Gubitci ruske vojske/naoružanje koje se koristi u Ukrajini

[kulinban]

19-5-2024

www.oryxspioenkop.com/2022/02/attack-on-europe-documenting-equipment.html?m=1

individual captured or destroyed vehicle
Russia - 15878, of which: destroyed: 11349, damaged: 723, abandoned: 904, captured: 2902
Tanks 3036, of which destroyed: 2031, damaged: 157, abandoned: 333, 

captured: 515

[kulinban]

[kulinban]

[kulinban]

Ruska kampanja za Dan pobjede naletjela je na zid ukrajinskih mehaniziranih trupa

Štogod ruska vojska pokušava postići na sjeveru Ukrajine – otvoriti novu frontu za veliku ofenzivu ili možda stvoriti diverziju kako bi skrenula pozornost ukrajinskih trupa s ofenziva na istoku – zasad nisu uspješni.

Teško naoružane ukrajinske snage ojačale su slabo naoružane teritorijalne jedinice koje su se protiv ruskih upada 9. svibnja u regiji Harkiv na sjeveru zemlje borile same. Kada su nove skupine ruskih snaga pokušale tenkovima osnažiti napad pješaka, Ukrajinci su ih uništili dronovima.

Fronta se stabilizira. Borbe postaju “položajne”, a trupe se bore za pojedine zgrade. “Ruska ofenziva u sjevernoj regiji Harkiv zapravo je stala,” izvijestio je u srijedu ukrajinski ratni dopisnik Jurij Butusov.

O Kremlju ovisi što će se dogoditi sljedeće. Moskva bi mogla premjestiti snage s istoka na sjever i ponovno pokušati probiti ukrajinske linije kako bi se približili Harkivu, drugom najvećem i najranjivijem gradu u Ukrajini koji se nalazi samo 40 kilometara od granice s Rusijom.

Mogli bi i učiniti ono što čine često kada postane nemoguće okupirati neko ukrajinsko selo ili grad – bombardirati naselja duž granice regije dok ih ne sravne sa zemljom.

Za Ukrajince je zlokoban znak to što postoje znakovi da bi se ruski vođe mogli odlučiti na ovu drugu opciju. Rusi već bacaju kasetne bombe na grad Vovčansk na istočnoj liniji ruske operacije na sjeveru.

Promatrači su predvidjeli ruske napade. Već tjednima se ruski odredi i brigade gomilaju na granici. U Rusiji se 9. svibnja slavi Dan pobjede – kada Rusi obilježavaju pobjedu Sovjetskog Saveza nad nacističkom Njemačkom u Drugom svjetskom ratu – i činilo se kako je upravo to najverojatniji dan početka ruske operacije.
Usprkos znakovima da bi napadi na sjeverne gradove Vovčansk i Liptsi mogli započeti svakog trena, zapovjedništvo u Kijevu je čekalo s ojačavanjem pogranične zone i prvi val obrane prepustio lagano naoružanim teritorijalnim brigadama.

Moguće je kako su ukrajinski zapovjednici htjeli bolje razumjeti namjere Rusa prije nego na sjever pošalju jače snage. Ne treba zaboraviti kako je bilo vrlo moguće da je cilj ruske operacije na sjevernoj ukrajinskoj granici bio odvući ukrajinske brigade s istoka i tako Rusima na toj fronti pružiti prednost.
Ipak, prepuštanje inicijalne obrane teritorijalnim brigadama bio je riskantan potez. “Jedinice za teritorijalnu obranu ne bi trebale imati zadatak zaustavljanja primarnog juriša neprijatelja,” naglašava ukrajinska analitička skupina Frontelligence Insight.
Što je još gore, čini se kako su teritorijalci neke od svojih rovova iskopali na pogrešnim lokacijama. “Ovo je rezultat sustavnih problema koji proizlaze od manjkavog razumijevanja sposobnosti i spreme brigade,” zaključuje Frontelligence Insight.
Kada su vodovi ruskih trupa na Dan pobjede počeli prelaziti granicu, velikom brzinom su zauzeli niz malenih sela u slabo štićenoj “sivoj zoni” nekih kiloometar i pol južno od granice. Ukrajinske teritorijalne trupe su se povukle.
Odmah je bilo jasno da Ukrajinci moraju poslati snažnije brigade ili će pasti još naselja. Prema sjeveru su se tako uputila 42. i 92. mehanizirana brigada u Liptsi, dok su 57. motorizirana i 71. brigada ušle u Vovčansk.
“U regiji Vovčansk ukrajinska obrana je značajno ojačana, a napadi na neprijatelja postaju efikasniji,” izvijestio je Butusov. “Rusi ne mogu odbaciti naše snage s njihovih položaja u i oko grada.”
Situacija je ista i u drugom gradu. “Ukrajinske trupe pojačae su svoje napade na neprijatelja na ovom dijelu fronte i postepeno preuzimaju taktičku inicijativu,” kaže dopisnik.

