|
Post by kulinban on Mar 21, 2023 18:49:40 GMT
suma sumarum sloma ruske agresorske stoke Nekad 2. vojna sila svijeta koja je planirala za 3 dana osvojit Kijev, ubiti ili skinuti Zelenskog i postavit prorusku marionetsku vlast, a zatim za narednih 7 dana pregazit ostatak Ukrajine i Moldaviju i izaći na granice NATO sa Rumunijom i Poljskom je spala na to da elitnu 1. gardijska tenkovsku armiju koja je trebala da brani Moskvu od NATO, zbog ogromnih gubitaka, popunjava s tenkovima T-62 starim 60 godina. Inače po mirnodospkom planu za zamjenu su bile predviđene Armate T-14. * Za godinu dana su izgubili 2.000 tenkova od 3.417 operativno upotrebljivih (u kopnenoj vojsci 2.927 komada) koliko su imali prije invazije:
67 T-90 M (najbolje što rusi trenutno imaju) 350 T-90/T-90 A 580 T-80 BVM/BV/U 2.420 T-72 B3M/B3/B/BA Primjera radi za 10 godina rata CCCP je u Afganistanu ostao bez 157 tenkova i opet je IZGUBIO RAT !! * U toku rata su uspjeli osposobit iz rezervi i sa otpada možda još oko 1.000 tenkova od kojih najvećim dijelom zastarjeli T-62 (koji je ustvari poboljšani T-55). Britansko ministarstvo odbrane navodi da je to 800 komada T-62.
Uglavnom, procjena je da na ratištu u Ukrajini imaju oko 1.600 tenkova. Ukrajina ima oko 800 tenkova, uglavnom vlastitih poboljšanih T-64 BV (osnovni borbeni tenk), T-72 AM, T-84 Oplot. Zbog lošijeg odnosa zato i traže Zapadne tenkove!
* Potrošili su pola od 15 miliona granata koliko se procjenjuje da su imali na zalihama, pri čemu su ljetos na Lisičansk ispaljivali dnevno i do 80.000 granata, što više nikad neće biti sposobni.
* A Zrbi i dalje neka bacaju drkicu kako ruska vojska nije iskoristila ni 10% svog potencijala. 67 T-90 M 350 T-90 / T-90 A 220 T-80 BVM 360 T-80 BV/U 570 T-72 B3M 1.150 T-72 B3 700 T-72 B/BA
_______________________ 3.417da bi se imala slika o veličini gubitaka tenkova ruske stoke, to je više nego što zajedno imaju: Poljska 797
Španija 327 Leoparda
Njemačka 284 Leoparda
UK 227 Challenger 2 Francuska 222 Lecklerc Srbija i Vojvodina 229 (199 M-84/30 T-72MS)
Hrvatska 75 M-84 Slovenija 50 (30 T-55S su poklonili Ukrajini) Bosna 45 M60A3 Turska 2.378 (650 M60A3 TTS)
Grčka 1.228
|
|
|
Post by kulinban on Mar 30, 2023 9:52:51 GMT
Trenutno se proizvodi oko 12 tenkova mjesečno
Američki ministar obrane Lloyd Austin razmotrio je nekoliko opcija za ubrzavanje isporuke i došao do odluke koja bi skratila vrijeme za otprilike godinu dana, kazao je Reutersu pomoćnik u Kongresu upoznat s planom.
Primjeri opcija koje je Austin mogao procijeniti uključuju promjenu položaja u redu za isporuku ili korištenje američkih tenkova kojima je uklonjena osjetljiva oprema tako da ih ruske trupe ne mogu oteti i proučiti. Proizvodna linija General Dynamics Corpa trenutno proizvodi oko 12 tenkova Abrams mjesečno.
|
|
|
Post by kulinban on Apr 25, 2023 18:40:48 GMT
Ukrajinci na Ruse kreću Leopardima čije su moći dobro osjetili bosanski Srbi ‘94. Bila je to epska tenkovska bitkaslobodnadalmacija.hr/vijesti/svijet/ukrajinci-na-ruse-krecu-leopardima-cije-su-moci-dobro-su-osjetili-bosanski-srbi-94-bila-je-to-epska-tenkovska-bitka-1284253Danci su u dva sata borbe ispalili 72 granate i izbacili iz stroja sva tri srpska T-55. Danci su procijenili da su možda ubili i do 150 Srba Dansko-nizozemski konzorcij prošle je sedmice obećao isporuku još 14 Leoparda 2A4 Ukrajini. Time će se na čak 85 u iduće dvije godine povećati broj ovih tenkova od 70 tona u borbenom arsenalu Kijeva, piše Slobodna Dalmacija. No, to ipak ne utječe bitno na činjenicu da će starija verzija Leoparda, Leopard 1, puno brže postati najbrojniji tenk zapadne proizvodnje u Ukrajini. Samo u zadnjih mjesec dana Ukrajini je, prema javno dostupnim podacima, donirano više od 200 komada ovog ratnog stroja. U očekivanoj protivofenzivi na ruske snage Leopardi 1 mogli bi voditi glavnu riječ. Iako je nešto lošiji od svog modernog nasljednika, ratna reputacija Leoparda 1A5 je dokazano pobjednička. Bio je glavni borbeni tenk SR Njemačke i niza država do 1990-ih godina, od Australije, Grčke i Italije pa do Kanade. Iskazao se u nizu ratnih sukoba, pa i ratu u BiH 1994. godine, za što se malo zna. Those Leopard 1 Tanks Ukraine Is Getting Won A Lopsided Victory In Bosnia In 1994. www.forbes.com/sites/davidaxe/2023/04/23/those-leopard-1-tanks-ukraine-is-getting-won-a-lopsided-victory-in-bosnia-in-1994-but-the-battle-easily-couldve-gone-the-other-way/?sh=c885483ab43aForbes je objavio podsjetnik na epsku tenkovsku bitku koju je ovaj stroj izvojevao u aprilu prije 29 godina u blizini Tuzle. Tada kad je vojska bosanskih Srba na sebi dobro iskusila snagu i preciznost zapadnog oružja, a ubrzo bi isto iskustvo mogli baštiniti i Rusi u Ukrajini. Leopard 1A5 težak je gotovo duplo manje od svog nasljednika Leoparda 2. Ima oko 40 tona, te mu je glavna manjkavost slabost oklopa koji je u odnosu na Leoparda 2 puno tanji: čelik broji samo 70 