Sve sankcije ruskim agresorskim govnima

[kulinban]

Koliko dugo Putin može financirati rat?

Moralni pritisak na Njemačku da prestane uvoziti ruske energente raste. Kakav bi bio financijski učinak i koliko bi to stvarno utjecalo na mogućnost Rusije da financira rat u Ukrajini?

Sve je žešća rasprava o momentalnoj obustavi uvoza nafte i plina iz Rusije. Time bi se, argumentiraju zagovarači te mjere, zaustavilo financiranje Putinovog rata u Ukrajini.

Njemački ministar gospodarstva Robert Habeck (Zeleni) je izjavio da se pri donošenju odluke o tome radi o "sukobu između srca i glave, između emocija i procjene". S jedne je strane pitanje može li Njemačka održati opskrbu energijom bez ruskog plina i nafte. A s druge je strane tu i pitanje kakav bi bio stvarni učinak takve zabrane uvoza na Kremlj.

Tekući troškovi za Rusiju relativno niski

Nabava najskupljih stvari u ovom ratu - tenkova, raketa ili aviona – obavljena je proteklih godina i desetljeća, i već je sve plaćeno", objašnjava Janis Kluge, stručnjak za Rusiju iz berlinske Zaklade znanost i politika (SEP) u intervjuu za njemački javni servis ARD. Jedini tekući troškovi su troškovi plaćanja potrošnog materijala kao što su nafta ili dizel. "To Rusiji trenutno uopće nije problem platiti", kaže Kluge.

On procjenjuje da su dodatna plaćanja iznad normalnog vojnog proračuna, kao što su dodaci za vojnike ili prijevoz, relativno mali iznos od oko 10 do 20 milijuna eura dnevno. Uistinu velika ulaganja su obavljena u prošlosti, napominje Kluge - uz pomoć Zapada. "Već smo ranije dali svoj financijski doprinos ratu. Svojim uvozom energije tijekom proteklih godina i desetljeća omogućili smo Rusiji da se naoruža", rekao je ekonomist.

Prihodi od izvoza pritječu u ruski državni proračun

Samo od nafte i naftnih derivata Rusija je prošle godine ostvarila prihod od oko 180 milijardi dolara. Tome valja dodati oko 64 milijarde dolara od prirodnog plina. Samo je Njemačka u siječnju iz Rusije uvezla naftu i prirodni plin u vrijednosti od 2,6 milijardi eura, kako je ovaj tjedan objavio njemački Savezni ured za statistiku.

Prema podacima istraživačke organizacije Centar za istraživanje energije i čistog zraka (CREA), zemlje članice EU-a od početka rata plaćaju 430 milijuna eura dnevno za plin i 230 milijuna eura za naftu i naftne derivate. Ukupno je tijekom invazije iz EU-a u Rusiju poteklo više od 15 milijardi eura za fosilna goriva. Prema riječima stručnjaka SWP Klugea, zemlja sada zarađuje gotovo milijardu eura dnevno. "Mi ne financiramo rusku vojsku izravno, ali financiramo ruski državni proračun zajedno s drugim uvoznicima", rekao je stručnjak. A između 20 i 25 posto ruskog proračuna namijenjeno je vojsci.

I dalje se plaća

Već prilikom vađenja nafte i plina, ruske tvrtke poput Gazproma i Rosnjefta moraju državi plaćati porez na proizvodnju. Ako se energenti izvoze, plaća se i izvozna carina. "Ove dvije komponente plaćaju izvoznici ruskoj državi u rubljima i vezane su za cijenu na svjetskom tržištu. Što su nafta i plin skuplji, to je veći udio koji završava u državnom proračunu", objašnjava Kluge.

Uz to, državne korporacije dijele dividende i plaćaju porez na dobit. “Sve to zajedno čini više od 50 posto ruske državne blagajne”, kaže Kluge. Unatoč zapadnim sankcijama, Rusija ima pristup ovim deviznim prihodima i može uz pomoć njih stabilizirati svoju valutu.

Razlog: dvije važne banke, Gazprombank i Sberbank, nisu pogođene isključenjem iz SWIFT-a. "Preko tih se banaka trenutno obavlja plaćanje plina i nafte. Tim novcem se naravno onda može financirati uvoz industrijske robe iz cijelog svijeta", kaže Kluge.

Financijski, embargo kratkoročno ne nanosi štetu

No, čak i bez pristupa tom novcu Kremlj bi mogao nastaviti rat, smatraju stručnjaci. "Ruska industrija oružja uglavnom je samodostatna - kako u pogledu sirovina tako i u pogledu tvornica ili inženjera", kaže Marcus Keupp, predavač vojne ekonomije na Vojnoj akademiji (MILAK) na ETH Zürichu.

Ona bi funkcionirala i bez prihoda od energije. A nafta, dizel i kerozin koji su potrebni ruskoj vojsci potječu u potpunosti iz domaće proizvodnje. Rusija proizvodi oko tri milijuna barela nafte dnevno za vlastite potrebe. Prema Keuppu, isporuke Rosnefta stoga ne ovise o izvoznim transakcijama ili deviznim prihodima. "Kada se radi samo o logističkoj mogućnosti vođenja rata u Ukrajini, Rusija bi ga mogla voditi unedogled."

Stoga, čisto financijski gledano, obustava uvoza nafte i plina ne bi imala utjecaj na rat. "U svakom slučaju narednih nekoliko mjeseci Rusija ne ovisi o tim prihodima", naglašava Kluge.

Ali ako to postane višegodišnji rat ili ako se proširi, novac bi mogao postati relevantan. "Čak i ako mi sada ne financiramo rat u sljedećih nekoliko mjeseci, nastavkom uvoza energenata ćemo financirati nabavu oružja u narednim godinama."

Embargo i nada u nezadovoljstvo građana Rusija

Prekid uvoza plina i nafte bi ipak na kraće staze štetio Putinu "jer sankcije imaju različite mehanizme djelovanja”, objašnjava Kluge. Osim financijske funkcije, stvara se nešto o čemu se s Rusijom može pregovarati. "Embargom povećavamo pritisak na ruski proračun na vrlo nespecifičan način i otežavamo život Putinu."

U tom bi slučaju država morala izvršiti preraspodjelu sredstava iz proračuna, vjerojatno bi došlo do kraćenja socijalnih davanja i subvencija firmama. U konačnici, to stvara pritisak unutar zemlje i postaje poticaj za promjenu ponašanja. "U kombinaciji s ruskim gubicima u Ukrajini i međunarodnom izolacijom, ovako nešto može imati težinu", naglašava ekonomist Kluge.

"Kada bi izostao dotok novca iz izvoza nafte i plina, Rusija bi imala ozbiljne probleme s proračunom", slaže se Keupp. Ali dok god su cijene nafte i plina visoke kao sada, Kremlj to može kratkoročno izdržati. Ako se želi izazvati pravi pritisak na Putina unutar Rusije, mnoge bi zemlje morale istovremeno organizirati bojkot, tako da obim ruskog izvoza naglo padne, ili umjesto toga trebaju pasti cijene, smatra Keupp

Mogu li recesija i inflacija okončati rat?

Veći utjecaj na tijek rata, smatra njemački stručnjak, imat će bankarski i financijski sustav – s jedne strane inflacija, a s druge strane brzi kolaps tržišta novca. To bi moglo utjecati na civilno društvo i obezvrijediti štednju. Upitno je, međutim, bi li takvo nezadovoljstvo bilo dovoljno da se išta politički promijeni.

Ali ekonomski mehanizmi djeluju, objašnjava vojni ekonomist. "Veliki problem je blokiranje deviznih rezervi središnje banke", kaže Keupp. Ruska središnja banka nema više velike mogućnosti intervenirati u monetarnoj politici, a istovremeno ima dva problema koja se ne mogu riješiti istovremeno: recesiju i inflaciju od preko deset posto. "Što se više bori s recesijom, to je inflacija gora – i obrnuto.”

