|
Post by kulinban on Apr 29, 2024 8:14:57 GMT
Stav izraelskog ambasadora nije stav jevrejskog naroda: Znate li ko je prvi presudio genocid u Srebrenici?Proteklih dana svjedoci smo bili nekoliko nesmotrenih i spornih izjava zvaničnika kojima su pokušali relativizirati ili čak negirati genocid u Srebrenici. Sve se ovo dešava uoči sjednice Generalne skupštine Ujedinjenih nacija na kojima bi trebala biti usvojena rezolucija o Srebrenici. Naime, prvo je ambasador Irana u Srbiji Rašid Hasan Pur Baei, gostujući u emisiji srbijanskog Informera "Info jutro", umanjio težinu genocida u Srebrenici nazvavši ga "nekim zločinom" koji se predstavlja na "neispravan način".Potom je ambasador Izraela u Srbiji, Yahel Vilan, izjavio da "Izrael nikada nije prihvatio nazivanje zločina u Srebrenici genocidom". Vilan je istakao da je "pogrešno koristiti termin genocid za Srebrenicu", navodeći da takvo označavanje "stvara iskrivljenu sliku o događajima". Posebno je sporna izjava Vilana, koji dolazi iz naroda koji je u Drugom svjetskom ratu bio žrtva najstrašnijih zločina - holokausta. Vilanov stav mnogi će zlonamjerno uzeti kao stav svih Jevreja, no jedan u nizu primjera pokazuje da to nije tako. Ambasador Izraela u Srbiji negirao genocid u Srebrenici Naime, nakon više od sedamdeset godina od završetka Drugog svjetskog rata, svijet je još jednom bio svjedokom izricanja presude za genocid, ovaj put na tlu Evrope. Prije nego što se presuda Radislavu Krstiću izrekla 19. aprila 2004. godine u Haškom tribunalu, svijet je već bio upoznat s jezivim detaljima strahota koje su se dogodile u Srebrenici 1995. godine. No, presuda Krstiću imala je poseban značaj, ne samo zbog nje same, već i zbog historijskog konteksta i simbolike koja je pratila ovaj slučaj. Žigosanje zločina Krstićeva presuda nije bila samo presuda jednom čovjeku, već presuda koja je simbolizirala kraj nekažnjivosti za najteže zločine protiv čovječnosti. Ona je bila priznanje stradanjima hiljada nedužnih žrtava, žigosanje zločina koji su se dogodili, ali i snažna poruka da se takvi zločini nikada ne smiju zaboraviti niti ponoviti. Theodor Meron, (predsjednik Međunarodnog suda za zločine počinjene na području bivše Jugoslavije izabran je za predsjednika Suda za bivšu Jugoslaviju 19. 11. 2011., a počeo je obnašati dužnost 17. novembra iste godine. Školovao se na Židovskom sveučilištu, Harvard Law School i Sveučilištu Cambridge. Po pripadnosti narodu je Židov, u ranoj mladosti bio je u nacističkim koncentracijskim logorima), čovjek koji je preživio Holokaust, bio je taj koji je prvi izrekao presudu za genocid Radislavu Krstiću. Njegove riječi bile su poput odjeka prošlosti, podsjećajući na patnje i stradanja koja su se desila samo nekoliko decenija ranije. Meronove riječi o eliminaciji jednog dijela bosanskih Muslimana i genocidu bile su snažan podsjetnik na važnost suočavanja s prošlošću kako bi se osiguralo da se takvi zločini više nikada ne ponove. "U svom stremljenju da eliminišu jedan dio bosanskih Muslimana, snage bosanskih Srba su izvršile genocid. One su imale za cilj istrebljenje 40.000 bosanskih Muslimana , koji su živjeli u Srebrenici, grupu koja je predstavljala bosanske muslimane uopšte . Kada su se prihvatile ovog genocidnog poduhvata, snage bosanskih Srba