverno od ukrajinskog grada Harkiva ruske snage nakon višetjednih napora uspjele osvojiti selo Dementiivka, što im nije bitno popravilo borbeno stanje – kao ni neuspješna nastojanja za jačanjem pozicija na oko 100 km jugoistočno od Harkiva, u predjelima južno od Balaklije, te zapadno od Izjuma. Izgleda da je i prostor južno od Izjuma posljednjih dana bio poprištem manjih ukrajinskih protunapada, koji su uspjeli ruske agresore ponešto odmaknuti od strateški važne pruge koja preko Barvinkova snabdijeva uporište Slovjansk – tako da su pod kontrolom branitelja opet osvanula sela Kurulka i Dibrovne, a agresori su odmaknuti oko 12 km sjeverno od spomenute pruge. Baš na tom prostoru je ruski fokus bio kompletno usmjeren na jugoistok, uz cestu od Izjuma prema Slovjansku, a usprkos naporima ni ondje nije bilo pomaka preko ukrajinske obrambene linije Bogorodične-Dolina-Krasnopiljja-Mazarivka-Ivanivka.
Jednako tako nije bilo pomaka ni na fronti koja od mjesta Bogorodične prati rijeku Siverski Donjec u duljini od oko 46 km zračne linije, gdje ruske snage usprkos aktivnom bombardiranju potencijalnih prijelaznih točaka nisu uspjele ostvariti prijelaz rijeke. Niti na istoku, oko mjesta Siversk izgleda nije bilo bitnijih pomaka. Iako su ruski izvori danima najavljivali pad Siverska, pa su onda naglo krenuli pričati kako taj grad ipak neće napadati, nego ga opkoliti prodorima sa sjevera i juga – izgleda da su se sve te priče pokazale lažnima. Naime, kako sada izgleda, linija fronte ondje je i dalje sjeverno oslonjena na rijeku Siverski Donjec, pa onda ide južno, ali ne od Siverska i njemu neposredno sjeverne Serebrijanke, nego više istočno – od Grigorivke, a možda i od još istočnijeg mjesta Bilogorivka, za koje su ruski izvor također već duže pričali o zauzimanju. Na potezu južno, tu je obrambena crta i dalje oslonjena na selo Verhnokamjanske, pa dalje južno ne samo na Ivano-Darivku, nego možda i na Spirne (još jedno mjesto koje su ruski izvori davno proglašavali temeljito okupiranim). Usprkos borbama uz cestu T1302 koju dalje prati bojišnica prema Soledaru i Bahmutu, izgleda da ni ondje nije bilo nikakvih dobrih vijesti za agresore, a ukrajinski branitelji čak uspijevaju nadalje držati i izboj fronte oko 20 km jugoistočno od Bahmuta, kod mjesta Novoluganske i tamošnje termo-elektrane Vuglegirske.
Stabilizacija situacije
Sve to uvelike odgovara jučerašnjoj izjavi generala Valerija Zalužnog, načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Ukrajine, koji je u razgovoru sa svojim američkim kolegom Markom Milleyem konstatirao: „Uspjeli smo stabilizirati situaciju. Ona je kompleksna, napeta, ali kompletno pod kontrolom“. No, ovo bi stanje itekako moglo imati veze i sa spomenom izvlačenja pojedinih ruskih snaga s prostora nedavnih ogorčenih borbi oko Slovjanska, Siverska i Bahmuta na jug – u prostor oblasti Zaporižje te Herson. Naime, dok se za Zaporižje već neko vrijeme priča o potencijalu za veći ukrajinski protunapad, izgleda da su na krajnjem jugozapadu bojišta stvari i stvarno postale neugodne za vojsku Ruske Federacije i njihove domaće suradnike. Naime, nakon dužeg polaganog sukobljavanja na krajnjem jugozapadnom dijelu Hersonske oblasti, u dijelu gdje okupirani prostor prelazi na zapadnu obalu rijeke Dnjepar – izgleda da su se ondje manji ukrajinski dobici postupno počeli slagati u širu sliku napredovanja. Osim ustrajnih borbi koje su tu zonu obilježavale na sjeveru, prema ukrajinskom gradu Krivi Rihu, u središnjem dijelu (gdje su branitelji prešli rijeku Ingulec te ugrožavaju rusko uporište Snigurivka) i na jugu oko Hersona – postupno osvajanje niza manjih sela ukrajinsku je stranu dovelo blizu grada Hersona i u dobru ofenzivnu poziciju. Već danima se ondje salvama raketa iz sustava HIMARS spektakularno uništavalo ruska skladišta i zapovjedne centre, a uz gradove Herson i Nova Kahovka, na meti su se sada našli i malobrojni prijelazi koji ruske obrambene linije preko rijeke Dnjepar povezuju na istok, s glavninom osvojenih područja i pozadinom.
