|
Post by kulinban on Mar 21, 2023 6:59:24 GMT
20.3.2023individual captured or destroyed vehicle Russia - 9740, of which: destroyed: 6249, damaged: 285, abandoned: 385, captured: 2821 Tanks 1865, of which destroyed: 1115, damaged: 94, abandoned: 106, captured: 550
|
|
|
Post by kulinban on Mar 21, 2023 7:01:22 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Mar 21, 2023 9:16:37 GMT
UKRAJINI DA BI SE BORILA SA RUSIMA U DONBASU TREBA 40.000 GRANATA MESEČNO,
A NA GODIŠNJEM NIVOU 300.000. Ratna statistika tvrdi!
O upotrebi artiljerije u ratu u Ukrajini je izgledalo je kao da je sve rečeno. Međutim, da li je baš bilo tako? Verovatno nije jer su na svetlo dana isplivale nove informacije u o tome koliko količinski se troši granata na obe strane.
Donbas
Krajem juna u Donbasu razmera snaga u artiljeriji bila je u korist Rusa Prema obaveštajnom izveštaju ukrajinske vojske od 9. juna Rusija je na istoku Ukrajine imala prednost 20:1 u artiljerijskim oruđima i 40:1 u artiljerijskim granatama. Dvadesetak dana kasnije da razmera je povećana na 30:1 i 50 na prema jedan.
Krajem oktobra gostujući na Kurir TV govoreći o naoružavanju Ukrajine spomenuo sam da je Ukrajina od SAD dobila 90 haubica M 777 i 16 raketnih lansera HIMARS. Mesečni utrošak ukrajinske vojske na pravcu Donbasa i Hersona u napadima je bio 5.000 raketa.
Ono što je dokaz jeste određeni broj uništenih haubica. Značajna je bila NATO pomoć jer su ustanovili da su imali samo rezervi granata 152 mm za 14 dana efektivne borbe haubicama.
Onda je krenulo traženje granata i utvrđeno je da su samo Rumunija i Bugarska imali te granate kalibra 152 mm. Potom je doneta odluka da se pređe na kalibar 155 mm. Međutim, najveći problem u celoj priči je potrošnja granata koja je ogromna. Ukrajinski komandant artiljerije je rekao da je njihov najveći problem brojčani odnos koji je 7 prema 1. Znači na 7 ruskih oruđa dolazi jedna ukrajinska haubica. Prema poslednjim informacijama Ukrajina u sukobu sa ruskom vojskom u Donbasu troši veoma brzo ogromnu količinu artiljerijskih granata.
Prema poslednjim informacijama mesečni utrošak na frontu približio se ruskom s početka leta i iznosi oko 40.000 garanata za haubice kalibra 155 mm. Ono što je poznato evropska proizvodnja artiljerijskih granata kalibra 105 i 155 mm na godišnjem nivou iznosi oko 300.000 granata. U prevodu to znači da bi hipotetski gledano evropske zemlje koje snabdevaju artiljerijskim granatama ukrajinsku vojsku munjevito prazne skladišta. Što znači da za 4 naredna meseca rata Evropa mora Kijevu da dostavi skoro od 160-180 hiljada granata. I da se isprazne skladišta sva zaliha artiljerijske municije, Evropi bi sadašnjim tempom bilo potrebno 15 godina da popuni svoje zalihe artiljerijske municije.
Češki pogled
Ovo tvrdi i češki vojni industrijalac Mihal Strnad, vlasnik čehoslovačke grupe CSG, jednog od najvećih evropskih proizvođača oružja u intervjuu Rojtersu. Vlasnik CSG-a je naveo da, uprkos stalnom prilivu zapadne municije u Ukrajinu, ukrajinske snage i dalje pate od nedostatka municije, jer zapadne vlade iscrpljuju sopstvene zalihe. On je tom prilikom naveo isto podatak da Ukrajina ispaljuje 40.000 granata nedeljno na ruse iz nekoliko stotina zapadnih haubica. Prema rečima Strnada, njegova kompanija trenutno pokriva oko 25-30 odsto evropske proizvodnje artiljerije 155 mm po NATO standardima. Konkretno, CSG sada ima kapacitet od 80 do 100 hiljada artiljerijskih granata godišnje, dok je godišnji kapacitet u Evropi 270 do 300 hiljada granata.
Slučaj Nemačka
Prema nemačkim vojnim procenama Bundesevr u slučaju nekog intenzivnog vojnog napada Rusije imao bi zalihu municije za ukupno 14 dana borbi, dok NATO paravila predviđaju da svaka članica mora da ima zalihu municije za najamnje 30 dana. Zbog toga poslanici Bundestaga morali su budžetom za odbranu predvide da u narednoj fiskalnoj 2023. izvodje nešto više od milijarde evra za kupovinu artiljerijske municije.
Kurir.rs/A.Mlakar
|
|
|
Post by kulinban on Mar 21, 2023 9:28:26 GMT
SUDAR RUSKE I NATO ARTILJERIJE NA ISTOKU UKRAJINE
Ove haubice i topove koriste ruska i ukrajinska vojska
Rat na istoku Ukrajine postaje sve žešći. Od silnih priča da je ovo savremeni rat dronova, koji će druge rodove vojske da eliminiše nije ostalo ništa. Kao što tenkovi nisu nestali sa bojnog polja, i da ruska vojska ih više nema nije ostalo ništa. Vojni analitičari koji su govorili da je vojna pobeda Ukrajine pitanje trenutka, počeli su da menjaju ploču.
Artiljerijskih oruđa na istoku u Donbasu je sve više, od haubica 122 mm do topova kalibra 203 mm. Razmere snaga su sve veće u korist Rusa. Prema obaveštajnom izveštaju ukrajinske vojske od 9. juna Rusija je na istoku Ukrajine imala prednost 20:1 u artiljerijskim oruđima i 40:1 u artiljerijskim granatama. Dvadesetk dana kasnije da razmera je povećana na 30:1 i 50 na prema jedan.
Artiljerija ponovo dobija primat nad visokopreciznim oružjima i predstavlja "ultima ratio regum" ruskog nastupanja u Donbasu, gde se sa njom mrvi svaka tačka otpora u bitkama za manja naseljena mesta, pre ulaska u gradove.
Na ovom mestu ukratko ćemo prikazati sve bitne artiljerijske sisteme koje koriste obe vojske u ratu u Ukrajini, gde se trenutno sudaraju sovjetske, odnosno ruske i zapadne samohodne haubice i vučna oruđa kalibra 152, 155 i 203 mm.
