|
Post by kulinban on Feb 19, 2024 12:41:46 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Feb 19, 2024 12:43:38 GMT
29 Nov 2017 Hag: Postojao je udruženi zločinački poduhvat šestorice i Tuđmana
Žalbeno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u srijedu je, u okviru žalbene presude bosanskohercegovačkoj šestorici utvrdilo da je postojao međunarodni oružani sukob u BiH i stanje okupacije, a potvrdilo je i postojanje hrvatskog udruženog zločinačkog pothvata s ciljem etničkog čišćenja dijelova BiH, te da je prvi predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman bio dio udruženog zločinačkog poduhvata. Haški je sud šestoricu bosanskohercegovačkih Hrvata u svibnju 2013. nepravomoćno osudio na kazne od 10 do 25 godina zatvora zbog zločina nad muslimanima tijekom rata u BiH osmišljenih u okviru udruženog zločinačkog pothvata, prenosi Hina. Žalbeno je vijeće utvrdilo da je prvostupanjskom presudom pravilno utvrđeno postojanje međunarodnog oružanog sukoba, te da je pravilno utvrđeno da je Hrvatska provodila kontrolu preko lokalnih tijela u Herceg Bosni što potvrđuje da je postojalo stanje okupacije. Žalbeno vijeće odbacilo je i žalbene osnove u kojima se tvrdilo da nije postojao udruženi zločinački pothvat.
Međunarodni sukob
Raspravno vijeće je većinom glasova, uz suprotno mišljenje predsjedavajućeg suca Jeana Claudea Antonettija, u prvostepenoj presudi zaključilo je da je sukob između Hrvatskog vijeća obrane i Armije BiH 1993.-1994. godine bio međunarodni sukob uz umiješanost Hrvatske te da je većina zločina nad muslimanskim stanovništvom takozvane Herceg-Bosne za koje su se teretili optuženi počinjena u okviru udruženog zločinačkog pothvata u kojem je sudjelovao i dio političkog i vojnog vodstva Republike Hrvatske, uključujući i predsjednika Franju Tuđmana. Cilj toga udruženog zločinačkog pothvata, prema zaključcima presude, bio je uspostava etnički čistog hrvatskog entiteta barem djelomično u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine i njegovo pripajanje Hrvatskoj kako bi se ponovno ostvarilo ujedinjenje hrvatskog naroda u slučaju raspada BiH, odnosno da on postane neovisna država unutar BiH tijesno povezana s Hrvatskom. Vijeće je zaključilo da su HVO i HZHB bili u funkciji ostvarivanja različitih aspekata zajedničkog zločinačkog cilja uspostave etnički homogenog prostora. U pothvatu su prema nepravomoćnoj presudi sudjelovali bivši predsjednik Franjo Tuđman, bivši ministar obrane Gojko Šušak i bivši načelnik Glavnog stožera HV-a general Janko Bobetko, bivši čelnik Herceg-Bosne Mate Boban, bivši predsjednik vlade Herceg-Bosne Jadranko Prlić, bivši ministar obrane Bruno Stojić, bivši načelnici Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković, bivši zapovjednik vojne policije Valentin Ćorić i tadašnji načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić.
Izvor: Al Jazeera i agencije
|
|
|
Post by kulinban on Feb 19, 2024 13:07:48 GMT
29.11.2023.
Godišnjica presude šestorki: Herceg-Bosna je bila udruženi zločinački poduhvat
Jadranko Prlić, predsjednik HVO i predsjednik Vlade takozvane Hrvatske Republike Herceg-Bosna, osuđen je na 25 godina zatvora. U koju mu je uračunato vrijeme provedeno u zatvoru. Bruno Stojić, ministar obrane takozvane Hrvatske Republike Herceg-Bosna, osuđen je na 20 godina zatvora. Milivoju Petkoviću je potvrđena kazna zatvora od 20 godina. Valentinu Ćoriću je Žalbeno vijeće potvrdilo kaznu od 16 godina zatvora. Berislavu Pušiću je Žalbeno vijeće na kraju potvrdilo i desetogodišnju kaznu zatvora. Slobodan Praljak, zapovjednik Glavnog štaba HVO, osuđen je na 20 godina zatvora. Nakon što mu je izrečena presuda, Praljak je povikao kako s prezirom odbacuje presudu Suda i kazao kako on nije ratni zločinac. Izvadio je bočicu iz džepa i ispio njezin sadržaj.
Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju izrekao je konačnu presudu šestorici bivših političkih i vojnih čelnika bosanskohercegovačkih Hrvata. Tom presudom haški Sud je zaključio svoje 24-godišnje postojanje.
Žalbeno vijeće UN-ova suda u Den Haagu pod predsjedavanjem Carmela Agiusa objavilo je svoj konačni sud o odgovornosti ratnih političkih i vojnih vođa bosanskohercegovačkih Hrvata za teške zločine nad Bošnjacima.
Jadranko Prlić, predsjednik HVO i predsjednik Vlade takozvane Hrvatske Republike Herceg-Bosna, osuđen je na 25 godina zatvora. U koju mu je uračunato vrijeme provedeno u zatvoru. Bruno Stojić, ministar obrane takozvane Hrvatske Republike Herceg-Bosna, osuđen je na 20 godina zatvora. Milivoju Petkoviću je potvrđena kazna zatvora od 20 godina. Valentinu Ćoriću je Žalbeno vijeće potvrdilo kaznu od 16 godina zatvora. Berislavu Pušiću je Žalbeno vijeće na kraju potvrdilo i desetogodišnju kaznu zatvora. Slobodan Praljak, zapovjednik Glavnog štaba HVO, osuđen je na 20 godina zatvora. Nakon što mu je izrečena presuda, Praljak je povikao kako s prezirom odbacuje presudu Suda i kazao kako on nije ratni zločinac. Izvadio je bočicu iz džepa i ispio njezin sadržaj. Kazao je kako je u njoj bio otrov kojeg je popio. Nakon toga je čitanje presude prekinuto. Odbrana Slobodana Praljka je rekla da je njihov klijent rekao da je jutros popio otrov. Sudija Agius je prekinuo sjednicu te naložio da se iz sudnice ne iznosi bočica iz koje je Praljak popio tekućinu.
Žalbeno vijeće je navelo kako je ovo bio kompleksan slučaj te opisalo detalje optužnica i zločina zbog kojih im se sudi. Sudina Agius pročitao je dijelove iz optužnice koja navodi široki raspon zločina, od ubistava i zlostavljanja ljudi do uništenja imovine. Agius je rekao kako je sudsko vijeće prvostepenom presudom utvrdilo da je od januara 1993. godine postojao udruženi zločinački poduhvat dominacije Hrvata na području Herceg Bosne. Spomenuo je zatvaranja, prisiljavanje zarobljenika na teški rad a hiljade zatvorenika podlegle su zbog ovakvog postupanja HVO-a..
Sud je odbacio žalbe advokata šestorke o udruženom zločinačkom poduhvatu. Naveli su kako niko od žalitelja nije uspio pokazati grešku ili nedokazanost u primjeni prava oko pitanja udruženog zločinačkog pothvata. Postojale su greške u definiciji udruženog zločinačkog poduhvata, ali niko od žalitelja nije pokazao nikakvu grešku po ovom pitanju.