Istovremeno zbog visokih kamata, preko 20 posto, mnoge privatne tvrtke i kućanstva uskoro bi mogli imati probleme s otplatom kredita. To bi moglo dovesti do gubitka povjerenja među bankama, nelikvidnosti, i na kraju bi morala uskočiti država da ih spasi, kaže Keupp. Rusko gospodarstvo bi se tada moglo smanjiti za 10 do 20 posto u roku od godinu dana, a to bi predstavljalo ozbiljan problem za državni proračun. Upitno je međutim, bi li zbog toga Rusija doista ostala i bez novca za rat

[kulinban]

Renault obustavio proizvodnju u Rusiji

Francuski proizvođač automobila Renault objavio je da obustavlja proizvodnju u Rusiji zbog njezinog napada na Ukrajinu, dodavši i da razmatra opcije za udio u ruskom proizvođaču automobila Avtovazu.

Renault je najviše izložen ruskom tržištu među zapadnim proizvođačima automobila, a bio je izložen snažnom pritisku zbog kontinuiranog poslovanja u Rusiji i nakon ruske invazije na Ukrajinu.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij optužio je svojedobno francusku kompaniju da financira rat, izjavivši da mora, zajedno s drugim francuskim kompanijama prestati “financirati ubijanje žena i djece”.

Ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba pozvao je na globalni bojkot Renaulta.

Kompanija je u priopćenju u srijedu podsjetila da “već primjenjuje mjere koje su bile nužne kako bi ispoštovala sankcije Rusiji”.

U srijedu su obustavili i proizvodnju u tvornici u Moskvi i dodali da razmatraju opcije za udio u Avtovazu, “uzimajući u obzir aktualno okruženje i istodobno pokazujući odgovornost prema svojih 45 tisuća radnika u Rusiji”.

Vrijednost imovine na koju će utjecati obustava proizvodnje u moskovskoj tvornici planiraju objaviti u poslovnim rezultatima u prvoj polovini godine. U prošloj godini iznosila je 2,2 milijarde eura, naveli su.

Grupa je u srijedu snizila prognozu operativne marže u ovoj godini sa četiri na tri posto.

Francuska država vlasnik je 15,01 posto udjela u Renaultu, a do sada je u više navrata isticala da kompanije same odlučuju o budućnosti poslovanja u Rusiji, pod uvjetom da poštuju sankcije.

[kulinban]

EU i SAD postigle dogovor o kupovini gasa

BRISEL - EU i SAD su postigle dogovor o kupovini američkog tečnog prirodnog gasa, kojim bi se smanjila evropska energetska zavisnost od Rusije.

Dogovor je objavljen tokom posete predsednika SAD Džoa Bajdena Briselu, a posle intenzivnih sastanaka u sedištu EU gde su lideri zapadnih zemalja ponovo istakli podršku Ukrajini u borbi protiv ruske agresije.

Invazija Rusije već je uzrokovala poskupljenje energenata i stavila EU u poziciju da smanji kupovinu gasa od Rusije. Najavljeno je da će do kraja godine, evropske zemlje za dve trećine smanjiti kupovinu gasa od Rusije i da će više kupovati od drugih zemalja, a istovremeno se više oslanjati i na obnovljivu energiju.

SAD će raditi sa svim međunarodnim partnerima kako bi tržištu EU dostavile dodatne količine tečnog prirodnog gasa", saopšteno je iz Bele kuće.

Cilj je da se do 2030. obezbedi dodatnih 50 milijardi kubnih metara tečnog naftnog gasa godišnje.

Lideri EU će u petak razgovarati o tome kako da snose troškove poskupelih energenata.

Španija, Grčka i druge zemlje traže da se zamrznu cene i da se interveniše na tržištu, dok se zemlje poput Holandije i Nemačke tome protive.

Sporno pitanje je i da li uvesti sankcije na ruske energente. EU kupuje oko 40 odsto prirodnog gasa od Rusije i četvrtinu nafte. Najzavisnija je Nemačka, koja okleva da uvede sankcije jer bi to naštetilo njenoj ekonomiji.

[kulinban]

Putinov rat briše 15 godina napretka ruske ekonomije

Ruska invazija na Ukrajinu potaknula je kolaps rublje i bacila globalne lance snabdjevanja i cijene roba u haos, a također je uzrokovala masovno povlačenje kompanija iz zemlje.

Osim neposrednog udara na rusku ekonomiju, država će godinama patiti od takozvanog 'odljeva mozgova' (Bloomberg)

Ekonomski napredak koji je Rusija napravila u posljednjih 15 godina mogao bi se poništiti do kraja 2023. godine, nakon što je njena invazija na Ukrajinu potaknula brojne sankcije i povlačenje kompanija iz zemlje, prema Institutu za međunarodne finansije.

Očekuje se da će se ekonomija smanjiti za 15 posto u 2022. godini, nakon čega slijedi pad od tri posto u 2023. godini, ostavljajući bruto domaći proizvod na mjestu na kojem je bio prije 15-ak godina, napisali su ekonomisti Benjamin Hilgenstock i Elina Ribakova u preliminarnoj procjeni utjecaja rata, napominjući da bi daljnje sankcije mogle promijeniti njihov pogled, piše Bloomberg.

“Naglo smanjenje domaće potražnje vjerovatno će imati ključnu ulogu, dok bi kolaps uvoza trebao nadoknaditi manji izvoz što bi dovelo do marginalno pozitivnog doprinosa neto inostrane potražnje”, napisali su ekonomisti. “Međutim, ako budu uvedene dodatne trgovinske sankcije, izvoz bi mogao pasti ispod onoga što stručnjaci predviđaju”.

Negativan efekt bi mogao biti ‘još razorniji’
Ruska invazija na Ukrajinu potaknula je kolaps rublje i bacila globalne lance snabdjevanja i cijene roba u haos, a također je uzrokovala masovno povlačenje kompanija iz zemlje. Francuski proizvođač automobile Renault SA je među posljednjim kompanijama koje su se povukle, najavljujući da će zaustaviti rad u svojoj tvornici u Moskvi i upozorivši da je neizvjesna i budućnost AvtoVaza.

Osim neposrednog udara na rusku ekonomiju, država će godinama patiti od takozvanog “odljeva mozgova” – egzodusa obrazovanih Rusa srednje klase s finansijskim mogućnostima da napuste zemlju – te od izvoza kontrole tehnologije od strane SAD-a i EU-a, uključujući mikroelektroniku, koja će godinama kočiti tehnološki razvoj u Rusiji.

Istovremeno, “samosankcionisanje” stranih kompanija koje više ne žele poslovati sa Rusijom dovest će do slabljenja važnih sektora ruske ekonomije, navedeno je u izvještaju.

“Negativan efekt na srednjoročne i dugoročne ekonomske izglede mogao bi biti još razorniji”, napisali su ekonomisti.

[kulinban]

Koliko Rusija proizvodi i može li vlastitom proizvodnjom nadoknaditi uvoz?

SANKCIJE su tek počele nagrizati gospodarstvo Rusije, a ona je počela s uvođenjem protumjera kojima pokušava ograničiti njihov utjecaj. Procjenjuje se da će ove godine BDP Rusije pasti za 7 do 15 posto, što će itekako osjetiti njeni građani.

Jedino što spašava Rusiju su velike rezerve nafte, plina i ruda, o čijem izvozu je uvelike ovisna EU. Putin je najavio da će za izvoz tih sirovina prihvaćati samo plaćanje u rubljima, ruskoj nacionalnoj valuti, čime se pokušava stabilizirati pad tečaja.

Kako se rat u Ukrajini u javnosti komentira iz dana u dan, tako se komentira i ekonomski rat između Rusije na jednoj strani te SAD-a, EU, Japana, Austrije i drugih zemalja na drugoj. Jedan od argumenata u raspravi je da sankcije neće toliko naštetiti gospodarstvu Rusije zbog toga što je ona u većini toga samodostatna tj. može sama proizvoditi većinu stvari.