Ruska oruđa
Samohodni top 2S7 Pion
Uveden je u naoružanje Sovjetske armije 1975. godine. U pitanju je oruđe otvorene ugradnje, koje koristi podvozje od tenka T-80. U prednjem delu vozila nalazi se oklopljena kabina za smeštaj četiri člana posade, iza se nalazi motorono-transmisiono odeljenje. Osnovno naoružanje je top kalibra 203 mm koji je ugrađen na zadnji deo vozila. Iza cevi topa sa leve strane nalazi se sedište nišandžije, sa koga on opslužujuje uređaj za punjenje topa. Sasvim pozadi na telo vozila ugrađen je širok ašov koji se pokreće hidraulično i pri prelasku u oruđa u borbeni položaj oslanja se na zemlju i pri opaljenju granate prima na sebe silu trzanja. Top ima domet više od 30 km
Taktičko tehnički podaci Osnovno naoružanje je top kalibra 203 mm
Maksimalni domet 30 km
Masa 40 tona Polje dejstva po visini od 0 do +60 Dimenzije oruđa: dužina sa topom 12,80 m, širina 3,5 m, visina 3,5 m
Samohodni top 2S5 Giacint
Nastao je na šasiji samohodne haubice "akacija". Ušao je u serijsku proizvodnju 1976 godine. Borbeno je proveren bio prvi put u ratu u Avganistanu. Oruđeje je postavljeno na zadnji deo oklopnog tela guseničara, otvoreno je i bez kupole. Konstrukcija je dozvolila smanjenje dužine vozila, učinila ga lakšim za transport. oklop štiti posadu od metaka i parčadi granata. Oruđe pokreće dizel motor vodom hlađen jačine 520 KS. Brzina gađanja je velika, a vreme prelaska iz marševskog u borbeni položaj 4 minuta. Borbeni komplet je smešten u unutrašnjosti vozila. Na prednjem delu vozila ugrađen je raonik za samoukopavanje. Punioci rućno iz unutrašnjosti dodaju projektil i barutno punjenje na liniju punjenja, a potiskivanje barutnog punjenja u barutnu komoru vrši se pomoću elektromehaničkog punjača. Inače ovaj top ne koristi strandardnu municiju kalibra 152 mm. Barutna komora omogućava da se ispali razorni projektil mase 46 kg, sa velikom početnom brzinom. Top je u naoružanju ruske i ukrajinske vojske kao i milicija DNR i LNR
Taktičko tehnički podaci Masa: 28.200 kg Maksimalni domet 28.400 m Dužina cevi 46 kalibara Polje dejstva po visini -2 do +65 Dimenzije: dužina 10,36 m; širina 3,15 m, visina 2,93m Maksimalna brzina kretanja 55 km/h
Samohodna haubica 2S1 Gvozdika
Samohodni artiljerijski sistem 2S1 Gvozdika nastala je u nekadašnjem Soovjetskom Savezu, Razvoj ove haubice zaočeo je krajem 1960-tih godina prošlog veka na osnovu odluke Saveta ministara SSSR-a broj 609-201. Cilj je bio dobiti artiljerjski sistem za podršku tokom borbenog delovanja taktičkih jednica kopnene vojske, pre svega oklopnih i motorizovanih pešadijskih jedinica tokom brzog prodora kroz protivničku odbranu. Ova sredstva isključivo deluju iz pozadine, dobro zaklonjenih položaja i imaju odlične manevarske osobine. Osnovni element ovog artiljerijskog borbenog sistema čini cev haubice D-30 kalibra 122 mm. Ovo naoružanje prvi put primećeno je bilo u Poljskoj 1974 pa je i NATO oznaka za ovo oruđe bilo M1974 iako se veruje da je u jednice Sovjetske armije ušla još 1971. godine, a da je serijska proizvodnja počela 1972. Interesantno je da je gusenično podvozje za ovu haubicu razvio Harkovski traktor zavod na osnovu oklopljenog guseničnog tegljača MT LB koji se koristio za vuču artiljerijskih oruđa. Namena ove samohodne haubice bila je uništavanje žive sile, borbenih sredstava protivnika i utvrđenih položaja, kao i zaustavljanje tenkovskog ili artiljerijskog napada protivnika. 2S1 Gvozdika je inače lako oklopljeno artiljerijsko oruđe ugrađeno na guseničara sa amfibijskim svojstvima, Sastoji se od dva dela guseničara koji je iskorišten kao baza i kupole koja je proširena da bi u nju stala cev vučne haubice D-30 122 mm. Osim toga u ovo vozilo ugrađen je i periskopski nišan PG-2, uređaj za pokretanje kupole, magacin municije, razni pomoćni uređaji za vezu, ventilaciju i drugo. Telo samohotke 2S1 izgrađeno je od specijalne legure čelika. Vozilo je na sredni podeljeno hermetičkom pregradom i čine ga tri odeljenja, odnosno celine: upravljačko i motorno napred, borbeno u sredini i komando skladišni na zadnjem delu. Upravljačko odeljenje smešteno je sa leve prednje strane oklopnog tela i čine ga u jednoj celini merna-instrument tabla, kao i upravljačka poluga, ventilacijski uređaj FVU-100 i upravljački prekidači. Vozač ima mogućnost osmatranja u dnevnim i noćnim uslovima. Po danju to mu je omogućeno kroz čeono staklo i tri periskopa TNPO-170A, a za noćne uslove ima na raspolaganju IC periskop TKN-2B Borebno odeljenje nalazi se na sredini vozila i zauzima srednji i zadnji deo oklopnog tela vozila. Tu je smeštena cev haubice 2A31, periskopski nišan PG-2, radio uređaj R-123M, uređaj za interni razgovor R-124, filtro-ventilacijski uređaj, radno mesto poslužioca i prostor za municiju. U prednjem delu borbenog odeljenja je smeštena haubica, a levo nišandžija. Ispred njega postavljen je periskopski nišan PG-2, a levo od njega nalazi se uređaj za pokretanje kupole. U levom zadnjem delu borbenog odeljenja je radno mesto komandira opremljeno stolom i rasklopivim sedištem. U krovu kupole ugrađena je i aktivna kupolica komandira kome je na raspolaganju uređaj za osmatranje TKN-3B, dva preiskopa i IC reflektor, pokazivač uglomera i radio stanica R-123M, telefonski aparat. U desnom delu borbenog odeljenja nalazi se punilac. Inače u prostoru za smeštaj municije može da se stavi 40 granata i to 24 u kupoli i 16 u zadnjem delu. Od toga je 35 razornih ZVOF81/82 i koje imaju domet od 1-15 km i pet kumulativnih HEAT FS BP-1 maksimalne daljine gađanja 2.000 m. Takođe svako vozilo opremljeno je i dimnom, osvetljavajućom, hemijskom i granatom za razbijanje radio ometača. Motorno transmisono odeljenje se nalazi u prednjem delu oklopnog tela i čini ga motor RMZ 238N koji omogućava maksimalnu brzinu na asfaltu od 60 km-h Taktički radijus kretanja je 500 km sa 550 litara goriva. Prelazak iz marševskog u borbeni položaj traje 2 minuta. Vozilo može da savlađuje i vodene prepreke brzinom od 4,6 km-h. Oklopno telo omoguća smeštaj posade i njihovu zaštitu. U pitanju je čvrsta konstrukcija od varenih čeličnih ploča na čijem gornjem otvorenom delu je postavljena kupola. Debljina oklopa je 20 mm i pruža zaštitu od pešadijskog naoružanja, parčadi granata i mina na daljinama većim od 300 m. Temeljno naoružanje haubice je kao što smo i rekli je cev haubice 2A31. Zaparavo radi se o manjoj modifikaciji vučne D-30 kalibra 122 mm, čije su balističke osobine identične kao i kod vučne. Zatvarač je poluautomatski, klinasti. Elevacija cevi je od -30 do +70 stepeni. Brzina gađanja je 4 granate u minuti. Ova samohodna haubica se i danas nalazi u naoružanju ruske i ukrajinske vojske, ali i milicija Dodnjecke i Luganske Narodne Republike i predstavljaju udarno oružje,