Žalbeno vijeće je utvrdilo da je postojao međunarodni oružani sukob u BiH i stanje okupacije, a potvrdilo je i postojanje hrvatskog udruženog zločinačkog pothvata s ciljem etničkog čišćenja dijelova BiH. Žalbeno je vijeće utvrdilo da je pravilno utvrđeno da je Hrvatska provodila kontrolu preko lokalnih tijela u Herceg Bosni što potvrđuje da je postojalo stanje okupacije.
Sukob između HVO-a i Armije BiH od 1993. do 1994. godine bio je međunarodni sukob uz umiješanost Hrvatske. Većina zločina nad muslimanskim stanovništvom Herceg-Bosne za koje su se teretili optuženi počinjeni su u okviru udruženog zločinačkog poduhvata u kojem je sudjelovao i dio političkog i vojnog vodstva Republike Hrvatske, uključujući i predsjednika Franju Tuđmana.
Cilj toga udruženog zločinačkog poduhvata, prema zaključcima presude, bio je uspostava etnički čistog hrvatskog entiteta barem djelomično u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine i njegovo pripajanje Hrvatskoj kako bi se ponovo ostvarilo ujedinjenje hrvatskog naroda u slučaju raspada BiH, odnosno da on postane neovisna država unutar BiH tijesno povezana s Hrvatskom. Vijeće je zaključilo da su HVO i HZHB bili u funkciji ostvarivanja različitih aspekata zajedničkog zločinačkog cilja uspostave etnički homogenog prostora.
Žalbeno vijeće Haškog tribunala je potvrdilo da je Hrvatska, odnosno njeno tadašnje rukovodstvo, počinilo agresiju na BiH. Franjo Tuđman, Gojko Šušak, Janko Bobetko i ostali bili su dio udruženog zločinačkog poduhvata.
Žalbeno vijeće ukinulo je zaključak Raspravnog vijeća da je sukob postojao samo tamo gdje su se aktivno vodile borbe te smatra da su konstatacije postojanja međunarodnog oružanog sukoba dovoljne da se režim teških kršenja može promijeniti bilo gdje u BiH do kraja oružanih sukoba. Postoje brojni faktori koji indiciraju da je Hrvatska putem HVO-a imala stvarnu vlast u relevantnim općinama te je Žalbeno vijeće konstatiralo da optuženi nisu pokazali postojanje bilo kakve greške koju bi Raspravno vijeće učinilo u donošenju tog zaključka.
Žalbeno vijeće je konstatiralo da je HVO zatočio dvije kategorije muškaraca Muslimana. Kada je riječ o Muslimanima pripadnicima HVO-a, optuženi tvrde da ratne zločine ne mogu počiniti vojnici nad pripadnicima vlastitog naroda. Žalbeno vijeće smatra da je Raspravno vijeće ispravno uzelo u obzir lojalnost Muslimana pripadnika HVO-a. Kada je riječ o Muslimanima, optuženi tvrde da je Raspravno vijeće pogriješilo kada je konstatiralo da ti muškarci nisu bili pripadnici oružanih snaga. Raspravno vijeće je ispravno uzelo u obzir te argumente te Žalbeno vijeće nalazi da HVO nije proveo individualne procjene vojno sposobnih Muslimana, kao što to traži zakon.
Govoreći o Starom mostu u Mostaru, sudija Agius je rekao da je vršeno granatiranje ali da seradilo o vojnom cilju, jer je to značilo prekid “snabdijevanja Armije BiH”.
Sudsko vijeće je utvrdilo da je 8. novembra 1993. godine jedan tenk HVO cijeli dan gađao Stari most. Razaranje Starog mosta rezultiralo je totalnom izolacijom nekih stanovnika i imalo je značajan psihološki efekat. Sudsko vijeće je zaključilo da je HVO uništio Stari most da bi podrio moral stanovništva.
Žalbeno vijeće, uz suprotno mišljenje sudije Pocara, zaključilo je da se razaranje Starog mosta ne može smatrati bezobzirnim razaranjem. Žalbeno vijeće zaključuje, uz suprotno mišljenje sudije Pocara, da nije dokazan element ovog krivičnog djela i preinačilo zaključak Sudskog vijeća da je rušenje Starog mosta trebalo predstavljati zastrašivanje stanovništva.
Kada se govori o granatiranju dijelova Mostara u kojem su živjeli Bošnjaci, Žalbeno vijeće je zaključilo da je postojala diskriminatorska namjera pri granatiranju, te je potvrdilo zaključke prvostepene presude.
Sudsko vijeće je zaključilo da je HVO držao pod opsadom stanovništvo u istočnom Mostaru, izloživši ih teroriziranju.
|
|
|
Post by kulinban on Feb 19, 2024 13:09:56 GMT
"SB" POGLED PREKO ISTOČNE GRANICE BiH VOJNI KOMENTATOR ANTONIO PRLENDA: "Repelent-1 srpski je odgovor Bayraktarima na Kosovu" "Predsjedniku Srbije Vučiću je iznimno važno da srpska javnost čim prije bude svjesna da Vojska Srbije na kakav-takav način može parirati oružjima susjeda", kaže Prlenda.
Činjenica da je među reprezentativnim naoružanjem, u povodu Dana državnosti Srbije, na tehničkom zboru u Nišu izložen i novonabavljeni ruski sistem za ometanje dronova Repelent-1, pokazuje da Vojska Srbije, u nekom eventualnom budućem sukobu, ozbiljno računa na sveobuhvatnu upotrebu bespilotnih letjelica, smatra naš vojni komentator Antonio Prlenda koji je za "Slobodnu Bosnu" objasnio šta ovo znači za cijeli region: "Sada vidimo ne samo da Srbija napreduje u nabavci naoružanih bespilotnih letjelica, kakve su kineske CH-92 i CH-95, pa i razvoju vlastitih manjih dronova, nego ozbiljno računa da bi se besposadnim sistemima koristio i eventualni protivnik Srbije. Očigledno se radi o srpskom odgovoru na kosovsku nabavku dokazano efikasnih turskih naoružanih dronova Bayraktar TB2, koje u manjem broju odnedavno posjeduju kosovske sigurnosne snage."
DETEKTUJE BESPILOTNE LETJELICE
Ruski Repelent-1 samovozni je sistem za protuelektronsko djelovanje koje može detektirati bespilotne letjelice na daljinama od oko 30 kilometara te elektronski ometati njihove primopredajne satelitske navigacijske veze ili njihove upravljačke senzore. No, prema nekim izvorima, manje dronove može ometati tek na daljinama od oko 2,5 kilometara.
"Sistem Repelent-1 montiran je na vozilu i s različitim uspjehom se do sada koristio u suvremenim oružanim sukobima kakav je bio onaj u Nagorno-Karabahu i sada u Ukrajini. Sistem nije svemoguć, ali onaj koji računa na borbena djelovanja sistemima bez ljudske posade, bolje da ima ovakav sistem nego da ga nema“, konstatira Prlenda. U javnosti još nije poznato koliko je Srbija do sada nabavila ovih sistema, kao ni da li se radi o novim ili polovnim, već negdje korištenim, sredstvima. Nije poznato, odgovora nam naš sagovornik, ni kojim putem je došla do ovog ruskog sistema, ali u posljednje vrijeme je u Srbiju slijetalo više teških transportnih aviona sa istoka, kojima se ovakvo naoružanje inače isporučuje. Sistem za ometanje bespilotnih letjelica najbolje djeluje kad je u sprezi s jačim sistemom za protuelektronsko ometanje Krasuha-4, koji učinkovito ometa čak i satelite u niskoj orbiti oko Zemlje. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić već je u javnosti izrazio žaljenje što Srbija do sada još nije uspjela nabaviti sistem Krasuha-4, kojim je, po svojoj prilici, naoružan i ruski vojni kontingent u Siriji.