U tjedan dana žestokih borbi, Ukrajinci su zaustavili napredak Rusa. Rusija je 12. svibnja pretrpjela najgori gubitak u jednom danu u čitavom ratu. U samo 24 sata ubijeno je ili ranjeno preko 1.700 ruskih vojnika, izvijestilo je ukrajinsko ministarstvo obrane.

Ruske snage zbog toga pokušavaju nešto novo: napade u mnogo manjih skupina umjesto u manjem broju velikih skupina. “Jurišne skupine, obično veličine voda, napadaju uporište i potom se spajaju s drugim skupinama,” objašnjava ukrajinski Centar za obrambene strategije. “Ovo umanjuje gubitke tijekom približavanja meti, ali usporava ritam napretka.”

Svejedno, malena promjena u taktici pješaka ne može iz temelja promijeniti dinamiku na sjevernoj fronti. Uz snage koje imaju, navodno 30.000 trupa u nekih dvananestak pukovnija i brigada, Rusi možda neće moći zauzeti Vovčansk i Liptsi, da ne govorimo o maršu na Harkiv.

Činjenica da Kremlj nije poslao dodatne trupe na sjever možda odaje koji je bio krajnji cilj operacije započete na Dan pobjede. “Usprkos trenutnom stanju, napad na sjeveru bio je previše očit, a čini se kako Rusija nema dovoljno trupa na tom području da bi napad bio išta drugo nego velika diverzija kojom se Ukrajinu željelo prisiliti da pošalje svoje ograničene rezerve,” napisao je finski analitičar Joni Askola.

Ipak, nije jasno da su Ukrajinci s istoka na sjever premjestili dovoljan broj trupa da bi to oslabilo njihovu obranu na najvećim ratištima na tom dijelu fronte: oko Avdiivke i Časiv Jara.

“Ako je ideja bila stvoriti diverziju, uspjeli su samo donekle,” piše Askola, “budući da su u Harkiv poslane jedinice i resursi koji prije nisu bili prisutni.” Ipak, nastavlja analitičar, “razmjeri uspjeha ovise o broju dodatnih jedinica koje moraju biti poslane. Već danima je broj dodatnih ukrajinskih jedinica koje kreću prema sjeveru – nula.

Sjeverna kampanja nije gotova. Rusi “još nisu poraženi,” naglasio je Butusov, “i nastavljaju se teške borbe i destrukcija.” Rusi bi mogli na stravičan način jednostavno odlučiti sravniti Vovčansk i Liptsi sa zemljom artiljerijom i bombama, umjesto da ih pokušavaju zauzeti skupim kopnenim napadima koji možda ne preusmjeravaju onoliko ukrajinskih trupa koliko se Kremlj možda nadao.