Samohodna haubica 2S3 "Akacija"
Ova samohodna haubica nastala je kao potreba da se zameni haubica-top ML-20 kalibra 152 mm. Projektovanje je povereno preduzeću Transmaš. Šasija haubice bazirana je na šasiji raketnog lasnera PVO sistema Kurg na kojoj su bila primenjena nova tehnološka dostignuća, originalna konstrukcija sa motorno-transmisionim odeljenjem postavljenim napred, dva mehanizma prenosa i obrtaja u monoblok. Modifikacijom bazne šasije obezbeđene su bolje manevarske karakteristike, a modernizovan je i hodni deo. Akakcija ima rešen konstrukcioni problem stabilnosti pri opaljenju, što joj skraćuje vreme gotovosti za paljbu i izvršenje vatrenih zadataka u pokretu. Za prelazak iz marševskog u borbeni položaj haubica ima specijalni mehanizam za učvršćenje cevi topa, koji učvršćuje cev bez izlaženja posade iz haubice, Akacija ima ugrađen sistem za samoukopavanje i to za vrlo kratko vreme 20-40 minuta. Posadu od nukelarnog i hemijskog udara štiti oklop i dobra hemertizacija svih otvora, uređaj za prečišćavanje vazduha. Na kupoli haubice ugrađen je puškomitraljez PKT 7,62 mm i preiskop komandira TKN 3A pomoću koga se upravlja vatrom mitraljeza. Na krovu kupole je i uređaj za orjentaciju i dovođenje oruđa na vatreni položaj danju i noću bez izlaska posade. U operativnoj upotrebi je od 1971 i naoružanju je ruske i ukrajinske vojske kao i milicija DNR i LNR.
Taktičko tehnički podaci Kalibar 155 mm Borbena masa 23,8 tona Daljina gađanja 14.600 m Polje elevacije -5 do +75 stepeni Posada 6 članova Brzina gađanja 4 granate u minuti
Samohodna haubica MSTA-S 2S19 152 mm
Godine 1990, Sovjetski Savez je javnosti priznao postojanje svog novog samohodnog artiljerijskog sistema koji se vodio u vojnoj terminologiji pod imenom 2S19, mada je poznat i pod imenom MSTA-S. Ova top-haubica u vojnoj literaturi poznata je i po NATO oznaci M-1976. Ovaj artiljerijski sistem proizveden je 1989 godine u pogonu «Uraltransmaš» gde su razvijeni i ostali artiljerijski sistemi kalibra 152mm. MSTA-S postavljen je na šasiju tenka T-80, koji koristi mnoge delove i sklopove tenka T-72 proizvedenog u velikom broju. Načelo ugradnje kupole u telo tenka je veoma slično kao i kod francuske samohodne haubice GCT-155 koja je postavljena na telo tenka AMX-30. Koncepcija razmeštaja posade je klasično ruska sa odeljenjem za upravljanje napred, kupolom u sredini sistema i motornim odeljenjem otpozadi. Prostor za vozača opremljen je sa tri periskopa za osmatranje spreda, a srednji se može zameniti periskopom za noćnu vožnju. Otvor vozača se zatvara jednodelnim poklopac-vratima, koja se otvaraju u desnu stranu. Na prednjoj strani vozila nalazi se čelični ivičnjak u obliku slova Y, koji štiti od prodora vode u upravljačko odeljenje prilikom savlađivanja vodene preprke. Oklopno telo i kupola vozila su potpuno zavarene konstrukcije iz ploča pancirnog čelika, što osigurava zaštitu od delovanja pešadijskog oružja i parčadi artiljerijskih projektila i protivtenkovskih mina. Slično kao i kod drugih oklopnih vozila, moguće je na prednjem delu vozila postaviti nož dozera koji omogućava korištenje u pripremi vatrenog položaja ili čišćenje prepreka. Sistem vešanja vozila rešen je torzijskim vratilima sa šest potpornih točkova, lenjivcem spreda i pogonskim točkom sa zupcima na zadnjem delu vozila. Gornji deo traka gusenice nosi pet gumiranih točkova koji su zavareni na oklopno telo vozila. Nišandžija sedi na levoj strani kupole i rukuje panoramskim nišanom, koji je ugrađen na krov kupole i nišanom za direktno ciljanje koji je ugrađen u prednju levu stranu kupole. Komandir vozila smešten je u desnoj strani kupole i rukuje mitraljezom kalibra 12,7 mm NSV « utes», koji je ugrađen u krovnu kupolu, sa kojim se može i daljinski upravljati iz unutrašnjosti vozila, farom za pretraživanje trena u uslovima smanjene vidljivosti. Protivavionski mitraljez kalibra 12,7mm, istovremno može biti korišćen za ciljeve na zemlji i u vazduhu. Njime se gađa na daljinama do 2000 m, a teoretska brzina gađanja je 700-800 metaka u minuti. Kutije sa municijom ugrađene su na desnoj spoljnoj strani kupole što omogućava brzo korištenje u slučaju potrebe. Oružje je snabdeveno sa 300 metaka kalibra 12,7 mm i 50 projektila sa 60 čaura 152mm. Sa leve i desne strane kupole ugrađeni su po tri električno upravljiva bacača dimnih kutija. Osim toga na spoljnoj strani kupole je ugrađeno po pet sanduka - za svakog člana posade po jedan. Glavno naoružanje top-haubice MSTA-S je top duge cevi 152mm 2A46 sa ugrađenim odvodnikom barutnih gasova i gasnom kočnicom na ustima topa. Kada je oružje u vožnji ili transportnom položaju cev je blokirana i učvršćena dvokrakim nosačem za prednji deo oklopnog tela vozila. Oružje ispaljuje fragmentacijske projektile OF-45 najvećeg dometa 24,7 kilometara. Osim toga, moguće je ispaljivati projektile OF-61 sa najvećim dometom 28,9 kilometara, taktičke nuklearne projketile i laserski vođene projektile « krasonpol» Kružno kretanje kupole pomera cev za 360 stepeni po horizontali. Po vertikali cev se kreće od -4 stepena do +68 stepeni. Automatski proces punjenja cevi omogućava brzinu vatre od 8 (10) metaka u minuti kada koristi municiju iz zaliha ili 6 do 7 metaka u minuti, kada uzima projektile i barutna punjenja izvana. Automatski punjač vrši selekciju u skladištu municije i drži pod kontrolom utrošak municije preko ugrađene test-opreme. U vozilo se može smestiti 50 projektila i 60 barutnih punjenja koji imaju posebno prilagođene komore za tu namenu. U vatrenom položaju oružje je veoma stabilno, tako da nisu potrebni dodatni oslonci ili lopate kao naprimer kod američkog M-109 „ Paladin“. Ako je potrebno, sistem se može dopunjavati granatama kroz zadnji deo kupole, a slično rešenje ima i francuska samohodna haubica GCT 155mm. Iako sistem ima bacače dimnih kutija, dimnu zavesu moguće je stvarati ubrizgavanjem dizel goriva u izduvni sistem motora, koji se nalazi na levoj strani motora. Standardnu opremu ove haubice čine NBH sistem, filtroventilacijski sistem, oprema vozača za noćnu vožnju, telekomunikacijski sistem i oprema za podvodnu vožnju koja omogućuje savlađivanje vodenih prepreka dubine pet metara i širine 1000 metara. Ova haubica je borbenu premijeru imala je u Drugom čečenskom ratu 1999. godine u pružanju podrške jedinicama ruske armije u nastupanju.