milimetara debljine u najdebljem dijelu, u usporedbi s maksimalnom debljinom od više od 400 milimetara na Leopardu 2A4. Novi Leopard ima i puno bolji 120-milimetarski top, no ni onaj na starom stroju od 105 mm nije nimalo loš. S udaljenosti od hiljadu metara ili više može probiti čeličnu ploču i do 600 mm, što je dovoljno da onesposobi ili teško ošteti većinu ruskih tenkova. Demonstraciju ove njegove moći dobro su osjetili srpski tenkovi u sjevernoj Bosni 1994., i to u sukobu sa snagama UN-a. Danska vojska je prije 29 godina rasporedila bataljon od 10 tada novih Leoparda 1A5DK u Tuzlu, kao dio mirovnih snaga s ciljem okončanja krvavog rata u bivšoj Jugoslaviji. Srpske snage Ratka Mladića su s okolnih planina redovito granatirale snage UN-a na tom području. Švedski vojnici su 29. aprila s osmatračnice od glavne baze UN-a tražili hitno pojačanje, jer su Srbi prema njima postavili tri tenka T-55 i počeli ih sistematski granatirati. Stvari su izmicale kontroli. Sedam od 10 Leoparda 1A5 s danskim posadama došlo je u pomoć Šveđanima netom prije ponoći, s još jednim danskim oklopnim transporterom. Danski pukovnik Lars Moller, komandant tenkovskog odreda, htio je Srbima samo pokazati mišiće, tj. tenkovske cijevi, kako bi se zaustavila pucnjava. To je ranije znalo upaliti. No, ovaj put bilo je drugačije. Danci su bili šokirani jer pojavljivanje njihovih tenkova na isturenom položaju nije odmah odvratilo srpske strijelce. Štaviše, Mladićeve snage su eskalirale svoje napade. Oko Leoparda 1 eksplodirale su srpske granate. Nekoliko srpskih protivtenkovskih projektila projurilo je pokraj njihovih kupola. Srbi su očito imali nišane za noćno izviđanje i predstavljali su stvarnu prijetnju tenkovima UN-a. Pogotovo ako se uzme u obzir koliko je tanak njihov oklop. Danskim tenkistima se posrećilo. Prve dvije srpske rakete su ih za dlaku promašile. Treća bi sigurno pogodila jedan od Leoparda 1A5, ali je vozač tenka naglo zakočio i projektil je eksplodirao tačno ispred gusjenica. Møller i komandant bataljona Leoparda 1A5 Carsten Rasmussen došli su do istog zaključka u istom trenutku: Dosta je bilo. Naredili su sedmorici tenkovskih artiljeraca da uzvrate vatru. Danci su u dva sata borbe ispalili 72 granate kalibra 105 milimetara i izbacili iz stroja sva tri srpska T-55. Jedan danski tenk pogodio je nešto što je očito bilo srpsko skladište municije i izazvao veliku sekundarnu eksploziju. Srbi su na kraju priznali gubitak devet vojnika, a Danci su procijenili da su možda ubili do 150 Srba. Bila je to, na prvi pogled, jednostrana pobjeda danskih tenkista. Ali, malo je falilo da bitka krene u posve drugom smjeru. Da je samo jedan od srpskih protivtenkovskih projektila pogodio umjesto za dlaku promašio, Danci bi izgubili tenk i njegovu četveročlanu posadu. Oficiri Møller i Rasmussen su znali koliko je mala njihova prednost. Naredili su da se šest od sedam tenkova povuče oko 1 sat ujutro 30. aprila, dok je srpska vatra na njih postajala sve jača. Danci su znali kad treba odustati. Teži tenk, kao što je Leopard 2, mogao bi ostati i boriti se. On ima šest puta bolju zaštitu oklopa od Leoparda 1A5. Ostajanje Leoparda 1 na brisanom prostoru pod jakom vatrom, međutim, bilo bi samoubistvo. Okršaj Danaca sa bosanskim Srbima otprije gotovo 30 godina u okolici Tuzle pokazao je najveću prednost Leoparda 1A5: iznimnu preciznost, čak i noću. No, naglasio je i njegovu najveću slabost: oklop tanak poput papira. Ukrajinski komandantni trebali bi itekako imati na umu iskustvo Danaca iz BiH nakon što Leopardi 1 počnu masovno stizati u Ukrajinu u nadolazećim sedmicama, piše Slobodna Dalmacija.
|
|
|
Post by kulinban on Aug 4, 2023 8:27:34 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Sept 26, 2023 6:56:49 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Oct 10, 2023 11:21:54 GMT
Rusija i Ukrajina: Koje oružje zapadni saveznici šalju Kijevu Dok u Americi republikanci i demokrate lome koplja oko dalje novčane pomoći Ukrajini koja je već do sada premašile desetine milijardi evra, predsednik Džozef Bajden najavljuje dolazak prvog kontingenta tenkova Abrams.
SAD su krajem septembra saopštile i da su pristale da pošalju rakete ATACMS dugog dometa.
Ali Poljska, koja je takođe donirala mnogo oružja Ukrajini, kaže da ga više neće slati zbog spora između dve zemlje oko izvoza žitarica, što je dovelo do diplomatskog rata rečima.
Količinu vojne pomoći koja se šalje Ukrajini prati Institut Kil, ali podaci pokrivaju samo donacije zaključno sa krajem jula.
U junu su SAD najavile novi paket vojne pomoći za Ukrajinu vredan i do 500 miliona dolara.
Vašington je potvrdio i da je poslao Kijevu kontroverzno oružje, najpre kasetnu municiju, potom i sa osiromašenim uranijom, što je potez koji je izazvao nelagodu među pojedinim saveznicima u NATO paktu.
Francuska je Ukrajini poslala rakete SCALP, a Velika Britanija poslala rakete Storm Šedou.