Autor originalnog članka: David Axe, Forbes
Link: Russia’s Victory Day Campaign Just Ran Into A Wall Of Ukrainian Mechanized Troops
(Prevela: Nataša Belančić)

[kulinban]

[kulinban]

[kulinban]

[kulinban]

RUSI PRETVORILI MOĆNI HRVATSKI MLRS U PRAH I PEPEO: 

Pogledajte šta je ostalo od lansera i hamvija kad je naleteo dron

Snimak hrvatskog višecevnog bacača raketa RAK-SA-12 raznetog u Harkovskoj oblasti objavljen je na društvenim mrežama!
Na snimku se navodno vide rasuti ostaci hrvatskog višecevnog lansera raketa i američkog "hamvija" koji je dovukao MLRS na ivicu jedne šume kod sela Lipci.
Ministarstvo odbrane Rusije, podsetimo, saopštilo je prošle nedelje da su ruske snage uništile četiri višecevna raketna sistema (MLRS) ukrajinske vojske kod Harkova. Među njima je bio i jedan RAK-SA-12 MLRS hrvatske proizvodnje koga je razneo "lancet".
- To je prvi put da su ruske snage uništile hrvatski višecevni raketni sistem Oružanih snaga Ukrajine - saopštila je Moskva.

Hrvatski mediji navode da je Zagreb isporučio Ukrajini sisteme u aprilu.
RAK-SA-12 je višecevni raketni sistem sa 12 cevi namenjen za ostvarivanje iznenadnih i jakih udara na daljinama od 800 do 8500 metara. Koristi se za onesposobljavanje i uništavanje neprijateljske žive sile i artilerije u pokretu i na vatrenim položajima, komandnih centara veze, infrastrukturnih objekata... Sistem vuče kamion i napunjeni lanser može se vući brzinom od 15 do 60 km/h zavisno od terena.
Vojni blogeri navode da je RAK-SA-12 zapravo modifikacija jugoslovenskog M-63 "Plamen" kalibra 128 mm.
Ukrajina je navodno u jednom napadu, podsetimo, raznela 10 ruskih tenkova i borbenih vozila pešadije! Užasavajući snimak napada objavila je 63. odvojena mehanizovana brigada Oružanih snaga Ukrajine na svom kanalu na Telegramu.

[kulinban]

Kako ukrajinski dronovi uspijevaju ubacivati granate u otvorene poklopce tenkova?

Maleni dronovi nose malene bojeve glave, što znači da će jedva ogrebati oklope tenkova ako ne budu iznimno precizni.

Ipak, često za to postoji jednostavan način. Jedan ukrajinski odred 8. je svibnja objavio video u kojem se vidi dron iznad napuštenog ruskog tenka T-90M i iznimno pažljivo kroz otvoreni poklopac ubacuje ručnu granatu M67 američke izrade. U početku se iz otvora diže lagani dim, no potom izbija vatra i uskoro je čitav tenk u plamenu. U samo nekoliko trenutaka najnapredniji ruski tenk vrijedan preko 4 milijuna dolara postaje spaljena olupina, a sve to zahvaljujući granati od 50 dolara izbačenoj iz drona od 2.000 dolara. Granate M67 su beskorisne kada ih se baca na oklop tenka, ali samo jedna je dovoljna da vozilo uništi iznutra.
Sljedećeg dana odred je objavio još jedan sličan video, a oni nisu ni izbliza jedini. To dovodi do pitanja: Zašto Rusi jednostavno ne zatvore poklopce tenkova koje napuštaju?

Smrtonosna značajka ruskih tenkova

Jednostavan odgovor na to pitanje je da je ostavljanje otvorenih poklopaca jednostavno standardna praksa. Poklopci su strašno teški: oni moraju biti jednako zaštićeni kao i ostatak tenka, što znači da su prekriveni oklopom od najmanje 45 kilograma. Neki poklopci imaju opruge kako bi ih bilo lakše otvoriti, no Rusija korist jednostavniju tehnologiju zbog čega zatvaranje poklopca tenka zahtijeva vrijeme i trud. Vojnici koji bježe iz ruskog tenka vjerojatno su u velikoj žurbi.
Ruski tenkovi u prostoru za posadu imaju spremište za streljivo, što znači da posadu tenka čine tri umjesto četiri vojnika kao što je slučaj u zapadnim tenkovima. To također znači da će bilo kakvo ubacivanje eksploziva u unutrašnjost tenka zapaliti streljivo i prouzročiti eksploziju čitavog vozila i smrt posade.
Ako tenk udari u minu ili ga pogodi projektil ili FPV dron, zapovjednik će posadi narediti da napuste vozilo, a samo nekoliko sekundi može značiti razliku između života i smrti. Razumljivo je da se posade udaljuju što je brže moguće i ostavljaju poklopce otvorenima iza sebe.