su bile svjesne da će šteta koju nanose bosanskim Muslimanima biti trajna. Nazivamo masakr u Srebrenici njegovim pravim imenom – genocid", kazao je 2004. Theodor Meron.Dugi proces pravde Presuda Radislavu Krstiću bila je samo početak dugog procesa pravde. Nakon nje, uslijedile su mnoge druge presude i osude za zločine počinjene u Srebrenici. Sudovi širom svijeta, od Haaga do Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije, donosili su presude i osuđivali one koji su bili odgovorni za zločine nad nedužnim civilima. Ambasador Irana u Srbiji negirao genocid: "U Srebrenici se desio neki zločin" Presuda koju je izrekao Meron postavila je temelje za dalja suđenja i osuđivanja počinilaca zločina u Srebrenici i širom bivše Jugoslavije. Više od 700 godina zatvora dosuđeno je za genocid i druge zločine u Srebrenici na međunarodnim sudovima te sudovima u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji. Ukupno je 47 osoba osuđeno, uključujući i nalogodavce i izvršitelje zločina.Među osuđenima su i Ratko Mladić, bivši general srpskih snaga u Bosni i Hercegovini, Ljubiša Beara, koji je imao važnu ulogu u napadu na srebreničku enklavu i kasnijim pogubljenjima. Osim njih, presude su izrečene i Zdravku Tolimiru, Vujadinu Popoviću i Radislavu Krstiću, čija je kazna prvobitno bila 46 godina zatvora, ali je kasnije smanjena na 35 godina. Osim presuda Haškog tribunala, značajne kazne izrečene su i pred sudovima u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji. Sud BiH osudio je 24 osobe za genocid i zločine u Srebrenici, dok je u Srbiji donijeto dvije presude za zločine u Srebrenici, a u Hrvatskoj su dvojica pripadnika "Škorpiona" osuđena na po 15 godina zatvora za ubijanje zarobljenih srebreničkih Bošnjaka. Izricanje presuda za genocid u Srebrenici nije bilo samo puko izricanje pravde. Bilo je to i proces suočavanja s prošlošću, proces ozdravljenja zajednice koja je pretrpjela neopisive gubitke i traume. Svaka presuda bila je korak ka pomirenju, ka izgradnji bolje budućnosti u kojoj se takvi zločini neće ponoviti. Izazov suočavanja s prošlošću No, uprkos izrečenim presudama i osudama, ostaje izazov suočavanja s prošlošću i borbe protiv negiranja genocida koja je još uvijek veoma prisutna u javnom prostoru. Srebrenica ostaje trajni podsjetnik na snagu mržnje i netrpeljivosti, ali i na snagu ljudskog duha i volje za pravdom i istinom. Dok se svijet, rezolucijom o genocidu u Srebrenici koja bi uskoro trebala biti usvojena u Generalnoj skupštini UN-a prisjeća strahota koje su se desile u ovom gradu i dok se nastavlja proces pravde i eventualnog pomirenja, važno je ne zaboraviti žrtve i njihove priče. Njihova patnja i stradanja trebaju biti trajni podsjetnik na posljedice mržnje i netrpeljivosti te na važnost borbe za ljudska prava i pravdu širom svijeta.
|
|
|
Post by kulinban on Apr 30, 2024 10:53:38 GMT
Crna Gora će podržati UN-ovu rezoluciju o genocidu u Srebrenici, Dodik bijesan
STANJE u Bosni i Hercegovini tema je o kojoj će danas navečer, na zahtjev Rusije, raspravljati Vijeće sigurnosti UN-a, što je dio kampanje kojom političari bosanskih Srba i iz Srbije pokušavaju spriječiti usvajanje u UN-u rezolucije kojom bi se 11. srpnja uveo kao dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici.