Dolazak ruskih pojačanja, te intenzivni radovi na jačanju ruskih utvrđenih linija obrane samo ukazuju da bi u nadolazećem vremenu ovo moglo postati glavno bojište tekućega rata – ne samo radi oslobađanja okupiranih prostora Ukrajine, već i radi prekidanja tzv. Sjevernokrimskoga kanala, kojim se vodom iz Dnjepra opskrbljuje Krim. Taj sustav infrastrukture nedvojbeno je na meti Ukrajine, jednako kao što je njegovo nanovo otvaranje bio valjda prvi veliki ruski ratni uspjeh u početnim danima intenzivnog ratovanja u Ukrajini, krajem veljače ove godine.
|
|
|
Post by kulinban on Jul 21, 2022 17:49:48 GMT
Šef britanske tajne službe MI6: Ruska vojska će se uskoro ispuhati
RUSKE snage vjerojatno će u narednim tjednima otići na neku vrstu "operativne pauze" u Ukrajini i tako omogućiti Kijevu priliku za protunapad, rekao je danas šef britanskih špijuna na Sigurnosnom forumu koji se održava u Aspenu, u američkoj saveznoj državi Colorado.
"Mislim da će se uskoro ispuhati. Naša procjena je da je Rusima sve teže osigurati opskrbu svojih snaga, a problem će se dodatno pojačati u narednim tjednima", rekao je Richard Moore, direktor britanske obavještajne agencije MI6.
"Bit će prisiljeni pauzirati na neki način, a to će Ukrajincima omogućiti protunapad", rekao je Moore
|
|
|
Post by kulinban on Jul 24, 2022 20:03:25 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Jul 25, 2022 13:12:29 GMT
Lavrov: Konačni cilj je rušenje Zelenskog
Šef ruske diplomacije priznao je da je konačni cilj Moskve srušiti vladu ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog.
U razgovoru s predstavnicima zemalja na summitu Arapske lige, koji se održava u Kairu, Lavrov je rekao da je Moskva odlučna "pomoći Ukrajincima da se oslobode tereta ovog apsolutno neprihvatljivog režima".
Lavrov je optužio Kijev i zapadne saveznike da "šire propagandu kojoj je cilj osigurati da Ukrajina postane vječni neprijatelj Rusije", javlja AP.
"Ruski i ukrajinski narod će nastaviti živjeti zajedno. Sigurno ćemo pomoći ukrajinskom narodu da se riješi režima koji je apsolutno protunarodni i antihistorijski", dodao je Lavrov.
Izjave ruskog šefa diplomacije u suprotnosti su sa službenim tezama Kremlja s početka rata, kad su ruski dužnosnici opetovano naglašavali da cilj invazije na Rusiju nije rušenje vlade Volodimira Zelenskog.
|
|
|
Post by kulinban on Jul 26, 2022 6:16:33 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Jul 26, 2022 19:39:31 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Jul 26, 2022 21:14:32 GMT
Orban pokazao na čijoj je strani, neočekivana najava iz Berlina, velika ofenziva Ukrajine još nije počela VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA Što se stanja na ukrajinskim bojištima tiče, ono se zadnje vrijeme mijenja prilično lagano i zapravo „na sitno“
Piše: Igor Tabak Objavljeno: 26. srpanj 2022. 20:59
Početak šestog mjeseca intenzivnog ratovanja u Ukrajini definitivno nije bio očekivan u Ruskoj Federaciji početkom ove godine, jednako kao ni još uvijek prilično ozbiljna razina EU i NATO solidarnosti, kako međusobno, tako i prema napadnutim vlastima iz Kijeva. Iako je teret rata sve teži, tako da deficit ukrajinske ekonomije za ovu godinu neće iznositi 7 milijardi eura kako se prvotno procjenjivalo (što je sada prosječni mjesečni deficit), nego vjerojatno nešto bliže iznosu od oko 50 milijardi eura – ipak se s tim i nadalje izlazi na kraj.