Taktičko tehnički podaci Dimenzije: dužina 11.917mm, širina :3380 mm, visina sa PVO mitraljezom: 2985mm Maksimalna brzina: 60 km/h Borbena masa. 42 tone Posada: 5 do 7 članova Akcioni radijus: 500 km Maksimalna brzina kretanja: 60 km
Ukrajinska oruđa
Vučna haubica M777 kalibra 155 mm
Ova vučna top-haubica nije isključivo američki proizvod kao što se misli već je nastala u saradnji sa britanskom kompanijom BAe Systems Land Systems. Međutim nije se proizvela u Velikoj Britaniji, nego u SAD gde je i testirana pre nego što je ušla u naoružanje. Preciznije u podružnici United Defence LD. Završetak Hladnog rata i nametanja pred američku i britanskih misiju zahtevalo je uvođenje u operativnu upotrebu lakših tipova naoružanja, koji se mogu vazdušni putem transportovati na bilo koju udaljenu tačku sveta ili helikopterima od mesta baziranja do prve linije fronta. Prvo se mislilo da će se to postići sa samohodnim artiljerijskim oruđima, međutim, njihova težina je bila glavna prepreka za brz transport. Zbog toga prebeglo se ponovo konstruisanju vučnog, a lakšeg artiljerijskog oruđa i u tome se uspelo konstrukcijom top-haubice XM777 kalibra 155 mm. U konstruisanju ove top-haubice primenjeni su lakši materijali, pre svega legura titanijuma, koja ima sve osobine čelika, koji je ranije korišten u prizvodnji, ali manju masu. Titanijum je imao i prednost u tome što je veoma otporan na koroziju za razliku od čelika, ali i na visoke temperature, pa je prednost bila upotreba top-haubice na bilo kojem delu planete od ekvatorske do polarne klime. U konstrukciji ovog artiljerijskog oruđa primenjene su i nove legure aluminijuma koji je mešan sa vanadijumom, a razvoj se isplatio jer su neke komponente našle i komercijalnu, a ne samo vojnu upotrebu ovog oruđa. Projektanti su takođe za razliku od prethodnih vučnih top haubica u slučaju M777 primenili i drugačiji koncept lafeta top-haubice, koji najveći deo energije trzaja usmerava vertikalno na tlo, a ne horizontalno. Ova top haubica dobila je i dvokomornu gasnu kočnicu. Sve to uticalo je da ova top haubica ima veoma malu masu od 3.745 kg. Suština male mase upravo je bila mogućnost ukracavanja posade i dva borbena kompleta u transportni avion i brzo prebacivanje na bilo koju tačku sveta. Valja napomenuti da je ova top-haubica nastala kao deo projekta Force 21 koji je zasnovao američki general Erik Šinseki tvorac lakših ali veoma pokretnih snaga. Top haubica M777 ima cev dužine 39 kalibara sa čime je omogućen domet projektila do 30 kilometara i brzina zrna od 827 metara u sekundi posle ispaljivanja kod haubice u verziji A1, dok je u verziji A2 ta daljina sa upotrebom inteligentne municije M982 Ekskalibur povećana na 40 kilometara. Brzina gađanja koju su posade tokom obuke postigle i na poligonskim ispitivanjima iznosi pet granata u minuti u kraćem periodu ili u dužem dve granate u minuti. Ovo oruđe ima sistem za upravljanje vatre kao i na samohodnoj haubici M-109 Paladin. SUV ima podsistem za navigaciju, korekturu vatre ali i određivanje spostvenog položaja u odnosu na cilj i usmeravanje svi prema njemu. Ovaj sistem je poznat i kao Towe Artillery Digitalization, koji ima opciju električnog pokretanja cevi i otvaranja i zatvaranja automatskog zatvarača. Zahvaljujući automatizaciji vreme postavljanja iz marševskog u borbeni položaj traje kod obučene posade oko 1 minut, dok se promena vatrenog položaja može obaviti za manje od tri minuta.
M-109 Paladin
Istorijat samohodne haubice M-109 seže u 1962. godinu. Haubica je nastala zbog naglašene potrebe američke kopnene vojske za snažnom artiljerijskom podrškom. Izrađeno je više hiljada primeraka ove haubice od čega je samo u SAD za američku vojsku 6..300 od čega je operativno samo 3.500 primeraka u verzijama od A1 do A6. Amerikanci su na ovu haubicu ugradili cev dužine 33 kalibra. Verzija A1 bila je težine 14.070 kg. Na verziji A-2 poboljšan je bio protivtrzajući uređaj, uvedena je poboljšana hidraulika, povećan borbeni komplet na 32 artiljerijske granate, rekonfigurisana je unutrašnjost haubice i same kupole. Ova samohodna haubica jedna od najviše proizvedenih artiljerijskih oruđa na svetu. Masa modifikovane haubice iznosi 24.040 kg, domet je 23.500 km. Posada pet članova. Najveća brzina 56 km, a autonomija 350 km. Brzina gađanja je 2 projektila u minuti Od 1974. do 2002. doživela je niz modifikacija od kojih se većina odnosila u okviru projekta HIP na redizajn kupole, povećanje oklopne zaštite, postavljen automatizovani sistem za upravljanje vatrom, automatizovani sistem za punjenje cevi, balistički računar, poboljšani sistem oslanjanja vozila. Poslednja modifikacija ove samohodne haubice u verziju A6 počeo je 1984, a završen 1994. kada je proizvedeno dodatnih 160 novih samohodnih haubica, a njih 950 modernizovano. Veliki broj zemalja je izvršio svoje modifikacije od kojih je najupečatljivija Izraelska.