Rusija zadnjih nekoliko godina sve manje uvozi

Ako je suditi po uvozu u Rusiju od 2014., kada je okupirala Krim, u tome bi moglo biti istine. Prema podacima s Opservatorija Ekonomske Kompleksnosti (OEC), Rusija je u 2019. uvozila manje proizvoda iz skoro svake zemlje na svijetu. Po pitanju najvećih tržišta s kojih se uvozilo u Rusiju, izvoz je u periodu od 2014. do 2019. pao za 7.5 do 22.7 posto.

Najmanje je pao uvoz iz Kine, za 7.5 posto. Od 10 do 20 posto je pao uvoz iz Bjelorusije, Nizozemske, Poljske i Kazahstana. Za 20 do 30 posto je pao uvoz iz Njemačke, Italije, Francuske, Južne Koreje, Japana i Španjolske. Uvoz iz SAD-a je pao za više od trećinu (36.1 posto), a Ukrajine za gotovo dvije trećine (69.2 posto).

Najveći pad uvoza se dogodio 2015, nakon čega se polako oporavljao. Stoga uzimanje referentne godine 2020. umjesto 2019. ne mijenja činjenicu da Rusija puno manje uvozi nego 2014. Na prvu bi se moglo pomisliti kako to znači da se Rusija orijentirala na vlastitu proizvodnju i smanjila uvoz. Ali ako se pogleda šira slika, tj. podaci o samoj proizvodnji u Rusiji, bez vađenja sirovina (nafta, plin itd.) i građevinarska, istina je bitno drugačija.

Od aneksije Krima je ukupna proizvodnja u Rusiji pala

Ukupna proizvodnja u Rusiji, što se odnosi na svu industriju bez nafte, plina, rudarstva i građevinarstva, je 2014. iznosila 233.43 milijarde dolara, a u 2019., zadnjoj godini prije pandemije covida-19, 219.22 milijarde dolara. Podaci su preuzeti od Svjetske banke.

Najveći pad se dogodio 2015. i 2016., nakon aneksije Krima. Od tada se polako oporavlja i da nije bilo pandemije, možda bi 2021. dosegao istu razinu kao 2014. Ali to bi svejedno bilo sedam godina u kojima ukupna proizvodnja nije rasla.

Udio proizvodnje u BDP-u Rusije je 13 posto. To ne znači nužno da se radi o siromašnoj zemlji jer mnoge bogate države imaju i manji udio proizvodnje u BDP-u, ali definitivno se radi o zemlji koja se ne oslanja na proizvodnju.



To nije problem ako postoji neki drugi izvor rasta BDP-a, a to je za Rusiju izvoz sirovina. Cijena nafte je usko povezana s kretanjem BDP-a Rusije; ako cijena raste, onda raste i ruski BDP. To samo znači da se Rusija za svoj ekonomski rast ne oslanja primarno na proizvodnju.

Hrvatska ima udio proizvodnje u BDP-u od 12 posto, no Hrvatska se i ne oslanja primarno na proizvodnju za gospodarski rast jer ima velike prihode od turizma. Srbija je primjerice u težoj poziciji jer se ne može osloniti na turizam, a udio proizvodnje u BDP-u je tek 13 posto.

SAD primjerice ima samo 11 posto udjela proizvodnje u BDP-u, ali ima dosta širok spektar drugih izvora rasta ekonomije. Najveći je svjetski proizvođač nafte, jedan od najvećih proizvođača plina, financijski sektor je najrazvijeniji u svijetu.

Udio proizvodnje u državama koje se stvarno oslanjaju na proizvodnju je bitno veći; u Njemačkoj 19 posto, Japanu 20 posto i Kini 26 posto. Kineski udio proizvodnje u BDP-u drastično pada kako se zemlja razvija, a još 2014. je bio iznad 30 posto.

Rusija jako malo proizvodi

Gledajući ukupnu proizvodnju po zemljama, Rusija nije nikakav proizvodni ekonomski div, a kamoli samodostatna u proizvodnji. S proizvodnom od oko 200 milijardi dolara godišnje je tek nešto bolja od Meksika, ali u Meksiku živi otprilike 15 milijuna manje ljudi pa je proizvodna intenzivnost vjerojatno i slabija u Rusiji.

S obzirom na to koliko je negativno aneksija Krima djelovala na ukupnu proizvodnju u Rusiji, ma kako rat u Ukrajini završio, Rusija može biti i više nego zadovoljna ako do 2025. ne bude imala manju ukupnu proizvodnju od Turske, države s oko 60 milijuna stanovnika manje.

Usporedimo li podatke o uvozu Rusije od 2014. do 2019./2020. s podacima o ukupnoj proizvodnji u Rusiji za isto razdoblje, očito je da Rusija nije nadomjestila uvoz vlastitom proizvodnjom i obnovila vlastite industrijske kapacitete.

Uvoz iz praktički cijelog svijeta je pao, a pala je i domaća proizvodnja, što je očiti simbol ekonomske propasti. Rusija istodobno manje kupuje i manje proizvodi. Da se Rusija i prije pandemije gospodarski raspadala pokazuje i bruto domaći proizvod, BDP, koji je 2014. iznosio 2.29 bilijuna dolara, a 2019. tek 1.69 bilijuna dolara.

Zaključno, Rusija jednostavno nema dovoljno veliku ni dovoljno produktivno proizvodnju da vlastitom proizvodnjom nadoknadi uvoz. Ukupni uvoz proizvoda je 2019. bio oko 240 milijardi dolara, što je više od cjelokupne proizvodnje gospodarstva Rusije kroz godinu.

To znači da bi Rusija jako brzo trebala udvostručiti svoju proizvodnju da bi nadoknadila uvoz, i to pod pretpostavkom da ima tehnološke, znanstvene, kapitalne, logističke i druge kapacitete za proizvoditi sve što uvozi. Primjerice, 80 posto automobila dolazi iz Japana, Južne Koreje ili EU. Čak i da žele sami proizvoditi automobile, 80 posto dijelova za automobile dolazi iz zemalja koje su označiti kao "neprijateljske".

85 posto lijekova iz uvoza dolazi iz zemalja EU, 10 milijardi dolara godišnje, kao i 75 posto instrumenata iz "neprijateljskih država". Eventualno je u poljoprivredi samodostatna, iako ni tu u svim segmentima.

Za nadoknaditi uvoz iz EU i ostalih "neprijateljskih država" Rusija bi morala uložiti nadljudske napore, golema financijska sredstva i masovne obrazovne akcije, a za to bi i u najboljim uvjetima trebalo minimalno jedno desetljeće. Rusija možda ima sirovinske uvijete za to, ali pod znatno višom cijenom. Znanstvena kvaliteta je također prisutna, ali ne i znanstvena kvantiteta.

Danas nijedna država na svijetu ne može sve proizvoditi samostalno, makar bila najveća država na svijetu koja obiluje sirovinama.

[kulinban]

I kinezi se pridružili sankcijama
Geely obustavio proizvodnju u Bjelorusiji

STRAH OD SEKUNDARNIH SANKCIJA SAD-A i EU-A

Kineski automobilski gigant Geely Auto obustavio je proizvodnju automobila u fabrici BelGee u Bjelorusiji. Razlog nisu logistički problemi, već “procjena reputacijskih rizika”, objavio je Financial Times. Naime, najveći dio proizvedenih “bjeloruskih Geelyja” isporučuje se u Rusku Federaciju, koja je, zajedno s Bjelorusijom, na meti sankcija Zapada.

Zbog sankcija brojni zapadnoevropski proizvođači najavili su povlačenje iz Rusije. Financial Times napominje da – iako su kineski proizvođači automobila zainteresovani da zauzmu mjesto konkurenata koji su odustali od ruskog tržišta – oni se ipak boje kako će biti podvrgnuti sekundarnim sankcijama od SAD-a i Evropske unije.

“I dalje pratimo situaciju. U ovom slučaju, svaki element će biti uzet u obzir”, FT citira predstavnika Geelyja. BelGee je već najavio pauzu u proizvodnji od 16. marta do 1. aprila, a kao zvanični razlog navedeni su problemi s isporukom komponenti iz Kine. U fabrici BelGee, u punom ciklusu – sa zavarivanjem i farbanjem karoserije – proizvode se Geely crossoveri Atlas Pro, Coolray i Tugella.