Rasprava o stanju u BiH zakazana je za 22 sata po srednjoeuropskom vremenu, a Rusi su zatražili da na njoj govori Željka Cvijanović, srpska članica Predsjedništva BiH, dok su, prema dostupnim informacijama, SAD tražile da u tom slučaju prije nje govori visoki predstavnik za BiH Christian Schmidt. O tim će zahtjevima konačna odluka biti donesena na samoj sjednici Vijeća sigurnosti. Cvijanović će morati govoriti u online formatu jer je pod sankcijama SAD pa joj je zabranjeno putovanje u tu zemlju, a bude li nastupila pred sudionicima sjednice Vijeća sigurnosti to će morati učiniti samo u osobno ime jer za svoj istup nema suglasnost druga dva člana Predsjedništva BiH. Rusija istodobno pokušava minimizirati Schmidtov nastup inzistirajući da on tamo može govoriti samo kao privatna osoba jer njegovo imenovanje na poziciju visokog predstavnika za BiH nije potvrdilo Vijeće sigurnosti.
Zajednička kampanja Banja Luke, Beograda i Moskve
Savjetnik Željke Cvijanović Saša Aulić potvrdio je danas kako je glavni razlog zbog kojeg Banja Luka i Beograd, uz potporu Moskve, žele raspravu na Vijeću sigurnosti o stanju u BiH upravo najava usvajanja rezolucije na Općoj skupštini UN kojom bi se podsjetilo na genocid u Srebrenici što su ga 1995. počinili pripadnici vojske i policije bosanskih Srba. Iako se, prema radnoj verziji rezolucije, taj dokument svodi na to da se podsjeti na više od osam tisuća žrtava genocida te pozove na poštivanje presuda koje su donijeli sudovi Ujedinjenih naroda i ne dopusti nijekanje genocida i veličanje počinitelja zločina, dužnosnici Republike Srpske i Srbije uporno inzistiraju na tvrdnji da se time svim Srbima želi nametnuti kolektivna krivica i oznaka genocidnog naroda. Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić priznao je kako, unatoč diplomatskoj ofenzivi Beograda, nisu uspjeli uvjeriti dovoljan broj država-članica UN da ne podupre rezoluciju čiji su formalni predlagatelji Njemačka i Ruanda ,a sponzoriraju je najutjecajnije zapadne i muslimanske zemlje. "Dovoljno da bude više glasova za nego protiv i ona će biti usvojena", priznao je i Aulić.
Crna Gora će podržati rezoluciju, reagirao Dodik
Čelnik bosanskih Srba Milorad Dodik posebice je bio ogorčen činjenicom da je i Crna Gora najavila kako će podržati rezoluciju. Nakon što je crnogorski premijer Milojko Spajić to potvrdio, Dodik je na društvenoj mreži X napisao kako je to dokaz da politika Mila Đukanovića "nije poražena" iako on više nije predsjednik.
"Ako nisu (vlada Crne Gore) vodili računa o stigmi koja se ovom rezolucijom nameće cijelom srpskom narodu, mogli su se bar zapitati kako će se osjećati blizu 40 posto državljana Crne Gore koji se izjašnjavaju kao Srbi", napisao je Dodik.
Rasprava o rezoluciji o Srebrenici, koja se očekivala na zasjedanju Opće skupštine UN-a 2. svibnja, odgođena je zbog dodatnih konzultacija i vjerojatno će uslijediti nakon 10. svibnja.
