evo filma 10/10
bar za one koji su bili fanovi hit serije "Černobil"
jer ovo je čisti pandam, takođe o nuklearnoj katastrofi u nuklearnoj elektrani u Japanu, koja je takođe izbjegnuta za dlaku, a da se desila bila bi daleko gora od Černobila
znači, film takođe zasnovan na istinitim događajima i likovima
maksuz sam uradio titl na bosanskom
pa bujrum, ko želi da skine
link
stvarni opis događaja
www.nemis.hr/index.php/nesrece/fukushima-daiichi.htmlNesreća u NE lFukushima DaiichiRazorni potres intenziteta 9 stupnjeva po Mercalliju pogodio je 11. marta 2011. istočnu obalu otoka Honshu u Japanu. U regiji zahvaćenoj potresom bilo je u trenutku potresa u pogonu 11 reaktora na četiri lokacije. Zbog jačine potresa došlo je do automatskog gašenja svih 11 reaktora. Električna energija iz mreže ili rezervnih generatora omogućila je rad sustava rashladnih pumpi za odvođenje ostatne topline kod 8 od 11 reaktora i oni su unutar nekoliko dana usprkos nekim problemima došli u stanje hladne obustave. Preostala tri reaktora smještena na lokaciji Fukushima Daiichi izgubila su napajanje električnom energijom a time i mogućnost adekvatnog hlađenja reaktora jedan sat nakon potresa zbog poplave izazvane
15 metara visokim tsunamijem. Djelovanjem tsunamija došlo je do kvara na 12 od 13 rezervnih generatora na lokaciji kao i na izmjenjivačima topline za odvođenje ostatne topline reaktora u more. To je rezultiralo pregrijavanjem i značajnim topljenjem jezgre sva tri reaktora unutar tri dana. Zbog opasnosti od ispuštanja radioaktivnosti
stanovništo je pravovremeno evakuirano u zoni 20 km oko elektrane.Na lokaciji Fukushima Daiichi nalaze se još tri reaktora no oni u trenutku potresa nisu bili u pogonu. Za bazen istrošenog goriva jedinice broj 4 pojavio se problem gubitka vode isparavanjem do kojeg je došlo zbog termičkog opterećenja bazena gorivom izvađenim iz reaktora za vrijeme remonta i nemogućnosti forsiranog hlađenja bazena. Ugradnjom novih rashladnih krugova s vanjskim izmjenjivačima topline reducirana je temperatura vode u sva četiri bazena za
istrošeno gorivo na ispod 40 °C.
Eksplozijom vodika nastalog reakcijom cirkonija i vodene pare došlo je do oštećenja reaktorskih zgrada i do ispuštanja velike količine radioaktivnosti (570 PBq ekvivalenta joda 131) u okoliš. Zbog tako velikog ispuštanja radioaktivnosti u okoliš je ova nesreća klasificirana kao
nesreća najviše kategorije (kategorija 7) na Međunarodnoj skali nuklearnih događaja (INES skala). Iako su u okoliš ispuštene velike količine radioaktivnosti zbog pravovremeno provedene evakuacije i uvedenih zaštitnih mjere lokalno pučanstvo nije primilo doze koje bi se približavale štetnim razinama. Provodi se dekontaminacije evakuacijske zone od 20 km a povratak evakuiranog pučanstva očekuje se početkom 2016. godine. Hlađenje reaktora nastavljeno je s recikliranom vodom iz novog postrojenja za pročišćavanje radioaktivne vode sve dok nije uspostavljeno stanje hladne obustave s novim atmosferskim izmjenjivačima topline. Pored hlađenja reaktora posebna pažnja posvećena je sprečavanju ispuštanja radioaktivnog materijala iz kontaminirane vode koja je istekla iz tri oštećena reaktora. Ova nesreća imala je za posljedicu tri smrtna slučaja ali nije zabilježen niti jedan slučaj radijacijske bolesti. Sva četiri nesrećom zahvaćena reaktora ukupne snage 2719 MW toliko su oštećeni da njihov popravak niti daljnji pogon nisu mogući, te su predviđeni za dekomisiju.
