|
|
Post by kulinban on Jan 19, 2023 10:07:38 GMT
|
|
|
|
Post by kulinban on Jan 19, 2023 10:45:58 GMT
Koliko je Smrdija danas vojno jaka?
Utjecajni portal Global Firepower svake godine rangira vojnu snagu svjetskih država. Zemlje se rangiraju na temelju više od 50 faktora koji određuju indeks moći - od vojne moći, broja stanovnika i vojnika preko financija do logističkih mogućnosti, prirodnih resursa i geografskog položaja. Srbija tu zauzima 61. mjesto. Hrvatska je, primjerice, na 62. mjestu. Kosovo je 140. vojna sila svijeta od ukupno 142 države koje se uzimaju u obzir. Što se tiče ostalih zemalja na ovom području, Slovenija je na 86. mjestu, Albanija je 115., BiH 123., a Crna Gora 132. Treba reći i da Srbija iz godine u godinu na ovoj listi bilježi rast. Tako je 2017. godine bila na 89. mjestu, a modernizacija koju smo spominjali pridonijela je ovako velikom skoku u svega pet godina. Prema ovom izvještaju, Srbija ima
25.000 zaposlenih u vojsci, od čega 8.200 profesionalnih vojnika
27 aviona, 51 helikopter i 306 tenka. UKUPNO: 225 aktivnih (+ 81 rezerva)
M - 84/84A = 212 aktivnih, po 53 tenka u 4. bataljona (+ 20 rezerva)
T - 72 M = 13 aktivnih u zasebnoj četi (+ 61 rezerva)
М-84 / M-84A - 212 komada - pо 53 u svakoj od 4 bataljona (u rezervi 20)
Т-72 М - 13 komada u zasebnoj četu (u rezervi 61)
T-72 B1MS - 30 komada (dobijeni od rusije krajem 2020 i 2021.)
UKUPNO: 255
Nova je formacija tenkovskog bataljona sačinjava 53 tenka
(1 komandni tenk i 4 čete sa po 13 tenkova, skupa 53 tenka).
Četa, bilo tenkovska ili mehanizovana ima 3 voda sa po 4 vozila, plus komandno vozilo čete, skupa 13 tenkova.
VOJSKA SRBIJE NEMA POSADE NI ZA 100 TENKOVA !!!
NA VIDEU OD 7:20
Vojska Smrdije danas
Srbija ima približno 22.500 ljudi pod oružjem, slijede Hrvatska (14.836), Bosna i Hercegovina (14.431), Sjeverna Makedonija (6.850), Slovenija (5.889 ljudi) i Crna Gora 1.720 pripadnika u aktivnom sastavu.
Najveće oružane snage na prostoru bivše Jugoslavije i dalje ima Srbija i one čine oko 40 posto brojnog stanja svih vojski nastalih raspadom SFRJ, piše danas portal Balkanska bezbednosna mreža, prenosi agencija Beta.
Srbija ne objavljuje podatke
Srbija ima približno 22.500 ljudi pod oružjem, na drugom mjestu je Hrvatska sa 14.836, a treća Bosna i Hercegovina sa 14.431 osobom. Sjeverna Makedonija ima 6.850, Slovenija 5.889 ljudi u aktivnom sastavu, a Crna Gora 1.720 pripadnika.
„U sastavu Vojske Srbije nalazi se oko 22.500 ljudi. Po strukturi kadra ima oko 4.200 oficira, 6.500 podoficira, 8.200 profesionalnih vojnika i oko 3.500 civila. U celini sistem odbrane ima sumarno preko 30.000 ljudi, računajući osim VS u taj broj Ministarstvo odbrane sa raznim ustanovama. Za razliku od ostalih, Srbija ima veliki broj ustanova za školovanje, vojnomedicijsku zaštitu, istraživanje i razvoj naoružanja i logistiku. Neke od njih su Vojna Akademija, Vojnotehnički institut, VMA, Vojna bolnica Niš i remontni zavodi u Čačku, Kragujevcu i Batajnici“, piše u tekstu.
Portal navodi kako Ministarstvo odbrane Srbije već godinama nije objavilo podatke koliko ima ljudi i koliko je predviđeno po organizacijsko-formacijskom sastavu, zbog čega je izvor za tekst pronađen u podacima objavljenim u doktorskoj disertaciji potpukovnika Milana Kovačevića pod naslovom „Uticaj činilaca motivacije na efekte rada profesionalnih pripadnika VS“.
Precizni podaci
Ostale države koje su nastale na prostoru bivše Jugoslavije objavljuju svake godine precizne podatke o brojnosti oružanih snaga, najčešće u godišnjem izveštaju o odbrani. To su javni otvoreni dokumenti koji se nalaze na portalima ministarstava odbrane ili parlamenata.
Prema tim podacima, Hrvatska ima približno 14.836 ljudi u uniformi i 2.048 civila, računajući tu i državne službenike. Hrvatska je prije pet godina odlučila revitalizirati rezervni dio svoje vojske, nakon čega je oformila aktivnu rezervu od oko 1.000 ljudi i pasivnu rezervu sa 20.000 pripadnika.
Oružane snage BiH od planiranih 10.961 radnih mjesta imaju popunjeno 9.556 mjesta.
„U taj broj uračunato je 1.927 generala i oficira, 2.931 podoficir, 3.871 vojnik, 572 civila i 255 državnih službenika. Po nacionalnoj pripadnosti po kojoj se dele mesta Bošnjaci su predstavljani sa 4.464 ljudi, Srbi sa 3.386, Hrvati sa 1.687 i ‘ostali’ koji su predstavljeni samo sa 19 ljudi”, piše taj portal.
Fale vojnici u dvije države
U tekstu se dodaje da Sjeverna Makedonija u čitavom sistemu ima 7.591 mjesto ali da je u samoj vojsci 6.850 ljudi.
„Vojska Crne Gore prema organizacijsko-formacijskom sastavu trebala bi da ima 2.368 ljudi u miru. Stvarna popuna 31. decembra 2020. bila je samo 1.980 ljudi i to 282 oficira, 744 podoficira, 694 vojnika i 260 civila”, piše u tekstu.
Ministarstvo odbrane Crne Gore prema sistematizaciji radnih mjesta od juna 2021. ima 232 ljudi, računajući tu i ministra.
-----------------------------------------------------------------
Jedinice Vojske Srbije
Prva brigada Kopnene vojske - Ova jedinica formirana je 1. avgusta 2006.god., od jedinica Novosadskog korpusa. Brojno stanje u miru je 1748 pripadnika i samo 25% cine vojnici na odsluzenju vojnog roka, a u narednom periodu brigada ce biti potpuno profesionalizovana.
Raspoređena je u garnizonima: Novi Sad, Pančevo, Sremska Mitrovica, Šabac i BaČka Topola.
Prvu brigadu sacinjava 12 bataljona / diviziona: Komadni bataljon, tenkovski, 2 mehanizovana, 2 art. diviziona, art. raketni divizion PVO, 2 pontonirska, inzinjerijski i logisticki bataljon.