AKCIJA TRAŽI REAKCIJU
"Slično kao što ga je zabrinula hrvatska nabavka francuskih svenamjenskih lovaca Rafale, Vučić sada reagira i na kosovsku nabavku turskih Bayraktara. Važno mu je da srpska javnost čim prije bude svjesna da Vojska Srbije na kakav-takav način može parirati tim oružjima susjeda. Procesu modernizacije Vojske Srbije on svojim izjavama konstantno daje politički kontekst nekakve regionalne utrke u naoružavanju. Uz neskrivene stavove o 'srpskom svetu', ovo negativno utječe na mir i stabilnost u našoj regiji, pogotovo u situaciji kad svijet ne zna što bi mogao donijeti eventualni ponovni izbor Donalda Trumpa za predsjednika SAD-a", upozorava naš sagovornik.
U tom pogledu, Prlenda naglašava važnost međusobnih vojnih inspekcija po Sporazumu o subregionalnoj kontroli naoružanja između Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Republike Hrvatske i Republike Srbije, u sklopu zajedničkih mjera za izgradnju povjerenja i stabilnosti.
"Kada se ima u vidu sve brže opremanje naoružanim bespilotnim letjelicama, bilo bi vrlo bitno da se i ova borbena sredstva uvrste u one kategorije naoružanja koja podliježu toj kontroli", zaključio je Prlenda.
![](https://www.slobodna-bosna.ba/img/vijesti/2024/02/uploads/antidron-repelent.jpg)
|
|
|
Post by kulinban on Feb 22, 2024 9:53:01 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Feb 22, 2024 10:22:33 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Feb 22, 2024 13:53:34 GMT
New York Times isprozivao Čovića, Mostar nazvali bastionom hrvatskog šovinizma
New York Times posvetio je opsežan tekst posvećen pitanju izgradnje Južne plinske interkonekcije za Bosnu i Hercegovinu te ruskom utjecaju zahvaljujući monopolu nad plinom. Istaknuta je uloga Dragana Čovića u sporom kretanju projekta izgradnje plinovoda.
U uvodu autor Andrew Higgins navodi da Sjedinjene Američke Države i Evropa zagovaraju novi plinovod za dovođenje plina u Bosnu i smanjenje opskrbe iz Rusije, ali da je projekt zaustavljen zbog sukoba među etničkim grupama.
"Već se bore da obuzdaju nerješive krize na Bliskom istoku i u Ukrajini, Sjedinjene Američke Države također se bore s ćorsokakom na Balkanu oko plinovoda u Bosnu, pitanje koje je opterećeno velikim geopolitičkim ulozima. Projekt, koji podupiru i Sjedinjen Američke e Države i Evropska unija, ali blokiran etničkim sukobima koji dugo opterećuju Bosnu, ima za cilj prekinuti pritisak Moskve na opskrbu plinom krhke nacije razvučene između Istoka i Zapada", navodi se u tekstu.
Objašnjava se da predloženi plinovod, koji bi dovodio prirodni plin iz susjedne Hrvatske, članice NATO-a i Evropske unije, bio bi dugačak samo 100 milja i koštao bi otprilike 110 miliona dolara, što je sitnica pored 15 milijardi dolara koliko je trebalo za izgradnju Sjevernog toka plinski konektor između Rusije i Njemačke, ali da bi to ozbiljno smanjilo utjecaj Moskve u vrlo nestabilnoj regiji.
"Rusija je često koristila svoju kontrolu nad energijom kao oružje protiv Ukrajine u godinama koje su prethodile njenoj invaziji u februaru 2022. i od tada ju je koristila za potkopavanje evropskog jedinstva nudeći slatke energetske ugovore zemljama poput Mađarske i Srbije. Rusija nema teritorijalne pretenzije na Bosnu ili druge balkanske nacije, a njen glavni cilj bio je spriječiti ih da se integriraju sa Zapadom", navodi se u tekstu.
Bivša ministrica vanjskih poslova Hrvatske Vesna Pusić je kazala da je zaustavljeni plinovod "mnogo važniji od same Bosne i Hercegovine ili buduće infrastrukture u maloj balkanskoj zemlji",
"Ovdje se radi o zatvaranju puteva za destabilizirajući utjecaj Rusije u Evropi. Velika avenija je naravno Ukrajina, a ova je mala. Ali ako se ne zatvori, rasti će i zračiti nestabilnošću preko i izvan Balkana", kazala je Pusić.
Za razliku od drugih evropskih zemalja koje su diversificirale opskrbu energijom nakon ruske invazije na Ukrajinu, Bosna je ostala u potpunosti ovisna o Moskvi za prirodni plin.
James O'Brien, pomoćnik američkog državnog sekretara za evropska i euroazijska pitanja je kazao u razgovoru da bez alternativne opskrbe sa Zapada Bosna riskira da zaostane i postane jedinstveno ranjiva na pritisak iz Moskve.
"Ovo je ranjivost koja se mora zatvoriti", rekao je O'Brien.
Glavni izvori energije u Bosni su hidroenergija i lokalni ugalj. Ali dok prirodni plin iz Rusije čini manje od 5 posto ukupne energetske mješavine zemlje, on pomaže u opskrbi velikom tvornicom aluminija i gorivom za toplane koje zimi griju Sarajevo.
"Krhka mješavina teritorija nastanjenih muslimanskim Bošnjacima, pravoslavnim Srbima i rimokatoličkim Hrvatima, od kojih je mali broj prakticirajućih vjernika, Republika Bosna i Hercegovina posrće iz krize u krizu od 1995. godine, kada je Daytonski mirovni sporazum okončao godine krvoprolića u bivša Jugoslavija. Mirovni sporazum je zaustavio ratove koji su ubili oko 100.000 ljudi početkom 1990-ih, ali je opteretio Bosnu razrađenim i vrlo nefunkcionalnim političkim sistemom. Zemlja je podijeljena na dva uglavnom samoupravna 'entiteta' — muslimansko-hrvatsku federaciju i pretežno srpsko područje koje se zove Republika Srpska", opisuje autor.
Pojašnjava da ovom "klimavom, nepovezanom strukturom upravlja slaba centralna vlada s tri predsjednika, po jednim za svaku etničku skupinu, koji bi trebali dijeliti vlast, ali čiji politički lideri uspijevaju potpirivati podjele".
"Republika Srpska, predvođena ratobornim srpskim nacionalistom Miloradom Dodikom, opetovano je prijetila odcjepljenjem, što je potez koji bi riskirao pokretanje nove runde krvoprolića. Dodik, redoviti posjetitelj Rusije, posljednji put u srijedu, na sastancima s predsjednikom Vladimirom V. Putinom, gura zasebni projekt plinovoda koji bi povećao opskrbu plinom iz Rusije. Njegov feud ima vlastitu plinsku kompaniju, Gas-Res, koju kontroliraju etnički Srbi, te rafineriju nafte u ruskom vlasništvu koja ovisi o ruskoj sirovoj nafti. Vođa etničkih Hrvata u Bosni, Dragan Čović, kaže kako podržava predloženi zapadni plinovod, ali želi da se on stavi pod kontrolu kompanije koju će voditi etnički Hrvati umjesto postojećeg bosanskog operatera plinovoda, BH Gasa, sa sjedištem u Sarajevu a vode je Bošnjaci. Kompanija koju Čović želi osnovati imala bi sjedište u bosanskom gradu Mostaru, etnički mješovitom, ali dugo bastionu hrvatskog šovinizma", navodi autor.