Geely Holding je usko integrisan u zapadno poslovanje, posjeduje švedski Volvo Cars, britanski Lotus i London EV Company, a kineska kompanija je i veliki dioničar proizvođača kamiona i građevinske opreme AB Volvo. U strahu zbog gubitka reputacije, skoro svi zapadnoevropski proizvođači su obustavili proizvodnju i u Rusiji, a posljednji koji je to učinio bio je Renault.

[kulinban]

Rusija će bankrotirati kad Amerika odluči
Prošlog petka, usred rata, stiže čudna vest. Rusija je, javljaju mediji, na vreme namirila svoj međunarodni dug i - izbegla bankrot!

Mnoge stvari tu nisu jasne. Najpre, zašto je Rusija pristala na poniženje da preko prosrednika uplaćuje novac u američku Sitibanku, nadajući se da će joj Amerika dozvoliti da taj novac uplati? Naravno, manje je čudno bilo to što su Amerikanci uplatu odobrili. Što reče još onaj rimski imperator, kada je uveo porez na korišćenje pisoara, pa se pravdao rečima: „Non olet“, što u prevodu znači – „Ne smrdi“.

„Nije da Rusija nema novca“, objasnila je generalna direktorka MMF-a uplašenim poveriocima, koji su sa zebnjom čekali da Rusija uplati 117 miliona dolara na ime kamate na evroobveznice. I u pravu je direktorka MMF-a, ima Rusija para. Ruske devizne rezerve su oko 630 milijardi dolara, a Rusija se zadužila tek za četvrtinu te sume i može čitav dug „iz džepa“ da isplati. Tako su stajale stvari, do uvođenja sankcija.

Problem je sada na drugoj strani: barem polovina deviznih rezervi Rusije se nalazi u zapadnim bankama, koje su zamrznule sve ruske uloge. Кakav je to šamar Rusiji! Zamislite da ste ruski ministar finansija, i da se ovim rečima obraćate narodu: „Imamo novac, izvršili smo uplatu, sada je lopta na američkom terenu.“. U prevodu: mi više ništa ne kontrolišemo. Pitanje ruskog bankrota sada je – u rukama Amerike.

Кad Amerika jednom uvede sankcije, objašnjavao mi je davno jedan diplomata, te mere traju dugo. Američka administracija je, kako reče, kao veliki prekookeanski brod, koji ne može da pravi brze i nagle izmene kursa. To mi je tada izgledalo kao čista glupost: ako Amerika može da uvede sankcije u roku od dva dana – valjda može u istom roku da ih ukine! Ali ne može. U pitanju je moćno sredstvo koga se države lako ne odriču, naprotiv: ukidanje sankcija je stvar pregovora, uslovljavanja i novih poniženja... Zato njihovo skidanje traje dugo – trajalo je svima, trajaće, zasigurno i Rusiji.

A nove obaveze dospevaju već 31. marta i 4. aprila i za njih će otplate ići lako, jer će još važiti privremena dozvola OFAC-a (američke Agencije za kontrolu strane imovine) koja dozvoljava da ruski novac uđe u Ameriku… Na taj način, Rusi će bez problema poveriocima uplatiti skoro 2,5 milijardi dolara, ali za onu sledeću uplatu, koja dospeva 27. maja, lako mogu da uskrate dozvolu i da Rusija bankrotira!

Šta će se desiti ako Rusija bankrotira? Verovatno ništa. Jednostavno, neće vraćati dugove i ostaće joj više deviza, neophodnih da nekako smanji strmoglavi pad rublje. I naravno, valja reći da ruski devizni priliv od prodaje goriva zemljama Evropske unije neće nestati preko noći! Samo sy Amerika i Britanija mogle lako da zabrane uvoz ruskog gasa i nafte, jer im je uvoz bio mali i veoma lako zamenljiv. Uz to, Amerika godinama i sama proizvodi više gasa i nafte nego Rusija! Ali Nemačka, recimo, to ni u snu ne može da uradi – ni brzo, ni lako! Nemačka iz Rusije uvozi 55 odsto potrebnog prirodnog gasa, 52 odsto uglja i 34 odsto nafte, za koje dnevno plaća stotine miliona evra, kojima, kako piše u Gardijanu, „finansijski podržavaju ratnu mašinu koja uništava Ukrajinu“. Retorika Ilije Čvorovića, ali ovoga puta, daleko zlokobnija i moćnija...

Evropska unija je stoga odlučila da uvoz ruskih fosilnih goriva potpuno obustavi tek 2027. godine, a sudeći prema medijskoj i političkoj histeriji koju vode protiv Rusije, sasvim je moguće da će to i činiti, ali postepeno, za pet godina, da sebi time nimalo ne naškode.

Šta će onda biti sa Rusijom? Tamo su intelektualci uglavnom protiv Putina – kao i u Srbiji što su protiv Vučića – ali, ko njih pita? Otkad je Putin došao na vlast, Rusija nije razvila nijednu novu tehnologiju, i godinama se ta zemlja, bogata ljudskim kapitalom, pretvara u nekakvu Saudijsku Arabiju u kojoj je glavni izvozni proizvod – fosilno gorivo! Baš kao i kod nas, gde nam Vučić uz Merkelovu otvara perspektivu da kopamo litijum i punimo Nemcima baterije za električne automobile.

A Putin se odlučio na rat. Rublja je za tri nedelje izgubila 40 odsto vrednosti. I šta ćemo sad?

[kulinban]

Putin je njemačke lidere iskoristio kao korisne idiote, a najveći naivac ispala je Angela Merkel

Budući da su bili u krivu u vezi s Rusijom i Putinom, njemački političari pribjegli su opravdanju tipa: ‘Pa tko je to mogao znati?

Piše: Jutarnji.hr
Objavljeno: 28. ožujak 2022. 15:08

Njemačkoj nije nepoznanica biti na pogrešnoj strani povijesti.

Zato nikoga ne bi trebalo iznenaditi da je Berlin proteklih 16 godina proveo na posve pogrešnoj strani u vezi s time kako se nositi s Rusijom, piše Politico u tekstu pod naslovom "Korisni Putinovi idioti iz Njemačke".

No ono što se nije moglo predvidjeti jest brzina kojom je Njemačka posljednjih tjedana napustila svoj stav prema Moskvi i zaustavila kontroverzni projekt plinovoda Sjeverni tok 2, slala oružja Ukrajini, prihvatila sankcije protiv Rusije, pa čak i najavila da će početi upumpavati značajne iznose u vlastitu vojsku.

Drugim riječima, pristala je gotovo preko noći učiniti sve ono na što su je SAD i drugi saveznici godinama nagovarali. Berlin je čak smislio moto ove promjene spreman da se pretvori u hashtag: Zeitenwende, tj. 'vrijeme promjene'.

Nekoliko tjedana kasnije, postalo je jasno da njemački čelnici zapravo žele reći: 'Idemo dalje.'

Katastrofalna pogreška

S tim u vezi, Nijemci su imali otprilike isto onoliko sreće koliko i ruska vojska u Ukrajini. To je zato što Njemačka nije tek 'pogrešno procijenila Putina', kao što je prošli tjedan rekao Christoph Heusgen, dugogodišnji savjetnik Angele Merkel za vanjsku politiku i novi predsjednik Münchenske konferencije o sigurnosti.

Njemačko tvrdoglavo inzistiranje na suradnji s ruskim čelnikom unatoč njegovoj kontinuiranoj agresiji (s čitavim popisom nedjela u rasponu od invazije na Gruziju do ubojstava neprijatelja u inozemstvu i ratnih zločina u Siriji) nije bilo ništa drugo nego katastrofalna pogreška koja će Angeli Merkel osigurati mjesto među političkim naivcima, zajedno s Nevilleom Chamberlainom.

Polako, ali sigurno, Nijemci su počeli shvaćati da Merkeličin mekani pristup prema Rusiji — koji je dosegao svoj vrhunac odlukom 2015. da dâ zeleno svjetlo plinovodu Sjeverni tok 2, unatoč ruskoj aneksiji Krima i njezinoj ulozi u separatističkom ratu u istočnoj Ukrajini — nije samo otvorio vrata Putinu da nastavi dalje, već ga je zapravo na to potaknuo.