Dodatni problem je prisutnost većeg broja FPV dronova koji napadaju preživjele članove posade. Kako kaže ona stara šala: Kada vas i prijatelje u šumi lovi medvjed, ne morate biti brži od medvjeda, već samo od nekog u ekipi.

Mrežice za komarce

Otvoreni poklopci Ruse koštaju pravo bogatstvo u opremi. Što bi se dogodilo da se posadama naredi zatvaranje poklopaca pod prijetnjom ozbiljnih kazni?
Čak i ako se neki tenkisti sjete te naredbe u žaru borbe i odluče riskirati svoje živote kako bi je proveli, svaki tenk ima tri člana posade, a svaki od njih bježi kroz vlastiti otvor. Ako je šansa za provođenje naredbe 50 posto, to znači da su izgledi da će sva tri poklopca biti zatvorena 50%x50%x50%, odnosno 12,5, odnosno jedan naprema osam. Čak i ako su izgledi za provođenje naredbe 80 posto, oko polovica napuštenih tenkova imala bi barem jedan otvoreni poklopac.
U slučaju tenka T-90M, čini se kako su dva od tri poklopca bila zatvorena, no poklopac zapovjednika ostao je otvoren. Potreban je samo jedan otvoreni poklopac da granata obavi svoj posao.
Jednostavno rješenje je lagana žičana mreža iznad poklopca, nešto poput mrežice protiv komaraca. Ona bi omogućavala dotok svježeg zraka, a bilo bi je jednostavno otvarati i zatvarati. Takav pristup vidi se u još jednoj snimci ukrajinskog odreda, ovoj od 6. svibnja. Dvije zaštite načinjene od, kako se čini, žičane ograde, štite poklopce zapovjednika i jednog tenkista. Ipak, zapovjednik nije spustio zaštitu pri izlasku iz tenka što je ponovno dovelo do uništenja tenka.

Upornost se uvijek isplati

Ovakav pristup ne pruža potpunu zaštitu, već tek privremeni predah. Snimka od 10. travnja prikazuje ruski tenk s mrežom preko poklopca zapovjednika. Detaljnijim proučavanjem primijeti se kako mreža u sebi ime veliku okruglu rupu, vjerojatno od ranije bačene granate, što omogućava ukrajinskom odredu da ponovno baci M67 i uništi još jedan ruski tenk.
Popularne zaštite na krovovima ruskih tenkova trebale bi spriječiti štetu od granata izbačenih iz zraka, ali one mogu preživjeti samo nekoliko udaraca. U slučajevima kada nema ometanja ili obrambene vatre, piloti dronova se mogu nastaviti vraćati i izbacivati koliko god bombi je potrebno da dovrše posao.

Jedna snimka od veljače prikazuje upravo to. Na snimci se vidi ruski tenk s upravo takvom zaštitom koja se sada postavlja u tvornicama na sve nove ruske tenkove. Jedan vrlo uporni pilot dronova konstantno se vraća i napada vozilo, izbacujući raznorazno streljivo i uništavajući krov komad po komad. Nakon osam pokušaja put do poklopca je očišćen, a dvije termobarične granate RGT 27S2 padaju u otvor i uništavaju ga.

Baš kao što pljačkaši banaka mogu upasti u bilo koji trezor ako imaju dovoljno vremena, tako niti jedna zaštita krova neće spriječiti precizno, repetitivno bombardiranje.

Ruske posade možda također vjeruju kako zatvaranje poklopaca neće pomoći njihovim vozilima preživjeti duže. Nakon što padne mrak na bojište izlaze teški ukrajinski dronovi Baba Jaga. Ovi dronovi daleko su veći od laganih kvadkoptera koji lete danju i mogu bacati mnogo snažnije bombe, čak i protutenkovske mine, kojima uništavaju tenkove bez obzira na to jesu li poklopci zatvoreni ili ne.

U međuvremenu, ukrajinski odredi nastavljaju uništavati sofisticiranu rusku opremu na dnevnoj bazi.