Taktičko tehnički podaci verzija A6 Kalibar: 155 mm Dužina cevi 39 kalibara, Težina 28,8 tona Maksimalni domet 34 km Broj projektila 39 Dimenzije vozila guseničara: dužina 9,6 m, širina 3,9 m, visina 3,62 m Maksimalna brzina: 64,4 km/h Maksimalni radijus kretanja 344 km Posada: 4 člana
Samohodna haubica Zuzana 155 mm
Ova haubica nastala je kao slovački projekat. Radi se o artiljerijskom oruđu kalibra 155 mm, realizovanog na točkaškom vozilu pogona 8×8 koga pokreće MAN motor koji ima Alisonov automatski menjač. Cev oruđa je prvo bila 45, a onda 52 kalibara. Maksimalni domet je 39.000 m, a oruđe se puni automatskim punjačem. Iz cevi je moguće ispaljivati svu NATO municiju kalibra 155 mm. Bilo je predviđeno da kupola i drugi podsklopovi mogu biti ugrađeni i na telo tenka T-72 Oruđe je opremljeno dnevno-noćnom nišanskom spravom, sistemom za navigaciju i sitemom za upravljanje vatrom.
Taktičko tehnički podaci Zuzana 155 Kalibar: 155 mm Dužina cevi: 52 kalibra Masa 26, 6 tona Broj članova posade: 4 Maksimalni domet 39.600 m Masa projektila 45, 3 kg
Samohodna haubica Krab kalibra 155 mm
Poljska je Ukrajini kao vojnu pomoć donirala 18 samohodnih haubica. Samohodna haubica krab je potpuno oklopljno oruđe. Kupola i artiljerijska cev je skinuta sa britanske haubice AS-90 bravehar , a za podvozje je uzeta šasija južnokorejske haubice K-9. Motor je ugrađen u prednji deo, srednji i zadnji deo zauzima borbeno odeljenje. Komora haubice je predviđena za upotrebu svih granata kalibra 155 mm. Punjene topa je poluatuomatsko. Sisitem za upravljanje vatrom čine tri balistička računara.
Samohodna haubica Dana
Na bojnim poljima Ukrajine nalazi se samohodna haubica kalibra 152 mm DANA. U pitanju je češka haubica ugrađena na šasiju vozla TATRA 8x8. Kupola je podeljena na dva dela. Pokretanje cevi po pravcu i visini je hidraulično, a punjene topa je automatizovano.
Taktičko tehnički podaci Masa 28.100 kg, Maksimalni domet 24 km, dućžina cevi 37 kalibara, borbeni komplet 40 granata. Brzina gađanja 5 projektila u minuti. Maksimalna brzina kretanja iznosi 80 km/h, a maksimalni radijus kretanja 740 km. Posada 5 članova.
Kurir.ra/A.Mlakar
|
|
|
Post by kulinban on Mar 21, 2023 10:46:54 GMT
GLOBAL HOK POLETEO SA SICILIJE PREMA KRIMU?! Novo izviđanje posle ukrajinskog napada
Strateški izviđačka bespilotna letelica RQ-4B Globalhawk pozivnog znaka FORTE 11 ponovo je poleteo iz baze Sigonela na Siciliji i usmerio se prema Crnom moru, to i ne bi bilo ništa čudno da ukrajinska vojska kasno sinoć nije izvršila napad dronovima opremljenim eksplozivom na najveće železničko čvorište Džankoje.
Da li će strateški izviđački dron krenuti prema Krimu ili će kao i prethodnog puta prvo patrolirati iz rumunsku obalu, a onda se usmerit prema Krimu ostaje da se vidi.
Poslednji let ove bespilotne letelice bio je u petak.
Podsetimo
Ukrajinski dronovi kamikaze napale su u ponedeljak uveče mesto Džankoje na Krimu koje je važno železničko čvorište iz koga pruga ide prema Nikolajevu, Melitopolju, Fedosiji i Sevastopolju. Inače svi vozovi i putnički i teretni koji putuju prema Sevastopolju iz pravca Kerčkog mosta i Fedosije prolaze kroz Džankoje. Kako ukrajinski izvori navode u kasnim večernjim časovima odjeknulo je nekoliko stravičnih eksplozija, što pokazuje i snimak koji je načinjen u Džankojeu i koji oslikava stravičnu eksploziju. Pre udara na železničko čvorište napadnuta je lokalna avio baza, a vojska je vatrenim oružjem navodno pucala po dronovima. Ukrajinski izvori navode da je gađana železnička kompozicija koja je prevozila krstareće rakete 3M-54 Kalibr za brodove i podmornice Crnomorske flote za popunu i odatle jaka eksplozija. Osim ovog napada drugi napad dronovima dogodio se na nekih 8 kilometara od Kerčkog mosta , ali za sada o ovom napadu nema informacija, kao i da li je meta možda bio most koji je teško ošećen 6. oktobra 2022. godine. kada je šleper sa eksplozivom dignut u vazduh u momentu prolaska teretnog voza sa gorivom.
Kurir.rs/A.Mlakar
|
|
|
Post by kulinban on Mar 21, 2023 18:46:47 GMT
Amerikanci: Ukrajina će do jeseni dobiti naše tenkove AbramsPENTAGON planira ubrzati isporuku tenkova Abrams Ukrajini, rekao je američki dužnosnik i izvor upoznat sa situacijom, a plan je isporučiti ključnu opremu Kijevu već ove jeseni. U siječnju je Bidenova administracija obećala isporučiti Ukrajini 31 napredni tenk M1A2 Abrams, nakon što je mjesecima izbjegavala ideju o raspoređivanju tenkova koje je teško održavati u Ukrajini. Američki glasnogovornik: Postoje neke promjene Novi plan bi Ukrajini dao varijantu tenka M1A1 SA Abrams, koji može raditi na dizelsko gorivo kao i većina ukrajinskih tenkova, rekao je jedan od dužnosnika. Ta promjena također ubrzava isporuku za otprilike godinu dana, prema kongresnom pomoćniku upućenom u to pitanje.
Glasnogovornik Pentagona odbio je komentirati skoriji rok jer ministarstvo obrane prethodno nije ponudilo konkretan datum za svoje napore da tenkovi dođu u ukrajinske ruke, rekavši samo da će za to biti potrebni mjeseci.
"Radimo na tome. Postoje neke promjene koje se mogu napraviti u procesu kako bismo ga na neki način ubrzali", rekao je glasnogovornik Bijele kuće John Kirby.
Trenutno se proizvodi oko 12 tenkova mjesečno
Američki ministar obrane Lloyd Austin razmotrio je nekoliko opcija za ubrzavanje isporuke i došao do odluke koja bi skratila vrijeme za otprilike godinu dana, kazao je Reutersu pomoćnik u Kongresu upoznat s planom.
Primjeri opcija koje je Austin mogao procijeniti uključuju promjenu položaja u redu za isporuku ili korištenje američkih tenkova kojima je uklonjena osjetljiva oprema tako da ih ruske trupe ne mogu oteti i proučiti. Proizvodna linija General Dynamics Corpa trenutno dovršava oko 12 tenkova Abrams mjesečno.