Vojna tehnika je ono najbolje sto je imao 12. Novosadski korpus: tenkovi M-84 (iz 1.okbr), BVP M-80A, visecevni lanseri raketa M-77 "Oganj", PVO topovi L-70 "Bofors", "Strela-10"...
Zona odgovornosti ove jedinice je velika i obuhvata teritoriju Vojvodine, Mačve i dela Šumadije, ili 24,3% teritorije Republike Srbije.
Druga brigada Kopnene vojske - Formirana je 28. marta 2007. god. Sediste komande je u Kraljevu, a garnizoni se nalaze i u Valjevu, Novom Pazaru i Raškoj. Ova brigada je nastala od delova 252.okbr, 37. i 20.mtbr, 24. specijalnog b.,305. inzinjerijske brigade, 401. arbr PVO, 228. bataljona Veze i 524. logisticke baze.
Ovu brigadu sacinjavaju 11 bataljona - diviziona i opremljena je najboljom tehnikom koja je bila na raspolaganju. Po planu brigada u miru ima 2044 pripadnika.
Zona odgovornosti je zapadna Srbija, prostor izmedju Drine i Velike Morave.
Treća brigada kopnene vojske - Formirana u periodu mart - juni 2007. god. od jedinica nekadašnjeg niškog i prištinskog korpusa. Komanda je u Nišu, a delovi brigade su u Prokuplju, Kursumliji, Zajecaru i Nišu.
Četvrta brigada Kopnene vojske - Formirana je 30. juna 2007. god. od delova 78. i 549.mtbr, kao i 52. mesovite srt. brigade. Komanda brigade je u Vranju, a delovi su i u Bujanovcu i Leskovcu. Ova brigada je narocito angazovana u obezbedjenju Kopnene zone bezbednosti, odnosno administrativne granice sa Kosovom u ukupno 16 baza.
Osim ovih jedinica u sastav kopnene vojske ulazi i po jedna art. i specijalna brigada, kao i 2 bataljona VP. Direktno podčinjene generalštabu su Gardijska, logistička i brigada veze.
|
|
|
|
Post by kulinban on Jan 31, 2023 14:09:42 GMT
Britanski parlament o BiH - Stewart: Jednom mi je Tuđman crtao BiH podijeljenu između Hrvata i Srba, a na pitanje šta će biti sa muslimanima rekao je... U Britanskom parlamentu danas je jedna od glavnih tema bila trenutna politička kriza u BiH koju je inicirala zastupnica vladajuće Konzervativne stranke Alicia Kearns gdje su se svi usaglasili da je Milorad Dodik jasni krivac za situaciju u državi. U svom izlaganju, Kearns je poručila da se diplomatskim aktivnostima može očuvati mir te da na taj način treba djelovati na člana Predsjedništva Milorada Dodika koji svojim postupcima potkopava Daytonski sporazum i prijeti otcjepljenjem i novim sukobima. - Pokušaj istrebljenja Bošnjaka se ne smije ponoviti, istakla je Kearns. Zatražila je od britanskog dijela NATO-a u Bosni i Hercegovini da više bude uključen. - Moramo spriječiti sukobe i djelovati po sistemu ranog upozorenja, dodala je ona. Naglasila je da Dodik mora znati da Bosna i Hercegovina ima prijatelje. S druge strane, njen kolega iz Konzervativne stranke Bob Stewart je govoreći o situaciji u BiH ispričao priču o njegovoj posjeti državi u ratnom periodu. On se tada sastao sa bivšim visokim predstavnikom Paddyjem Ashdownom i bivšim predsjednikom Hrvatske Franjom Tuđmanom. - Paddy je (Tuđmana) pitao kako vidi budućnost Bosne i Hercegovine u sljedećih deset godina. Na meniju je nacrtao podijeljenu Bosnu između Hrvata i Srba. On ga je pitao šta će biti s muslimanima. Rekao mu je da će biti na malom prostoru između Hrvata i Srba, naveo je Stewart. |
|
|
|
Post by kulinban on Feb 17, 2023 6:46:19 GMT
x
|
|
|
|
Post by kulinban on Feb 17, 2023 12:43:34 GMT
Boris Dežulović: Srpski heroj Zoran Milanović
Evo malo lake zabave za ove sumorne pandemijske dane. Za početak, pročitajte pažljivo što imaju reći gosti ove kolumne.
Boris Dežulović / 08. Decembar 2021
Osoba A: „Nitko ne dovodi u pitanje težinu zločina u Srebrenici, ali se postavlja pitanje zašto se insistira na pravnoj kvalifikaciji da je to bio genocid. Pravna kvalifikacija nema veze s tim što netko osjeća povodom zločina u Srebrenici, i razumijevanjem što se tamo dogodilo. Cijelo vrijeme govorite o nečemu što treba imati pravnu posljedicu. Nitko nikad ne umanjuje težinu zločina, težinu užasnih stvari koje su se dogodile u Srebrenici, što je mnogo važnije. Ovdje se postavlja pitanje što je to zbog čega netko želi pravnu kvalifikaciju.“
Osoba B: „Ne, ne mislim da je strašni masakr u Srebrenici bio genocid. To je bio gnjusni zločin. Ratni zločin. Mislim da je… znate, mislim da je bio užasan, užasan zločin, ali genocid je u suštini kad poubijate cijelu populaciju, žene, djecu, a to ovdje nije bio slučaj.“
Osoba C: „Nijedna sudska presuda na ovom svijetu ne može biti izvan kritike. Sud kaže, ‘ovaj je izvršio genocid’, kažnjava se tako i tako, i sad ja ne smijem reći: Sud nema pojma, sud je napravio grešku. Što to znači? Ja ću na svakom mjestu dokazati bolje od bilo kojeg pravnika, jer sam najkompetentniji za međunarodno pravo, da u Srebrenici nije bilo genocida, ili na nekim drugim mjestima.“
Osoba D: „Postoje genocidi i genocidi. Postoji genocid nad židovskim narodom, u Ruandi, postoji genocid u Srebrenici, odnosno jedan događaj definiran kao genocid, a genocid ima vrlo širok raspon. Postoji genocid u Drugom svjetskom ratu, postoji Jasenovac. Nije sve isto, kao što ni svaka žrtva nije ista. Ta priča, ‘svaka je žrtva ista’, ni govora. Najbolje je reći da je sve isto. Nije. Srebrenica nije isto što i Holokaust i Jasenovac. To je težak zločin s elementima genocida, to je rekao i sud, ali nijedan sud ne može biti Sveto pismo. Sud je utvrdio što je tog trenutka utvrdio, nekim ljudima je to dobro leglo, nekim ljudima ili neljudima to nije dobro leglo. Netko padne, slomi nogu i razbije nos, nekoga siluju i bace u bunar, isto? Nije isto.“
Osoba E: „Cijela ta hajka zvana Srebrenica ima i zadatak: da ratovi devedesetih traju sve dok se ne postigne cilj zbog kojeg su i započeti. Otud i taj teror u vidu prisile na potpisivanje rezolucija i deklaracija o ‘genocidu’ u Srebrenici, koje treba da nam budu Sveto pismo. Isti zadatak ima i Haški sud, čije nam odluke i presude podmeću kao dokaz istine, pravde i prava.“
Osoba F: „U Srebrenici se dogodio jedan zaista težak zločin. Nisam sudac da o tome govorim, ali imam pravo na politički stav. Mi znamo što je bilo, civiliziran svijet zna šta je bilo, nama nikakav zakon neće uređivati stradanje. Osim što je neprihvatljivo, pokušaj da se zločin u Srebrenici izjednači sa zločinom u Jasenovcu je novi zločin. Srebrenica i Jasenovac nisu isto.“
Vaš zadatak nije točno atribuirati ponosnog izjavitelja svake od ovih šest izjava – to je samo za, hm, napredne – već samo među tih šest istomišljenika prepoznati izjavu predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića. Za one među vama kojima je to previše lako – jer osoba Zoran Milanović svoj je pravorijek o Srebrenici, genocidu, Jasenovcu i Svetom pismu izrekao nekidan, pa su rane u ušima još svježe – evo sljedećeg pitanja: koju od ostalih pet izjava hrvatski predsjednik ne bi ponosno i javno potpisao? Pod uvjetom, jasno, da uopće prepozna svoju.