Podsjeća da je svađa prošlog mjeseca potaknula neobično oštru intervenciju državnog sekretara Antonyja J. Blinkena. U pismima ministrima vanjskih poslova Bosne i Hrvatske, Blinken je osudio Čovića zbog opstruiranja “kritičnog projekta”. Njegovi zahtjevi za novom, etnički hrvatskom kompanijom, rekao je, "dvostruki su, ekonomski neodrživi i ugrožavaju cijeli projekt". "Tako očigledna korupcija i samodilanje mogli bi ugroziti” nade Bosne da će jednog dana pristupiti Evropskoj uniji, dodao je Blinken. "O’Brien, pomoćnik državnog tajnika, pozivajući se na diplomatsku povjerljivost, odbio je reći jesu li hrvatski i bosanski ministri vanjskih poslova odgovorili na kritiku Blinkena. Oba ministra odbila su intervju. Čović, koji je također odbio intervju, rekao je da samo želi zaštititi legitimne interese Hrvata, a ne blokirati put BiH u Evropsku uniju", navodi autor. Nihada Glamoč, direktorica BH Gasa, priznala je da su većina rukovoditelja i zaposlenika u njenoj kompaniji Bošnjaci, ali je rekla da nema potrebe za novim operatorom plinovoda pod vodstvom Hrvata. “Sve je to samo politika”, rekla je, ističući da je njen jedini interes bio osigurati “raznovrsnu i stabilnu opskrbu” energijom. Muris Čičić, ekonomist i predsjednik Bosanske akademije nauka i umjetnosti u Sarajevu, opisao je prepirku oko plinovoda koji podupiru SAD i nastojanja gospodina Dodika da izgradi alternativu za dovod više ruskog plina kao "model disfunkcionalnosti Bosne". "Sve se u ovoj zemlji temelji na etničkoj diferencijaciji, pa čak i plin. Naši političari su podijelili sve što se može podijeliti i svaki dio stavili pod svoju komandu. To je izvan svake ekonomske logike", kazao je Čičić. Zavade nisu samo opstruirale zajedničko djelovanje u interesu cijele zemlje, rekao je Čičić, nego su stvorile i plodno tlo za Rusiju da progura svoje interese. “Bosna je točka razdvajanja između Istoka i Zapada — tačka gdje Rusija može lako izazvati nestabilnost preko ljudi poput Dodika,” rekao je gospodin Čičić. Dodik, dodao je, možda je najotvoreniji u izražavanju želje za prekrajanjem granica Bosne i njenom držanju izvan Evropske unije, ali on nije jedini u promicanju uskih etničkih i često korumpiranih interesa uz rizik od raspirivanja napetosti i čak nasilni sukob.
“Nažalost, ovdje imamo puno Dodika”, rekao je.
Evropska unija prihvatila je Bosnu kao “zemlju kandidata” 2022. godine, u sklopu svojih napora da otupi ruski utjecaj na Balkanu nakon invazije na Ukrajinu. Ali formalni pregovori nisu započeli, a izvršna vlast evropskog bloka u novembru je dala sumornu procjenu perspektive Bosne, rekavši da zemlja nije postigla "nikakav napredak" u borbi protiv korupcije i da je zaostajala u "društveno-ekonomskim reformama" koje je zahtijevao Brisel. "Ideja o izgradnji plinovoda za dovod plina iz susjedne Hrvatske postoji već gotovo 15 godina, otkako je Rusija 2009. prekinula isporuke plina preko Ukrajine na Balkan i ostavila Sarajevo da danima drhti na temperaturama ispod ništice", navodi se u tekstu. “Bili smo jako uplašeni gašenjem 2009. i shvatili smo da imamo nultu energetsku sigurnost”, prisjetio se Almir Bećarević, koji je u to vrijeme vodio BH Gas. Gazprom, ruski energetski div, rekao je, godinama se činio "samo normalnom kompanija koja prodaje plin", ali "postajalo je jasno da Gazprom igra političke igre". Plin je, dodao je, "prerastao u veliku geopolitičku stvar". "Bećarević i drugi počeli su lobirati za plinovod iz Hrvatske kako bi se okončao ruski monopol, ali su malo napredovali, čak i nakon što je 2021. godine otvoren pogon na otoku u blizini hrvatske obale za isporuke ukapljenog prirodnog plina", piše New York Times. "Godinama nije bilo ničega osim bla, bla, bla", rekao je Bećarević. "Ali rat u Ukrajini sve je promijenio. Sada se situacija promijenila 100 posto".
|
|
|
Post by kulinban on Feb 23, 2024 10:32:31 GMT
VOJNI ANALITIČARI ZA "SB" ANALIZIRAJU: Kako Bosna i Hercegovina može odgovoriti na zveckanje oružja i militarizaciju društva u regionu!?Zbog svih ovih informacija u našoj zemlji se osjeti jedna doza nervoze jer sjećanje na 90-te godine je itekako živo, ali se javljaju i pitanja šta se ovdje treba poduzeti kako ne bi zaostajali za regionom i u tom pogledu.
Već sedmicama jedna od najvažnijih tema u našem regionu je uvođenje obaveznog vojnog roka na kojem insistiraju određeni visoki zvaničnici, kako Srbije tako i Hrvatske. U Srbiji se o toj temi dosta ranije počelo govoriti, a poseban doprinos tome dao je radikalni srpski nacionalista i rusofil, čovjek sa američke crne liste, bivši direktor Bezbjednosno-informativne agencije (BIA) - Aleksandar Vulin.
Sa druge strane, predvodnik onih koji zagovaraju uvođenje obaveznog vojnog roka u Hrvatskoj je ministar odbrane Ivan Anušić koji je već dao određene informacije kako bi taj proces trebao teći kada se za njega steknu uvjeti. Zbog svih ovih informacija u našoj zemlji se osjeti jedna doza nervoze jer sjećanje na 90-te godine je itekako živo, ali se javljaju i pitanja šta se ovdje treba poduzeti kako ne bi zaostajali za regionom i u tom pogledu.