|
|
|
Post by kulinban on May 3, 2024 6:43:41 GMT
Finalni tekst Rezolucije o Srebrenici koji je upućen Generalnoj skupštini UN-a
Finalni tekst Rezolucije o Srebrenici koji je upućen Generalnoj skupštini UN-a, a koji bi trebao biti usvojen u maju ove godine glasi:
“Rukovodeći se Poveljom Ujedinjenih nacija, Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima i Konvencijom o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, pozivajući se na rezoluciju Vijeća sigurnosti 819 od 16. aprila 1993. kojom se Srebrenica proglašava sigurnom zonom, rezoluciju 827 od 25. maja 1993. o osnivanju Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (“MKSJ”/"ICTY") i rezoluciju 1966 od 22. decembra 2010. o osnivanju Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove, podsjećajući i dalje na sve presude MKSJ-a, a posebno na osam koje sadrže osuđujuće presude za zločin genocida nad bosanskim muslimanima počinjenim u Srebrenici 1995. godine, posebno na presudu Žalbenog vijeća MKSJ-a od 19. aprila 2004. (MKSJ protiv Krstića), Internacionalni rezidualni mehanizam za žalbeno vijeće krivičnih sudova, presuda od 8. juna 2021. (MKSJ protiv Mladića), presudu Međunarodnog rezidualnog mehanizma za žalbeno vijeće krivičnih sudova od 20. marta 2019. (MKSJ protiv Karadžića i Karadžića), Međunarodni sud pravde (ICJ) od 26. februara 2007. godine koji je utvrdio da djela počinjena u Srebrenici predstavljaju djela genocida, potvrđujući svoje snažno protivljenje nekažnjivosti za genocid, zločine protiv čovječnosti, ratne zločine ili druga kršenja međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnog ljudskog prava, i naglašavajući u ovom kontekstu odgovornost država da okončaju nekažnjivost i, u tom cilju, da temeljito istražuju i krivično gone, u skladu sa svojim relevantnim međunarodnim pravnim obavezama i svojim domaćim pravom, osobe odgovorne za takva djela, kako bi se izbjeglo njihovo ponavljanje i kako bi se tražio održivi mir, pravda, istina i pomirenje, za koje je potrebno učešće žrtava i preživjelih kao i članova njihovih porodica je centralno, pozdravljajući važan napredak koji su međunarodni sudovi postigli posljednjih godina u pogledu borbe protiv nekažnjivosti i osiguravanja odgovornosti za genocid, zločine protiv čovječnosti, ratne zločine i druge neviđene zločine ostvarene kroz sistem međunarodnog krivičnog pravosuđa, u tom smislu prepoznaje poseban doprinos MKSJ-a i naglašava važnost spremnosti međunarodne zajednice da preduzme kolektivnu akciju preko Vijeća sigurnosti, u skladu s Poveljom, i na osnovi od slučaja do slučaja kako bi se dodatno osigurala odgovornost za genocid i sprečavanje istog.
Uzimajući u obzir ulogu specijalnih savjetnika generalnog sekretara za sprječavanje genocida i odgovornost za zaštitu; i ističući važnost redovnih brifinga o kršenju ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava, kao i o govoru mržnje i podsticanju u ranom podizanju svijesti o potencijalnom genocidu, također napominjući da procesuiranje osoba odgovornih za genocid i druge međunarodne zločine u nacionalnim pravosudnim sistemima, uključujući Sud Bosne i Hercegovine i MKSJ, kao i Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove, ostaje centralno u procesu nacionalnog pomirenja i izgradnju povjerenja i obnovu i održavanje mira u Bosni i Hercegovini, i dalje priznajući da je snažna regionalna saradnja između državnih tužilaštava od suštinskog značaja za poticanje mira, pravde, istine i pomirenja među zemljama u regionu, konstatujući da će 2025. godine biti obilježena trideseta godišnjica genocida u Srebrenici, u kojem je izgubljeno najmanje 8.372 života, hiljade raseljeno, a porodice i zajednice devastirane:
1. Odlučuje da 11. jul proglasi Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. koji će se obilježavati svake godine; 2. Osuđuje bez rezerve svako NEGIRANJE genocida u Srebrenici kao historijskog događaja i poziva države članice da očuvaju utvrđene činjenice, uključujući i kroz svoje obrazovne sisteme, razvijanjem odgovarajućih programa, takođe u znak sjećanja, u cilju sprječavanja NEGIRANJA i iskrivljavanja činjenica, te pojave genocida u budućnosti; 3. Takođe bez rezerve osuđuje radnje koje VELIČAJU one osuđene za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid od strane međunarodnih sudova, uključujući one odgovorne za genocid u Srebrenici; 4. Naglašava važnost završetka procesa pronalaženja i identifikacije preostalih žrtava genocida u Srebrenici i prema njima dostojanstvenog pokopa i poziva na nastavak procesuiranja onih počinitelja genocida u Srebrenici koji tek treba da se suoče sa pravdom; 5. Poziva sve države da se u potpunosti pridržavaju svojih obaveza prema Konvenciji o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, kako je primjenjivo, i međunarodnom običajnom pravu o sprječavanju i kažnjavanju genocida uz dužno poštovanje relevantnih odluka ICJ-a, 6. Traži od generalnog sekretara da uspostavi program informisanja pod nazivom “Genocid u Srebrenici i Ujedinjeni narodi”, počevši sa svojim aktivnostima i pripremama za 30. godišnjicu 2025. godine, i dalje traži od generalnog sekretara da skrene pažnju na ovu rezoluciju svih država članica, organizacija sistema Ujedinjenih naroda i organizacija civilnog društva za odgovarajuće poštovanje, 7. Poziva sve države članice, organizacije sistema Ujedinjenih naroda, druge međunarodne i regionalne organizacije i civilno društvo, uključujući nevladine organizacije, akademske institucije i druge relevantne sudionike da obilježavaju Međunarodni dan, uključujući posebna obilježavanja i aktivnosti u znak sjećanja i počast žrtvama genocida 1995. godine u Srebrenici, kao i odgovarajuću edukaciju i aktivnosti podizanja svijesti javnosti.”