Tenkovi Desetine zapadnih Desetine zapadnih tenkova su već na ukrajinskom ratištu, drugi treba da stignu. Ukrajina kaže da su oni preko potrebni da bi se odbranila njena teritorija i potisnule ruske trupe.
SAD šalju 31 tenk Abrams Velika Britanija je poslala 14 tenkova Čelendžer Nemačka je poslala 14 tenkova Leopard Španija šalje šest tenkova Leopard 2
Leopard 2 koristi veliki broj evropskih zemalja i smatra se lakšim za održavanje i da ima manju potrošnju goriva od većina zapadnih tenkova.
Tokom prvih meseci posle ruske invazije, NATO je preferirao da zemlje članice šalju Ukrajini starije tenkove - one koji su se koristili u bivšem Varšavskom paktu. Ukrajinske oružane snage znaju kako da rukuju njima i kako da ih održavaju, i imaju mnogo rezervnih delova za njih. Savremeni zapadni tenkovi su komplikovaniji za rukovanje i teži za održavanje. Skorašnji snimci ukrajinskog napada na ruske položaje pokazuju da ukrajinske snage već koriste najmanje jedan tenk Leopard i nekoliko Bredlija. Poćetkom septembra potvrđen je i snimak kako su ruske jedinice uništile britanski tenk. Velika Britanija je bila među prvima u NATO sa ponudom da pošalje Čelendžer 2 - svoj glavni borbeni tenk. Čelindžer 2
Čelendžer 2 je napravljen devedesetih, ali je umnogome napredniji od drugih tenkova dostupnih ukrajinskim oružanim snagama.
Ukrajina je pre invazije koristila tenkove T-72 nastale u Varšavskom paktu, a od februara 2022. godine dobila je više od 200 tenkova T-72 iz Poljske, Češke i od još nekih zemalja. Najavivši američku odluku da pošalju 31 tenk Abrams Ukrajini, predsednik Džozef Bajden ih je opisao kao „najsposobnije tenkove na svetu". SAD i Velika Britanija uz tenkove šalju i municiju sa osiromašenim uranijumom, koja je veoma efikasna u probijanju oklopa. Međutim, osiromašeni uranijum je blago radioaktivan materijal i vlada zabrinutost da bi ta municija mogla da kontaminira zemlju. Borbena vozila
Vojni profesionalci ističu da uspeh na bojištu zahteva ogroman dijapazon opreme, upotrebljene u koordinaciji, sa neophodnom logističkom podrškom.
Strajker je jedno od mnogih oklopnih vozila datih Ukrajini.
SAD su potvrdile da će poslati 90 Strajkera. Među drugim vozilima koje SAD šalje Kijevu su protivpešadijska vozila Bredli.
Američke snage su ih veoma koristile u Iraku. Protivazdušna odbrana
U decembru su SAD takođe najavile da u Ukrajinu šalju raketni sistem Patriot, a Nemačka i Holandija su sledile njihov primer.
Ovaj izuzetno sofisticirani sistem ima domet i do 100 kilometara, u zavisnosti od tipa raketa koje se koriste i zahteva specijalizovanu obuku ukrajinskih vojnika, koja će najverovatnije biti obavljena u američkoj vojnoj bazi u Nemačkoj.
Ali sistem je skup za rukovanje - jedna raketa za Patriot košta oko tri miliona dolara. Od izbijanja sukoba, Ukrajina protiv ruskih napada koristi S-300 sisteme zemlja-vazduh iz sovjetskih vremena.
Pre nego što je započeo sukob, Ukrajina je imala oko 250 sistema S-300 i bilo je pokušaja da se oni zamene sličnim sistemima iz zaliha u drugim bivšim sovjetskim zemljama, od kojih su neki potekli iz Slovačke.
SAD su u Ukrajinu takođe poslale NASAMS (Nacionalni napredni raketni sistem zemlja-vazduh).
Prvi Nasamsi stigli su u Ukrajinu u novembru.
Uz to, Velika Britanija je poslala nekoliko sistema protivvazdušne odbrane, među kojima i Starstrik, pravljen da obori letelicu u niskom letu na kratkom dometu. Nemačka je takođe poslala protivvazdušne sisteme, poput sistema protivvazdušne odbrane IRIS-T koji može da pogodi dolazeće rakete na visini i do 20 kilometara. Artiljerija dugog dometa
Među raketama dugog dometa koje su poslale SAD su Artiljerijski raketni sistem visoke mobilnosti M142 ili Himars. Nekoliko evropskih država je poslalo slične sisteme. Za Himars se veruje da je bio ključan za uspeh Ukrajine u potiskivanju ruskih snaga na jugu, naročito u Hersonu u novembru. Sistemi Himars su mnogo precizniji i imaju potencijalno duži domet od sistema Smerč koji se koristi na ruskoj strani. Haubice
U mesecima posle otpočinjanja invazije i ruskog povlačenja iz okoline Kijeva, najveći deo rata bio je usredsređen na istoku zemlje gde je bila velika potražnja za artiljerijskim oružjem i municijom koje se šalju Ukrajini. Australija, Kanada i SAD bile su među zemljama koje su Ukrajini poslale napredne haubice M777 i municiju. Domet M777 sličan je ruskoj haubici Giatsint-B, a mnogo je duži od ruskog topa D-30. Zemlje NATO kažu da planiraju da pojačaju pošiljke granata, zato što ih Ukrajina troši mnogo brže nego što ih dobija. One traže od domaćih proizvođača da pojačaju proizvodnju. Protivtenkovska oružja
Ukrajini je poslato hiljade oružja Nlav, pravljenih da unište tenk jednim hicem. Švedski NLAW vrlo je zanimljiva konfiguracija koja kombinira jednostavnost lakog protuoklopnog oružja s prednostima teških protuoklopnih vođenih raketnih sustava. Veruje se da je ovo oružje bilo posebno važno u zaustavljanju prodora ruskih trupa na Kijev u satima i danima neposredno posle otpočinjanja invazije. Dronovi
Dronovi su se do sada masovno korišćeni u ratu, mnogi od njih za nadzor, ciljanje i operacije prenošenja teškog tereta. Turska je Ukrajini prodala naoružane dronove Barjaktar TB2, dok je turski proizvođač sistema donirao dronove kraudfanding operacijama koje podržavaju Ukrajinu. Analitičari kažu da su Bajraktar TB2 bili izuzetno efikasni, leteći na oko 7.600 metara, pre nego što se spuste da napadnu ruske mete laserski navođenim bombama.