Preliminarne analize sigurnosti nuklearnih elektrana diljem svijeta provedene nakon nesreće u Fukushimi nisu otkrile nedostatke koji bi zahtijevali obustavu rada. Obustave, poput onih u Njemačkoj i Japanu, rezultat su političkih odluka. Analiza tehničkih pitanja koja proizlaze iz nesreće u Fukushimi pridonijet će poboljšanju sigurnosti postojećih i budućih elektrana. Iako konačne analize sigurnosti i testova opterećenja svih nuklearnih elektrana nisu završeni na osnovi preliminarnih rezultata i stavova država koje koriste nuklearnu energiju valja očekivati da neće doći do zastoja u daljnjem razvoju nuklearne energetike.
Potres magnitude 9.0 (prema Richterovoj skali) pogodio je 11. 03. 2011. u 14:46 sati područje istočno od obale najvećeg japanskog otoka Honshu. Epicentar potresa bio je 130 km od grada Sendai u prefekturi Miyagi, odnosno 180 km od elektrane Fukushima Daiichi. Trajanje tog, ustvari dvostrukog potresa, iznosilo je oko 3 minute. Japan se pomaknuo nekoliko metara istočno, a obala je djelomično potonula pola metra. Tsunami koji je uslijedio nakon potresa poplavio je površinu od približno 560 km2, uzrokujući smrt 19000 osoba te velika razaranja gradova i luka s više od milijun srušenih ili oštećenih zgrada.
U regiji pogođenoj potresom i tsunamijem u pogonu je bilo jedanaest reaktora u četiri nuklearne elektrane. Automatska obustava njihovog rada uspješno je izvršena neposredno nakon potresa. Sam potres nije uzrokovao bitnija oštećenja niti jedne nuklearne elektrane u regiji pogođenoj potresom. U trenutku potresa u pogonu su bile elektrane: Fukushima Daiichi 1, 2, 3, Fukushima Daini 1, 2, 3, 4, Onagawa 1, 2, 3 te Tokai. Ukupna snaga tih elektrana iznosila je 9377 MWe. Reaktori 4, 5, 6 elektrane Fukushima Daiichi nisu bili u pogonu u trenutku potresa, no tsunami je uzrokovao probleme u jedinici 4 peti dan nakon potresa. Problemi u jedinicama 1-3 počeli su dolaskom drugog iz serije tsunamija – nešto manje od sat vremena nakon potresa.
U osam od jedanaest jedinica pumpe sistema za odvod ostatne topline (Residual Heat Removal – RHR), uspjele su postići stanje „hladne obustave“ unutar četiri dana nakon potresa. Pumpe sistema za odvod ostatne topline spojene su ili na vanjsku naponsku mrežu, ili na dizel generatore. Potres nije uzrokovao značajnija oštećenja reaktora elektrane Fukushima Daiichi, ali je prouzrokovao prekid napajanja iz šest vanjskih izvora. Zbog toga su se automatski uključili u rad dizel generatori smješteni u podrumima turbinskih zgrada. Početno hlađenje održavalo se dovodom pare direktno u kondenzatore, a ne, kao u normalnom pogonu, u turbinu.
U 15:27 do elektrane je stigao prvi tsunami val, a osam minuta kasnije i drugi koji potapa i oštećuje pumpe glavnih kondenzatorskih krugova i pomoćnih rashladnih krugova i što je važno sistem za odvod ostatne topline. Voda koja je prodrla u turbinske zgrade potopila je dizel generatore, električne prekidače i baterije ostavivši elektranu bez naponskih izvora i na taj način bez sposobnosti hlađenja reaktora. Jedini generator koji je preživio je zrakom hlađeni generator za jedinice 5 i 6. Istosmjerni 125 V akumulatori jedinica 1 i 2 također su pod vodom i van funkcije što znači da su ostale bez instrumentacije, kontrole i rasvjete. Jedinica 3 imala je napajanje iz akumulatora za približno 30 sati. Osim toga tsunami je oštetio ceste i tako otežao pristup elektrani. Promjena dizajna elektrane iz 2002. godine predviđala je otpornost elektrane na tsunami visine do 5,7 m.