Eh, da: pored osobe D, Zorana Milanovića, autori ostalih pet citiranih izjava su – ne nužno tim redoslijedom – osoba predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića, osoba predsjednice Vlade Republike Srbije Ane Brnabić, osoba predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, osoba predsjednika Srpske radikalne stranke i ratnog zločinca Vojislava Šešelja, te osoba Milijane Baletić, čuvene ratne reporterke TV Novi Sad, Mladićeve hagiografkinje i ikone Miloševićeve ratne propagande.
Tko je od njih točno potpisnik koje izjave za ovu je priliku posve i veličanstveno nevažno, jer je svih pet njihovih pravorijeka potpuno isto i usuglašeno sa šestim: kome se, uostalom, ne gadi, neka gugla i traži.
Činjenica pak da je Milanovićev stav o Srebrenici i genocidu savršeno usuglašen sa stavovima o Srebrenici o genocidu vodećih osoba srpske nacionalne i nacionalističke elite, ne mora – razumije se – ništa značiti. To što ne mora ništa značiti, ne mora, međutim, značiti i da zaista ništa ne znači. Najzad, niti kad nešto izgleda kao patka, pliva kao patka i glasa se kao patka, ne mora nužno značiti da je patka. To što zaista i jest patka, shvatili ste, još uvijek ne mora nužno značiti ništa. Može biti, nemam pojma, nužno pače.
Što god da jest, velikosrpska desnica dobila je novog heroja i muralnu vertikalu. Ne samo da ga je dobila tamo gdje ga je realno bilo najteže očekivati, na polju relativizacije i revizije srebreničkog genocida, i ne samo da ga je dobila otamo odakle ga je očekivati bilo jedino najtežije – iz arhineprijateljske Republike Hrvatske – već je hrvatskog heroja velikosrpske revizije Srebrenice dobila u osobi od koje je tako nešto očekivati bilo odveć teško čak i za iracionalnu velikosrpsku desnicu: u samom predsjedniku Republike Hrvatske, vlastobučno.
Nakon trideset godina hrvatski i srpski nacionalizam u veličanstvenom su se širokom luku pronašli i spojili na jedinom mogućem mjestu, na mjestu pokolja osam hiljada bošnjačkih muškaraca i dječaka. Pogrešno bi, jasno, bilo reći da Zoran Milanović negira ili opravdava srebrenički zločin, ali ne negiraju ga niti opravdavaju niti Vučić, Dodik i Šešelj, niti Ana Brnabić i Milijana Baletić. Oni ga samo, baš kao i Milanović, definiraju digitronom i iz formule genocida kao relativnu varijablu isključuju međunarodno pravo. Što možda jest moralno zazorno, ali u širem smislu ipak spada u slobodu govora mržnje: nije cilj prava istina o zločinu, već ona poželjna ili barem politički prihvatljiva. Kad Vučić, Milanović ili Dodik kažu kako nije isto Srebrenica i Jasenovac, oni su bez ikakve sumnje u pravu, ali kad kažu da nisu isto zbog broja žrtava, onda je to revizija i relativizacija zločina: Jasenovac i Srebrenica nisu isto jedino i samo utoliko što su u Jasenovcu Hrvati sustavno ubijali etničke Srbe, dok su u Srebrenici Srbi sustavno ubijali etničke Bošnjake, i baš ni u jednom drugom smislu.
Uostalom, ako genocid ne definira metoda, već broj žrtava, i ako „Srebrenica nije isto što i Holokaust i Jasenovac“, kako tvrdi Zoran Milanović, bilo bi jako zanimljivo čuti njegovo objašnjenje na koji su točno način isto Holokaust i Jasenovac, kako on tom rečenicom sugerira? U Srebrenici jest sustavno ubijeno sedam-osam puta manje Bošnjaka nego što je sustavno ubijeno Srba u Jasenovcu, ali u Jasenovcu je bogami sustavno ubijeno petnaest puta manje ljudi nego u Auschwitzu i ravno sto puta manje Srba nego Židova u Holokaustu. Jesu li onda Jasenovac i Holokaust isto? Je li Jasenovac petnaest puta manji zločin od Auschwitza, je li sto puta manji od Holokausta? Zašto Milanović to hrabro ne kaže naglas, kao što hrabro i naglas licitira brojem pobijenih Bošnjaka?
Ako je dakle broj žrtava, je li belgijski genocid nad petnaest-dvadeset milijuna Kongoanaca tri puta veći zločin od Holokausta? Je li Holokaust pet puta manji zločin od Staljinovovog Holodomora? Je li Holokaust deset puta manji zločin od Maovog istrjebljenja vlastitog naroda? Daje li netko više?
Ako je pokolj u Srebrenici, kako lijepo reče predsjednik Milanović, „težak zločin s elementima genocida“, bilo bi lijepo znati na koji točno „element genocida“ misli.
Prihvatimo li definiciju profesora Gregoryja Stantona, predsjednika Genocide Watcha i autora čuvenih „Osam faza genocida“, ja se između Stantonovih faza genocida – 1. klasifikacije, 2. simbolizacije, 3. dehumanizacije, 4. organizacije, 5. polarizacije, 6. pripreme i 7. istrjebljenja – ovako odoka kladim na posljednju, 8. fazu: poricanje, što svakako podjednako uključuje i umanjivanje broja žrtava i umanjivanje značaja genocida.
Što bi – prema riječima samog Gregoryja Stantona, koji tvrdi da „poricanje spada među najsigurnije znakove budućeg genocida“ – značilo da je osma faza ujedno i nulta faza novog genocida, i da su relativizatori i poricatelji srebreničkog genocida ujedno i akteri sljedećeg. Ispada li po tome da se među njih onda ubraja i novi srpski nacionalni heroj Zoran Milanović? Nemam pojma, pitajte ga digitron i računajte.