Pomoć međunarodnih institucija i saveznika tu je svakako dobrodošla, a od koristi će izgleda biti i nanovo pokrenuti izvoz ukrajinske poljoprivrede, jednom kad krene. Naime, iako je u petak 22. srpnja o ovome bio potpisan niz sporazuma u Istanbulu (s jedne strane sporazum Ukrajine s Turskom i UN-om, a s druge strane onda i zrcalni sporazum Ruske Federacije s Turskom i UN-om) – taj mehanizam još nije pokrenut i pitanje je kada će zapravo oko 3 milijuna tona ukrajinskih žitarica mjesečno i stvarno zaploviti put Bospora. Čitavoj situaciji nije posebno pomogla ni činjenica kako to i nije sporazum o primirju s izvoznim režimom, već samo niz sporazuma o dostavi ukrajinskih i ruskih proizvoda do Bospora – dok se zapravo borbe oko tih transporta nastavljaju – što ruskoj strani omogućava da bez problema i nadalje gađa mete po lučkim postrojenjima u Odesi i drugim nedalekim lukama ovoga sustava, samo pod uvjetom da se za konkretne ciljeve makar i samo načelno može ukazati na nekakvu vojnu prirodu.
Šira priroda sukoba
Širu prirodu ovog sukoba dobro opisuje i situacija da su se male članice NATO saveza na Baltiku solidarizirale s napadnutom Ukrajinom gotovo kao da su i same u ratu (tako da čak i uspješno među narodom skupljaju priloge za kupovinu bespilotnih letjelica za ukrajinske branitelje), jednako kao i Poljska, te Češka i Slovačka (koja aktualno razmišlja kako u Ukrajinu predati svoju eskadrilu borbenih aviona MiG-29, te ujedno osigurati zaštitu svoga neba do dolaska već kupljenih američkih aviona F-16). No, to je pitanje ujedno i suštinski razlomilo tzv. Višegradsku skupinu, budući je mađarski premijer Viktor Orban nakon dužeg skrivanja iza raznih fraza, u nedjelju 24. srpnja ipak odlučio još jasnije stati na rusku stranu. Dok je donedavno tek blokirao većinu EU sankcija Rusiji, te izbjegavao ikakvo ozbiljnije pomaganje Ukrajini, sada se od njega čulo i da EU/NATO sankcije agresoru uopće nemaju smisla, dok vojna pomoć Ukrajini samo produljuje sukob – umjesto da se valjda i Kijev, kao i čitava EU, jednostavno pokloni silniku.
Takvi pogledi posebno bodu oči u svjetlu iskustva koje posljednjih dana ima Savezna Republika Njemačka – EU država koja je o pomoći Ukrajini bitno više pričala nego radila. Naime, baš prošloga tjedna iz Berlina se konačno isposlovalo s Kanadom povratak turbina za plinovod „Sjeverni tok 1“, pa ih se krenulo isporučivati Rusiji mimo sankcija – i za to je onda dobiveno ponovno otvaranje tog plinovoda nakon desetak dana zastoja u isporuci radi „radova na održavanju“. Pa ipak, veselje s oko 40 posto protoka trajalo je kratko, da bi već jučer Gazprom objavio da se od srijede 27. srpnja to sve smanjuje za pola, na samo 33 milijuna kubika plina dnevno, radi nekih navodnih tehničkih problema koje pedantni Nijemci nisu uočili. Naravno, time je otežano ikakvo punjenje plinskih skladišta Njemačke i Europske unije pred nadolazeću zimu - o čemu je Unija baš danas u Bruxellesu postigla i načelni sporazum, kojim se od kolovoza do idućeg ožujka nalaže nacionalne uštede od 15 posto potrošnje, ne bi li se izbjeglo prisilne redukcije. Dosadašnje velike primjedbe niza EU država na kraju su se svele na otvoreno neslaganje samo Mađarske, što stvarno nije bilo neočekivano, dok su izgleda ujedno dogovoreni i pojedini izuzeci – među ostalim za baltičke države, ako im Ruska Federacija kompletno ukine dostavu električne energije po postojećim ugovorima.
Ruska pljuska Njemačkoj
Treba napomenuti da izgleda kako se ova zadnja ruska pljuska Njemačkoj ipak zbrojila i s prigovorima koje ta država već neko vrijeme trpi po pitanju isporuke vojne pomoći Ukrajini – gdje se prije nekoliko dana i iz Poljske čulo zvučnu osudu njemačkih nastojanja da svoju staru vojnu opremu iz skladišta daju bilo kome iz EU u pokušaju organiziranja nekakvih prstenova razmjene, gdje bi onda primaoci stare njemačke opreme trebali svoju vlastitu tehniku dati put Ukrajine. Budući se i s drugih adresa čulo isto što i iz Poljske – da se sada Ukrajini daje relativno nove ili kompletno moderne sustave, a da si Nijemci svoju višedesetljetnu kramu mogu i zadržati – sramota je izgleda naglo postala prevelika, te je službeni Berlin uz početak isporuke prastarih oklopnjaka Gepard, u Ukrajinu sad relativno neočekivano najavio poslati i svoju varijantu američkog višecijevnog sustava M270 zvanu „Mars 2“, te još i dodatne tri samohodne haubice PzH2000. Iako će sva ta tehnika na bojištima Ukrajine itekako biti dobrodošla, prilično je tužno da se ipak radi o mikroskopski malenim količinama vojne opreme, koja u pomoć Ukrajini stiže svakako samo ne dragovoljno.
