2K12 Kub
2K12 "Kub" (NATO oznaka SA-6 "Gainful") je mobilni PVO sistem srednjeg dometa razvijen i uveden u upotrebu u bivšem SSSR-u. Samohodna baterija sistema Kub-M namenjena je za otkrivanje, identifikovanje i uništavanje ciljeva u zračnom prostoru u različitim meteorološkim uslovima i u uslovima elektronskog ometanja.
Centralni komitet Sovjetskog Saveza je 21. jula 1958. godine podnio zvaničan zahtjev za razvoj mobilnog protivzračnog sistema malog i srednjeg dometa, namenjenog za uništavanje nisko letećih ciljeva koji se kreću pri brzinama do 2160 km/č (1.8 maha), na visinama od 100 metara do 7 kilometara. i koji ima koeficijent vjerovatnoće pogotka veći od 0.7 u radijusu od 20 km (što znači da 7 od 10 ispaljenih raketa garantuje pogodak cilja na udaljenosti do 20 Km od položaja lansiranja. Projekat je poveren Naučno-istraživačkom institutu Tikomirov (Naučno-issledovatelьskiй institut priborostroeniя imeni V. V. Tihomirova), dok je šasiju projektovao Mыtiщinskiй mašinostroitelьnый zavod, danas OAO Metrovagonmaš
Prvo obaranje Kuba bilo je 18. februara 1963. godine na vojnom poligonu Donguz, a meta je bio bombarder Il-28 U periodu od 1957. do 1966. godine, Kub je prošao brojna i rigorozna testiranja, da bi 23. januara 1967. godine i zvanično ušao u naoružanje SSSR-a (iste godine je počela i serijska proizvodnja). Prva modernizacija Kuba (kojom je povećana ubojitost, domet i borbena žilavost sistema) izvedena je 1973. godine i modernizovana verzija Kuba nosi oznaku 2K12 Kub-M1 Između 1973. i 1976. izvedena je još jedna modernizacija, koja se mahom odnosila na unapređenje karakteristika rakete 3M9 (zvanično ime 2K12), koja je bila standardna raketa sistema Kub do 1977. kada je odlučeno da se 3M9 zameni sa 9K37 (kasnije primarne rakete sistema Buk).
Sistem 2K12 Kub dijeli mnogo komponenti s sistemom 2K11 Krug u cilju nadopunjavanja, sistem Kub uništava ciljeve na srednjim daljinama, a Krug na dalekim udaljenostima. Sistem posjeduje i radar 1S91 koji je sposoban da hvata ciljeve na udaljenostima od 75 km.Da bi ovaj sistem efikasno dejstvovao po ciljevima u zračnom prostoru, sa njim je uvezan osmatračko-akvizicijski radar P-40, koji je omogućavao sistemu KUB da ciljeve u VAP-u prati, osim na srednjim visinama, i na velikim. Time se borbena moć ovog sistema umnogome uvećala. P-40, kod nas poznatiji pod nazivom „MEČKA“ predstavlja osmatračko-akvizicijski radar čija je osnovna funkcija rano praćenje neprijeteljskih letjelica u zračnom prostoru u prečniku od 175 km, odnosno 108 milja. Za razliku od savremenih američkih sistema Kub sistem se nalazi na samohodnom lanseru, te prilikom promjene položaja za pripremu novog položaja potrebno je samo 15 minuta. Rakete imaju domet od 4 do 24 km i efektivnu visinu djelovanja od 50 do 14.000 m. Raketa je teška 599 kg, a bojeva glava rakete teška je 56 kg. Najveća brzina rakete je 2.8 Macha.
Taktičko-tehničke karakteristike
Sistem vođenja: poluaktivno radarsko vođenje
Daljina otkrivanja ciljeva: autonomno do 60 km
Brzina cilja: 60–600 m/s
Visina cilja: 60–10.000 m
Zona uništenja cilja - bliža 4–6 km, dalja 22–24 km
Parametar cilja: 15 km
Protivavionske rakete 3M9M3E i 3M9ME:
dužina: 5.841 mm
prečnik tijela: 336 mm
startna masa: 635 kg
brzina: 730–930 m/s
Sastav baterije RS PVO Kub-M:
- uređaj za prenos podataka o cilju (UPPC) 9S417M služi za prijem i obradu podataka o cilju i za predaju podataka u baterijski radar za navođenje;
- radarska stanica za osmatranje i navođenje 1S91M sa osmatračkim radarom 1S11 i radarom za navođenje 1S31;
-četiri samohodna lansirna oruđa 2P25M1 ili 2P25M2E namenjena za prevoz, navođenje i lansiranje tri rakete;
-dva vozila za prevoz i pretovar raketa APPR 2T7M;
-dva terenska vozila FAP 2026;
-elektroagregat PES-100;
-izviđački oklopni automobil BRDM-2
Daljina otkrivanja cilja na visini većoj od 250 m: veća od 165 km
Visina otkrivanja ciljeva: veća od 35.000 m
Dodatna napomena: divizioni RS PVO Kub-M imaju osmatračko-radarsku stanicu P-40 sa osmatračko-akvizicijskim radarom 1RL-128D-1 i radarom za mjerenje visine PRV-16B
Balkanska odiseja Kuba
A kako je bilo te daleke 1995. prikazaćemo u kratkom podsećanju na
obaranje američkog F-16. NATO avioni imali su zadatak da sprovedu odluku o zabrani letova (engl. Deny flight) u vazdušnom prostoru Bosne i Hercegovine, na osnovu ranije donete odluke Ujedinjenih nacija. Tokom sprovođenja misije oni su povremeno dejstvovali i po objektima i jedinicama Vojske Republike Srpske.