Autor originalnog članka: David Hambling, viši suradnik Forbesa
Link: How Can Ukrainian Drones Keep Dropping Grenades Into Open Tank Hatches?
(Prevela: Nataša Belančić)

[kulinban]

Rusi planiraju napade, no situacija se promijenila: 

‘Naši momci više ne plaču za granatama! Skladišta su napokon puna!‘

Washingtonski Institut za proučavanje rata (ISW) procijenio je u svojoj zadnjoj analizi da se ruske snage pripremaju za drugu fazu ofenzive na sjeveru Harkivske oblasti u Ukrajini. Uočljivo je da su intenzivirali svoje napore da zauzmu operativno značajan grad Časiv Jar, a prije toga im je zacijelo na umu i zauzimanje Vovčanska.

Osvajanje Časiv Jara bilo bi im operativno značajno jer bi im osiguralo povoljne položaje za pokretanje naknadnih ofenzivnih operacija prema Kostjantjinivki i Družkivki, gradovima koji čine južni dio ukrajinskog obrambenog pojasa. Vovčansk bi im, pošto je najveće ukrajinsko naselje neposredno uz rusku granicu, pružio bazu za pokretanje druge faze operacije, zaključuje ISW.

Usprkos ambicijama, za Ruse u ovome dijelu Ukrajine odnedavno nema baš puno dobrih vijesti. Sanacija obrane na ovome dijelu bojišta naročito je vidljiva na ukrajinskim položajima kod Časiv Jara.

U prvim danima ruskog napada, ruske oklopne postrojbe postojano su napredovale i sjeverno i južno od Časiv Jara, dok je rusko pješaštvo uspješno ispitivalo poroznost duž kanala u Časiv Jaru koji se proteže od sjevera prema jugu. Ukrajinsku 67. mehaniziranu brigadu koja je branila taj kanal naknadno su iz Kijeva i raspustili, nakon što je službena istraga potvrdila navode o dubokoj nekompetentnosti u zapovjedanju. Ruski padobranci napredovali su oko Časiv Jara opasno prijeteći opkoljavanjem garnizona u gradu, a ruski jurišni zrakoplovi nesmetano su letjeli iznad samog bojišta. Ukrajinci nisu imali ničega osim dronova.

Mučene nedostatkom ljudi i streljiva koje su dobivali iz Sjedinjenih Država, ukrajinske su brigade tad bile najslabije i Kremlj je to dobro znao, zato i jesu silovito napali na nekoliko ovdašnjih točaka. Mjesec dana kasnije, međutim, američka pomoć Ukrajini stigla je na prve crte. I mobilizacija je na snazi, svježe ukrajinske trupe prolaze obuku, formiraju se nove brigade. Ukrajinci su izdržali najgore, Časiv Jar je već prilično pun oružja i streljiva.

[kulinban]

[kulinban]

news.online.ua/en/russian-air-defence-in-crimea-weakened-british-intelligence-says-878680/

[kulinban]

[kulinban]

RUSI KORISTE STRAŠNO ORUŽJE OD KOJEG NEMA ODBRANE: Ubija i ispod zemlje, sve BRIŠE SA LICA ZEMLJE

Na ratištima u Ukrajini Rusija već mesecima sve više i više koristi tzv. klizne bombe, jeftino, a vrlo razorno oružje, pogotovo sada kada želi da dodatno ojača i unapredi svoju poslednju ofanzivu u Ukrajini.

Smatra se da je više od 200 kliznih bombi bačeno za samo nedelju dana tokom napada na ukrajinski severni grad Vovčansk tokom trenutnog ruskog napredovanja u blizini pograničnog područja u regiji Harkov. Ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski izjavio je da su samo u martu Rusi na ciljeve u Ukrajini bacili 3000 takvih bombi.
Šef policije u Vovčansku, Oleksij Harkivski, izbliza je video udar kliznih bombi. "Nema reči kojima bi se opisale posledice napada kliznom bombom", kaže on. "Kada dođete, vidite ljude kako leže rastrgani".