Potpuno je drugačija situacija s pomoći iz Sjedinjenih Američkih Država. Dok se tek zagrebalo u sredstva dugoročno stavljena na raspolaganje Ukrajini u okviru tzv. „sustava zajma i najma“, iz SAD se sada nastoji otposlati sredstva odobrena u okviru proračuna za tekuću fiskalnu godinu, koja završava za oko mjesec dana. U već skoro ustaljenom tjednom ritmu, tako je u kasnim satima petka, 22. srpnja, iz Washingtona objavljeno da Ukrajina dobiva još oko 270 milijuna vojne pomoći – i to 175 milijuna USD iz okvira 16. po redu Predsjedničkog povlačenja robe iz zaliha pojedinih tijela američke vlasti (Presidential Drawdown Authority), te još oko 95 milijuna USD roba namjenski pribavljenih od američke vojne industrije kroz fondove Inicijative za sigurnosnu pomoć Ukrajini (Ukraine Security Assistance Initiative – USAI). Iz državnih će zaliha tako biti isporučena još 4 precizna višecijevna raketna sustava HIMARS (što njihov ukupni broj u Ukrajini sada diže na 16), dodatne rakete za ovo naoružanje, 4 zapovjedna vozila, 36.000 granata od 105 mm (za lake haubice donirane iz Velike Britanije), te dodatno protuoklopno naoružanje, rezervne dijelove i drugu opremu. Uz to, u petak 22. srpnja čulo se i da je od američke vojne industrije za Ukrajinu pribavljeno još i oko 580 taktičkih dronova tipa Phoenix Ghost – dok bi prvi tovari sve te razne vojne robe iz SAD, pa preko Njemačke i onda put bojišta trebali krenuti već danas.
Stanje na bojištu
Što se stanja na ukrajinskim bojištima tiče, ono se zadnje vrijeme mijenja prilično lagano i zapravo „na sitno“. Nakon kraja prošloga tjedna obilježenog ruskim nastojanjima za obnovom snaga i zaliha (pa onda i velikim brojem izgubljenih kamiona te cisterni), posljednji dani opet su ponešto više obilježeni borbenim aktivnostima, s pripadajućim rastom udjela oštećene i uništene raznolike oklopne tehnike. Naravno, pri tome je nastavljen i niz ukrajinskih napada sustavom HIMARS, koji je prema riječima ukrajinskog ministra obrane Reznikova agresore koštao barem 50 skladišta streljiva, a onda i više od toga skladišta goriva, zapovjednih središta i drugih strateški bitnih ciljeva.
Započnemo li promatranje oko grada Harkiva, ondje je sjeverno od mjesta došlo do manjih promjena borbene crte – tako da branitelji izgleda opet drže selo Dementiivka na oko 25 km sjeverno od grada, ali je izgleda Rusima uspjelo ponovo zauzeti oko 4 km sjeverozapadno smješteno selo Cupivka. Slične ili još manje promjene naziru se i na borbenim linijama koje idu prvo istočno, pa onda jugoistočno od Harkiva, sve do oko 125 km udaljenog grada Izjuma. Dok se izgleda dio snaga koje su se koncentrirale oko Izjuma sada izvlači na sjever i sjeverozapad, možda za neke buduće napadne operacije, ondje nije bilo promjena na ruskom smjeru napredovanja niz cestu M03 ka Slovjansku. Dakle, ukrajinska obrambena linija Bogorodične-Dolina-Krasnopilja-Mazanivka-Ivanivka se i dalje drži, jednako kao i preko 40 km bojišnice koja od tamo na istok prati rijeku Siverski Donjec. U predjelu grada Siverska prema Soledaru i Bahmutu, dakle od te rijeke na jug - potez fronte dug oko 30 km vidio je tek minimalno pomaka, usprkos konstantnom granatiranju i brojim kopnenim napadima ruskih agresora.