VELIKI DISBALANS U NAORUŽAVANJU U REGIONU
Vojni analitičar Nedžad Ahatović u razgovoru za Slobodnu Bosnu ukazao je na veliki disbalans u pogledu potrošnje na naoružanje u regionu. "Srbija se naoružava kako bi promijenila balans sile na Balkanu u korist Moskve i Pekinga i na tom putu je potrošila 7 milijardi dolara što je njihova investicija u izgrađivanje bilateralnih odnosa sa ove dvije nuklearne vojne sile. I sa EU Srbija gradi bilateralne odnose kroz kupovinu naoružanja - posebno sa Francuskom sa kojom je već sklopila ugovor o nabavci osmatračkih radara za novi sistem zračnog osmatranja, javljanja i navođenja tipa Thales GM-60; 200 i 400 Alpha u vrijednosti od najmanje 600 miliona eura. Dok su na snazi sankcije EU prema Rusiji, Srbija nastavlja da redovno dobija pošiljke naoružanja iz Rusije posredno kršeći na taj način sankcije. Hrvatska je u proteklom periodu potrošila 1,6 milijardi dolara za novo naoružanje, a BiH jedva 15 miliona dolara", kazao je Ahatović. Bosna i Hercegovina, ističe naš sagovornik, ne može se dogovoriti oko modernizacije OS BiH jer je sputana ucjenama političkih filijala iz Srbije i Hrvatske koje čine vlast u BiH na državnom nivou, te sugeriše da je bolje za BiH da se u nastavni proces uvede obrazovni predmet u srednje škole i fakultete gdje bi se učenici i studenti upoznali sa osnovnim vojničkim vještinama. "Vojni rok, iako poželjan sa aspekta socijalnog momenta, ja bih ostavio kao opciju dobrovoljnog služenja. Teško je u dobu modernih tehnologija zatvoriti svakog mladog čovjeka u kasarnu na mjesec ili četiri i očekivati pozitivan rezultat u smislu obuke. Vojni rok bez najmanje godine dana je bespredmetno uvoditi, a to košta. Hrvatska koja također kani uvesti vojni rok na mjesec dana pravila je studiju izvodljivosti koja je utvrdila troškove uvođenja vojnog roka od 175 miliona eura na godišnjem nivou što je ukupan budžet za OS BiH. Drugi argument je da je samo profesionalna visoko obučena vojna sila u stanju da se bori i preživi na modernom bojištu. U Ukrajini su analize pokazale da su ruski regruti koji su prvih mjeseci 2022. poslani u invaziju na Ukrajinu imali prosjek preživljavanja na frontu od 48 sati, dok je u kasnijm fazama rata ruska mobilisana rezerva na bojištu preživljavala svega 5-7 dana.
Obuka profesionalne vojske je imperativ u modernom ratovanju, a obučena rezerva koju sačinjavaju bivši profesionalni vojnici je važan segment kompletnog odbrambenog sistema jedne zemlje koji se mora periodično provjeravati kroz vojne vježbe", ističe Ahatović u razgovoru za Slobodnu Bosnu. "NA SCENI JE SVEOPĆA MILITARIZACIJA SRPSKOG DRUŠTVA"
Naš drugi sagovornik, vojni analitičar Dean Džebić ističe da je u Srbiji na sceni sveopća militarizacija društva i da će uvođenje vojnog roka tamo biti lakše provesti nego u drugim zemljama u regionu.
"Uvođenje vojnog roka u Srbiji je priča koja se vrti već duži vremenski period. Oni su 2011. godine ukinuli obavezno služenje vojnog roka, jer je to bilo finansijski neodrživo, ali se današnja Srbija bitno razlikuje od one iz 2011. godine budući da je njen položaj drukčiji u ekonomskom, sigurnosnom i, ako hoćete, u geopolitičkom smislu. Srbijansko društvo je dosta pripremljenije i raspoloženije za služenje vojnog roka, iako tamo, kako kaže Vučić čak 48 posto mladih nije za uvođenje vojnog roka što je, složićemo se, jedan prilično ozbiljan procenat.
Međutim, u Srbiji se sistematski pripremalo uvođenje vojnog roka. U Srbiji je kinematografija odradila jedan veliki, lavovski dio posla pripreme mladih i pojačavanje i zainteresovanosti mladih za vojsku. Imate seriju kao što je 'Vojna akademija' i nekoliko drugih državnih projekata koji nisu konkretno povezani sa ministarstvom odbrane ali je ministarstvo odbrane ustupilo svoje kapacitete, infrastrukturu, pirotehniku i drugo kako bi se taj vojni poziv približio mladim ljudima obzirom da je nakon demokratskih promjena uveliko došlo do pada zainteresovanosti za vojni poziv u Srbiji", naglašava Džebić. Sa druge strane, ističe Džebić, Hrvatska je taj proces dosta dugo odgađala budući da je članica NATO-a i uživalac paketa kolektivne sigurnosti, pa će uvođenje obaveznog vojnog roka ići dosta teže. "U Hrvatskoj za sada imamo dobrovoljno služenje vojnog roka, ali će se ono naravno ukinuti po reaktivaciji obaveznog služenja vojnog roka. Oni su svake godine jedva popunjavali klase, odnosno njihova regrutna baza je zadovoljavala minimum potreba kako bi se formirala jedna klasa ročničkog kadra koji služi vojni rok", kaže Džebić.
"MORAMO POVEĆATI OPŠTU SIGURNOSNU KULTURU U BH. DRUŠTVU"
Kada je u pitanju BiH, naš sagovornik naglašava da definitivno trebamo uzeti u obzir da se mijenja sigurnosno okruženje i da su ovakvi koraci u regionu najbolji reperi da Balkan mijenja svoj sigurnosni obrazac. "BiH je u pogledu pripreme društva na neke prirodne nesreće pokazala vrlo mali nivo spremnosti, a da ne govorimo o pripremi društva na neke kataklizmične scenarije pa ako hoćete i za ratna dejstva i ratne operacije. Nažalost, u BiH nije učinjeno ni ono što se moglo. BiH u ovakvom paketu i u ovakvim okolnostima nema mogućnosti da sama uvede vojni rok, ozbirom da su troškovi ogromni. Ali, zakon o odbrani i stvaranje zajedničkog ministarstva odbrane i oružanih snaga je predvidjelo i formiranje vojne rezerve koja je u sastavu ministarstva odbrane. Dakle, ona čini polovinu borbenog sastava profesionalne vojske. Ako oružane snage imaju 10 hiljada pripadnika, prema zakonu rezerva treba imati 5 hiljada pripadnika. Dakle, u rezervu bi trebali biti primljeni i trebali biti numerisani po identifikacijskim spiskovima svi bivši regruti, odnosno sva lica koja su služila vojni rok od JNA, preko Armije RBiH, vojske Federacije BiH ili vojske RS. Mi te spiskove nemamo. Dakle, mobilizacijski spiskovi i sve ono što su radili vojni odsjeci po općinama je dovedeno do jednog nivoa da više ne postoji ništa", podsjeća Džebić. Džebić naglašava da naše Ministarstvo odbrane trenutno nema prostora za neke kapitalnije investicije a kamoli za služenje vojnog roka. "U BiH zbog geopolitičkih i unutrašnjih političkih razloga, nije moguće formirati bilo kakvu vrstu sigurnosnog učvršćivanja koje bi imalo militantnan prizvuk. Tu je EUFOR i sve bi to i dalje moralo biti u tom nekom civilnom sektoru koji bi to morao da iznese. Međutim, ono što se može i što se mora uraditi, jeste povećanje opšte sigurnosne kulture u bh. društvu. Dakle, to je projekat koji bi na sebe najviše moralo da prenese ministarstvo odbrane u smislu edukacije u osnovnoškolskom obrazovanju, srednjoškolskom obrazovanju, pa i na visokoškolskom nivou. Neka vrsta edukacija kojom bi se pružila elementarna znanja o kriznim uslovima i kriznim situacijama - znanje iz pružanja prve pomoći, imobilizacija ranjenika, organiziranje terenskih kampova i slično", zaključuje Džebić u razgovoru za Slobodnu Bosnu.
|
|
|
Post by kulinban on Feb 26, 2024 8:06:51 GMT
Politolog: BiH bi mogla riješiti najveći problem Ukrajine u ratu
JASMIN Mujanović, bosanskohercegovački politolog, mišljenja je kako Bosna i Hercegovina može pomoći da Zapad preokrene tijek rata u Ukrajini.