|
|
|
Post by kulinban on May 4, 2024 9:07:05 GMT
Presudom Krstiću, kojom je 2004. osuđen na 35 godina zatvora, utvrđeno je da je zločin u Srebrenici planiran s najvišeg vrha komande VRS-a, a najodgovorniji su članovi Glavnog štaba i komande Drinskog korpusa. “Za čuvanje, prevoz i pogubljenje bosanskih muslimana, angažovane su jedinice VRS-a, uključujući pripadnike Drinskog korpusa, odnosno Bratunačke i Zvorničke brigade, te Desetog diverzantskog odreda. Učešće tako velikog broja jedinica pokazuje do koje je mjere proces bio isplaniran, a učešće Diverzantskog odreda konkretno pokazuje da je u tu operaciju bio direktno umiješan Glavni štab VRS-a”, navedeno je u presudi Krstiću Kazne izrečene u BiH U deset godina rada, Sud BiH je za genocid i zločine u Srebrenici osudio ukupno 23 osoba na 440 godina zatvora.Jedina osoba koja je osuđena za krivično djelo genocid je bivši pripadnik Zvorničke brigade VRS-a Milorad Trbić kojem je izrečena maksimalna kazna za to djelo po krivičnom zakonu bivše Jugoslavije od 20 godina zatvora. Presudom je Trbić proglašen krivim da je kao načelnik za bezbjednost Zvorničke brigade VRS-a, učestvovao ili pomagao ubistva muškaraca iz Srebrenice na različitim lokacijama na području općine Zvornik – na Vojnoj ekonomiji Branjevo, Domu kulture u Pilici, školama u Orahovcu, Ročeviću, Petkovcima, te da je nadgledao ubistva preko 100 osoba. Za ubistva u hangaru u selu Kravica 13. jula 1995., kada je pogubljeno oko 1.000 Bošnjaka, Državni sud je osudio 11 osoba, od kojih su većina nekadašnji pripadnici Drugog odreda Specijalne policije Šekovići. Najveću kaznu za zločine u Srebrenici od 35 godina zatvora dobio je nekadašnji pripadnik Desetog diverzantskog odreda VRS-a Franc Kos za učešće u ubistvima Bošnjaka na ekonomiji Branjevo. “Ubijali smo po deset ljudi koje je Vojna policija izvela iz autobusa. Zarobljenici iz prva dva autobusa imali su vezane ruke, a mislim da su ostalima i oči bile vezane. Za strijeljanje ljudi iz jednog autobusa trebalo nam je do sat vremena”, rekao je Kos tokom svjedočenja. Za zločine u selu Pilica, gdje su zarobljeni Bošnjaci držani prije prebacivanja na Branjevo na 11 godina zatvora je osuđen Slavko Perić, pomoćnik komandanta za bezbjednost Prvog bataljona Zvorničke brigade. Pet osoba je pred Sudom BiH priznalo krivicu za zločine u Srebrenici, a osuđeni su na ukupno 39 godina zatvora. Pravosnažno je oslobođeno 14 osoba za zločine u Srebrenici, a u toku je pet suđenja.