Napredak Wagnera
Izgleda da je pri tome barem ukrajinsko uporište Berestove prelazilo iz ruke u ruku, dok su napadači istočno od Soledara teškom mukom uspjeli svoje položaje ojačati zauzimanjem sela Strjapivka i Nova Kamjanka. Ono gdje je došlo do ponešto bitnijih promjena je sektor bojišta jugoistočno od Bahmuta, gdje su se posljednjih tjedana ogorčene borbe vodile oko ukrajinskog izboja fronte kod Vuglegirske termoelektrane i njoj jugozapadnog naselja Novoluganske na obalama Vuglegirskog vodnog rezervoara. Kako izgleda, ondje je privatna vojna kompanija Wagner na kraju ipak uspjela postići ponešto – jučer se vidjelo slike njihova prilaska mjestu Novoluganske s juga i obližnjeg već osvojenog mjesta Dolomitne, dok se pričalo i o upadu u sam kompleks spomenute termoelektrane s istočnog smjera.
Danas je i ovo napredovanje u termoelektrani izgleda bar djelomično potvrđeno nizom slika agresora u novoosvojenim prostorima, no izgleda da pri svemu tome nije došlo do nikakvog okruživanja ukrajinskih branitelja – kako su se duže guštali napadači. Dok se iz neslužbenih ukrajinskih izvora čuje o još jednom uspješno izvedenom povlačenju branitelja iz lokacije opkoljene s tri strane, sve to tek treba potvrditi, ne bi li se onda vidjelo i kuda idu nove obrambene linije jugoistočno od Bahmuta, vjerojatno pomaknute za 6 do 10 kilometara zapadno.
Dok je stanje oko Donjecka, centra tzv. „Donjecke Narodne Republike“, relativno mirno, obilježeno samo nizom eksplozija u ruskim skladištima streljiva te navodnim pogotkom sustava HIMARS u nekoliko većih zapovjednih središta protivnika – na jugu Ukrajine izgleda traje prebacivanje ruskih pojačanja prema krajnjem jugozapadu bojišta. Nedvojbeno je da se žustre borbe vode oko okupiranog grada Hersona, kao i na obližnjem potezu kojeg Rusi drže na zapadnoj obali Dnjepra sjeverno od tog grada, no to još nije ona velika ofenziva o kojoj vole pričati iz Kijeva. Iako je veliku pažnju javnosti tu zaokupilo ukrajinsko oštećivanje niza cestovnih mostova – kako mosta Antonovski, od Hersona na zapad, tako i sjevernijeg mosta Darivski, na ruti od Hersona prema Novoj Kahovki – ostaje činjenica da su ti pravci za rusku logistiku ipak samo pomoćni. Kako se do sada pokazalo, ruske snage za svoju glavnu dostavu materijala ipak ovise o željezničkim prugama, tako da će im tek uništenje željezničkog mosta kod Hersona (kojeg je baš ruska vojska i obnovila prije koji mjesec) na tom pravcu zadati ozbiljne probleme kad se ukrajinski napadi jednom stvarno zahuktaju. Do onda, tu se samo prate neprekidne razmjene topničke i raketne vatre, praćene brojnim kopnenim napadima i laganim kolebanjima bojišnice – kakve ondje gledamo već dugo bez prekida.
|
|
|
Post by kulinban on Jul 28, 2022 6:08:11 GMT
Ukrajina zvanično priznala gubitak termielektrane
|
|
|
Post by kulinban on Jul 28, 2022 8:15:41 GMT
Novi izvještaj britanskih obavještajaca
UKRAJINSKA protuofenziva u regiji Herson "uzima maha", objavilo je britansko ministarstvo obrane u novom izvještaju svojih obavještajaca.
"Ukrajinske snage utvrdile su položaje južno od rijeke Ingulec, koja formira sjevernu granicu s regijom Herson, koja je pod ruskom okupacijom. Ukrajina je u najmanje tri navrata uspješno iskoristila novo dalekometno artiljerijsko oružje kako bi oštetila najmanje tri mosta preko rijeke Dnjepar, na koje se ruske snage oslanjaju za opskrbu područja pod svojom kontrolom", navodi se u izvješću britanskih obavještajaca.
"Grad Herson, politički značajan centar regije pod ruskom okupacijom, sad je praktički odsječen od ostalih okupiranih teritorija. Gubitak Hersona bi značajno potkopao napore Rusije da prikažu okupaciju kao uspjeh".
|
|
|
Post by kulinban on Jul 28, 2022 9:04:58 GMT
|
|