Zastrašujuće razorna taktika

Masovna upotreba kliznih bombi relativno je skorašnja ruska taktika, koja se poslednjih meseci pokazala razornom za ukrajinske snage na terenu. Klizne bombe se prave nadogradnjom preklopnih krila kako bi se proširio domet i satelitska navigacija na starim sovjetskim ‘glupim‘ bombe. Jeftine su, a zastrašujuće razorne.
U nedavnom izveštaju Centra za analizu evropske politike (CEPA) stoji da je ovo oružje bilo odlučujuće u zauzimanju ranije čvrsto utvrđenog ključnog istočnog grada i ukrajinskog uporišta Avdijevke u februaru. Ruske snage sada intenzivno koriste klizne bombe u napadima u oblasti Harkova, uključujući i sam Harkov, drugi ukrajinski grad po veličini. Istovremeno, ukrajinske snage nemaju odgovor na ovu pretnju.

Dok pomaže u evakuaciji pograničnih sela na frontu u Harkovskoj oblasti, gde su ruske snage nedavno znatno napredovale, šef policije u Vovčansku za BBC kaže da je broj napada tim zastrašujućim oružjem dramatično porastao. "Tokom proteklih šest meseci često su nas pogađale klizne bombe, možda pet do deset bombi nedeljno... ali ovoga meseca je toga bilo mnogo više nego ikad", rekao je.

Stotine hiljada na zalihama Rusija može na imati velike količine kliznih bombi jer ih je prilično lako proizvesti.
"Eksplozivni deo je u suštini konvencionalna slobodno padajuća gvozdena bomba, kojih Rusija ima stotine tisuća u skladištima još iz sovjetskog razdoblja", pojašnjava Džastin Bronk, stručnjak za vazdušne snage i vojnu tehnologiju u londonskom istraživačkom centru.
Opremljene su krilcima koja iskaču nakon što bomba bude ispuštena, što bombi omogućuje da leti na mnogo većim udaljenostima od nekoliko desetina kilometara. Njihov unapređeni satelitski sistem za navođenje omogućuje ciljanje stacionarnog položaja s relativno visokom preciznošću.

To su džinovske, tihe bombe bez pogona, koje eksplodiraju bez ikakvog upozorenja, a izbacuju se iz borbenih aviona sa udaljenosti od 40 do 60 kilometara od cilja.

Prema Bronkovim rečima, mehanizam tih bombi daje Rusima veći deo funkcionalnosti višemilionske rakete za samo delić te cene. On navodi da kada se klizeći sistemi, koji su masovno proizvedeni i mehanički prilično jednostavni, nadograde na sovjetske bombe kojih Kremlj ima u izobilju, ukupna cena po komadu može biti negde između 20.000 i 30.000 dolara.

Bombardovanje do potpunog uništenja

Međutim, ceo ovaj koncept u suštini nije nov. Nemci su tokom Drugog svetskog rata koristili uređaj pod nazivom Fric-Ks, ili nemačku vođenu protivbrodsku kliznu bombu. Tokom 1990-ih, američka vojska je razvila sistem za direktnu municiju za zajednički napad (JDAM), koji je tradicionalnim bombama sa slobodnim padom dodao kontrolna repna peraja i GPS navođenje. Od tada, ovo oružje je u velikoj meri korišćeno, uključujući bitke u Iraku i Avganistanu.

Razmere uništenja klizave bombe su neverovatne. Eksplozivni deo bombe, za koji se veruje da je najčešće korišćen, je FAB-1500 sa punjenjem od 1500 kilograma. Poređenja radi, ruska granata kalibra 152 mm sadrži oko 6,5 kilograma eksploziva, a čak i najmanja klizna bomba, FAB-500, sadrži više od 200 kilograma eksploziva.
Ovo oružje čak i dobro utvrđene položaje pretvara u veoma ranjive mete. Pošto imaju ogromnu eksplozivnu moć, mogu izazvati pustoš i smrt ne samo na zemlji, već i u podzemnim delovima dobro utvrđenih položaja, kaže Bronk. Prema rečima profesora Bronka, klizne bombe značajno komplikuju odbrambenu strategiju Ukrajine jer Rusi mogu stalno da bombarduju fiksne ukrajinske položaje sve dok ne budu zbrisani sa lica zemlje.