Upravo zbog toga profesor Stanton tvrdi kako se nikad ne može dovoljno naglasiti važnost prevencije genocida. Ako pak predsjednik Republike Hrvatske ima što reći i na tu temu, sad mu je prilika. Da čujemo.
Osoba G: „Nasilne pa i genocidne promjene donose uvijek dvostrane posljetke. S jedne strane, neizbježno produbljuju povijesne razdore, razjaruju međunacionalnu mržnju i potiču osvetničke porive, ali s druge strane dovode do etničke homogenizacije pojedinih naroda, do većeg sklada nacionalnog sastava pučanstva i državnih granica pojedinih zemalja, pa to može imati pozitivne učinke na kretanja u budućnosti u smislu smanjivanja razloga za nova nasilja i povoda za nove sukobe i međunarodne potrese.“
Da, gospodo: temeljito provedeni genocid jedini je način da se genocid više nikad ne ponovi.
Koji je točno dr. Franjo Tuđman potpisnik ove izjave za ovu je priliku posve i veličanstveno nevažno, jer su im stavovi, kako vidimo, potpuno usaglašeni: kome se, uostalom, ne gadi, neka gugla i traži.
|
|
|
|
Post by kulinban on Feb 17, 2023 13:46:33 GMT
Bosna i Hercegovina je primorana da modernizira svoje oružane snage
November 2, 2016
Kako tumačiti ovakav zvanični stav komandanta Vojske Srbije koji u prijetnje sigurnosti Srbije ubraja i stanje sa srpskom zajednicom u BiH? Da li je to ratno huškanje, direktna prijetnja vojnom intervencijom ili puka konstatacija bez nekog značenja procijenite sami. Moje mišljenje je da sva gore spomenuta modernizacija vojne sile koja je u toku i kojoj će trebati još najmanje 5 do 6 godina da svi sistemi budu potpuno operativni u Vojsci Srbije inklinira ka jednom cilju, uspostavi instrumenata za zastrašivanje i prijetnje od upotrebe vojne sile u vanjskoj politici Srbije. Šta to znači za BiH konkretno? To znači da će Srbija sa aspekta vojnog preimućstva u regionu proizvoditi hibridni tip sukoba i u Hrvatskoj i u BiH kako bi se položaj srpske zajednice posebno u BiH riješio odcjepljenjem entiteta RS od BiH uz međunarodno posredovanje i izravnu podršku Ruske Federacije. To je dugoročan proces čiji se tragovi već polako prepoznaju. Vojska Srbije će od 2 do 15. novembra 2016. godine u okolini Beograda organizirati vojnu vejžbu „Slovensko Bratstvo“ u sadejstvu sa 150 ruskih padobranaca iz jedne od najelitnijih ruskih padobranskih jedinica 98. Vazduhoplovne divizije „Ivanovski“. Radi se o visoko obučenim ruskim specijalcima koji su posebno odabrani u jakoj jednogodišnjoj selekciji fizičkih i intelektualnih izazova, a zatim drilovani i indoktrinirani do slijepe vijernosti za vođenje tzv. hibridnog rata. Zapadni mediji špekuliraju da je upravo ova jedinica, među ostalim, učestovala u svim važnijim operacijama na Ukrajinskom ratištu sa velikim uspjehom. Hibridni rat je rat koji se vodi nekonvencionalnim vojnim formacijama koje su specijalno obučene za inflintraciju i vođenje svih aspekata specijalnog rata. Oni u potpunoj odsječenosti od matične zemlje u obavještajnim operacijama proizvode tzv. hibridne prijetnje u koje spadaju cyber-rat, scenarij asimetričnih sukoba niskog intenziteta, globalni terorizam, piratstvo, ilegalna imigracija, korupcija, demografski poremećaji, te etnički i religiozni sukobi, (kojima je posebno podložna BiH), transnacionalni organizirani kriminal, aktuelizacija problema globalizacije i u krajnjem scenariju primjena oružja masovnog uništenja. Dakle, Ruska Federacija u Srbiju, na vojnu vježbu, šalje specijalizovanu elitnu jedinicu za hibridni rat kako bi se na praktičnoj osnovi između vojne sile Rusije i Srbije uspostavio kontakt, razvila saradnja posebno na tom polju i razmijenila dosadašanja iskustava i saznanja. Usput ruski padobranici se upoznaju sa geografskom prostorijom, prilagođavaju jezički, uspostavljaju svoje komunikacijsko-informacione centre u Vojsci Srbije preko GLONAS ruske satelitske mreže, upoznavaju se sa komandantima i vojnicima sličnih jedinica specijalne namijene Vojske Srbije i policijskih jedinica entiteta RS itd. Imajući sve to u vidu postavlja se vrlo logično i od ratnog huškaštva apsolutno oslobođeno pitanje – sa kojim ciljem? Možda se odgovor na ovo pitanje krije u burnim rekacijama iz manjeg entiteta i Beograda na moje pisanje o eventualnom scenariju sukoba između Srbije i BiH. Bilo kako bilo na nedovano održanoj prezentaciji novih modernih dostignuća u naoružavanju i opremanju Vojske Srbije koja je upriličena u Novom Sadu, tamošnjoj javnosti uz veliko ushićenje premijera Vučića i državnog rukovodstva prezentovani su novi oružani sistemi koji se polako uvode u operativnu upotrebu. Svi prikazani sistemi osnova su za razvijanje regionalne vojne sile koja svoje oružane snage može upotrijebiti na konvencionalnan i nekonvencionalan način projecirajući srazmjernu silu u prostoru uz upotrebu najsavremenijih vojnih sistema koje nemaju čak sve zemlje članice NATO-a. Javnosti je u Novom Sadu prikazan novi-stari tenk M-84AB1 koji je opremljen ruskim sistemima upravljanja vatrom i sistemima pasivne i aktivne zaštite (između ostalog i sa tzv. sistemom za ometanje protutenkovskih vođenih raketa SHOTRA 1, kao i navođenom protutenkovskom raketom REFLEX koja se ispaljuje iz tenkovskog topa i vodi iz tenka na cilj dometa 5 km), sve po šablonima preuzetim sa najmodernijeg ruskog tenka T-90. Zatim je prikazana i pobošljšana verzija transportera BVP M80AK ili BVP M-98 VIDRA sa novim topom 30 mm, novim nosačima protutenkovskih vođenih raketa 2T5 diometa 5 km i novim oklopnim panelima sa jačom oklopnom zaštitom. Posebna pažnja posvetila se protuoklopnoj borbi gdje u javnosti prikazan vođeni protutenkovski projektil 2T5 dometa 5 km (na bazi rakete MALJUTKA) koji se može ispaljivati sa vozila BOV 1 ili sa borbenog helikoptera Sa-342 Gazela Gama 2 koji je opremljen sa potpuno novim opto-elektronskim nišanom. Ovi helikopteri opremljeni su i sa najsavremenijom PT raketom na Balkanu koja je razvijena u kompaniji „EDEPRO“ iz Beograda tipa PAUK koja je vjerna kopija ruske rakete iste namijene 9M133 KORNET dometa u gađanju PT ciljeva od 8 km. Bojeva glava ove rakete probija oklope svih savremenih tenkova i predstavlja sredstvo strategijskog odvraćanja potencijalnog agresora na Srbiju ili sredstvo zadobijanja taktičke prevage na bojištu u ofanzivnim zadacima. Javnosti je prikazano i novo izviđačko vozilo na bazi vozila BOV3 sa novim poboljšanim oklopom koje ima ugrađen optoelektronski sistem osmatranja i navođenja artiljerijske vatre danju i noću koji se podiže na visinu od 5 metara. Zatim je prikazano malo oklopno vozilo na daljinsko upravljanje opremljeno sa optolektronskim nišanom za gađanje danju i noću sa mitraljezom M-84 kalibra 7,62 mm i bacačem granata 40 mm nazvano MILOŠ sa kojim se upravlja sa drugog vozila sa udaljenosti od 1 km. Pored toga prikazana je i dron letjelica PEGAZ koja može da leti do visine od 3000 m u dometu od 70 km, a može da se zadrži u zraku 6 – 8 sati. Dron je opremljen sa najsavremenijim sistemima osmatranja bojišta koje služe za izviđanje, artiljerijsko izviđanje i uvezivanje komandnog sistema i razmijenu podataka sa taktičkim jedinicama i oružanim sredstvima u tzv. programu uživo na sigurnim linijama vojne internet komunikacije. Iako postoje informacije da su na ovaj dron postavljene i PT rakete za gađanje oklopnih ciljeva, te informacije za sada nisu provjerene. Pored ovih visokosofisticiranih sistema koji su još u predserijskoj fazi, javnosti su prikazani i novi artiljerijski sistemi.