Reaktori u NE Fukushima Daiichi su reaktori s ključajućom vodom (boiling water reactors –BWR) čiji dizajn datira iz ranih 60-tih godina prošlog stoljeća i karakterizira ih, osim reaktora broj 6, Mark I
kontejnment kruškastog oblika. Jedinice 1-3 puštene su u komercijalnu upotrebu u periodu 1971-76.
Nakon gubitka napajanja, približno sat vremena od obustave rada reaktora, snaga ostatne topline zbog raspada fisijskih produkata iznosila je približno 1.5% nominalne termičke snage odnosno 22 MW u jedinici 1, a 33 MW u jedinicama 2 i 3. Bez odvođenja te topline cirkuliranjem fluida u vanjske izmjenivače topline dolazi do porasta temperature goriva, povećane proizvodnje pare i porasta tlaka unutar reaktorske posude. Porast tlaka može se spriječiti ispuštanjem pare u suhi kontejnment kroz sigurnosne ventile. Međutim, porast temperature goriva povećava i temperaturu košuljice pa dolazi do egzotermne reakcije pregrijanog cirkonija i vodene pare u kojoj se oslobađa vodik koji zajedno s parom izlazi kroz sigurnosne ventile. Ispuštanjem pare u
suhi kontejnment raste tlak u njemu i para se odvodi u
komore za snižavanje pritiska koje se nalaze ispod reaktora.
Reaktor 1Za nešto manje od tri sata nakon obustave reaktora (06:00) nivo vode u reaktorskoj posudi spustio se do gornjeg nivoa aktivnog dijela goriva, a oko 07:30
nivo vode spustio se do donjeg nivoa goriva. Temperatura goriva iznosila je do 2800 °C i
dolazi do početka topljenja centralnog dijela goriva.
Sutradan, 12. 03. u 07:00
najveći dio rastaljenog goriva pao je na dno reaktorske posude.Zbog porasta pritiska u kontejnmentu
pokušava se odzračiti kontejnment što konačno uspjeva oko 14:30. Odzračivanje kontejnmenta obavlja se
kroz vanjski ventilacijski dimnjak, no dio pare, plemenitih plinova, aerosola i vodika vratio se nazad i
akumulirao u gornjem dijelu reaktorske zgrade.
U
15:36 eksplozija vodika iznad kontejnmenta razorila je krov reaktorske zgrade.
Pretpostavljalo se da se najveći dio jezgre, rastaljena smjesa kontrolnih štapova i goriva (skraćeno corium) nalazi na dnu reaktorske posude. Kasnije se ispostavilo da je dio coriuma prošao kroz donji dio reaktorske posude i
prodirao oko 65 cm u betonski dio suhog kontejnmenta čija je debljina 260 cm. To je povećalo disipaciju topline i omogućilo skrućivanje. Dio jezgre drugog i trećeg reaktora također se otopio, ali u manjoj mjeri nego u slučaju prvog reaktora. Sredinom maja 2011. godine snaga ostatne topline u prvom reaktoru iznosila je oko 1,8 MW.
Reaktor 2Nakon potresa rad reaktora uspješno je zaustavljen ubacivanjem kontrolnih štapova. Glavni izolacijski ventili su uspješno zatvoreni. Sistem izolacijskog hlađenja reaktorske jezgre ručno je stavljen u pogon i nakon nekog vremena isključen zbog povišenog nivoa vode unutar reaktorske posude. Nakon tsunamija došlo je do gubitka dijela istosmjernog (DC) napajanja što za posljedicu ima gubitak funkcioniranja visokotlačnog sistema za injektiranje hladioca. Međutim, sistem izolacijskog hlađenja reaktorske jezgre je ostao u pogonu približno 70 sati – daleko više od pretpostavljenih 8 sati u slučaju potpunog nestanka električnog napajanja elektrane.