Šta je sa lovcima?
SAD su uporno odbijale ukrajinske molbe za slanje lovaca, usredsredivši se umesto toga na obezbeđivanje vojne podrške u drugim oblastima. Ali u maju je Bajden najavio da će SAD odobriti slanje Ukrajini naprednih borbenih lovaca, poput F-16 koji se pravi u Americi, kao i da će podržati obuku ukrajinskih pilota da bi mogli da upravljaju njima. Američka podrška omogućila je drugim zemljama da izvezu vlastite lovce F-16, budući da SAD moraju zakonski da odobre izvoz opreme koju su od njih kupili saveznici. Danska i Holandija su u međuvremenu potvrdile da će poslati Ukrajini lovce F-16. Danska je obećala da će poslati 19 letelica, dok se očekuje da će Holandija poslati više. Prva isporuka nekolicine danskih F-16 očekuje se krajem 2023. godine. Šira koalicija zemalja, među kojima je i Velika Britanija, pristala je i da pomogne u obučavanju ukrajinskih pilota da upravljaju lovcima F-16, kao i obuci za održavanje.
|
|
|
Post by kulinban on Oct 20, 2023 6:59:24 GMT
Leopard 2 vs. ruski tenkovi
Kornet s kumulativnim punjenjem probija 130 cm
ZALA Lancet (zvanična oznaka: Proizvod-51 ) je bespilotna letelica (BPL) i lutajuća municija koju je razvila ruska kompanija ZALA Aero group (deo Koncerna Kalašnjikov) za Oružane snage Ruske Federacije . Prvi put je predstavljean u junu 2019. na vojnom sajmu Armija-2019 u Moskvi. Lancet se može koristiti i za izviđačke i za udarne misije. Ima maksimalni domet od 40 kilometara i maksimalnu poletnu masu do 12 kilograma. U borbenom režimu, može biti naoružan ili visokoeksplozivnim ili fragmentacionim bojevim glavama. Poseduje optičko-elektronsko navođenje i TV jedinicu za navođenje, što omogućava kontrolu municije tokom završne faze leta. Dron ima module inteligencije, navigacije i komunikacije. [6] Prema rečima glavnog dizajnera Zala Aerom, Aleksandra Zaharova, Lancet se može koristiti u takozvanoj ulozi „vazdušnog rudarenja“. U ovoj ulozi, dron ponire maksimalnom brzinom do 300 km/č i pogađa neprijateljske borbene bespilotne letelice usred leta. Lancet se može lansirati preko katapultnog lansera sa kopnenih ili morskih platformi kao što su patrolni čamci klase Raptor. Dron pokreće električni motor. Ruski izvori navode da Lancet košta oko 3 miliona rubalja (35.000 dolara). Lancet koristi Jetson TX2 modul kompanije Nvidia kao svoju ugrađenu kontrolnu opremu i Xilinx Zynq SoC modul Xilinxa, američke kompanije u vlasništvu AMD-a, za implementaciju programabilne logike.
Lancet je borbeno testiran u Siriji tokom ruske vojne intervencije u sirijskom građanskom ratu najkasnije od novembra 2020. [11] U aprilu 2021. je upotrebljen u udarima protiv Tahrir al-Šama u pokrajini Idlib . [12] Dana 8. juna 2022, ruska odbrambena korporacija Rosteh objavila je da su Lancet i KUB raspoređeni tokom ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine . Mesec dana kasnije pojavio se prvi snimak njihove borbene upotrebe u Ukrajini. Krajem 2022. godine, na društvenim mrežama pojavilo se više video snimaka na kojima se vidi kako dronovi Lancet gađaju razne ukrajinske vojne ciljeve, kao što su sistemi protivvazdušne odbrane, samohodne haubice, tenkovi i vojni kamioni. Među oštećenim ili uništenim ciljevima nalazili su se raketni sistemi S-300, raketni sistem Buk-M1, tenk T-64, haubice M777 i FH70 zapadne proizvodnje, kao i samohodne haubice M109, AHS Krab i CEZAR . Dana 4. novembra 2022., topovnjača ukrajinske mornarice klase Gjurza-M oštećena je dronom Lancet, što je prvi put da je Lancet napao pomorsku metu tokom rata. U februaru 2023. Lancet je gađao i pogodio retki ukrajinski tenk T-84. U martu 2023, sistem protivvazdušne odbrane Stormer HVM koji je isporučila Britanija je prvi put pogodio Lancet. Dok se iranske kamikaza BPL velikog dometa Šehid-136 koriste protiv ukrajinske energetske infrastrukture, Lancet se koristi kao precizno oružje na bojnom polju protiv vojnih ciljeva visoke vrednosti, koje obično locira izviđački dron pre nego što se lansira. Iako je zabeleženo da je Lancet pogodio brojne ukrajinske mete, ima i brojnih promašaja. Čak i kada pogodio, ne garantuje uništenje, a ponekad uzrokuje manju štetu koja se može popraviti. Forbes je tvrdio Rusija može biti sprečena da proizvodi Lancete u velikom broju zbog međunarodnih sankcija, pošto oni zavise od uvozne elektronike i imaju poteškoća u pronalaženju alternativa. Međutim, u julu 2023. godine, snimci televizijskih vesti su prikazali ogroman novi pogon sa stotinama Lanceta koji se proizvode i proizviđačima koji su tvrdili da se proizvodnja utrostručuje. Prema Orix-u, holandskoj obaveštajnoj veb stranici otvorenog koda, do 3. marta 2023. godine, Lanceti su postigli više od 100 pogodaka na ukrajinske mete tokom rata. Većina ciljeva bili su vučna artiljerija i samohodni artiljerijski sistemi. Ruski izvor takođe je izneo tvrdnje o visokoj efikasnosti drona. Od proleća 2023. godine, ukrajinske snage su počele da postavljaju zaštitne kaveze oko svojih artiljerijskih oruđa koristeći lančanu ogradu, žičanu mrežu, pa čak i drvene trupce kao deo izgradnje. Jedan analitičar je za Radio Slobodu rekao da su takvi kavezi „uglavnom namenjeni da ometaju rusku municiju Lancet“. Fotografija navodno snimljena januara 2023. pokazuje zadnju polovinu drona Lancet koji nije uspeo da detonira zbog takvih kaveza. Prema tome, izgleda da upotreba ovakvih kaveza povremeno uspe. Isto tako, ukrajinske snage su koristile mamce na naduvavanje i drvene