Sredstva za preinaku ili kupnju tenkova Abrams dolazila bi iz fonda poznatog kao Inicijativa za sigurnosnu pomoć Ukrajini (USAI), koji omogućuje administraciji predsjednika Joea Bidena da nabavi oružje iz industrije umjesto iz američkih zaliha.
|
|
|
Post by kulinban on Mar 22, 2023 9:44:49 GMT
21.03.2022 individual captured or destroyed vehicle Russia - 9776, of which: destroyed: 6278, damaged: 287, abandoned: 385, captured: 2826 Tanks 1871, of which destroyed: 1121, damaged: 94, abandoned: 106,
captured: 550
|
|
|
Post by kulinban on Mar 22, 2023 9:57:14 GMT
UKRAJINCI DOBIJAJU STARIJU VERZIJU TENKA M1 ABRAMS:
Pentagon pravda brzinom isporuke! Umesto godinu dana do kraja jeseni
Sjedinjene Američke Države isporučiće Ukrajini u najskorije vreme 31 primerak tenka M1 Abrams, ali ne u verziji M1A2 kao što se mislilo nego M1A1 koji je nešto siromašnija varzija ovog američkog tenka i koji je rađen za zalivske države Irak i Saudijska Arabija, kao i severno afričke Egipat i Marko.
Objašnjenje ovakve odluke, leži u brzini isporuke, jer je mnogo lakše isporučiti kijevu verziju M1-A1 , nego modernizovanu verziju A2, kažu za CNN dvojica američkih zvaničnika.
Ovakva odluka pravda se time da će ti tenkovi u Ukrajinu moći da stignu na jesen, u odnosu na prethodni vremenski okvir, a koji je iznosio godinu, dve dana.
"Radimo na tome. Postoje neke promene koje se unose u proces da bi ga se ubrzalo", rekao je koordinator za strateške komunikacije Saveta za nacionalnu bezbednost Džon Kiribi, i uputio medije na Pentagon.
Naime, SAD su pre nešto više od mesec dana najavile da će Kijevu biti isporučena najnovija verzija američkog tenka M-1A2. Međutim proverom je ustanovljeno da bi ti tenkovi trebali da se proizvedu kao novi ili da se postojeći tenkovi iz arsenala vojske SAD modernizuju montiranjem digitalnih sistema što bi od ukrajinskih trupa zahtevalo složeniju obuku, ali i povećalo broj osoblja koje održava te tenkove.
SAD ne odustaju od isporuke tog tenka i to u nivou jačine jednog tenkovskog bataljona.
Što se tiče ostalih zemalja iz takozvane tenkovske koalicije do sad u Ukrajinu tenkove su isporučili Poljska 4 komada Leopard 2A4, Kanada 4 komada, Norveška 8 komada, Španija 8 komada. Ukrajinske posade završavaju ubrzanu obuku u nemačoj i Španiji za tenkove, dok je u Poljskoj jedan deo okončan. Do kraja marta i Velika Britanija najavila je da će isporučiti svojih 14 tenkova Čelidžer 2 Ukrajinskoj vojsci.
Tenk M-1A2 Abrams
Razvoj tenka Abrams započeo je 1972 pod oznakom HM-1. Tenk je nastao na osnovu studije koja je nalagala da posada mora da preživi po pogotku tenka, da ima poboljšanu vatrenu moć, oklopnu zaštitu, novi sistem za upravljanje vatrom u odnosu na tenkove familije Paton posebno M 48 i M 60. Projekat je završen 1978 godine, a dve godine kasnije Kopnena vojska i Korpus mornaričke pešadije dobili su svoje prve primerke.
Od prvog tenka 1980. do danas tenk je doživeo 16 modifikacija.
U naoružanju vojske SAD nalazi se 6.900 tenkova. Tenk osim SAD u svom naoružanju ima Australija, Saudijska Arabija, Irak, Maroko, Kuvajt, Egipat.
Na prvim verzijama tenka bio je ugrađen top kalibra 105 mm koji je posle Pustinjske oluje dobio zamenu licencni nemački Rh 120 mm glatke cevi stabilisan u obe ravni, koji se puni ručno. Kupola i top se pokreću elektrohidraulično a borbeni komplet iznosi 40 granata..
Za top oznake M256 razvijeno je više vrsta granata potkalibarna sa jezgrom od osiromašenog uranijuma, kumulativno razorna, eksplozivna sa klasičnom i kasetnom bojevom glavom. Sistem za upravljanje vatrom osim laserskog daljinomera ima i balistički digitalni računar, komandirove osnovne nišanske sprave i meteo senzor.
Balistički računar daje podatke o daljni cilja, a svi podaci se prikazuju na ekranu komandira. Termovozija omogućava otkrivanje cilja na daljini od 4 km, preoznavanje na daljini od 2 km. Zahvaljujući SUV-u i stabilizaciji topa odstupanja od cilja u pokretu iznose od 0,6 do 0,9 m. Komandir tenka u kupoli ima ugrađeno 6 periskopa koji pokrivaju vidno polje u sektoru od 360 stepeni.
Glavna osmatračka sprava AN/VVG-2 integrisana je sa termovizijom i deluje na pasivnom i aktivnom termovizijskom kanalu. Pomoćna nišanska sprava dekluje samo na dnevnom kanalu. laserski daljinomer meri na daljinama od 200 do 8.000 m sa preciznošću + ili - 5 m. Nišandžija ima i pasivnu nišansku spravu teleskopskog tipa sa dnevnim kanalom. Vozač ima tri periskopa za osmatranje, bočni je okrenut pozadi zbog šireg osmatranja. Srednji periskop je zamenjiv sa pasivnim i pojačivačem druge generacije.
Kurir.rs/A.Mlakar
|
|
|
Post by kulinban on Mar 22, 2023 9:59:27 GMT
Vojni analitičar otkrio koliko dugo Rusija može još voditi rat
od 8:15 Estonska obavještajna služba je dala procjenu da Rusija ima još dovoljno municije i sredstva za još dvije godine vođenja rata, i na žalost to je istinito. Oni imaju još otpilike 9.000 tenkova, uzmimo da je trećina tih tenkova neupotrebljiva, zbog načina skladištenja, a od ostatka mogu revitalizirati oko 3.000 i to je još uvijek velika količina. Jest da su to zastarjeli T-62 proizvedeni još početkom 60-tih ili sad su počeli koristiti transporter BTR 50 koji je ušao u naoružanje 1954.g. Ali imaju.