U 13:25, 14. 03, gotovo
puna tri dana nakon potresa, prestao je raditi sistem izolacijskog hlađenja reaktorske jezgre drugog reaktora i tako uzrokovao snižavanje nivoa vode u reaktoru. Pad tlaka unutar reaktorske posude pokušao se ostvarati injektiranjem morske vode upotrebom protupožarnih vodova. Tlak se nije mogao smanjiti upotrebom elektromagnetskih ventila (gubitak električnog napajanja) i zbog nemogućnosti otvaranja sigurnosnih i oteretnih ventila (SRV – safety and relief valves ili main steam safety relief valves). Visok tlak unutar reaktorske posude sprečava injektiranje vode upotrebom niskotlačnih pumpi. Prestanak upumpavanja vode u drugi reaktor trajalo je oko 6,5 sati. Zbog toga je došlo do otkrivanja goriva, pregrijavanja goriva te u konačnici njegovog oštećenja popraćenog proizvodnjom vodika.
U 18:22 gorivo je bilo potpuno nepokriveno vodom. Dugoročno, nivo vode u reaktorskoj posudi nije bilo moguće povećati iznad polovice visine jezgre što
upućuje na zaključak postojanja istjecanja na donjem dijelu reaktorske posude.
Pritisak u kontejnemntu u početku je bitno sporije rastao od očekivanog što je pobudilo sumnje u
postojanje pukotine u kontejnmentu. Dan ranije, 13. 03. u 11:00, postignuti su svi osim jednog uvjeta za odzračivanje kontejnmenta – tlak u kontejnemntu nije dosegnuo vrijednosti potrebne za pucanje sigurnosnog diska te do odzračivanja nije došlo. Nakon oštećenja goriva, vjerojatno zbog osobađanja vodika, pritisak u kontejnemntu raste.
15. 03. u 06:00 sati iz pravca
komore za snižavanje pritska začula se snažna buka što je u prvom trenutku upućivalo na eksploziju vodika. Kasnije je zaključeno da se to nije dogodilo, ali je pritisak u kontejnmentu naglo pao (730 kPa u 07:20 sati na 155 kPa u 11:25 sati) i na duže vrijeme ostao nizak, odnosno približno
jednak atmosferskom.
Reaktor 3Situacija s trećom jedinicom razvijala se slično kao s jedinicom 2 s tim da je sistem izolacijskog hlađenja reaktorske jezgre treće jedinice prestao raditi 12. 03. u 11.36.
Pritisaku primarnom kontejnmentu počinje polagano rasti. Zbog niskog nivoa vode u reaktoru u pogon ulazi visokotlačni sistem za injektiranje hladioca. To je bilo moguće jer istosmjerna mreža treće jedinice nije bila oštećena. Upotreba visokotlačnog sistema za injektiranje hladioca dodatno smanjuje tlak jer je potrošnja pare u turbinama sedam puta veća nego kod RCIC sistema izolacijskog hlađenja reaktorske jezgre. I
dući dan, u 02:46 dolazi do automatskog zaustavljanja visokotlačnog sistema za injektiranje hladioca i tako potpuno prestaje injektiranje vode u reaktor što za posljedicu ima porast pritiska pa nije moguća upotreba niskotlačnih pumpi. Prekid dovoda vode u reaktor trajao je oko 7 sati. I u jedinici 3 pojavili su se problemi s otvaranjem SRV-a. Nivo vode spustio se ispod gornjeg nivoa goriva što je rezultiralo oštećenjem goriva i proizvodnjom vodika (u 05:00 tlak je 7,38 MPa, nivo vode 2,0 m ispod gornjeg nivoa goriva i u opadanju). Injektiranje borirane vode pomoću protupožarnih vozila počelo je 13. 03. u 09:25.
Kasnije (u 13:12 sati) počelo je ubrizgavanje morske vode, no nivo vode u RPV-u bio je niži od očekivanog što
indicira na istjecanje iz reaktorske posude ili pripadajućih cjevovoda. Isto tako pritisak u kontejnmentu rastao je sporije nego što se očekivalo što je p
obudilo sumnju na istjecanje iz kontejnemnta. Paralelno s pokušajima smanjenja tlaka u reaktoru počinje i akcija smanjenja pritiska u kontejnmentu. Zbog problema s elektromagnetskim ventilima odzračivanje je uspjelo tek nakon više bezuspješnih pokušaja.