mamce, u obliku vozila i sistema naoružanja, kao što je HIMARS, da zbune i odvrate napade Lancetom. Dana 18. aprila 2023. godine, pojavili su se izveštaji o uništenju ukrajinskog patrolnog čamca na reci Dnjepar nakon što ga je pogodio Lancet. Dana 27. aprila 2023. video je potvrdio napad Lanceta na ukrajinski PVO sistem TOR. Dana 27. aprila, na društvenim mrežama su se pojavili video snimci koji pokazuju uništavanje jednog lansera 5P85S za raketni sistem S-300 i oštećenje drugog Lancetima. Tokom ukrajinske kontraofanzive 2023. godine uništen je multifunkcionalni radar TRML-4D iz sistema PVO IRIS-T nemačke proizvodnje, kao i tenk Leopard 2 A6 koji je teško oštećen od strane Lanceta. Dana 22. jula 2023, dve bespilotne letelice Lancet pogodile su stanicu za upravljanje vatrom i lanser ukrajinskog sistema protivvazdušne odbrane Aspide, italijanske proizvodnje, pri čemu je stanica za upravljanje vatrom zadobila direktan pogodak. Prema obaveštajnoj veb stranici LostArmour, do 27. septembra 2023., Lancet je izvršio ukupno 659 napada na različito ukrajinsko oružje od jula 2022. Među njima, 207 ciljeva je uništeno, dok su 352 cia pretrpela značajnu štetu. Lancet nije uspeo da pogodi metu u 46 slučajeva, a rezultati ostaju nepotvrđeni za 52 napada. Više od polovine Lansetovih napada bilo je fokusirano na artiljerijske instalacije, uključujući 142 samohodne haubice, 169 vučnih haubica/topova i minobacača, kao i 20 višecevnih bacača raketa. Lancet je uništio ili oštetio 41 PVO sistem zajedno sa 54 radarska i komunikaciona čvorišta. Pored toga, dron je prouzrokovao uništenje ili oštećenje 89 tenkova, ali i nešto manje količine druge tehnike. Ruski izvori su 19. septembra 2023. potvrdili da je Lancet prvi put izveo napad na ukrajinski lovac MiG-29 stacioniran u vazduhoplovnoj bazi Krivi Rog, oko 70 km od linije fronta na reci Dnjepar, što ukazuje da je maksimalni domet drona bio poboljšan.
Kornet je moderna ruska prenosiva protiv-oklopna vođena raketa (POVR) namenjena za upotrebu protiv osnovnih borbenih tenkova. Uveden je u službu ruske vojske 1998. Naziv raketnog sistema je 9K135 Kornet. Kornet je među najsposobnijim ruskim protiv-oklopnim sistemima. Kornet dolazi u varijantama sa termobaričnim bojevim glavama za upotrebu protiv lakših ciljeva. Dalje je razvijen u 9M133 Kornet-EM, koji ima povećan domet i poboljšanu bojevu glavu. Kornet se uveliko izvozi i proizvodi se po licenci u nekoliko zemalja. Prvi put je korišćen u realnim borbenim uslovima 2003. godine i od tada je korišćen u mnogim sukobima.
Raketa 9M133 zajedno sa lanserom 9P163-1 sa tronošcem i termičkim nišanom 1PN79-1 čini raketni sistem 9K135 koji može da nosi i njime upravlja pešadijska posada od dve osobe. Prelazak na vatreni položaj traje manje od jednog minuta, a priprema i ispaljivanje za najmanje jednu sekundu. Protivtenkovski raketni sistem „Kornet“ opremljen je sposobnošću za tzv. "Top attack" tj. udar u, na primer tenk, tamo gde je najtanji - vrh kupole. Pored pešadijske prenosive varijante, raketa 9M133 je integrisana u niz drugih vozila i sistema naoružanja kao paket za nadogradnju ili potpun sistem naoružanja. Tokom rata u Iraku, Kornete su koristile neke grupe iračkih specijalnih snaga za napad na američka oklopna vozila, onesposobivši najmanje dva tenka Abrams i jedno borbeno vozilo pešadije Bredli u prvoj nedelji rata. Druga potvrđena upotreba POVR-a Kornet dogodila se tokom Libanskog rata 2006. godine, gde su rakete, koje je navodno isporučila Sirija, a koje su bile kopije proizvedene u Severnoj Koreji, koristili borci Hezbolaha da unište do pet izraelskih tenkova Merkava.Korneti su probili oklop ukupno 24 tenkova, time ih onesposobivši. Izrael tvrdi da je Sirija prokrijumčarila rusko oružje Hezbolahu, a Izrael je poslao tim zvaničnika u Moskvu da pokaže Rusiji dokaze za ono što oni kažu mogu biti samo sirijski transferi oružja. Uprkos prvobitnim javnim demantima ruskih zvaničnika da je predstavljen bilo kakav dokaz o stvarnoj upotrebi Korneta od strane Hezbolaha, ruska vlada je zapravo krenula da pooštri kontrolu nad upotrebom oružja ruske proizvodnje od strane država uvoznica, sugerišući da je poseta izraelske delegacije ipak urodila plodom, iako možda nema veze sa Kornetom. Dana 6. decembra 2010, Kornet lansiran iz pojasa Gaze probio je spoljašnji oklop tenka Merkava Mark 3 na izraelskoj strani granice, ali nije izazvao uništenje. Dana 7. aprila 2011. Hamas je preuzeo odgovornost za raketni napad na izraelski školski autobus u kojem je ubijen 16-godišnji dečak Danijel Viflić i ranjen još jedan civil (sva ostala deca koja su bila u autobusu izašla su nekoliko minuta ranije). Prema rečima portparola izraelske vojske, autobus je pogođen raketom Kornet. Rusija je poslala preko 1.000 protivtenkovskih vođenih raketa treće generacije Kornet-9M133 sirijskoj vojsci koja ih je u velikoj meri koristila protiv oklopnih i kopnenih ciljeva u borbi protiv džihadista i pobunjenika. 2016. godine, samohodni višecevni lanser raketa TOS-1 sirijske vojske uništen je raketom Kornet od strane sirijskih opozicionih snaga. U januaru 2017. nemački list Die Welt objavio je da su pripadnici ISIL-a koristili Kornete da unište šest tenkova Leopard 2 koje koristi turska vojska u Siriji.Propagandni video ISIL-a objavljen u martu 2017. pokazuje kako pripadnici ISIL-a zaplenjuju dva korneta koji se transportuju u Siriju, na kojima stoji 2016. kao godina proizvodnje.