Međutim, ruska invazija na Ukrajinu, ne znači samo odricanje od politike kancelarke Merkel, već i od politike čitave generacije njemačkih političara zaslijepljenih nostalgijom za 'Ostpolitikom' i politikom 'Wandel durch Handel' ('promjena kroz trgovinu'), politikom poboljšavanja međusobnih odnosa, odnosno smanjuju međusobne napetosti iz 1970-ih koju je zagovarao kancelar Willy Brandt, i koja je, prema njemačkoj legendi, dovela do kraja Hladnog rata.

Kolektivna odgovornost Njemačke je razlog zašto je okretanje stranice lakše najaviti nego učiniti. U njemačkoj politici ne postoji osoba nalik Churchillu koja je godinama upozoravala na opasnosti davanja povjerenja Putinu. Dok Merkel snosi većinu odgovornosti za to što je upala u zamku ruskog čelnika, prava je istina da je kriva cijela njemačka politička klasa.

Neprekidni 'dijalog'

Kao Merkeličin ministar financija i vicekancelar, sadašnji kancelar Olaf Scholz, čiji su socijaldemokrati bili glavna pokretačka snaga iza naftovoda Sjeverni tok, zagovarao je ideju da je najbolji način da se nosi s Putinom, neprekidni 'dijalog'.

Jens Plötner, trenutno Scholzov savjetnik za nacionalnu sigurnost, bio je jedan od glavnih tvoraca te politike u godinama kad je kao visoki diplomat služio u njemačkom uredu za vanjsku politiku, gdje je bio šef kabineta tadašnjeg ministra vanjskih poslova Frank-Waltera Steinmeiera (socijaldemokrata koji je sada njemački predsjednik) i gdje je odnedavno politički direktor ministarstva. Čak i nakon što je Putin u prosincu okupio desetke tisuća vojnika na ukrajinskoj granici, Plötner je savjetovao Scholzu da se drži Sjevernog toka 2 i javno ponovi izmišljenu tezu da je to tek nešto više od 'komercijalnog projekta'.

Plötnerov stari šef Steinmeier, koji je 2016. optužio NATO za 'zveckanje oružjem i ratno huškanje' zbog održavanja vojne vježbe u istočnom dijelu saveza, tvrdio je - skoro sve do ispaljenog prvog metka na Ukrajince - da bi Njemačka trebala koristiti energetiku kao način za izgradnju mostova s Rusijom.

Ovih dana je Steinmeier, koji bi kao predsjednik trebao služiti kao moralni autoritet Njemačke, zauzet organizacijom koncerata 'slobode i mira' s ruskim i ukrajinskim glazbenicima. (Jedan od događaja dogodio se početkom ožujka u Dresdenu dok su bombe padale na Harkiv, drugi po veličini grad u Ukrajini.)

Ni drugi se nisu proslavili

Tijekom vikenda, Andrij Melnik, ukrajinski veleposlanik u Njemačkoj, izjavio je da će bojkotirati Steinmeierov najnoviji događaj, te rekao da Ukrajinci nemaju vremena za 'grandioznu rusku kulturu' dok Moskva ubija nevine civile.

Iako su manje odgovorne od Merkeličinih demokršćana ili socijaldemokrata u politici koja je dovela do Putinove invazije na Ukrajinu, nisu se baš proslavile ni manje stranke u njemačkoj vladajućoj koaliciji — liberalni Slobodni demokrati i Zeleni.

Iako su se Zeleni protivili Sjevernom toku 2, činili su to jednako toliko iz ekoloških razloga, koliko i zbog solidarnosti s Ukrajinom. No važnije je bilo njihovo uporno protivljenje isporuci oružja Kijevu, što se promijenilo tek nakon što su borbe već počele.

Slobodni demokrati bili su podijeljeni oko toga što učiniti sa Sjevernim tokom 2, a mnogi u stranci, uključujući zamjenika šefa stranke Wolfganga Kubickog, podržavali su veću suradnju s Rusijom. Prema Melnikovim riječima, čelnik Slobodnih demokrata Christian Lindner, koji je ujedno i njemački ministar financija, rekao mu je na dan početka rata da nema smisla da Berlin Ukrajini šalje oružje ili da Rusiju isključuje iz SWIFT-a, jer je njegovoj zemlji 'preostalo tek nekoliko sati' suvereniteta.

Sumnjičavost u pogledu izgleda Ukrajine, a da i ne spominjemo zabrinutost zbog posljedica prejakog pritiska na Rusiju, dijelili su mnogi i u glavnoj oporbenoj Demokršćanskoj stranci (CDU). Samo nekoliko tjedana prije ruske invazije, čelnik CDU-a Friedrich Merz upozorio je da bi izbacivanje Rusije iz SWIFT-a moglo značiti 'atomsku bombu na tržištima kapitala'.

'Svi smo bili u krivu'

Budući da su na svakom koraku bili u krivu u vezi s Rusijom i Putinom, njemački političari pribjegli su opravdanju tipa: 'Pa tko je to mogao znati?

Bio sam u krivu, svi smo pogriješili', rekao je tijekom vikenda Wolfgang Schäuble, siva eminencija njemačke politike i dugogodišnji ministar financija CDU-a.

Međutim, ono što Schäuble i njegovi kolege ne govore jest da su saveznici Njemačku godinama upozoravali da podcjenjuje Putina. Kad ih se suoči s tom činjenicom, Nijemci ne znaju kako reagirati.

Nakon što je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski u govoru u Bundestagu ovog mjeseca podsjetio njemačke zastupnike da je posao Njemačke s Rusijom pomogao u financiranju rata protiv njegove zemlje i napao ih zbog 'bezvrijednih' izjava o holokaustu, nagradili su ga ovacijama — a zatim se odmah vratili uobičajenim poslovima, što je uključivalo i čestitanje rođendana dvoje parlamentarnih zastupnika.

Tijekom Hladnog rata, izraz 'korisni idiot' postao je način za označavanje onih umjerenih na Zapadu koji su postali žrtva lakovjernih argumenata KOMUNISTA..

Od njemačkog veta na članstvo u NATO-u za Ukrajinu i Gruziju 2008., preko nastojanja Njemačke da postigne plinski sporazum s Moskvom pa do njenog protivljenja slanju oružja Kijevu — čelnici Njemačke služili su kao Putinovi korisni idioti.

Cijelo to vrijeme, takozvani poznavatelji Rusije, samodopadni ruski simpatizeri kojih je pun politički establišment zemlje, odbijali su kritike njihovog puta, inzistirajući da znaju bolje i doslovno se smijući Washingtonu u lice.

No nitko se više ne smije.

Čak i dok saveznici pozdravljaju promjenu u Berlinu, nisu zavarani njihovim novim licem.

Ukrajina, koju je Njemačka opljačkala tijekom Drugog svjetskog rata i koja je do kraja 1945. izgubila više od 15 posto stanovništva, sigurno neće oprostiti i zaboraviti.

Njemačka također neće imati nikakav pravi kredibilitet ni unutar transatlantskog saveza (bez obzira na to koliko milijardi se obvezala potrošiti na obranu) sve dok se iskreno ne obračuna s rezultatom godina odnosa Merkel-Putin.

Kao što Njemačka jako dobro zna, čak i ako se moguće na neko vrijeme sakriti od povijesti, od nje se na kraju ne može pobjeći

[kulinban]

Danska pivovara Carlsberg povlači se iz Rusije, oko 8400 ljudi dobit će otkaz

DANSKA pivovara Carlsberg više neće poslovati u Rusiji, gdje trenutačno ostvaruje oko deset posto svoje prodaje, prenosi Sky News.
Šef tvrtke Cees 't Hart kaže da više neće biti prisutni na ruskom tržištu i da će prodati svoj biznis u toj zemlji. Oko 8400 zaposlenih dobit će otkaz. U Rusiji je Carlsberg prošle godine ostvario 959 milijuna dolara prihoda.