Ukrajina je u teškoj situaciji
Većina analitičara suglasna je oko toga da je Ukrajina u ratu protiv Rusije u teškoj situaciji. To mišljenje osnaženo je i padom Avdijivke, što predstavlja značajan ruski uspjeh na bojnom polju. Aktualna je i golema ofenziva kojom ruska vojska, kako tvrdi ministarstvo obrane Ujedinjenog Kraljevstva, pokušava "rastegnuti ukrajinske snage" intenziviranjem napada diljem prve linije bojišta. Ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba rekao je ranije da Avdijivka ne bi pala da je Kijev dobio oružje koje nije stiglo zbog zastoja u američkom Kongresu, koji još nije odobrio veliki paket pomoći Ukrajini. Europski čelnici, unatoč tome što su postali glavni materijalni podupiratelji Ukrajine, ne uspijevaju popuniti prazninu u vojnoj opskrbi koju je ostavio SAD.
"Ovdje postoji velika prilika za Zapad"
Upravo se pitanje daljnjeg naoružanja Ukrajine u ovom trenutku čini ključnim. I tu bi Bosna i Hercegovina, poručio je politolog Mujanović, mogla imati ključnu ulogu. Mujanović je o potencijalu BiH pisao na X-u (Twitteru) te je kasnije redigiranu verziju objavio i na LinkedInu, poručivši kako smatra da je to pitanje od važnosti za cijelu euroatlantsku zajednicu. "Tijekom proteklih nekoliko mjeseci opetovano sam komentirao sposobnost Bosne i Hercegovine da Ukrajini osigura jako potrebne granate od 155 mm i drugo streljivo. Ovdje postoji velika prilika za Zapad da promijeni tijek bitke protiv Rusije", napisao je.
Dodaje kako snažna obrambena industrija BiH datira iz jugoslavenskog razdoblja.
"Uoči raspada Jugoslavije BiH je, prema nekim procjenama, proizvodila oko 51 posto cjelokupnog oružja i streljiva u Jugoslaviji, koja je tada bila četvrta najveća oružana snaga u Europi", napisao je. "Od 2022. godine BiH izvozi oružje i streljivo u 113 zemalja" Iznio je i izvješće Agencije za unapređenje stranih investicija u Bosni i Hercegovini. Prema tom izvješću, kapaciteti bosanskohercegovačke vojne industrije višestruko su veći od sadašnjih zahtjeva. Zbog toga 20 tvrtki koje se bave proizvodnjom oružja radi sa samo 10 posto svojih kapaciteta. U izvješću se navodi kako BiH izvozi naoružanje, vojnu opremu i usluge u vrijednosti od 40 do 50 milijuna američkih dolara. Proizvode se, između ostalog, eksplozivi, sve vrste streljiva, minobacači, topništvo i haubice te dijelovi za tenkove ili vozila s kotačima posebne namjene.
Prema godišnjem izvještaju o izvozu i uvozu konvencionalnog naoružanja u Bosnu i Hercegovinu na osnovu ugovora Arms Trade Treaty, iz BiH je u 2022. izvezeno pet oklopnih borbenih vozila u Etiopiju, dok je Mađarska kupila 207 minobacača kalibra 120 i 82 mm. U Indoneziju su izvezena dva minobacača kalibra 120 mm. U SAD je izvezeno 676 korištenih pištolja, a izvozilo se i u Češku, Slovačku, Pakistan... "Od 2022. godine, primjerice, BiH izvozi oružje i streljivo u 113 zemalja, u vrijednosti od nekoliko desetaka milijuna dolara godišnje. Kupci tog oružja i municije su SAD, veliki dijelovi NATO-a, kao i veliki broj azijskih i afričkih država", napisao je Mujanović.
Ukrajini su potrebne granate. Tvrtke iz BiH iz proizvode
Objasnio je i kako su inženjeri u BiH također počeli projektirati i proizvoditi vlastite bespilotne letjelice, izrazivši sumnju da će se proizvoditi u većem broju za domaće i međunarodne potrebe u sljedećih nekoliko godina, ali naglasivši i kako očito proizvodni know-how u BiH postoji. "Za potrebe Ukrajine najznačajnije bosanskohercegovačke tvrtke vjerojatno su BNT, Pretis, Unis Ginex, Binas i Igman. Prve četiri proizvode topničke granate i njihove komponente. One mogu proizvodili ili već proizvode potrebne granate od 155 mm. Igman prvenstveno proizvodi streljačko streljivo i granate koje su također potrebne u većim količinama. Znamo da je nešto bosanskog streljiva i oružja već u Ukrajini. O tome su izvještavali lokalni mediji, New York Times, fotografije i snimke povremeno se pojavljuju na društvenim mrežama itd. Problem je što BiH ne može izravno prodavati Ukrajini, pa sve to stiže pozadinskim kanalima u nepoznatim količinama, uz vjerojatno veće troškove nego što trebaju biti", dodaje.
"Bosanski Srbi su još 2015. osigurali zabranu izvoza Ukrajini"
Objasnio je zašto BiH ne može izravno prodavati oružje Ukrajini. "BiH ne može prodavati izravno Ukrajini jer su 2015. secesionisti bosanskih Srba, na inzistiranje Rusije i Srbije, uspjeli osigurati zabranu izvoza bosanskohercegovačke obrane u Ukrajinu. To im je uspjelo zbog zamršenog ustava BiH utemeljenog na Daytonskom mirovnom sporazumu, koji daje široke ovlasti protudržavnim elementima. Dakle, prodaja 1:1 ne ide (za sada). No, postoje načini da se to zaobiđe, što dokazuje prisutnost bosanskohercegovačkog streljiva i oružja u Ukrajini. Potrebno je da zemlje NATO-a sklope ugovore s relevantnim obrambenim tvrtkama u BiH u ime Ukrajine (što su Česi, izgleda, prepoznali) i tako povećaju svoju proizvodnju.
Dotaknuo se ponovo "protudržavnih elemenata u BiH".
"Iako srpski (SNSD) i hrvatski (HDZ BiH) protudržavni elementi u BiH mogu pokušati ovo opstruirati, oni ne mogu raskinuti postojeće ugovore o izvozu, a sve gore navedene tvrtke nalaze se u entitetu FBiH, tako da postoji bezbroj načina da se izbjegne miješanje srpskih secesionista u proces izvoza", poručio je.