Stižu bombe od tri tone?

Ukrajinski bezbednosni analitičar Marija Zolkina rekla je za Bi-Bi-Si da je upotreba kliznih bombi zabrinjavajući razvoj događaja i da one predstavljaju „novu eru” za vojnu situaciju na terenu. Oni dozvoljavaju Rusiji da zbriše ukrajinske odbrambene linije bez upotrebe pešadije“, ističe Zolkina. Oni imaju potpuno drugačiji efekat od artiljerijske vatre ili čak raketnih napada“, dodaje on.
Džordž Baros iz američkog instituta za proučavanje rata (ISV) kaže da, iako je situacija u Ukrajini teška, postoji još jedan zabrinjavajući razvoj događaja - kada su u pitanju krstareće bombe. Naime, kako upozorava, postoje dokazi da fabrika koja se nalazi oko 400 kilometara istočno od Moskve postavlja proizvodnu liniju koja će moći da proizvodi klizne bombe teške više od 3 tone. Ako bi Rusi počeli rutinski da bacaju klizne bombe te veličine i snage na ukrajinske položaje, efekat bi bio nezamisliv – kako na sama utvrđenja i utvrđene položaje, tako i na moral vojnika koji pokušavaju da ih drže.

Kako se boriti?

Tada se postavlja pitanje šta se uopšte može učiniti da se suprotstavi napadima klizećih bombi.
Džastin Bronk kaže da presretanje bombi u letu nije održivo rešenje zbog ogromnog broja bombi kojima Rusi raspolažu.
„Prebrzo biste potrošili svu raspoloživu protivavionsku municiju“, objašnjava on.
Stoga je rešenje, osim kopnene invazije, smatra on, gađanje aviona koji ih ispuštaju - bilo u vazduh ili na zemlju.

Međutim, ovo nosi velike rizike. Američki sistem odbrane zemlja-vazduh Patriot može da obara lovce-bombardere, ali samo ako je raspoređen u blizini linija fronta. A to predstavlja značajan rizik da će ga ubrzo uočiti ruski dronovi i uništiti balističkim projektilima, kaže Bronk. To je, podseća on, bila sudbina dva lansera - koja ionako nedostaju Ukrajincima - ranije ove godine.

Dok pomaže u evakuaciji pograničnih sela na frontu u Harkovskoj oblasti, gde su ruske snage nedavno znatno napredovale, šef policije u Vovčansku za BBC kaže da je broj napada tim zastrašujućim oružjem dramatično porastao. "Tokom proteklih šest meseci često su nas pogađale klizne bombe, možda pet do deset bombi nedeljno... ali ovoga meseca je toga bilo mnogo više nego ikad", rekao je.

Za sada nema odgovora

Ali i ovde ima problema. Naime, SAD, inače najveći pružalac vojne pomoći Ukrajini, zabranjuju Ukrajini da koristi bilo koji od svojih sistema naoružanja na međunarodno priznatoj ruskoj teritoriji. Iako ovo ne uključuje Krim ili okupirane delove Ukrajine, to znači da su aerodromi unutar Rusije zabranjeni ciljevi za američko oružje.

Stoga se čini da za Ukrajinu za sada nema lakog odgovora.

Volodimir Zelenski je više puta pozivao na isporuku više protivvazdušnih raketa i savremenih borbenih aviona, a u međuvremenu, kako kaže Zolkina, obilna upotreba kliznih bombi značajno je uticala na moral. Vojnici se ne osećaju bezbedno jer njihova utvrđenja ne mogu da ih zaštite, dok civili koji žive u Harkovu, ljudi koji su navikli da žive pod granatama, ne mogu da pobegnu od bombe koja može da uništi sedmospratnicu“, zaključila je ona.

(Kurir.rs/Jutarnji/Preneo: A.N.)

[kulinban]

Kako ukrajinski dron od samo nekoliko kilograma može raznijeti ruski tenk od 46 tona?