|
|
|
Post by kulinban on Oct 28, 2023 9:20:45 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Nov 11, 2023 19:23:41 GMT
Ukrajinski nuklearni arsenal Sporazum težak 1700 nukleranih bojevih glava
Američki Dževlin za rat protiv Rusa: Ukrajinska vojska
Kijev se po raspadu SSSR odrekao svog nukleranog arsenala. SAD, Ruska federacija, Velika Britanija i Ukrajina potpisale su 1994. „Budimpeštanski memorandum“ koji je obuhvatio obaveze koje će velike sile imati prema Ukrajini nakon što se reši svojih bombi, pre svega zaštitu ukrajinskog suvereniteta. Kada je Rusija 2014. anektirala Krim, Vašington je saopštio da Budimpeštanski memorandum zapravo nije pravno obavezujuć Neposredno nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. Ukrajina je po broju nuklearnih bojevih glava posle SAD i Rusije bila treća zemlja na svetu. Na njenoj teritoriji se zatekao ogroman apokaliptični arsenal. Nakon dugih pregovora, određene finansijske nadoknade, sigurnosnih garancija i nimalo jednostavne organizacije transporta, uz obostranu i svesrdnu podršku SAD i Rusije, Ukrajina se odrekla statusa nuklearne sile. Poslednji konvoj sa nuklearnim bombama napustio je Ukrajinu u maju 1996. godine. Prema podacima iz rada "Sovjetski nuklearni arhipelag“ Roberta Norisa objavljenog 1992, na teritoriji Ukrajine zatekla se trećina nukelarnih kapaciteta SSSR-a sa oko 1700 nuklearnih bojevih glava, među kojima je bilo 130 interkontinentalnih balističkih projektila (ICBN) tipa UR-100N sa po šest nuklearnih bojevih glava, što su tada bili projektili četvrte generacije koji se lansiraju iz specijalnih silosa i imaju domet od 10.000 kilometara. Bila su tu i 33 strateška bombardera, kao i 46 modernijih verzija RT-23 balističkih projektila veće stabilnosti, dometa i mogućnosti da se lansiraju kako iz podzemnih silosa tako i sa voza, a koji su se proizvodili u pogonu smeštenom u Ukrajini.
Odricanje od nuklearnog arsenala
U dugovima i bez mogućnosti da održava, bezbedno čuva i na kraju krajeva vojno iskoristi takav arsenal, došlo je do velike debate o opasnosti da bi strateško, a posebno ono manje, taktičko nuklearno oružje iz Ukrajine lako moglo da dospe na međunarodno crno tržište, što je čitavu deceniju bio omiljeni motiv u holivudskim akcionim filmovima.Tako je Parlament Ukrajine već u aprilu 1992. godine doneo odluku da se odrekne nuklearnog statusa i počne da pregovore sa velikim silama o demontiranju i otuđenju ovog arsenala. Sam proces je bio jednostavan u pogledu razoružavanja i dekomisije manjih oruđa, ali veliki ICBM-ovi, njihovi silosi i prateća infrastruktura zahtevali su vreme i značajan novac.
Američki analitičar Džon Miršajmer je 1993. privukao veću pažnju javno iznoseći tezu da Ukrajina pravi ogromnu grešku jer je "ništa osim nuklearnog oružja ne može zaštiti od Rusije“, a ovo mišljenje su zastupali i pojedini političari ultra-desne orijentacije u Ukrajini. Imajući u vidu tenzije iz prošlosti između Rusa i Malorusa koje sežu od vremena kad je Katarina Velika preuzela zemlju kozaka, preko ukidanja ukrajinskog jezika u 19. veku i velike gladi pod Staljinom, do genocidnih ukrajinskih odreda tokom nacističke okupacije SSSR-a i na kraju, odgovornosti Moskve za Černobilj, mnogi zapadni analitičari su na pola usta govorili kako Ukrajina nastupa naivno.
Međutim, u to doba je Rusima i Ukraijincima, "dvema odvojenim nacijama u prijateljstvu“, današnji nivo sukoba bio teško zamisliv. U zemlji sa jezivim iskustvom Černobilja, to pitanje je imalo simbolični značaj za uspostavljanje novog identiteta slobodne i samostalne države.
Budimpeštanski sporazum
Proces pregovora o sudbini ukrajinskog arsenala formalno je okončan u Budimpešti 5. decembra 1994. godine, na obodu tekuće konferencije OEBS-a. SAD, Ruska federacija, Velika Britanija i Ukrajina potpisali su tada "Budimpeštanski memorandum“ koji je obuhvatio obaveze koje će velike sile imati prema Ukrajini nakon što se reši svojih bombi. Ove obaveze su jasno navedene u šest teza: da se poštuje suverenitet Ukrajine, da se protiv nje ne koristi nuklearno oružje, da se ne izvrši vojna agresija, da se ne vrši ekonomski pritisak, da se u slučaju bilo kakvog narušavanja sporazuma sazove Savet bezbednosti i da se o drugim pitanjima potpisnice uzajamno dogovaraju.
Istovetan sporazum potpisan je i sa Belorusijom i Kazahstanom koji su se po istom modelu odrekli nuklearnog oružja zaostalog od SSSR, a sporazumu su se u odvojenim dokumentima kasnije pridružile i još dve nuklearne sile, Kina i Francuska. Uprkos tolikim potpisima, ispostaviće se da Budimpeštanski memorandum nema ni blizu onu moć ubeđivanja koju poseduju nuklearni silosi.