Heineken također prekinuo poslovanje s Rusijom

Ranije je nizozemska pivovara Heineken objavila da napušta Rusiju jer njezino poslovanje ondje više nije održivo.
Heineken će nastaviti plaćati svojih 1800 zaposlenika u Rusiji do kraja godine.

[kulinban]

Može li Njemačka uopće bez ruskog plina?

Putin vodi rat protiv Ukrajine. A Europa kod Putina i dalje kupuje energente. Prije svega plin. Može li Njemačka uopće izdržati bez ruskog plina? Oko toga stručnjaci imaju različita mišljenja.

Već početkom ožujka je skupina učenjaka Nacionalne akademije znanosti Leopoldina objavila da bi njemačka ekonomija mogla izaći na kraj i s učincima kratkoročnog prestanka dostave ruskog plina.

Ekonomist Rüdiger Bachmann (University of Notre Dame u SAD-u) nedavno je u intervjuu za list Tagesspiegel rekao da bi u Njemačkoj itekako bio moguć i embargo na uvoz ruskog plina. On je, kaže, zajedno s ekonomistima različitih smjerova izračunao moguće posljedice. Na temelju njegovih pretpostavki postoji „detaljni model za 40 zemalja, koji uključuje globalne trgovinske veze i uvažava input-output na razini pojedinih sektora“. Po tom modelu bi obustava uvoza ruskog plina utjecala na pad BDP-a i do 3 postotka. Radi usporedbe: zbog korona-lockdowna u 2020., njemački BDP je opao za pet posto.

"To bi naravno bio silan pad, ali to nije ništa što se ne bi moglo amortizirati gospodarsko-političkim mjerama. Čak i kad bi šteta bila dvostruko veća“, kaže Bachmann. On pritom upućuje na činjenicu da bruto novostvorena vrijednost onih sektora koji su bili zatvoreni tijekom korona-krize nije manja od sektora koji su sad pogođeni – pogotovo kemijska branša.

Upozorenja iz gospodarskih krugova

A iz te je branše odmah stiglo upozorenje da bi, ako ne bude kompenzacija, moglo doći do gubitke velikog broja radnih mjesta, tvrdi sindikat „IG Bergbau, Chemie, Energie“ (rudarstvo, kemijska industrija, energetika). Kada bi se moralo „gasiti“ proizvodnju u postrojenjima kemijske industrije u Njemačkoj, proizvodi tog sektora bi nedostajali u mnogim sektorima ekonomskog života u Njemačkoj, na primjer u farmaceutskoj branši ili u građevinskoj industriji, tvrdi se.

Zabrinutost stiže i iz čelične industrije. „Bez zemnog plina iz Rusije trenutno nije moguća proizvodnja čelika“, izjavilo je već prošli tjedan Udruženje proizvođača čelika. Čelik je sirovina bez koje je nezamisliv proces stvaranja neke dodatne vrijednosti u gotovo kompletnoj industriji. Bez uvoza energenata iz Rusije moguće je obustavljanje proizvodnje u čeličnoj industriji, a to bi onda moglo rezultirati naglim padom proizvodnog volumena u Njemačkoj – i u Europskoj uniji.

Upozorenja stižu i iz metalne i elektroindustrije. Takav potez bi „kratkoročno doveo do toga da na raspolaganju nema topline potrebne za proizvodne procese u industriji prerađivačkoj radinosti“, tvrdi šef Udruženja metalne industrije Oliver Zander. „Mi bismo u vrlo kratkom vremenskom razdoblju obustavili proizvodnju u brojnim područjima“, naglašava on. Na primjer u industriji prehrambenih namirnica, mesnoj ili kemijskoj industriji.

Fundamentalna opasnost?

Ekonomist Bachmann pak smatra da bi se obustavu proizvodnje u kemijskoj industriji moglo nekako podnijeti, jer je po njemu proizvode kemijske industrije moguće zamijeniti nekim drugim proizvodima.

Michael Hüther iz Instituta njemačke privrede u Kölnu uzvraća kako to baš i nije tako jednostavno. Za list Tagesspiegel on napominje da je njemačka proizvodnja sirovina u kemijskom sektoru tijesno povezana s drugim proizvodnim lancima. „Kad bismo mi obustavili rad u kemijskoj branši na rok od godinu i pol dana, što bi se dogodilo u slučaju embarga na plin, to onda nije ništa drugo nego oproštaj od proizvodnje sirovina u Njemačkoj“, smatra Hüther.

Hüther je skeptičan i prema Bachmannovoj usporedbi sa zatvaranjem nekih sektora tijekom pandemije koronavirusa. Tada su, kaže on, na duže vrijeme bili pogođeni sektori privatnog konzuma koji nisu bili međusobno povezani, poput hotela ili restorana: „Ali sad govorimo o specijaliziranom proizvodnom lancu s puno većom stopom međusobnog umrežavanja.“

Pad BDP-a

Moritz Schularick, ekonomist sa Sveučilišta u Bonnu, u okviru jedne studije je također izračunao da bi Njemačka mogla podnijeti embargo na uvoz plina. BDP bi po toj računici mogao opasti između 0,5 i tri posto.

"Mi uvozimo otprilike polovinu plina iz Rusije, preko plinovoda, to se ne može kratkoročno kompenzirati“, kaže on u intervjuu za tjednik Der Freitag. Plin se u podjednakoj mjeri koristi u kućanstvima za grijanje i u industriji, gdje ga se također koristi za generiranje topline, kaže ovaj ekonomist. On smatra da bi ograničenja u potrošnji plina mogla pomoći u tome da se u perspektivi odustane od ruskog plina, na primjer snižavanjem temperature za grijanje u stanovima, sanacijom zgrada i uz pomoć veće učinkovitosti u korištenju energije.

U Ministarstvu gospodarstva se očito na dosta statičan način razmišlja o „rupama“ u opskrbi, računa i uspoređuje s prošlom godinom i pita kako bi se sve to moglo nadoknaditi bez Rusije, priča Schularick. "Ali ta rupa je dinamična. Ono što naučimo štedjeti do iduće zime, ubuduće nam neće trebati.“ Uz pomoć inovacija i inženjerskog znanja može se reducirati potražnja za plinom, dodaje on.

Sudeći po navodima Saveznog udruženja energetske i vodoprivrede (BDEW), potencijal uštede energije u privatnim kućanstvima iznosi oko 15% potreba za plinom, a u sektoru obrta, trgovine ili usluga oko deset posto, u industriji dodatnih osam posto. Najveći potencijal uštede se vidi kod opskrbe strujom – u tom području bi se moglo uštedjeti i do 36% potrošnje plina.

[kulinban]

Njemačka ima plan / Baerbock: U potpunosti ćemo prekinuti ovisnost o ruskom plinu i nafti

Baerbock je kritikovala prethodne njemačke vlade jer nisu poduzele ozbiljne mjere da smanje ovisnost zemlje o uvozu ruskog plina, nafte i uglja

Njemačka će u potpunosti prekinuti svoju ovisnost o ruskoj nafti i plinu, izjavila je jučer ministrica vanjskih poslova te zemlje Annalena Baerbock, prenosi Anadolija.

Govoreći na konferenciji o energetici u Berlinu, Baerbock je osudila ruskog predsjednika Vladimira Putina te izjavila da je njegov rat protiv Ukrajine promijenio geopolitiku i njemačke sigurnosne procjene.

”Ovo je izazvalo mnogo patnje za milione ljudi, ali nam je također jasno stavilo do znanja da moramo postati potpuno nezavisni od ruskog uvoza goriva”, rekla je šefica njemačke diplomatije.

Baerbock je kritikovala prethodne njemačke vlade jer nisu poduzele ozbiljne mjere da smanje ovisnost zemlje o uvozu ruskog plina, nafte i uglja. Ona je kazala da je ruska ilegalna aneksija Krima 2014. godine dovela do diskusija u Evropi o diversifikaciji uvoza energije, ali vlade nisu poduzele nikakve konkretne korake.

”A sada vidimo posljedice ovoga na vrlo tragičan način”, dodala je.