Zbog toga je komandant Glavnog štaba VRS general potpukovnik Ratko Mladić naredio komandantu V i PVO VRS generalu Živomiru Ninkoviću da dejstvuje po avijaciji NATO.
Snage srpske PVO već su bile duže vreme u zasedama na širem području Banja Luke i Bosanske krajine, gde su pratili povremene letove muslimanskih ili hrvatskih helikoptera, ali i motreći i na aktivnost vazdušnih snaga NATO na nebu iznad BiH. Tokom operacije, NATO lovci F -16C leteli su na visini od 26.000 stopa. Lovci su patrolirali bez upotrebe uređaja za elektronsko ometanje AN/ALQ-131 nad područjem Bihać-Banja Luka-Bosanski Petrovac.
Položaji srpskih protivvazdušnih jedinica su im bili poznati od ranije, tako da nisu očekivali značajnije probleme tokom misije. Međutim, u skladu sa naređenjem 1. Srednja samohodna baterija (SSRB) 155. raketne brigade PVO ,
sa raketnim sistemom KUB, bila je u zasedi na položajima između Sanskog Mosta i Ključa.NATO avioni nisu ulazili u zonu dejstva raketnih sistema “ Kub“. Komanda V i PVO VRS organizovala je premeštanje jedne baterije KUB, južnije, u Bravsko Polje iznad koga su redovno leteli avioni NATO.
Tokom noći između 29. i 30. maja, baterija je izvršila marš i posela vatreni položaj u rejonu sela Bravsko,
opština Bosanski Petrovac, i tako napravila zasedu za dolazeće avione. Puna tri dana baterija je pratila letove avijacije NATO po podacima talasa obaveštavanja bez uključivanja zračenja sopstvenih radarskih sistema, sve do popodnevnih časova 2. maja.
Tog popodneva dva američka lovca F-16C približili su se na 20 km od vatrenog položaja baterije.
Par lovaca koji su tog popodneva 2.maja leteli činili su piloti: kapetan Skot V. O`Grejdi (pozivno kodno ime Basher 56) i kapetan Robert G. Rajt (kodno ime Basher 57). O Grejdi i Rajt su delovali u sklopu 555. lovačke eskadrile 31. lovačkog puka, iz baze Avijano. Inače Grejdiju je to bio 47. put da leti u zonu borbenog delovanja. Tog dana od svih ostalih pripadnika 555. lovačke eskadrile 31. lovačkog puka bili su jedini za zadatku.
Leteli su na visini od 26.000 stopa i nekoliko puta su nadleteli područje Bihać-Banja Luka-Bosanski Petrovac. Nisu pokazivali nervozu i bili su bezbriži. Sve se činilo da je to još jedan sasvim rutinski zadatak i da im se ništa ne može dogoditi jer su im bile poznate ranije pozicije raketnih sistema VRS koji su raspolagali sa baterijama SA-6. Međutim, ono što im je bilo nepoznato jeste da je u najvećoj tajnosti 1. Srednja samohodna baterija (SSRB) 155. raketne brigade PVO , sa raketnim sistemom KUB izvršila marš i posela vatreni položaj u rejonu sela Bravsko, opština Bosanski Petrovac.
Posada baterije na sistemu “ Kub“ po primećivanju letelica odmah je uključila osmatrački, a po zahvatu vođe para i nišanski radar. U tom trenutku avioni su se udaljili iza planine Srnetica. Pošto gađanje nije bilo moguće zračenje je isključeno posle 3-4 sekunde. Isti par aviona se nakon petnaestak minuta ponovo približio zoni dejstva baterije. Posluga je u međuvremenu promenila frekvenciju nišanskog radara i kada je cilj bio udaljen 22 kilometra uključila je antenu osmatračkog radara.
Na 20 kilometara otkriven je i drugi avion. Tada je uključen i nišanski radar. Zahvat je izvršen je na 18 km. Gađanje je izvršeno sa dve rakete.
Prva je lansirana kada je cilj bio na 17 km od vatrenog položaja, a druga tri sekunde kasnije. Pogodak i uništenje cilja bilo je na daljini 15 km i visini 5,5 km. Posle eksplozije bojeve glave prve rakete cilj se prepolovio na dva dela, a druga raketa je pogodila jedan od delova aviona. Ostaci aviona su pali na dve lokacije udaljene oko 1,5 km u oblasti Vaganca.
Pilot je uspeo da se katapultira i padobranom spusti na udaljenju oko 6 km od olupine aviona. Baterija je odmah isključila sredstva prešla u marševski poredak, udaljila se i maskirala.
U toku noći je baterija je premeštena sa mesta gde se maskirala na novu lokaciju udaljenu oko 100 km od mesta delovanja. Nišanski radar je ukupno zračio 26 sekundi.
Drugi slučaj i opet F-15
Drugi slučaj koji se vezuje za borbeni avion F-15 vezuje se za mart 2018. kada je saudijski borbeni avion F-15 pogođen iznad severnog Jemena, što su Hiti potvrdili i snimkom. Avion međutim nisu uspeli da obore. Interesantno je da je avion pogođen modifikovanom raketom R-27 (NATO oznaka AA-10 Alamo) koju koristi lovac MIG-29 koji su bili u sastavu vazduhoplovnih snaga Jemena. Prema tvrdnjama poznavaoca u pitanju je bila R-27T1 sa infracrvenim samonavođenjem koja je bila montirana na improvizovanom lanseru koji se nalazio na teretnom vozilu.