Žal za nukleranim arsenalom
Dvadeset godina nakon što je memorandum potpisan Ruska federacija je 2014. izvršila aneksiju Krima, a u Luhanjskoj i Donjeckoj oblasti izbili su sukobi. Ukrajina je pred ovom pretnjom iz fioke izvadila sporazum težak 1700 bojevih glava i zahtevala da se poštuje. SAD su tada objasnile da Budimpeštanski memorandum zapravo nije "pravno obavezujuć“ i da nema snagu međunarodnog sporazuma.
Sa izbijanjem krimske krize u Ukrajini se pojavio se žal za nuklearnim arsenalom koga se odrekla. Dublja analiza, međutim, pokazuje, da su njega uglavnom činili dalekodometni projektili, kojima su se iz okoline Kijeva mogli gađati Teksas i Virdžinija, a nisu mogli efikasno da se koriste za ciljeve u obližnjoj Moskvi ili Sankt Peterbrugu. Delovi bivših imperija mogu da reže jedni na druge, ali njihova je moć bila zidana da gleda na drugu stranu sveta.
|
|
|
Post by kulinban on Nov 14, 2023 7:11:02 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Nov 14, 2023 7:25:02 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Nov 14, 2023 7:28:05 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Nov 14, 2023 7:29:27 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Nov 16, 2023 7:10:42 GMT
H-47M2 Kinžal (na ruskom: Х-47M2 Кинжал, "bodež", NATO-vo prijavljeno ime Killjoy ) je ruska hipersonična aerobalistička raketa zrak-zemlja s nuklearnim mogućnostima.Ima domet više od 2000 km, brzinu od 12 Macha (4,08 km/s) i sposobnost izvođenja manevara izbjegavanja u svakoj fazi leta. Može nositi i konvencionalne i nuklearne bojeve glave i može se lansirati iz bombardera Tu-22M3 ili presretača MiG-31K. Raspoređen je u zračnim bazama u ruskom Južnom vojnom okrugu i Zapadnom vojnom okrugu. Kinžal je ušao u službu u prosincu 2017. i jedno je od šest novih ruskih strateških oružja koje je ruski predsjednik Vladimir Putin predstavio 1. ožujka 2018. Projektil je dizajniran da pogodi ratne brodove NATO-a koji predstavljaju prijetnju strateškim raketnim sustavima u europskoj Rusiji i da uništi NATO sustave obrane od projektila, brodove za obranu od balističkih projektila i kopnene objekte u blizini ruskih granica. Navodno je dizajniran da nadvlada sve poznate ili planirane NATO-ove sustave zračne ili raketne obrane uključujući MIM-104 Patriot, Terminal High Altitude Area Defense i Aegis Combat System. Umjesto da koristi novije dizajne hipersoničnih klizećih i nabojomlaznih projektila, koristi se klasičnom tehnologijom balističkih projektila pri jednostavno većim brzinama. Cjelokupni dizajn projektila dijeli se s 9K720 Iskanderom, a dio za navođenje je modificiran za ovaj projektil. Može pogoditi statične i pokretne ciljeve kao što su nosači zrakoplova. Budući da leti hipersoničnim brzinama unutar atmosfere, tlak zraka ispred njega tvori oblak plazme dok se kreće, apsorbirajući radiovalove (plazmena nevidljivost, eng. plasma stealth). Velika brzina Kinžalu daje bolje karakteristike probijanja cilja od lakših, sporijih krstarećih projektila. S naprednim manevarskim sposobnostima, visokom preciznošću i hipersoničnom brzinom, neki izvori daju mu naziv "ubojica nosača" zbog njegove navodne sposobnosti da jednim udarcem onesposobi, a možda čak i potopi supernosač od 100000 tona. S masom od 2000 kg i brzinom od 12 Macha (uključujući 500 kg bojeve glave i ostalih dijelova projektila), Kinžal ima više od 16,9 GJ kinetičke energije ili ekvivalent od 4000 kg TNT- a. Ruski mediji tvrde da je domet projektila 2000 km kada ga nosi MiG-31K i 3000 km kada ga nosi Tu-22M3.
|
|
|
Post by kulinban on Nov 16, 2023 7:21:48 GMT
LEKCIJE IZ RATA U UKRAJINI: Modifikacije ruskih tenkova na osnovu iskustava iz zone sukoba INTENZIVNA upotreba oklopnih vozila tokom Specijalne vojne operacije pokazala je niz izazova sa kojim se posade ovih platformi, prvenstveno osnovnih borbenih tenkova, mogu suočiti u uslovima savremenog ratovanja.
Bespilotne letelice, lutajuća municija, malogabaritni dronovi naoružani artiljerijskim granatama, protivoklopni raketni sistemi sa opcijom "napada odozgo", kao i široka upotreba protivtenkovskih mina, naneli su velike gubitke tenkistima obeju strana. Poučeni negativnim iskustvima, pripadnici tenkovskih i oklopno-mehanizovanih jedinica Oružanih snaga Ruske Federacije raspoređeni na frontu su od prvih dana SVO (spedijalna vojna operacija) nastojali da raznim modifikacijama učine svoja vozila otpornijim na sve vrste neprijateljskog dejstva. Ovaj proces rezultirao je usvajanjem pojedinih terenskih modifikacija i njihovoj primeni u samoj proizvodnji, odnosno nadogradnji tenkova u savremene varijante, koji se odvijaju u ruskim fabrikama.