Udio Rusije u uvozu plina u Njemačku je oko 55 posto, ugljena 45 i sirove nafte oko 35. U Evropskoj uniji 40 posto uvezenog plina dolazi iz Rusije. Njemačka vlada je prošle sedmice objavila ambiciozan plan za značajno smanjenje svoje dugogodišnje energetske ovisnosti o Rusiji.

[kulinban]

Što će se dogoditi u petak ako EU odbije plaćati naftu i plin u rubljima?

RUSKI predsjednik Vladimir Putin ne odustaje od zahtjeva da se ruski plin i nafta plaćaju u rubljima. Naredio je vladi, središnjoj banci i Gazpromu da do 31. ožujka valuta za plaćanje plina postane rubalj za Europsku uniju i druge tzv. "neprijateljske zemlje" koje su uvele sankcije Rusiji.

Stari potpisani ugovori će se pak ispoštovati prema ugovorenim uvjetima. Kako je većina ugovora o kupnji nafte i plina na duži period, prelazak na plaćanje u rubljima bit će postupno.

Mehanizam plaćanja bi trebao izgledati tako da kupac kupi rublje od Središnje banke Rusije ili na tržištu valuta Moskovske burze. Zatim se utvrđuje trenutni važeći tečaj, euri ili dolari mijenjaju za rublje, sklapa se posao, a novac (u rubljima) prenosi se na račun Gazproma, koji isporučuje plin.
Kako će EU od petka plaćati ruski plin i naftu?

Konačan rezultat bio bi porast potražnje za ruskom nacionalnom valutom, rubljima, čime bi se stabilizirao pad vrijednosti rublja, a možda bi se čak trend preokrenuo i rubalj ojačao. Nakon Putinove najave rubalj je već ojačao za 7 posto, točnije smanjio se pad njegove vrijednosti koji je počeo nakon invazije na Ukrajinu.

Ipak, Središnja banka Rusije je pod sankcijama tako da bi kupnja rublja preko nje bila jako kompliciran posao. Realnije i elegantnije rješenje je kupnja na Moskovskoj burzi. Problem s tim pristupom je pak to što bi se tada trebale pronaći financijske institucije koje nisu već pod sankcijama, a najveće ruske banke jesu. To otvara prostor da se trgovina valutama mora odvijati preko neke treće strane, primjerice kineskih banaka.


Središnjoj banci Rusije su već u prvom valu sankcija zamrznute inozemne rezerve u dolarima i eurima, čime joj je onemogućeno da prodajom eura i dolara na tržištu upravlja tečajem rublja. Rješenje da EU i ostale "neprijateljske zemlje" moraju same prodavati eure i dolare u zamjenu za rublje na ruskom tržištu, tj. Moskovskoj burzi, kompenzacijska je mjera kojom bi se zaobišao problem nedostatka tih valuta u Rusiji, što smanjuje tečaj rublja.

EU i ostale "neprijateljske države" platile su 2021. ruskoj kompaniji Gazprom oko 69 milijardi dolara za isporuke nafte i plina. Kada bi se sav taj novac morao na ruskom tržištu pretvoriti u rubalj, njegov tečaj bi se vratio na razine od prije rata u Ukrajini.

Već postoji politika prema kojoj su svi izvoznici u Rusiji dužni 80 posto svojih prihoda u inozemstvu pretvoriti u rublje, što je također uvedeno da bi se stabilizirao tečaj. Zbog toga nije jasno koliki bi bio stvarni efekt plaćanja nafte i plina u ruskoj nacionalnoj valuti jer se euri i dolari već sada pretvaraju u rublje posredstvom ruskih izvoznih kompanija.

Za sada sankcije koje su nametnuli SAD i EU, koje zabranjuju bankovne transakcije, imaju iznimke za plaćanje nafte i plina. To znači da se ti energenti mogu plaćati, i plaćaju se, preko banaka koje još nisu pod sankcijama.

Vuković: Rusiji treba novac, možda je to blef ili očajnički pokušaj

Za pojašnjenje situacije obratili smo se hrvatskom ekonomistu Vuku Vukoviću. "Europa se poziva na ugovore u kojima je naznačeno da se kupnja plina isplaćuje u eurima, stoga je moguće da će firme izvršiti uplatu po toj valuti unatoč ruskom stavu", rekao nam je.

"S druge strane, teško je predvidjeti što će Rusi napraviti. U poziciji su da im novac treba, premda bio i u eurima, što znači da je njihov potez ili blef ili očajnički pokušaj", smatra Vuković. Ne vjeruje da se Rusiji isplati ulaziti u sukob po pitanju izvoza energenata jer im je to glavni prihod državnog proračuna i cijele ekonomije.

"Ipak, uvijek je moguće da odluče zatvoriti plinovode, što bi značilo da europske zemlje moraju jako brzo pronaći nove dobavljače, a to je proces koji traje mjesecima i godinama. U EU tvrde da su spremni za sve scenarije, pa i taj, no ako se to i dogodi, učinak na europsku ekonomiju bi mogao biti poprilično negativan", jasan je o tome da bi prestanak isporuke energenata iz Rusije prema EU bio težak udarac za gospodarstvo EU.

Njemački ministar gospodarstva Robert Habeck rekao je da su sve države G7 jedinstvene u stavu da "plaćanje u rubljima nije prihvatljivo". Mogućnost su odbili i njemački kancelar Olaf Scholz te talijanski premijer Mario Draghi, koji je nekada bio na čelu Europske središnje banke (ECB).

Na pitanje novinara može li Rusija smanjiti isporuku prirodnog plina europskim kupcima ako odbiju zahtjev za plaćanjem u rubljima, glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov rekao je da "očito neće isporučivati plin besplatno".

Igra kukavice, tko će prvi popustiti?

Europski sustav naftovoda i plinovoda toliko je povezan da se teško može isključiti jedna zemlja iz isporuke. Europa, uključujući Tursku, iz Rusije je 2020. kupila 185 milijardi kubičnih metara plina, većinom preko plinovoda, a manji dio preko LNG terminala. Od početka tisućljeća proizvodnja plina u Europi pada, a usporedno raste uvoz iz Rusije.

Ovisnost o plinu iz Rusije pokušava se smanjiti isporukama preko LNG terminala i alternativnim izvorima. Ali taj način prijevoza plina je puno skuplji i sporiji od isporuke plinovodima.

>>Kako će se rat u Ukrajini odraziti na rast cijena u Hrvatskoj i svijetu?

Sankcije Rusiji ne čine ekonomsku štetu samo toj državi. Današnja hiperpovezanost svjetskih ekonomija, financijskih tijekova i trgovine znači da se kriza u jednoj državi nužno osjeti u cijelome svijetu. EU, kao najveći trgovinski partner Rusije i ovisnik o ruskim energentima, bit će najteže pogođena. Ali i SAD, pa čak i Kina, osjetit će utjecaje sankcija na performansama svojih gospodarstava.

To je uostalom i smisao sankcija jer bez te ekonomske isprepletenosti one ne bi imale utjecaja na rusko gospodarstvo. Ovako su dosta efikasno oružje za kažnjavanje Rusije zbog invazije na Ukrajinu.

Po pitanju trgovine naftom i plinom EU i Rusija trenutno igraju igru kukavice. Kada bi Rusija stopirala isporuke zbog toga što EU odbija plaćati u rubljima, to bi dovelo do međusobnog ekonomskog uništenja. Toga je svjesna Rusija, ali i EU. Do petka će se vidjeti tko će prvi otkriti svoj blef.

[kulinban]

Reuters objavio ko od EU članica i dalje "vozi na rusku naftu", a ko ne. Tu je i Hrvatska

Reuters je objavio spisak kompanija koje je nazvao "velikim kupcima ruske nafte", te se tu, nalazi i niz evropskih naftnih kompanija, a među njima našla se i Hrvatska.

"MOL, mađarska naftna grupacija, koja sa tri rafinerije posluje u Hrvatskoj, Mađarskoj i Slovačkoj, nastavlja se snabdijevati naftovodom Družba. Mađarska se protivi sankcijama ruske nafte i plina", navodi Reuters.