U radionicama diljem Ukrajine svakog mjeseca se proizvodi preko 100.000 eksplozivnih FPV dronova za vojsku. To je ogroman broj, ali svaki od njih teži samo nekoliko kilograma i obično nosi jednu granatu od nekih pola kilograma.
Iako je stotinu tisuća dronova brojčano mnogo, to naoružanje nije teško. FPV dronovi iznimno su opasni za izložene pješake, ali oklopna vozila obično mogu pretrpjeti nekoliko napada ovih dronova i nastaviti se boriti.

Ipak, čini se kako se to mijenja. Ukrajinski vojnici našli su način da značajno povećaju eksplozivni potencijal svakog laganog drona. Za primjer uzmimo jedan ruski tenk T-80 koji se nedavno približio ukrajinskim linijama u Donjecku.
Promatrački dron 47. mehanizirane brigade ukrajinske vojske nadzirao je iz zraka dok je drugi FPV dron preletio pored tenka – koji teži 46 tona i ima dodatni oklop, kao i zaštitu od dronova – a potom se okrenuo.
FPV se velikom brzinom zaletio prema tenku. Inače bi udar ovakvog drona na tenk izazvao tek malenu štetu, no ovaj put je T-80 ekplodirao u ogromnoj vatrenoj kugli koja je odvojila kupolu od trupa vozila. Posada je poginula,
Je li se pilotu FPV-a jednostavno posrećilo ili se možda radi o nekoj novoj tehnologiji? Trenet Telenko, bivši nadzornik kvalitete za američku agenciju za ugovore za obranu, vjeruje kako je odgovor ovo drugo. “Počinjem se pitati jesu li ukrajinski proizvođači FPV dronova ukrali ideju od švedskih projektila RBS-56,” napisao je Telenko.

RBS-56 je protutenkovski projektil švedske tvrtke Bofors s bojevom glavom od 11 kilograma. Ta bojeva glava aktivira se senzorima na donjoj strani projektila i eksplodira prema dolje umjesto sprijeda. Takva metoda nišani tanki oklop na vrhu tenka.
Čini se kako je FPV dron koji je raznio T-80 probio oklop tenka odozgo i udario u zalihu streljiva u vozilu, što je izazvalo katastrofalnu sekundarnu eksploziju. “Nešto što je zapravo toliko jednostavno FPV čini mnogo smrtonosnijim,” naglašava Telenko.

On nije samo nagađao. Ukrajinci su od svojih saveznika dobili možda tisuće projektila NLAW (Next-Generaton Light Anti-Tank Weapon). Te projektile, kao i RBS-56, proizvodi Bofors, a i oni imaju bojevu glavu koja eksplodira prema dolje.
Po društvenim mrežama se proširio barem jedan video u kojem se vidi kako ukrajinske trupe uklanjaju projektil s oštećenog lansera NLAW, “navodno kako bi bojevu glavu iskoristili na FPV dronu,” kaže povjesničar za oružje Matthew Moss.
Ta kombinacija – FPV dron s bojevom glavom NLAW – “bila bi vrlo zanimljiva,” dodaje. Za vojnike u ruskim tenkovima, ona može značiti trenutnu pogibiju.
Jasno, ukrajinske trupe ne moraju kanibalizirati donirane NLAW projketile kako bi svojim dronovima dali ovakve bojeve glave. Ukrajinska industrija savršeno je sposobna od nule proizvoditi takvo streljivo.
Ako Ukrajinci za njihovu proizvodnju upotrijebe isti pristup kao i za proizvodnju dronova – izgradnja ogromnog broja u mnogo malih radionica – to znači da bi u njihovom arsenalu moglo biti više vrsta ovakvih bojevih glava.
Sve je jasnije da Ukrajinci imaju nekakvo streljivo koje eksplodira prema dolje za svoje dronove. Nema mnogo drugih načina da sićušni dronovi mogu ogromne tenkove pretvoriti u spaljene olupine.

Autor originalnog članka: David Axe, Forbes
Link: How Could A Ukrainian Drone Weighing Just A Few Pounds Blow Up A 46-Ton Russian Tank? The Warhead Is The Answer
(Prevela: Nataša Belančić)