Nakon toga, u 11:01 sati
snažna eksplozija vodika razorila je gornji dio reaktorske zgrade oštetivši i vatrogasna crijeva i kamione. Injektiranje morske vode u reaktor prekinuto je do 16:30 sati. Smatra se da je vodik došao
zbog propuštanja kontejnmenta. Dugoročno, pritisak u kontejnmentu je ostao nizak varirajući od 0,36 do 0,48 MPa.
Reaktor 4Posebna pažnja posvećena je bazenu za istrošeno gorivo bloka 4 zbog relativno velikog iznosa ostatne topline istrošenog goriva. Naime, kompletno gorivo iz reaktora broj 4 premješteno je u bazen 20.12. 2010.
Zbog gubitka izmjeničnog napajanja jedinice 4 nestalo je hlađenje i napajanje vodom bazena za istrošeno gorivo (SPF – spent fuel pool). Temperatura bazena povećala se na 84 °C (14. 04. u 04:00 sati).
15.03. u 06:00 eksplozija vodika unutar reaktorske zgrade oštetila je dio bazena za istrošeno gorivo. Voda u bazen (obična i morska) dovodila se idućih dana pomoću helikoptera, vatrogasnih vozila i betonskih mješalica (pokazao se kao najpouzdaniji način dovođenja vode). Snimke iz zraka pokazale su da nije došlo do oštećenja goriva zbog pregrijavanja u bazenu za istrošeno gorivo nego je vodik migrirao iz treće jedinice nakon odzračivanja kontejnmenta.
Ipak, temperatura vode u bazenu 24. 03. dosegla je 100 °C. Pouzdanijim dovođenjem vode (mješalice za beton) temperatura je smanjena. Stanje u bazenu za istrošeno gorivo prati se na osnovi analize uzoraka specifičnih radionuklida uzetih iz vode bazena. Video nadzorom obavljenim 09. 05. 2011. godine nije utvrđeno ozbiljnije oštećenje stalaka za istrošene gorivne elemente. U periodu između 31. 05. i 20. 06. 2011. godine dodani su čelični potporni stupovi zbog sprečavanja oštećenja nastalih seizmičkim djelovanjem. U rujnu iste godine ugradnjom novog rashladnog sistema postignuta je tipična temperatura bazena za istrošeno gorivo: <40 °C.
Događaji nakon potresa (vrijeme potresa uzeto kao T=0)
Procjena težine nesreće prema Međunarodnoj skali nuklearnih događaja
Japanska Agencija za nuklearnu i industrijsku sigurnost (NISA) u početku je nesreću u NE Fukushima Daiichi 1-3 klasificirala kao nesreću kategorije 5 prema Međunarodnoj skali nuklearnih događaja (International Nuclear Events Scale - INES), odnosno kao nesreću sa širokim posljedicama. Jednaku kategoriju ima i nesreća u elektrani Three Mile Island iz 1979. godine. Ozbiljnom nesrećom – kategorija 3 prema Međunarodnoj skali nuklearnih događaja okarakterizirana su događanja povezana s bazenom za istrošeno gorivo jedinice 4. Mjesec dana nakon tsunamija japanska je Komisija za nuklearnu sigurnost (NSC) nesreće za jedinice 1-3 okarakterizirala kao najviši stupanj - kategorija 7, odnosno reevaluirano je ekvivalentno radioaktivno ispuštanje izotopa 131I na 630 PBq, uglavnom tokom prvog tjedna. Početkom lipnja Japanska Agencija za nuklearnu i industrijsku sigurnost je povećala procjenu ispuštanja na 770 PBq, dok je u kolovozu Komisija za nuklearnu sigurnost smanjila procjenu na 570 PBq. Za usporedbu, ekvivalentno ispuštanje 131I nakon havarije reaktora NE Černobilj procijenjeno je na 5200 PBq.