Od evropskih kompanija s te kompanije, navodi se još
Lukoilov Neftohim Burgas u Bugarskoj,
MiRo, PCK Schwedt i Leuna u Njemačkoj, koja trenutno ovisi 14 posto o naftnom uvozu iz Rusije,
Hellenic Petroleum u Grčkoj koja se zadnje vrijeme prebacuje ipak na Saudijsku Arabiju,
Lukoilov ISAB u Italiji,
Lukoilov Zeeland i Exxonov Rotterdam Refinery u Nizozemskoj.

Što se Hrvatske tiče, u prvom redu se dakle ističe MOL. A kad je riječ o MOL-u, riječ je o Mađarskoj i o Viktoru Orbanu koji je, suočen s energetskim šokom EU-a i činjenicom ovisnosti o energentima iz Rusije u trenucima kad njene vlasti razaraju Ukrajinu, na prijedloge da EU potpuno bojkotujue ruske energente rekao:

"85 posto plina i 60 posto nafte dolazi nam iz Rusije."

[kulinban]

Posljedice sankcija, najbolji dokaz je najveći ruski i evropski šoping-centar

ba.n1info.com/svijet/posljedice-sankcija-najbolji-dokaz-je-najveci-ruski-i-evropski-soping-centar/

“Women's Secret je zatvoren. Očito će Ruskinje od sada odjeću kupovati u Boljševički”, rekao je Sergey. Boljševička je ruska tvornica odjeće koja je za vrijeme SSSR-a bila jedan od najvećih proizvođača odjeće u državi.

U Rusiji i dalje rade Nike, Ralph Lauren, Gap, Decathlon i Reebok. Dio francuskih brendova nije zatvorio dućane, a poslovanje je nastavio i Renault, koji u Rusiji ima tvornice automobila.

“Otišao je i Samsonite, ali nije da ćemo moći putovati još dugo”, rekao je Sergey.

Zatvoreni su i Swarovski, Jo Malone, Swatch, Levi's, Sephora, Nespresso, H&M Home i Starbucks.

[kulinban]

Ruska privreda se za sada dobro nosi sa sankcijama - analiza Economista 

BBC News na srpskom
Pre 6 sati

Britanski list Economist u članku „Ranjeni medved - kako ruska privreda posluje pod sankcijama bez presedana", tvrdi da se Rusija do sada nosi sa ograničenjima bolje nego što se mislilo.

Kao odgovor na rusku invaziju na Ukrajinu, Zapad je objavio privredni rat Rusiji, piše list.

SAD su zabranile prodaju širokog spektra robe Rusiji, najveće kompanije su jedna za drugom napuštale zemlju, a zamrznuto je 60 odsto rezervi ruske Centralne banke u inostranstvu.

Ideja je bila da se ruski predsednik Vladimir Putin kazni za njegovu agresiju rušenjem ruske ekonomije.

Nedelju dana od početka rata, rublja je pala u odnosu na dolar za trećinu, a cene akcija mnogih ruskih kompanija su se srušile.

Economist pita: Da li zapadna strategija zaista funkcioniše kako je planirano?

Izgleda da je haos na ruskim tržištima splasnuo, navodi list.

Posle pada početkom marta, rublja je ojačala, a njen kurs se približava predratnom vremenu.

Glavni indikator ruske berze pao je za trećinu, ali se delimično oporavio.

Država i većina kompanija plaćaju obveznice u stranim valutama.

Ogromna podizanja gotovine - skoro tri triliona rubalja - obustavljena su, a stanovništvo je vratilo većinu novca na sopstvene račune.

Niz preduzetih mera je pomogao stabilizaciji tržišta.

Neke mere su bile tradicionalne, poput podizanja stope Centralne banke sa 9,5 odsto na 20 odsto, što je podstaklo stanovništvo da drži sredstva na računima u rubljama.

Ostale mere nisu toliko česte, na primer, nalog izvoznicima da uplaćuju 80 odsto devizne zarade.

Realna ekonomija, nastavlja Economist, na neki način odražava finansijsku: zdravija je nego što se čini na prvi pogled.


Cene robe široke potrošnje su samo od početka marta porasle za više od pet odsto.

Mnoge inostrane firme su napustile tržište, prekinuvši isporuke robe, a oslabljena rublja i sankcije su podigle cenu uvoza.

Ali nije sve poskupelo.

Votka, uglavnom ruska, košta tek nešto više nego pre rata.

Benzin - skoro isto kao ranije.

I dok je još prerano da se bilo šta kaže, još je malo znakova da je ekonomska aktivnost teško pogođena, navodi britanski list.

Prema podacima Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), koji je sproveo studiju zasnovanu na podacima na internetu, Bruto društveni proizvod Rusije je u četvrtoj nedelji marta bio za oko pet odsto veći nego pre godinu dana.

Drugi podaci koje su prikupili stručnjaci Economista pokazuju da se potrošnja električne energije i železnički saobraćaj održavaju na normalnom nivou.

Alati za analizu potrošnje Sberbanke pokazuju da domaćinstva troše nešto više novca nego pre godinu dana.

To je delom zato što ljudi prave zalihe u iščekivanju rasta cena.

Posebno se više kupuju kućni aparati.

Međutim, ove godine izgleda da Rusija ulazi u recesiju.

Neki predviđaju pad BDP-a od 10 do 15 odsto, a to zavisi od tri faktora.

Prvi je da li će obični Rusi početi da brinu o ekonomiji dok rat traje i da li će, shodno tome, početi da štede tako što će trošiti manje, kao što se dogodilo 2014. godine kada je Rusija anektirala Krim.

Drugi je da li će proizvodnja stati zbog sankcija koje su blokirale uvoz materijala sa Zapada za rad ruskih kompanija.

Ruski avio-sektor je posebno ranjiv, kao i automobilska industrija.

Ali ovde se mora uzeti u obzir da su mnoga preduzeća koja su počela još u sovjetsko vreme imala iskustva u radu bez uvoza.

Ako nečija privreda može nekako da se nosi izolovano od dela sveta, onda je to ruska.

Treći i najvažniji faktor je izvoz ruskih energenata.

Uprkos sankcijama, Rusija i dalje zarađuje 10 milijardi dolara mesečno od prodaje nafte stranim kupcima.

Ovo je četvrtina predratnog izvoza.

Stižu i prihodi od prodaje prirodnog gasa i naftnih derivata.

To je važan izvor deviza koje se mogu koristiti za kupovinu robe u neutralnim i prijateljskim zemljama.

A dok se ovo ne promeni, ruska privreda može još neko vreme da izdrži, zaključuje Economist.

Ozbiljan slom ruske ekonomije - Kako će izgledati police u prodavnicama narednih meseci

Rusija je na ivici najgore potrošačke krize od 1992. godine: u isto vreme, lanci snabdevanja su „pukli" i rublja je naglo oslabila.

Neka roba je već počela da nestaje iz prodavnica, poput šećera, papira, uložaka i kondoma.

Stručnjaci kažu da najgore tek dolazi.

Cene su rasle širom sveta od početka pandemije korona virusa: indeks cena hrane koji je izračunala Organizacija UN za hranu i poljoprivredu (FAO) početkom marta dostigao je rekordnih 140 poena, za samo godinu dana porastao je za 20 odsto.

U Nemačkoj je godišnja inflacija od 7,8 odsto postala rekordna još od ranih 1900-ih, a ruska od 15,6 odsto približava se vrhuncu iz 2015. godine

Ali malo je verovatno da će se kupci u nemačkim prodavnicama suočiti sa onim što se već dešava Rusima.

Poslednjih nedelja kancelarijski papir je gotovo postao luksuz u Rusiji, hrana za kućne ljubimce retka i deficitarna roba, a potraga za ženskim ulošcima i pelenama za bebe je ozbiljan poduhvat.

Čak je i gradonačelnik Novosibirska Anatolij Lokot otišao u kupovinu u pratnji novinara.

„Ja sam gradonačelnik ovog grada i mogu da kupujem samo uveče. Zašto imate samo jedno pakovanje šećera?", ogorčeno je prokomentarisao.