Prikazan je novi VBR M-94/11 OGANJ C/D koji ima modularne kutije sa raketama od 107 i 128 mm dometa 18 i 50 km koje se prema potrebi postavljaju na volzilo FAP. Rakete su unaprijeđene i imaju domet od 50 km sa mogućnošću korekcije putanje što povećava preciznost. Ovaj tip VBR-a će biti naoružan i sa vođenom raketom zemlja-zemlja tipa KOŠAVA kalibra 220 mm dometa 50 km koja gađa ciljeve veličine 1 m2 sa TV i inercionim sistemom vođenja. Sličan novi VBR sistem tipa MORAVA već se uvodi u naoružanje Vojske Srbije, radi se također o VBR-u sa modularnim kutijama sa raketama kalibra 128, 122 i 107 mm dometa 8, 22 i 40 km, razlike su minimalne, naime osnovna razlika je u municiji kalibra 122 mm preuzete sa sličnog ruskog VBR sistema GRAD, koja se uvodi u upotrebu u Vojsku Srbije. Pored ovih artiljerijsko raketnih sistema prikazane su i dvije samohodne haubice na šasiji FAP kamiona, SORA u kalibru 122 mm sa automatskim punjačem u kojem se nalazi 6 projektila dometa 22 km i jedan od najsavremenijih artiljeriijskih samohodnih sistema NORA B-52 u kalibru 152 i 155 mm maksimalnog dometa od 57 km. Top je potpuno automiatizovan sa automatskim punjačem sa 12 projektila, kompletno oruđe ima 4 člana posade i zajedno sa sistemom OGANJ, MORAVA i SORA uvezano u artiljerijski komandno-informacioni sistem. U Novom Sadu prikazana je kompletna bitnica ovih samohodki koje se polako uvode u operativnu upotrebu Vojske Srbije. Prikazana su i nova oklopna vozila tipa LAZAR 3 i M-11 koja su poboljšana u smislu oklopne zaštite i protuminske zaštite, a mogu se upotrebljavati i u policijske svrhe. Tu je i modernizacija ratnog zrakoplovstva na tipovima J-22 Orao i G-4 Super Galeb koji će dobiti domaće rakete Zrak – Zrak i drugu modernu opremu, kao i nabavka novih 14 lovačkih aviona zadnje generacije MiG-29M2 iz Rusije do kraja 2017. godine. U svom intervjuu u dnevnom listu „Politika“ od 10.10.2016. godine Komandant Vojske Srbije General Ljubiša Divković kaže „Vojni rizik po Srbiju je malo verovatan. Fakotre ugrožavanja bezbednosti uglavnom predstavljaju nevojne pretnje karakteristične za sve zemlje Balkana: ilegalne migracije, albanski i islamski ekstremizam i međunarodna mreža org. kriminala. Povišene političke i međuetničke tenzije u pojedinim delovima regiona nesumljivo nepovoljno utiču na položaj srpske zajednice u BiH i Hrvatskoj…“!!!! Kako tumačiti ovakav zvanični stav komandanta Vojske Srbije koji u prijetnje sigurnosti Srbije ubraja i stanje sa srpskom zajednicom u BiH? Da li je to ratno huškanje, direktna prijetnja vojnom intervencijom ili puka konstatacija bez nekog značenja procijenite sami. Moje mišljenje je da sva gore spomenuta modernizacija vojne sile koja je u toku i kojoj će trebati još najmanje 5 do 6 godina da svi sistemi budu potpuno operativni u Vojsci Srbije inklinira ka jednom cilju, uspostavi instrumenata za zastrašivanje i prijetnje od upotrebe vojne sile u vanjskoj politici Srbije. Šta to znači za BiH konkretno? To znači da će Srbija sa aspekta vojnog preimućstva u regionu proizvoditi hibridni tip sukoba i u Hrvatskoj i u BiH kako bi se položaj srpske zajednice posebno u BiH riješio odcjepljenjem entiteta RS od BiH uz međunarodno posredovanje i izravnu podršku Ruske Federacije. To je dugoročan proces čiji se tragovi već polako prepoznaju. Jedini legitiman način da se zasutave dezintegrativni procesi u BiH leže u promijeni nacionalnih politika u strukturama vlasti za one koje se baziraju na građanskom konceptu, što je malo vjerovatno. Paralelno s tim BiH mora podići nivo svojih odbrambenih kapaciteta i staviti se u položaj da se može odbraniti od bilo kakavog pa i hibridnog napada Vojske Srbije u budućnosti. Oružane snage BiH moraju napokon uspostaviti sistem prevencije hibridnog rata sa Srbijom u kojem se već dijelom nalaze. Značajke hibridnog rata su već tu – zajedničke vojne vježbe Srbije i entiteta RS, naoružavanje i povećanje sastava policije RS-a, obuka u Rusiji policije RS-a, blokade na svim nivoima vlasti na kojima se odlučuje o OS BiH (vojna imovina i dokument odbrane), konstatno pisanje i djelovanje preko medija raznih vojnih analitičara kako se BiH ne može braniti od Vojske Srbije sve su to direktni uticaji na ukupne odbrambene kapacitete i voljni faktor za odbranom zemlje. Stoga Bosna i Hercegovina mora izvršiti ozbiljna ulaganja u svoj odbrambeni i policijski sketor u visini od najmanje 100 miliona KM za početak. Oružane snage moraju prenaoružati svoje jedinice KOV-a kavlitenijom opremom, nabaviti adekvatne resurse oklopnih sredstava, artiljerije, ratnog zrakoplovstva i protuzračne odbrane, uspostaviti kontrolu neba u punom kapacitetu i spremiti OS BiH za ulazak u NATO. Ukoliko se proces ulaska u NATO oduži, treba učiniti dodatne napore da se sa strateškim partnerima SAD-om, Republikom Turskom i Republikom Hrvatskom razvije vojna saradnja i nabavka opreme i razmijena vojne tehnologije pod vrlo povoljnim uvjetima, kao što to rade Srbija i Ruska Federacija. U svakom slučaju, Srbija očigledno ne odustaje od rješavanja pitanja statusa Kosova i eniteta RS i njihove inkorporacije u svoj državno-pravni sistem i vojnim putem, za šta kao što se vidi ulaže milione eura u modernizaciju svojih oružanih snaga. |