"Ovo je rijetka trostruka pobjeda"
"Za umjerena strana ulaganja u obrambenu industriju BiH (oko 100 - 500 milijuna dolara), što bi uključivalo modernizaciju opreme i racionalizaciju i integraciju opskrbnih lanaca, BiH bi brzo mogla proizvoditi stotine, ako ne i tisuće granata od 155 mm za Ukrajinu dnevno. To bi se slalo legalnim kanalima (tj. kroz NATO države). I, naravno, imajte na umu da su troškovi rada u BiH samo djelić onoga što su u ostatku Europe. Da, i Francuska može proizvesti ove granate. Ali ne radi to. A čak i ako/kada to učini, to će koštati 10 puta više nego što bi koštalo u BiH, čak i uzimajući u obzir (privremeno) lošiju logistiku u BiH", poručio je. Ponavlja kako bi te granate proizvedene u BiH kupovale vlade NATO zemalja preko postojećih izvoznih ugovora i slale ih u Ukrajinu, čime bi se zaobišlo pitanje zabrane izvoza iz 2015. godine. Ističe kako se to već događa, ali i da sad praksu samo treba dovesti do prave mjere, napominjući kako se radi o rijetkoj trostrukoj pobjedi. Takvo što bi, smatra Mujanović, bilo od velike koristi Ukrajini, pomoglo bi strateškim interesima NATO-a u suprotstavljanju agresiji Rusije, ali bi također pomoglo u podizanju domaće proizvodnje u BiH, odnosno ojačalo bi domaće obrambene kapacitete u zemlji. "U Ukrajini je ugrožena sigurnost cijele euroatlantske zajednice. Previše vremena i krvi već je potrošeno na whataboutism, posebno unutar EU. Svima nam treba Ukrajina za pobjedu. Sredstva za pobjedu postoje, u ovom slučaju u BiH. Samo nam treba volja za djelovanje", zaključio je Jasmin Mujanović.
|
|
|
Post by kulinban on Feb 26, 2024 11:45:20 GMT
Dodik: Ako Trump pobijedi na izborima Republika Srpska mogla bi proglasiti neovisnost
ČELNIK bosanskih Srba Milorad Dodik izjavio je kako očekuje da bi pobjeda Donalda Trumpa na predstojećim američkim predsjedničkim izborima mogla otvoriti vrata proglašenju neovisnosti Republike Srpske dodajući kako vlasti tog entiteta nisu odustale od takvog cilja unatoč upozorenjima Zapada. U intervjuu koji je na svojim mrežnim stranicama objavio ruski provladin list Izvestia, Dodik je kazao kako "BiH nestaje" pa će RS stoga tražiti načine da učvrsti svoju samostalnost.
"Čekamo neke velike sile da kažu da (srpski) narod ima pravo na samoopredjeljenje. Nikada nismo odustali od potrebe da jačamo našu Republiku Srpsku", kazao je Dodik dodajući kako taj entitet neće propustiti priliku zaštititi svoj status "na miran način".
Branio politiku Moskve
"Primjerice, ako se dogodi da Donald Trump pobijedi na američkim predsjedničkim izborima, mogu se pojaviti određeni uvjeti da se to dogodi. Još uvijek može biti. Mislim da je pogrešno reći da se to nikada neće dogoditi", kazao je Dodik, koji je prošlog tjedna boravio u Tatarstanu i tamo se sastao s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom s kojim je, kako je sam tvrdio, sat vremena razgovarao iza zatvorenih vrata.
Na pitanje Izvestie je li referendum o neovisnosti RS moguć već ove godine, Dodik je odgovorio konstatacijom kako će se to tek vidjeti, a komentirajući mogućnost da se taj entitet po proglašenju neovisnosti od BiH priključi Srbiji, pojašnjavao je kako on to promatra kao pravo na ujedinjenje svih Srba po modelu po kojemu su se ujedinile Istočna i Zapadna Njemačka.
U intervjuu, objavljenom točno dvije godine otkako je Rusija pokrenula osvajački rat protiv Ukrajine, Dodik je otvoreno branio politiku Moskve i zagovarao nastavak pohoda na Ukrajinu uključujući tu tvrdnju da Rusija ima sva prava na Krim "koji nikada nije bio ukrajinski".
"Vjerujem da Rusija ne bi trebala ostaviti ovo pitanje nedovršenim. Ako ostanu nedovršena pitanja u koja se zapadne sile nastave miješati, pozicija Rusije će oslabiti. Ako se riješe sva pitanja u strateški važnim područjima, to će dati snagu i Rusiji i cijelom svijetu", izjavio je Dodik.
|
|
|
Post by kulinban on Feb 28, 2024 6:06:21 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Feb 28, 2024 7:17:59 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Feb 28, 2024 7:55:18 GMT
Hamdija Abdić Tigar: “Hrvatska neka prisvoji onoliko koliko je Hrvatska Vojska oslobodila Krajine”
Stasitom, tada momku od 25 godina, Zoranu Milanoviću ni na pamet nije palo da uzme pušku u ruke i brani Hrvatsku od napada iz Srbije i Crne Gore, od unutrašnjeg neprijatelja, od JNA, rezervista i raznog ološa koji je u susjedstvo došao, baš kao i kod nas, da ubija, protjeruje, pljačka.
Školovao se Zoki tada, pa zaposlio u Ministarstvu vanjskih poslova Hrvatske. I izgradio solidnu karijeru diplomate. Kasnije je bio i premijer. Danas je predsjednik Hrvatske. I voli pričati o ratu i „oslobađanju“ Bosne i Hercegovine – čudo jedno.
Pričao je u prošli petak Milanović, koji je po funkciji i automatizmu i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske, na svečanom obilježavanju 30. obljetnice ustrojavanja 1. hrvatskog gardijskog zbora, Dana Počasno-zaštitne bojne i Dana vojne kapelanije „Sveti Valentin“, ponovo o „ulozi hrvatskih branitelja ne samo u oslobađanju Hrvatske nego i Bosne i Hercegovine“.
Neki od njih svoj put su završili oslobađajući Bosnu i Hercegovinu koja zbog toga danas može funkcionirati i biti slobodna država. Jer, to nisu postigli ni američki ni francuski avioni nego hrvatski vojnici, hrvatska garda. Ranjeni su još među nama, a mrtve pamtimo. U duhu toga mi se uvijek okupljamo – da ne zaboravimo heroje i stvari koje su nam važne. Ta Bosna i Hercegovina danas svjedoči gaženje prava Hrvata, a Hrvatska vojska nije bila slučajno tamo, bila je s razlogom. I zamjenik zapovjednika Počasno-zaštitne bojne pukovnik Marko Čičak i umirovljeni general pukovnik, bivši zapovjednik 1. hrvatskog gardijskog zbora Mile Ćuk su porijeklom iz te države i tamo su branili i Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku. Ovo govorim da se ne zaboravi i da se heroji ne zaborave-rekao je Milanović. Svoj komentar rekao je Hamdija Abdić Tigar, ratni komandant 502. Viteške brigade i jedan od čelnih ljudi Petog korpusa, danas zastupnika SDA u Parlamentu Federacije BiH. Pa, ja cijenim doprinos Hrvatske vojske. Međutim, da je Hrvatska vojska čuvala Bosnu i Hercegovinu, Bosna i Hercegovina danas ne bi postojala. Hrvatska vojska je, znamo, u Haagu označena kao agresorska… Mada, ja ne znam na šta misli Zoran Milanović. Znam da je nakon sporazuma Alije Izetbegovića i Franje Tuđmana u Splitu u ljeto 1995., Hrvatska vojska sudjelovala u nekim operacijama.