Iako se u operativnoj upotrebi ruske vojske trenutno nalazi ogroman broj tenkova iz porodica T-62, T-64, T-72, T-80 i T-90, u različitim varijantama, pomenuta "fabrička" poboljšanja uglavnom su zastupljena kod onih najsavremenijih, odnosno tenkova T-72B3 (T-72B3M), T-80BVM i T-90M "proriv" ("proboj"). T-72B3(M)– REAKTIVNI OKLOP I SISTEM AKTIVNE ZAŠTITE
Tenkovi T-72B3 i T-72B3M (T-72B3 mod. 2022) predstavljaju duboku, ali realtivno jeftinu modernizaciju sada već 50 godina starih sovjetskih tenkova T-72, a glavna poboljšanja tokom SVO primenjena su u domenu dinamičke zaštite. Pored već postojećeg eksplozivnog reaktivnog oklopa (ERO) "kontakt 5" i "relikt" (u zavisnosti od konkretne varijante), na pomenute modifikacije ugrađene su dodatne ploče ERO kako bi se zaštitile pojedine slabe, odnosno nepokrivene tačke. Tu spadaju oklop oko topa, bočne strane trupa i gornja polovina gusenica, zadnji i čeoni deo kupole iznad cevi, kao i donja i gornja (kosa) prednja ploča. Zbog dodatne dinamičke zaštite u vidu "kontakt 1" i 4S24 ERO, neke od najnovijih varijanti tenka T-72 oko kupole imaju čitav prsten ploča što gotovo onemogućava njeno uništavanje ili proboj jednim projektilom. Dodatno, kupola je osigurana i zaštitnom mrežom namenjenom za zaustavljanje projektila iz ručnih raketnih bacača. Takođe, na delu novoproizvedenih primeraka primetno je prisustvo sada već široko rasprostranjenog kaveza iznad kupole za zaštitu od "napada odozgo". Novitet kod tenkova iz porodice T-72 je ugradnja rešetkastog oklopa manjih dimenzija opremljenog reaktivnim pločama, iznad odeljka za motor i menjač. Time se vozilo dodatno obezbeđuje od napada iz vazduha i eventualnog imobilisanja, što se u uslovima SVO pokazalo kao ravno potpunom uništenju, usled intenziteta i gustine artiljerijske vatre i napada lutajućom municijom. Krajem oktobra pojavile su se skice novog modela tenka T-72B3 ili T-72B3M, zajedno sa informacijama o mogućoj ugradnji sistema aktivne zaštite "arena-m", koji je do sada bio predviđen isključivo za oklopnjake iz porodice T-80 i T-90. Prema dostupnim dokumentima, ovaj sistem će imati 12 dispensera projektila za presretanje, koji se aktiviraju uz pomoć radara za otkrivanje raketa usmerenih ka tenku, smeštenom na krovu kupole. POVRATAK POSLE VIŠE OD 20 GODINA – T-80
Sredinom septembra 2023. godine, glavni izvršni direktor preduzeća "Uralvagonzavod" Aleksandar Potapov je najavio ponovno pokretanje proizvodnje tenkova T-80. Poslednji primerak iz te porodice proizveden je 2001. godine, a interesantno je da su se ruski konstruktori opredelili za proizvodnju potpuno novih, umesto nadogradnje već postojećih na BVM standard. Ostaje nepoznato da li će se proizvoditi T-80BVM varijanta ili neki potpuno novi model. Ono što se zna jeste da se već radi na uklanjanju pojedinih slabosti, kao što je brzina kretanja unazad. Naime, iako su tenkovi T-80 sa brzinom od 10-11 km/h, u ovom aspektu bolji od savremenika iz porodica T-72 i T-90 (4 km/h), nakon iskustava iz SVO tenkisti i konstruktori zaključili su da ni to nije dovoljno. Stoga je pogon pojedinih modela unapređen, pa je tenk T-80BVM uspeo da razvije brzinu od oko 20-25 km/h prilikom kretanja u rikverc. Na osnovu toga se može zaključiti da je pokrenuta i proizvodnja novih motora, ali i da su primenjene modifikacije u transmisiji iako o tome nije bilo reči. Pored boljeg pogona, T-80BVM je dobio i sistem za ometanje dronova "volnorez" koji na dometima između 600 i 1.000 km onemogućava upravljanje malogabaritnim bespilotnim letelicama u radijusu od 360 stepeni. "Volnorez" se može montirati na bilo koji deo vozila, imajući u vidu činjenicu da se u osnovi ometača nalazi magnetna podloga. Zaštita prikazanog tenka povećana je i ugradnjom kaveza iznad kupole i ERO na bokovima trupa, odnosno gornjem delu gusenica i prednjoj donjoj ploči. Pojedini izvori navode i opciju proizvodnje tenka T-80 "burlak", koji se znatno razlikuje od ostalih varijanti iz ove porodice, a do sada je konstruisan samo jedan prototip. Zbog dela naprednih tehničko-taktičkih karakteristika "burlak" se može porediti ne samo sa najsavremenijim tenkom u operativnoj upotrebi ruske vojske T-90M, već i sa tenkom T-14 "armata". NEPROBOJNI „PORIV“ – T-90M
T-90M "proriv" se do sada pokazao kao najsposobniji tenk ruske vojske, a tokom SVO zabeleženo je više slučajeva da su uspeli da prežive nekoliko uzastopnih pogodaka protivoklopnim vođenim raketama, ručnim raketnim i bacačima granata, kao i dejstvo "dronova kamikaza" i protivtenkovskih mina. Uprkos rekordno malim gubicima, konstruktori iz "Uralvagonzavoda" već rade na najnovijoj varijanti čija se proizvodnja očekuje u 2024. godini. Modifikacije započete na terenu i kasnije prenete u fabričke pogone, uglavnom se baziraju na povećanju nivoa sveukupne zaštite. Stoga je ugrađen kavez na kupoli i rešetkasti oklop oko vitalnih delova tenka, poput motora i sistema transmisije.
Dinamička zaštita je takođe poboljšana na osnovu iskustava iz SVO, pa je tako unapređen oklop na gornjoj (kosoj) i donjoj prednjoj ploči, dok su na gusenicama i zadnjem delu trupa tenka montirane dodatne ploče ERO. Pored spoljašnje, povećan je i nivo unutrašnje zaštite kako bi se sprečilo ranjavanje posade ili oštećenje opreme fragmentima i šrapnelima. Prva tura unapređenih "proriva" isporučena je ruskim jedinicama u prvoj polivini oktobra zajedno sa tenkovima T-72B3(M), a u narednom periodu očekuje se pojačana proizvodnja s obzirom na ostvarene rezultate u zoni SVO.
(rt.rs)
|
|