|
|
|
Post by kulinban on May 4, 2024 9:25:15 GMT
Kronologija presuda za genocid u Srebrenici
Genocid na području Srebrenice (tzv. 'zaštićenoj zoni UN-a') potvrđen je pravomoćnim presudama međunarodnih sudova, kao i pravosudnih institucija u regionu, kojima je u skladu s najvišim međunarodnim pravnim standardima, činjenično, temeljeno na relevantnim materijalnim dokazima/dokumentima, svjedočenjima i vještačenjima, verificiran najteži zločin i jedini genocid počinjen na evropskom tlu nakon Drugog svjetskog rata.
Genocid u Srebrenici (Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a broj 819 od 16. aprila 1993. godine ustanovljena kao zaštićena zona UN-a) potvrdila je i najviša sudska instanca u sistemu Organizacije ujedinjenih nacija (OUN) – Međunarodni sud pravde (ICJ) u Haagu presudom od 26. februara 2007. godine. Odlučujući po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije (tužba pokrenuta 1993. godine protiv ondašnje Savezne Republike Jugoslavije-SRJ), ICJ je utvrdio odgovornost Srbije zbog kršenja Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, a istom presudom direktnim izvršiocima genocida označeni su vojska i policija Republike Srpske. Presudom ICJ-a je, između ostalog, utvrđeno “da je Srbija prekršila obavezu sprječavanja genocida iz Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida u vezi sa događajima u Srebrenici u julu 1995. godine, te da nije ispunila obaveze iz privremenih mjera koje je Sud naredio 8. aprila i 13. septembra 1993. godine u ovom predmetu, i to tako što je propustila poduzeti sve mjere koje je imala na raspolaganju da spriječi genocid u Srebrenici”.
Prema podacima kojima raspolaže Balkanska istraživačka mreža BiH (BIRNBiH), Haški tribunal (ICTY), odnosno njegov sljednik Međunarodni mehanizam za krivične sudove (MMKS) i Sud Bosne i Hercegovine, te pravosuđa u Srbiji i Hrvatskoj dosada su osudili ukupno 54 osobe na pet doživotnih kazni i 781 godinu zatvora – za genocid, zločine protiv čovječnosti i druge zločine u Srebrenici tokom jula 1995. godine. Time je trasiran put ka utvrđivanju istine, sagledavanju razmjera i dokumentiranju brutalnih zločina, počinjenih u julu 1995. godine, a izrečene presude opomena su i trajni podsjetnik civiliziranom svijetu kako se ništa slično u budućnosti nikada i nikome ne bi ponovilo. Nažalost, ni najnoviji razvoj dešavanja na tlu Evrope ne ide u prilog izrečenim očekivanjima.
Za genocid u Srebrenici osuđeni su najviši civilni i vojni dužnosnici RS – Radovan Karadžić, prvi predsjednik RS i vrhovni komandant Vojske RS (VRS), koji je u martu 2019. godine u Haagu osuđen pravomoćno na kaznu doživotnog zatvora za genocid u Srebrenici, te zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja u drugim dijelovima BiH (1992-1995.). Karadžić je u maju 2021. godine iz Pritvorske jedinice u Haagu prebačen na izdržavanje kazne u zatvor u Velikoj Britaniji.
Također, bivši komandant Glavnog štaba VRS-a Sratko Mladić je na doživotni zatvor osuđen pravomoćno 8. juna 2021. godine, čime je Apelaciono vijeće MMKS-a potvrdilo prvostepenu kaznu, izrečenu za genocid, zločine protiv čovječnosti, kršenje zakona i običaja ratovanja, odnosno, udružene zločinačke poduhvate, ubistva, progone, terorisanje civila i uzimanje talaca. Proglašavajući Mladića krivim za genocid u Srebrenici, Haški tribunal je u prvostepenom postupku utvrdio da je imao genocidnu namjeru da uništi Bošnjake u Srebrenici kao značajan dio zaštićene grupe, a dokaz za tu njegovu namjeru, po presudi, bila je poruka Srebreničanima da “mogu opstati ili nestati”. - Mladić je više puta izjavljivao da je došlo vrijeme za osvetu Turcima, kao i da bi Turaka davno nestalo da ih ne čuva međunarodna zajednica - rečeno je prilikom izricanja prvostepene presude u novembru 2017. godine.