|
|
|
Post by kulinban on Feb 17, 2023 13:49:02 GMT
x
|
|
|
|
Post by kulinban on Feb 20, 2023 7:28:43 GMT
|
|
|
|
Post by kulinban on Mar 7, 2023 7:07:25 GMT
Američka vlada donirala 20 vozila "Humvee" Oružanim snagama BiHSvečana ceremonija primopredaje 20 višenamjenskih motornih vozila "Humvee", koja su donacija Vlade SAD-a Oružanim snagama Bosne i Hercegovine, upriličena je danas u kasarni Rajlovac kod Sarajeva. Ministrica odbrane BiH Marina Pendeš izjavila je da ta donacija pokazuje opredijeljenost SAD-a partnerstvu prema Bosni i Hercegovini, te će doprinijeti operativnosti OSBiH. "To se može odnositi na izvršavanje zadaća koje su utemeljene Zakonom o odbrani BiH, bez obzira da li se radi o mirovnim misijama, pomoći stanovništvu u slučaju prirodnih katastrofa ili vojnim vježbama", dodala je Pendeš i zahvalila Vladi SAD-a na donaciji. Načelnik Zajedničkog štaba OSBiH general-pukovnik Senad Mašović istakao je da današnja ceremonija predstavlja jasan pokazatelj SAD-a da u svakom trenutku budu na raspolaganju u procesu modernizacije i unapređenja kapaciteta i sposobnosti OSBiH. Amabasador SAD-a u BiH Eric Nelson naveo je da mu je zadovoljstvo obilježiti još jedan korak koji znači napredak OSBiH, koje su se pokazale kao dobar partner članicama NATO pakta i u globalnoj borbi protiv terorizma. "Današnja donacija će još više doprinijeti njihovoj interoperabilnosti sa NATO saveznicima, ali i spremnosti da odgovore na prirodne katastrofe i druge zadatke u BiH", rekao je Nelson. Ministrica Pendeš je nakon ceremonije uručila zahvalnicu ambasadoru Nelsonu.  
|
|
|
|
Post by kulinban on Mar 7, 2023 7:18:46 GMT
31 godina od dogovora u Karađorđevu Tuđmana i Miloševića o podeli Bosne
„Dve najveće republike dogovorile su se da u naredna dva meseca reše tešku jugoslovensku krizu" - deo je kratkog izveštaja novinara francuskog lista L Mond pre 31 godinu iz Karađorđeva.
Susret Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana bio je jedan u nizu sastanaka predsednika jugoslovenskih republika usled raspada SFRJ, pod talasom nesuglasica i nacionalističkih pretnji.
U tom trenutku, na području Like izbili su sukobi između lokalnih Srba i hrvatske policije.
Iako je baš sastanak 25. marta 1991. godinama kasnije u javnosti okarakterisan kao tajni, Glaurdić kaže da to zapravo uopšte nije slučaj.
„Sastanak na kojem je navodno dogovorena podela Bosne ušao je u domen više popularne mitologije nego ozbiljnih istorijskih činjenica", kaže Glaurdić.
„Razgovori nikako nisu bili tajni, sve je bilo najavljeno i javno propraćeno, ali ono što je bilo tajno i te kako posebno jeste predmet razgovora."
I više od tri decenije kasnije, ne zna se o čemu su tačno govorili Milošević i Tuđman - Glaurdić kaže da se transkript razgovora nikada nije pojavio.
Stjepan Mesić, poslednji predsednik Predsedništva SFRJ i tada Tuđmanov partijski kolega, otkrio je da je ideja bila da se dva lidera nađu kako bi probali da zaustave rat.
Tuđman je odlučio da Mesića ne povede u Karađorđevo.
„Tuđman nije znao da glumi - bio je sav crven i ozaren u licu", setio se Mesić za BBC trenutka kada se tadašnji predsednik Hrvatske vratio sa sastanka.
„Sve je rešeno, sve je rešeno, rata više nema - likovao je, odmah tražio mape od savetnika koje su stavili na sto i pokazali da Milošević predlaže granice iz 1939, plus Cazin, Kladušu i Bihać koje je nazvao turska Hrvatska."
Plan je, tvrdio je Mesić, bio jasan - Tuđman je želeo da pripoji deo Bosne, a i Milošević je želeo 63 odsto te republike.
Na Mesićevo pitanje šta na to kaže Alija Izetbegović (predsednik Predsedništva BiH), Tuđman mu je, navodno, pokazao makaze prstima i rekao da „kad se ovako spoje srpske i hrvatske makaze, nema mesta za Aliju.
Ni uz Miloševića u Karađorđevu nisu bili najbliži saradnici.
Srpski diplomata Vladislav Jovanović je tog proleća 1991. godine čekao da dobije službu u Ministarstvu spoljnih poslova, ali, za razliku od Mesića, za BBC tvrdi da „dogovor, koliko on zna, nije uopšte bio toliko zacementiran u kamenu".
„Nisam nikada direktno pitao Miloševića šta je konkretno pričao sa Tuđmanom u Karađorđevu", kaže Jovanović za BBC.
„Ipak, nakon sastanka u vili, Milošević je bio spreman da prihvati pojedine međunarodne planove, poput plana Žozea Kutiljera o mirnom rešavanju bosanske krize."
Za Jovanovića je to dokaz da dogovor o podeli Bosne nije ni postojao „pogotovo ne u tako striktnom obliku o kojem se govorilo kasnije."
Šta god da su Milošević i Tuđman razgovarali u trenutku kada su ih na tremu vile u Karađorđevu fotografisali mediji, za politikologa Glaurdića podjednako je bitno „koliko i potezi obojice političara nakon sastanka".
„Tuđman je bio poprilično otvoren u hrvatskim medijima, kada su ga pitali o čemu je on razgovarao sa Miloševićem i kako je video rešenje za krizu u Bosni", kaže Glaurdić.