Naprimjer, u Operaciji „Sana ’95.“ i u dijelovima oko Mrkonjića. Što je u redu, možemo reći da su učestvovali i pomagali Armiji RBiH u tom periodu. Ali, reći da Bosna i Hercegovina bez Hrvatske vojske ne bi bila slobodna država kao i da danas ne bi mogla funkcionirati, to je stvarno previše. Nevjerovatno je da tako visoko pozicioniran čovjek, predsjednik jedne države može izjaviti nešto tako. To je neshvatljivo. Razumijem da ga može ponijeti euforija. Međutim, Milanović o tome ne zna ništa. On u to vrijeme nije bio ni u Hrvatskoj ni u Bosni i Hercegovini-kaže u razgovoru Abdić.
„HRVATSKA NEKA ODMAH SEBI PRIPOJI ONOLIKO KOLIKO JE HV OSLOBODIO U BOSANSKOJ KRAJINI“
Već je jednom odgovorio je Zoranu Milanoviću. Bilo je to 2022., baš na dan kada se obilježavala godišnjica „Oluje“, 5. augusta.
Mi smo ujutro 5. augusta 1995. godine već bili u Hrvatskoj – na Plitvičkim jezerima. Hrvati su oslobađali svoju teritoriju, a mi svoju. Vojska SAO Krajine upravo je sa pograničnog područja iz Republike Hrvatske cijeli rat napadala Bosnu i Hercegovinu. I naravno da je oslobađanjem te teritorije Hrvatske praktički i Bihać deblokiran, jer su nam oslobodili izlaz prema Evropi. Pa kako nismo pali 3,5 godine? Nismo pali na početku kad nismo imali ništa, nismo pali ni 1993. i 1994.. kada smo bili u totalnoj blokadi i kada smo svo naroužanje koje smo imali-izjavio je tada Abdić.
A danas, govori i ovo:
Kad je u pitanju Bosanska krajina, mi smo s Hrvatskom vojskom imali korektnu saradnju. Ali, mi smo ti koji smo sačuvali ovu teritoriju. I mi smo ti koji smo, na neki način, omogućili Hrvatskoj vojsci da dođe u situaciju da pokrene ‘Oluju’. Naravno, ne potcjenjujem doprinos Hrvatske vojske. Ali, ona je oslobađala svoju teritoriju od svojih unutrašnjih neprijatelja i agresora na Hrvatsku. Ja sam za to da potpišemo…
Hrvatska neka odmah sebi pripoji onoliko teritorije koliko je njena vojska oslobodila teritorije u Bosanskoj Krajini. Ali, može i ovako. Onoliko koliko je 5. korpus oslobodio teritorije u Hrvatskoj da mi zaokružimo sebi. Pa da vidimo ko je u prednosti. Oni ni pedlja nisu oslobodili kada je ovaj zapadni dio Bosne i Hercegovine u pitanju. A vjerujte da mi jesmo u Hrvatskoj. Postoje dokumenti, fotografije, snimci i sve ostalo. Bio je tu negdje i Miroslav Tuđman, pa general Marijan Mareković i da sad ne nabrajam. Kaže i da nema namjeru prepucavati se sa bilo kim. Želim da imamo dobrosusjedske odnose. Međutim, Zoran Milanović je pretjerao. To ne doprinosi našim dobrim odnosima. Treba da zna da je 5. korpus pomogao Hrvatskoj vojsci, jer smo mi ušli u dubinu hrvatske teritorije tridesetak kilometara. On vjerovatno želi da nas potcijeni. Da tim pokaže neku nadmoć Hrvatske. Kad god ode na neko obilježavanje, on spominje Bosnu i Hercegovinu. Svako ima pravo da priča šta hoće, ali lako je to demanatovati. Zarobio sam 5. augusta 1995. više od 120 srpskih vojnika na Plitvičkim jezerima. Tenkova, oklopnih vozila, naoružanja. Da me nisu zaustavili došao bih do Karlovca. A ja sam Hrvatsku vojsku čekao 24 sata. Upravo sam s tom 1. gardijskom brigadom, na čijoj je godišnjici govorio Milanović prošle sedmice, i oslobađao Hrvatsku. Prolupao je Milanović, mislim da njemu više ni Hrvati ne vjeruju. Mogu i ja svaki dan pričati da sam oslobađao Hrvatsku.
|
|
|
Post by kulinban on Feb 29, 2024 9:53:57 GMT
Velika šansa za bh. kompanije: Granate koštaju 8.000 dolaraUkrajinske snage su aktivno od početka rata koristile minobacače novotravničkog BNT-a te minobacačku i tenkovsku municiju vogošćanskog „Pretisa“ Prije početka rata u Ukrajini cijena haubičke granate 155 milimetara kretala se između 1.800 i 2.200 dolara. Danas, samo dvije godine kasnije, ista granata košta i do 8.000 dolara, što je trostruki rast, s tim da ju je čak i po toj cijeni teško kupiti zbog prevelike potražnje i još veće potrošnje u Ukrajini. Zemlje članice Evropske unije nastoje povećanjem proizvodnje svojih kompanija i zajedničkim nabavkama pronaći dovoljan broj granata, ali ne uspijevaju pratiti čak ni ukrajinsku dnevnu potrošnju. Tu se otvara prilika za treće države, naročito one iz socijalističkog lagera koje su zadržale proizvodne pogone sovjetskih artiljerijskih kalibara, pa i NATO kalibara.
Svjetsko tržište
Upravo u tom bloku zemalja Bosna i Hercegovina ima svoje mjesto i veliku priliku da se učvrsti na svjetskom tržištu. Nedavno objavljena fotografija ukrajinskog artiljerca s minobacačkom granatom 120 milimetara koju je proizveo vogošćanski „Pretis“ otvorila je pitanje o prilikama za bh. kompanije i prodaju municije Ukrajini. Iz otvorenih izvora se zna da su ukrajinske snage aktivno od početka rata koristile minobacače novotravničkog BNT-a te minobacačku i tenkovsku municiju vogošćanskog „Pretisa“. S druge strane, treba istaći da kompanije iz BiH zbog blokade političkog rukovodstva RS ne mogu direktno prodavati opremu i oružje za Ukrajinu, pa se ta blokada zaobilazi tako što Poljska i druge članice NATO-a i EU kupuju od BiH da bi donirali Ukrajini. S druge strane, bh. vojna industrija ima zaokruženi proizvodni proces artiljerijskih granata i municije, čemu uveliko pogoduju domaće sirovine, ali i jedinstvena saradnja kompanija. Od upaljača za granate, kapisli i košuljica municije, pa do finalnih proizvoda, kompanije iz BiH imaju, vjerovatno, najjeftiniji proizvodni proces u Evropi i zbog toga se nižom cijenom mogu nametnuti.
Najveći adut
Posebno zanimljivo za brojne zemlje jeste bosanskohercegovačka streljačka municija do kalibra 12,7, koja je jeftinija od konkurencije, a po kvalitetu ne zaostaje u odnosu na neke od najvećih kompanija svijeta. Upravo to i jeste najveći adut za bosanskohercegovačke kompanije, dakle, jeftini proizvodni proces koji treba automatizirati i robotizirati, ali i dokazani kvalitet kako u mirnodopskim tako i u ratnim prilikama.
Prijeratni gigant
Do rata je vogošćanski „Pretis“, s 5.000 radnika i ondašnjim proizvodnim pogonom, godišnje proizvodio milion granata. Danas najveći evropski konzorcij za proizvodnju granata, njemački „Rheinmetall“, s 33.000 zaposlenika, godišnje proizvodi oko 450.000 granata.
|
|
|
Post by kulinban on Mar 6, 2024 7:36:14 GMT
|
|