Ovom, kao i drugim presudama ICTY-a i Suda BiH, utvrđeno je kako su pripadnici vojske i policije RS u julu 1995. izvršili napad na tada zaštićenu enklavu Srebrenicu, nakon čega je više od 7.000 muškaraca i dječaka ubijeno, a više od 40.000 žena, djece i starijih protjerano. Apelaciono vijeće MMKS-a potvrdilo je u konačnoj presudi Mladiću zaključke Pretresnog vijeća ICTY-a kako je u Srebrenici postojao udruženi zločinački poduhvat (UZP) s ciljem uklanjanja bošnjačkog stanovništva ubistvima muškaraca i prisilnim iseljavanjem žena, djece i starijih muškaraca. Potvrđeno je da su od jutra 12. jula 1995. zločini genocida, istrebljenja i ubistva postali dio sredstava za postizanje tog cilja. Mladić je, kako je Apelaciono vijeće utvrdilo, značajno doprinio tom UZP-u i dijelio namjeru za postizanje zajedničkog cilja. Vijeće je, također, naznačilo da nije ubijeđeno u navode Mladićeve žalbe da je on djelovao u cilju evakuacije civila zbog humanitarnih razloga, potvrdivši zaključke iz prvostepene presude da civili koji su napustili Srebrenicu u julu 1995. nisu imali drugu mogućnost. Vijeće nije prihvatilo ni navode iz žalbe koji se odnose na dokaze o njegovom odsustvu iz Srebrenice, nepostojanju efektivne kontrole nad MUP-om, autentičnosti i pouzdanosti određenih presretnutih razgovora, kao i njegovom znanju o zločinima i nemogućnosti da kazni odgovorne.
Hronološki posmatrano, prva presuda kojom je utvrđen genocid u Srebrenici bila je ona koju je Radislavu Krstiću, bivšem načelniku Štaba/zamjeniku komandanta Drinskog korpusa VRS-a, izrekao ICTY, a koji je 2004. godine pravomoćno osuđen na 35 godina zatvora. ICTY je onda konstatirao kako je zločin planiran 's vrha', te da su najodgovorniji članovi Glavnog štaba VRS-a. - Vijeće naziva masakr u Srebrenici njegovim pravim imenom – genocid. Oni koji su za njega odgovorni, nosit će žig i on će služiti kao upozorenje drugima koji pomisle da počine jedan tako jeziv čin - kazao je, među ostalim, sudija Theodor Meron na izricanju presude Krstiću. Kako se u toj presudi navodi, „za čuvanje, prevoz i pogubljenje bosanskih muslimana angažovane su jedinice VRS-a, uključujući pripadnike Zvorničke brigade te Desetog diverzantskog odreda. Učešće tako velikog broja jedinica pokazuje do koje je mjere proces bio isplaniran, a učešće Diverzantskog odreda pokazuje da je u tu operaciju bio direktno umiješan Glavni štab VRS-a”. Kada se radi o vojnim aspektima presuda za Srebrenicu, najviše je osuđenih iz Glavnog štaba VRS-a i Zvorničke brigade, a kada se radi o policijskim strukturama, najveći broj bivših pripadnika Drugog odreda Specijalne policije Šekovići i Centra za obuku “Jahorina” MUP-a RS.