„On je odmah nakon sastanka izjavio da je predmet razgovora bila budućnost Bosne i Hercegovine." Glaudrić veruje da, i da je dogovor bio postignut, on nije ispoštovan.
„Tuđman je definitivno bio za podelu Bosne i ljudi oko njega, ali u hrvatskoj o tome nije postojalo jedinstveno mišljenje", kaže on.
„Većina političke elite je bila protiv podele."
Ni Milošević sastanku „nije prišao voljno i otvoreno već je samo ispitivao teren".
„Milošević nije u tom trenutku bio posebno zainteresovan za podelu Bosne jer je verovao da će ona ostati u zajednici sa Srbijom i Crnom Gorom nakon raspada Jugoslavije", smatra Glaudrić.
„Samo je uvlačio Tuđmana u zamku, da u očima Bosne ne bude nepouzdan saveznik."
Godinu dana posle sastanka u Karađorđevu, izbio je rat u Bosni.
U sledeće tri i po godine, poginulo je prema procenama više od 100,000 ljudi, a iz zemlje je izbeglo više od dva miliona stanovnika.
----------------------------------------------------
Mesić: Milošević je sa Tuđmanom u Karađorđevu dogovorio podjelu BiH, uskoro objavljujem dokument koji sam radio sa Bogićem Bogićevićem
Hrvatska treba dobiti banovinske granice iz 1939. godine plus Cazin, Kladušu i Bihać. Sada vam je jasno zašto je Krajina proglašena autonomna oblast, to je sve bilo u igri, kaže Mesić
Stjepan Mesić, bivši predsjednik Hrvatske, govorio je večeras o aktuelnoj političkoj situaciji u našoj zemlji. Otkrio je kako sa Bogićem Bogićevićem i Vasilom Tupurkovskim radi na izdradi dokumenta koji će poslati na određene adrese u BiH.
Ističe kako je riječ o dokumentu koji govori o aktuelnom stanju u Bosni i Hercegovini.
Govoreći o problemu izbora, Mesić ističe kako se problematizira član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, dok niko ne pita gdje su Hrvati ili Bošnjaci koji bi trebali glasati u Republici Srpskoj.
- Ja načelno polazim od toga da je za sve šefove država adresa s kojom komuniciraju sa BiH - Predsjedništvo BiH. Niko neće da razumije činjenicu, a to je da se iz hrvatskog korpusa bira jedan član Predsjedništva. U FBiH iz bošnjačkog korpusa se bira jedan, u RS se bira jedan. Sada bi bilo logično da neko pita gdje su ti Hrvati ili Bošnjaci koji bi trebali glasati u RS. To se ne problematizira, nego se problematizira onog ko dolazi iz hrvatskog korpusa, rekao je Mesić.
Naglašava kako je Predsjedništvo BiH, odnosno njegovi članovi, adresa na koju se trebaju obratiti šefovi stranih država ukoliko žele razgovarati o stanju u našoj zemlji.
- Njih trojica predstavljaju BiH, prema tome to je adresa s kojom se može komunicirati u BiH. Neki tu činjenicu zaboravljaju i onda Dodika primaju kao predstavnika Srba, u Zagrebu i Beogradu. Međunarodna zajednica bi morala biti ta koja će reći da oni predstavljaju BiH. Tu ulogu mora odigrati i novi predstavnik međunarodne zajednice i ja se toplo nadam da će se to ostvariti, kazao je on.
O dokumentu kojeg izrađuje zajedno sa Tupurkovskim i Bogićevićem, Mesić kaže kako će oni iznijeti prijedlog o politici prema našoj zemlji. Onakvoj kakva se trenutno vodi, te onoj kakva bi trebala da bude.
- Dogovorili smo, Vasil Tupurkovski, Bogić Bogićević i ja da idemo sa jednim prijedlogom da kažemo svoje mišljenje o politici prema BiH koja je bila i koja je sada i koja bi trebala biti. Mi ćemo sa tim vrlo brzo izaći, poslat ćemo na sve nadležne adrese. Nas trojica smo jedini preživjeli članovi Predsjedništva Jugoslavije i sva trojica smo bili za to, ističe Mesić u intervjuu za N1.
Dodaje kako će se u tom dokumentu insistirati na građanskom uređenju Bosne i Hercegovine.
Vrativši se na situaciju pred sami raspad Jugoslavije, bivši hrvatski predsjednik kaže kako je njegov prijedlog za Jugoslaviju bio konfederalni sporazum, bez rata i bez ubijanja.
- Moj dolazak u Beograd je bio da izborimo Konfederaciju i da svi konstitutivni elementi Jugoslavije proglase svoju samostalnost i isti dan potpišemo konfederalni sporazum, bez rata, bez ubijanja. Milošević to nije htio, onda je u dogovoru sa Tuđmanom u Karađorđevu dogovorio podjelu BiH. Hrvatska treba dobiti banovinske granice iz 1939. godine plus Cazin, Kladušu i Bihać. Sada vam je jasno zašto je Krajina proglašena autonomna oblast, to je sve bilo u igri, rekao je on.
Na pitanje o odnosu aktuelnog predsjednika i premijera Hrvatske prema BiH, Mesić poručuje da obojica podržavaju Dragana Čovića.
- Obojica se slažu u jednom, a to je da podržavaju Čovića i HDZ BiH. A Čović je razbijač BiH, to je sada postalo sasvim normalno, smatra Mesić.
----------------------------------------------------
Christian Schmidt je 1991. godine vidio plan Hrvatske o podjeli Bosne i Hercegovine
Dr. Klaus Peter Zeitler u knjizi objavljenoj prije 22 godine, opisuje ulogu Njemačke u priznavanju Hrvatske nakon što je ona odlučila napustiti Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju. Stranica knjige pod brojem 73 spominje i trenutnog visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta.
Schmidtovo svjedočenje planovima hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana opisao je dr. Klaus Peter Zeitler u knjizi objavljenoj 2000. godine "Uloga Njemačke u međunarodnom priznanju Hrvatske, s posebnim osvrtom na ulogu njemačkog ministra vanjskih poslova Genschera".
Na 73. stranici knjige nalazi se svjedočenje trenutnog visokog predstavnika u BiH o njegovom susretu sa hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom kojega je posjetio zajedno sa Harmutom Koschykomm, članom parlamentarnog komiteta CSU.
"Bio sam sa Koschykom kao jedan od prvih političara kod Tuđmana nakon priznanja. U prijemnoj sobi u njegovoj rezidenciji još uvijek se nalazila slika Tita. Na zidu je bila karta Jugoslavije s korekcijama u boji. Bosna je bila podijeljena između Srbije i Hrvatske", navedeno je u knjizi.
Pisac dodaje da mu je istu stvar potvrdio i Hans Schwüppe.