od 18:00 na videu U ovom trenutku, zapravo, Ukrajincima ne trebaju avioni, da budemo otvoreni, jer ih ne mogu koristiti, Kao što Ukrajinska PZO sprečava djelovanje ruskih borebnih zrakoplova, na žalost, i rusi imaju jednu taktiku koja sprečava i Ukrajince prisiljava da njihovi borbeni avioni lete, doslovno na maloj visini, naprave iskakanje, bace bombu i odmah brišu prema zemlji. Zašto? Vidite, tu je kombinacija koja je postala ubitačna protiv koje Ukrajinci zapravo, ne mogu ništa. To su ovi avioni za nadzor Beriev A50 i MIG 31 naoružan projektilom R-37 koji ima domet 200-400 km i leti brzinom 5-6 Maha. Dakle, oni mogu biti sasvim komotno iznad Rusije, osmatrati Ukrajinski zračni prostor i čim nešto primjete, ovaj Avax avion javi MIG-u 31 ovi lansiraju raketu sa 5-6 Maha i ona je za 2-3 minute tamo, i to ograničava Ukrajince. Da bi se nešto uradilo, vi morate napravit složenu zračnu operaciju onesposobljavanja i zračnih baza i tih aviona i to vam treba za jedan napad 50-60 aviona, dio specicijaliziranih za takve zračne misije. To trebate imati naoružanje, organizaciju, prema tome za to treba vremena i veći broj aviona...
|
|
|
Post by kulinban on Mar 22, 2023 21:58:17 GMT
NEVJEROVATAN POTEZ OČAJNOG PUTINA: Na front šalju tenkove dizajnirane još za Staljinovog života Međutim, ako je to zapravo tačno, moglo bi govoriti o očaju s kojim se Kremlj suočava ako tenkove razvijene na kraju Drugog svjetskog rata šalje u moderni sukob. Na fotografiji koju je na društvenim mrežama objavila istraživačka i open-source analitička grupa Oryx prikazuje tenkove T-54/55 iz sovjetske ere viđene utovarene u vagon na puta ka zapadu. U natpisu se sugerira da su ovi tenkovi iz ranog perioda hladnog rata, vjerovatno svježe izvađeni iz skladišta, trebaju proći određeni proces modernizacije, a potom će biti upućeni na front u Ukrajinu. Informacija o lokaciji tereta došla od Conflict Intelligence Team-a (CIT), koji je navodno dobio fotografije voza koji je prevozio vojna vozila s ruskog Dalekog istoka, a koji su uključivali ili kasne tenkove T-54 ili T-55, piše portal Politički. politicki.ba/politika/rusi-na-front-salju-tenkove-dizajnirane-jos-za-staljinovog-zivota/32666„Snimljeni voz je nedavno krenuo iz grada Arsenjeva, Primorska oblast“, izvještava CIT. Raspoređivanje i upotreba tenkova T-62 od strane ruskih oružanih snaga tokom trenutne invazije dokumentovana je od ljeta 2022., ali je to prvi zabilježeni slučaj povlačenja rezervi tenkova T-54/55 iz skladišta. Treba napomenuti da Rusija ima na raspolaganju ogroman broj ovih tenkova. Štaviše, dok je prvobitni prototip T-54 proizveden 1945. godine, tenk je dobio značajne nadogradnje, a varijanta T-55 je posljednji put proizvedena u Sovjetskom Savezu 1981. godine, dok je Čehoslovačka proizvodnju ovog modela zaključila tek 1983. godine. Međutim, ako je to zapravo tačno, moglo bi govoriti o očaju s kojim se Kremlj suočava ako tenkove razvijene na kraju Drugog svjetskog rata šalje u moderni sukob, piše portal Politički. Kratka historija tenka Raspored T-54 je konvencionalan, a glavno naoružanje se sastoji od 100 milimetarskog topa. T-54 je bio u upotrebi više nego bilo koji drugi tenk od Drugog svjetskog rata. Namijenjen je za borbena dejstva protiv tenkova, borbenih vozila, oklopnih transportera i drugih oklopnih ciljeva neprijatelja. T-55 kombinira top izuzetne pouzdanosti i izdržljivosti. T-55 ima potpuno gusjeničnu šasiju s pet kotača s niskom siluetom trupa i kupolu oblika polulopte.
Tenkovi serije T-54 prvi put su se pojavili 1949. godine kao zamjena za tenk T-34 iz Drugog svjetskog rata. Prvi prototip T-54 završen je 1946. godine, a prva proizvodnja počela je 1947. godine, ali je T-54 je kontinuirano unapređivan i modificiran.
Tek što je Sovjetski Savez usvojio tenk T-54 krajem 1940-ih, trka u naoružanju je eskalirala među bivšim saveznicima iz Drugog svjetskog rata, a strane su se borile za prevlast u svim sferama odbrane i proizvodnje oružja. Za SSSR tenkovi su imali poseban značaj u projekciji vojne moći na kopnu, a njegove mase tenkova su decenijama visile kao Damoklov mač nad Evropom.
Sovjetski izazov nije ostao bez odgovora. Pojavu američkog M48 Patton III i britanskog borbenog tenka Centurion pratio je 1959. godine debi američkog glavnog borbenog tenka M60. Mk.10 modifikacija Centuriona je također imala sovjetske konstruktore tenkova koji su radili prekovremeno kako bi se uskladili s njegovim poboljšanim specifikacijama.
Rad na stvaranju novog oklopnog vozila na bazi tenka T-54B započeo je 1957. godine. Dodijeljena mu je tajna klasifikacija klasifikaciji "Objekt 155", a tenk je uključivao čitav niz novih dizajnerskih karakteristika koje su nastale modernizacijom T-54. Testiranja su trajala od zime 1957. do proljeća 1958. godine, kada je Objekat 155 usvojen od strane Sovjetske armije kao T-55 prema rezoluciji Vijeća ministara SSSR-a od 8. maja. T-55 je predstavljen 1958. godine i uključuje sva usavršavanja i poboljšanja potpuno razvijene serije T-54 bez radikalne razlike u dizajnu ili izgledu. T-55A se pojavio početkom 1960-ih. Proizvodnja je nastavljena u Sovjetskom Savezu do 1981. godine, a također se odvijala u Kini (kao Tip 59), Čehoslovačkoj i Poljskoj.
Veliki broj je još uvijek u upotrebi, iako je do 1980-ih T-54/55 zamijenjen tenkovima T-62, T-64, T-72 i T-80 kao primarnim glavnim borbenim tenkovima, te tenkom T-90 čiji e razvoj okončan nakon raspada Sovjetskog Saveza.
Korišten je u invaziji na Mađarsku 1956., Čehoslovačku 1968. i tokom državnog udara u Siriju 1970. godine, bio je glavni arapski tenk u ratovima s Izraelom 1967. i 1973. godine. Tokom 1970-ih, T-54 se koristio u Vijetnamu, Kambodži i Ugandi.
|
|
|
Post by kulinban on Mar 22, 2023 22:15:23 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Mar 23, 2023 6:17:24 GMT
Bila jednom jedna tenkovska sila: Rusima se smiju šta su poslali na ratište u Ukrajinu
Najnovije snimke pokazuju pak kako su iz Rusije prema Ukrajini danas krenule kompozicije s prastarim tenkovima T-54 koji su stariji i od roditelja vojnika koji se tamo bore
Dvaput u samo tri dana ovoga tjedna, analitičari koji pedantno popisuju svako potvrđeno i dokumentirano uništenje ili zarobljavanje ruskog tenka ili borbenog vozila - ubrojili su među ruske gubitke najmanje jedan tenk iz svake tehnološke generacije koja seže još do ranih 1960-ih.