"Činjenicu da Tuđman ima teritorijalne pretenzije prema dijelovima Bosne autoru je potvrdio i dugogodišnji sekretar vanjskopolitičkog komiteta Bundestaga Hans Schwüppe. U razgovoru sa autorom 24. februara 1998. godine, on je kazao: 'Kada je plan podjele Bosne bio kompletiran, Tuđman je informisao Vanjskopolitički komitet da je on u tajnom sporazumu sa Miloševićem, još prije početka rata u Bosni i Hercegovini, dogovorio je da će bosanska teritorija biti podijeljena između Srba i Hrvata'".
Arbitražna komisija Mirovne konferencije o Jugoslaviji, poznatija kao Badinterova komisija, prema predsjedniku i francuskom pravniku Robertu Badinteru, bila je arbitražna komisija koju je ustanovilo Vijeće ministara Europske ekonomske zajednice 27. kolovoza 1991. godine, a čija je zadaća bila da rješavanjem spornih pravnih pitanja pospješi mirno rješavanje krize u bivšoj Jugoslaviji.
Najbitnije pravno stajalište komisije jeste pitanje sukcesije država te da se granice država ne mogu mijenjati silom već sporazumima.
"U okviru mirovne konferencije o Jugoslaviji, 25. oktobra 1991. godine predstavljen je plan koji je na zahtjev Srbije morao biti nekoliko puta dopunjen. Sve republike osim Srbije i državnog Predsjedništva prihvatile su ovaj nacrt ugovora kao osnovu za pregovore", navedeno je u knjizi.
U knjizi se navodi kako etnička "grupa na jednoj teritoriji može biti mala, ali mora biti barem dovoljno značajna da napor da se zaštite manjine ne bude u potpunosti nesrazmjeran resursima dotične države" te kako "priznavanje jedne grupe kao manjine od strane države u kojoj ona živi nije kriterijum konstitutivnost, ali je neophodan za ostvarivanje prava",
Navodno se mirovnim planovima htjelo kombinovati održavanje granica sa posebnim garancijama za manjinske etnije.
"Hrvatska je predložila republičke granice kao buduće državne granice", istaknuto je.
Christian Schmit u njemački Bundestag ulazi 1990. godine a kao zastupnik CSU-a bio je od 1990-ih uključen u kreiranje njemačke vanjske i sigurnonsne politike.
|
|
|
|
Post by kulinban on Mar 8, 2023 12:49:08 GMT
Sajt specijalizovan za regionalnu vojnu tematiku "Balkanska bezbednosna mreža" nedavno je konstatovao da je poslednjim nabavkama artiljerijskih sistema i izvršenim modernizacijama Vojska Srbije iza sebe ostavila Hrvatsku, kao jedinog dostojnog takmaca na bivšem jugoslovenskom prostoru. Ovaj portal je prebrojao da naša vojska aktivno koristi oko 60 sistema "oganj" kalibra 128 milimetara, dok Hrvati raspolažu sa 27 samohodnih višecevnih raketnih lansera od 122 milimetra. Srbija je kompletirala i prvi divizion od 18 oruđa moderne samohodne haubice "nora" 155 milimetara. Hrvatska raspolaže sličnim naoružanjem - nemačkim "pancerhaubicama 2000", istog kalibra i sličnog dometa, ali nešto boljeg oklopa i brzine paljbe. Hrvatske oružane snage u operativnoj upotrebi imaju 12 komada ovog oruđa.
U Ministarstvu odbrane ne kriju zadovoljstvo jačanjem artiljerije i najavljuju dalje korake u modernizaciji ovog roda vojske. Srednjeročnim planovima predviđen je nastavak jačanja artiljerije, ne samo na povećanju broja oruđa već i njihovom tehnološkom unapređenju. Teži se uvođenju savremene municije i modularnosti - mogućnosti da se sa jedne platforme ispaljuje široka lepeza naoružanja i projektila, uključujući i vođene. Zacrtani domet raketa u razvoju, kakve su verzije "košave", prelazi - 100 kilometara.
- Naša zemlja je među svega desetak država u svetu koje imaju potencijal za razvoj dalekometnih artiljerijskih sistema, oruđa, municije i sredstava za upravljanje vatrom. U korak smo sa svetom kada je reč o dometu, preciznosti, ali i uvođenju projektila sa korekcijom putanje - navode u ministarstvu, i podsećaju da je ukrajinski sukob još jednom potvrdio značaj artiljerije na savremenom bojištu.
Modernizacijom sistema "oganj" domaći inženjeri skicirali su trasu budućeg razvoja raketne artiljerije. Modularni "oganj", koji već ulazi u naoružanje VS, moći će da ispaljuje sve nevođene projektile kojima raspolaže naša vojska. To podrazumeva i nove rakete dometa do 50 kilometara koje su u razvoju, sa korekcijom putanje, kao i vođene rakete, poput najsavremenijih "alas" i "košava". Takođe, i domaća raketa G-2000, kalibra 122 milimetra, uspešno je testirana na daljini od 40 kilometara.
Srpski artiljerci ovladali su i takozvanom MRSI paljbom, koja podrazumeva ispaljivanje više projektila iz jednog oruđa, s tim da svi istovremeno padnu na određeni cilj. Ovim se postiže neuporedivo veći razorni efekat nego u slučaju pojedinačne paljbe. |
|
|
|
Post by kulinban on Mar 8, 2023 21:20:34 GMT
|
|
|
|
Post by kulinban on Mar 9, 2023 10:58:15 GMT
Srbija i Hrvatska uvjerljivo ispred ostalih u regiji Vojna potrošnja Srbije i Hrvatske premašuje milijardu dolara i veća je i do 10 puta od ulaganja nekih zemalja regije. Srbija je u protekloj godini, prema podacima SIPRI-ja, u sektor odbrane uložila više od 1.121 milion dolara, dok potrošnja Hrvatske iznosi skoro 1.035 miliona. Najmanja vojna potrošnja u regiji u prošloj godini zabilježena je na Kosovu. |
|
|
|
Post by kulinban on Mar 9, 2023 13:36:44 GMT
MUP TK nabavlja šest britanskih transportera
Vlast u Tuzlanskom kantonu u prošloj i ovoj godini pokrenula je velika ulaganja u opremanje policije, pa je tako Upravi policije MUP-a TK u 2023. godini na raspolaganju gotovo 14,3 miliona KM za nabavke naoružanja, opreme i obuku kadra.
Između ostalog, jedna od značajnihih nabavki su i transporteri, koje policija u TK nikada nije imala. Prema nezvaničnim informacijama, radi se o transporterima iz Velike Britanije. Prva četiri transportera bi trebala stići u maju, dok je tokom godine planirana nabavka još dva.
˝Tenderska procedura za nabavku transportera za Upravu policije MUP-a TK je okončana. Uplaćen je avan u iznosu od 2,2 miliona KM, što je polovina ukupne cijene. Rok isporuke je šest mjeseci, ali imamo obećanje da će isporuka biti do 22. maja, odnosno Dana policije TK ˝, izjavio je za Faktor premijer TK Irfan Halilagić.
|
|
|
|
Post by kulinban on Mar 9, 2023 14:02:32 GMT
|
|