Analitičari poznatog bloga Oryx tako su 19. i 21. marta identificirali najmanje jedan uništeni tenk T-62, T-72, T-80 i T-90. T-62 je najstariji tip ruskog tenka, a T-90 najnoviji, piše Slobodna Dalmacija.
- Činjenica da Ukrajinci onesposobljavaju i najnovije i najstarije ruske tenkove pokazuje sve strašnije stanje u arsenalu Kremlja. Rusi jure u Ukrajinu sa svakim tenkom kojeg se dočepaju, a Ukrajinci ih uništavaju čim im stignu - objašnjava analitičar Forbesa.
Najnovije snimke pokazuju pak kako su iz Rusije prema Ukrajini danas krenule kompozicije s prastarim tenkovima T-54 koji su stariji i od roditelja vojnika koji se tamo bore. Stručnjaci Oryxa ironično navode kako Putin šalje ‘ljubaznu donaciju ukrajinskoj industriji starog željeza‘: tenkove T-54 iz 1950-ih i to u nemodificiranom stanju!
|
|
|
Post by kulinban on Mar 23, 2023 13:47:06 GMT
DOK UKRAJINCI DOBIJAJU LEOPARDE, RUSIJA NA BOJIŠTE ŠALJE STARE T-55:
Slanje SOVJETSKE TEHNIKE potez očajnika ili dobra ideja? Na društvenim mrežama objavljeni su snimci starih ruskih tenkova koji se prevoze vozom sa dalekog istoka zemlje, navodno, ka granici sa Ukrajinom. Snimci pokazuju tenkove T-55 koje je Sovjetski Savez počeo da proizvodi 1947. godine, kako se prevoze železnicom. Upotreba ovako stare tehnike mogla bi biti iznenađujuća, ali na komentarima sa društvenih mreža može se pročitati da to nije očajnički potez, i da bi i tako stari tenkovi mogli dobro poslužiti na ratištu kakvo je sada ukrajinsko, u kome se sada ide na iscrpljivanje protivnika.
|
|
|
Post by kulinban on Mar 24, 2023 8:14:02 GMT
Europska unija podržala hitnu isporuku streljiva Ukrajini. Zelenski: Požurite se
ČELNICI država članica Europske unije podržali su odluku o hitnom slanju milijun komada topničkog streljiva Ukrajini kroz zajedničku nabavu, a ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski pozvao ih je da požure s isporukom. U ponedjeljak su ministri vanjskih poslova i ministri obrane država članica postigli politički dogovor o planu nabave milijun topničkih projektila kalibra 155 mm u sljedećih godinu dana.
Za to će biti osigurano milijardu eura iz Europskog instrumenta mirovne pomoći za nabavu streljiva iz postojećih zaliha te još milijardu za narudžbu streljiva kalibra 155 milimetara kako bi se popunile ispražnjene zalihe.
"Uzimajući u obzir sigurnosne i obrambene interese država članica, Europsko vijeće pozdravlja dogovor Vijeća EU o hitnoj isporuci topničkog streljiva Ukrajini i, bude li zatraženo, raketa, kroz zajedničku nabavu i mobiliziranjem odgovarajućih sredstava iz Europskog instrumenta mirovne pomoći kako bi se osiguralo milijun komada topničkog streljiva unutar sljedećih 12 mjeseci", kaže se u zaključcima Europskog vijeća. Osuda agresije
Time prvi put u povijesti EU zajednički nabavlja oružje i streljivo. Čelnicima EU na summitu se videovezom pridružio ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, koji je u četvrtak posjetio gradove na istoku koji su pod višemjesečnom ruskom opsadom.
Govoreći iz vlaka Zelenski je poručio čelnicima EU da "požure s isporukom oružja jer u protivnom rat će se još više produljiti". Zelenski je prema diplomatskim izvorima rekao europskim čelnicima da nije siguran koliko će još trajati. "Još postoji mogućnost da pobijedimo ove godine, ali za to moramo raditi vrlo brzo i zajedno. Samo tako možemo pobijediti Rusiju", rekao je prema tom izvoru Zelenski.
|
|
|
Post by kulinban on Mar 24, 2023 9:15:41 GMT
OVAKO SU UKRAJINSKI PILOTI SA SLOVAČKIM MIGOVIMA 29 KRENULI DIREKTNO U RAT:
Predata četiri primerka!
Četvorica ukrajinski pilota došli su na stajanku aerodroma, stavil su pilotske kacige na glavu, dok su tehničari pripremili MiG-ove 29 za let. Zatvorili su poklopac kabine, startovali motore, izašli na pistu i poleteli. Ovim činom započela je predaja prva četiri borbena aviona Ukrajini.
Zapravo ovim činom te letelice postale su deo inventara Ratnog vazduhoplovstva Ukrajine. Četiri MiG-29 su prva tranša od ukupno 13 letelica koje je zvanična Bratislava kako vojnu pomoć predala Kijevu za odbranu od ruske invazije.
Na snimku se vidi i dalje specifična šema bojenja karakteristična za slovačke migove u verziji SD. Sa njih su uklonjene oznake Slovačke, ali je ostala tema bojenja, na koju će najverovatnije biti postavljene ukrajinske.
Ono što je interesantno je to da su piloti odleteli u Ukrajinu na letelicama , a da one nisu rastavljane i prebacivane kamionima.
Logističkupodršku dali su pripadnici slovačkog vazduhoplovstva, koji su do poslednjeg dana oržavali i vodili brigu o ovim letelicama.
Inače slovačka vlada je 17. marta odlučila da Ukrajini isporuči svoje borbene avione Kijevu. U oba slučaja radi se o borbenim avionima MiG-29 koje je nasledila i Ukrajina posle raspada Sovjetskog Saveza.
Slovačka priča sa MiG-29 započela je u vreme zajedničke države koja se zvala Čehoslovačka. Ta država je od Sovjetskog Saveza kao članica Varšavskog pakta dobila 20 aviona MiG-29 od čega dva dvoseta. Kada se država mirno raspala 1993. godine Česi i SLovaci su flotu migova podelili na pola. Česi su naredne 1994 te avione 10 komada menjali sa Poljacima za helikoptere W-3 Sokol. Razmena je obavljena u periodu 1995-1996.
S druge strane istočni komšija Slovačka to nije uradila nego je flotu od 10 migova 29 pojačala sa još 14 borbenih aviona, sa kojjima se taj broj povečao na ukupno 24. Kako je vreme odmicalo, tako se i u Slovačkoj smanjivao broj operativnih lovaca.
Godine 2006 bilo ih je 21, a onda je usledio remont i modernizacija i to samo 12. Modernizaciju su izvršili BAe Systems i LOT -Terečin. Oprema je bila identična poput Poljskih. Projekat je Slovačku koštao 69,6 miliona dolara, od kojih je 50 platila Rusija na ime klirinškog duga.
Sa ovim Slovačka će isporučti svih 13 borbenih aviona MiG-29 Ukrajini.
Kurir.rs/A.Mlakar
|
|