Da je genocid u Srebrenici bio svjesno planiran dokazuje i dokument broj 283/95 od 13. jula 1995., koji je potpisao tadašnji načelnik Centra javne bezbjednosti (CJB) Zvornik Dragomir Vasić, a radi se o dokumentu koji je ICTY-u dostavio jedan od članova ekspertnog tima za istraživanje ratnih zločina. Vasić je kao svjedok Tužiteljstva u Hagu, u procesu generalu Momčilu Perišiću, bivšem načelniku Generalštaba Vojske Jugoslavije, svjedočio “da je načelnik bezbjednosti Glavnog štaba VRS-a Ljubiša Beara dobio od generala Ratka Mladića naređenje da pobije Muslimane zatočene u Bratuncu nakon okupacije Srebrenice”.
Ljubiši Beari je u ICTY-u na suđenju za genocid 2010. godine izrečena kazna doživotnog zatvora, 2015. godine, a ista kazna izrečena je i Zdravku Tolimiru, načelniku Sektora za obavještajno-bezbjednosne poslove Glavnog štaba VRS-a. Beara je 2017. godine preminuo tokom izdržavanja kazne u zatvoru u Njemačkoj, a Tolimir godinu prije, u trenutku kada je čekao upućivanje na izdržavanje kazne.
Na doživotni zatvor osuđen je i potpukovnik Drinskog korpusa VRS Vujadin Popović, koji je oglašen krivim za genocid, istrebljenje, ubistvo i progon Bošnjaka. Bivšem načelniku uprave za operativno-nastavne poslove Glavnog štaba Radivoju Miletiću je izrečena zatvorska kazna u trajanju 18 godina, dok je član Glavnog štaba VRS-a Milan Gvero osuđen na pet godina, ali je umro dok se nalazio na privremenoj slobodi.
Pri Glavnom štabu VRS-a djelovao je 10. diverzantski odred, čijih je šest nekadašnjih pripadnika osuđeno zbog pogubljenja na ekonomiji "Branjevo", u blizini zvorničkog sela Pilica, gdje je ubijeno oko 800 muškaraca, od kojih su neki imali poveze na očima i rukama, a koji su prethodno dovezeni autobusima iz škole u ovom mjestu. Dražen Erdemović je bio prvi koji je u ICTY-u priznao krivicu zbog sudjelovanja u ubistvima zarobljenih muškaraca i dječaka, te je 1996. godine osuđen na pet godina, dok je Marko Boškić priznao krivnju te je u Sudu BiH, po sklopljenom sporazumu, osuđen na deset godina zatvora. Na dugotrajne kazne zatvora osuđeni su – Franc Kos, koji je dobio 35 godina, Stanko Kojić 32 i Zoran Goronja 30 godina, dok je Vlastimiru Golijaninu izrečena zatvorska kazna u trajanju od 15 godina. Kosu, bivšem komandiru Prvog bijeljinskog voda 10. diverzantskog odreda, izrečena je do tada najstrožija kazna u Sudu Bosne i Hercegovine zbog zločina u Srebrenici. - Ubijali smo po deset ljudi koje je Vojna policija izvela iz autobusa. Zarobljenici iz prva dva autobusa imali su vezane ruke, a mislim da su ostalima i oči bile vezane. Za strijeljanje ljudi iz jednog autobusa trebalo nam je do sat vremena - kazao je Kos tokom svjedočenja.
Dosada je osuđeno šest nekadašnjih pripadnika Zvorničke brigade VRS-a, a najstrožija kazna, od 35 godina, za pomaganje u genocidu izrečena je načelniku bezbjednosti u Brigadi Dragi Nikoliću, dok je zamjenik komandanta Dragan Obrenović osuđen na 17 godina nakon priznanja krivnje. - Kriv sam i za ono što nisam učinio, što nisam pokušao zaštititi te zarobljenike, bez obzira na privremenost moje tadašnje funkcije. Iznova sebi ponovo postavljam pitanje šta sam mogao da učinim, a šta nisam učinio. Hiljade nevinih žrtava je stradalo. Ostali su grobovi, izbjeglice, sve razoreno i nesreća opšta. Dio odgovornosti za to snosim i ja - kazao je Obrenović, referirajući se na tragična dešavanja. Bivši komandant Zvorničke brigade Vinko Pandurević je osuđen na 13 godina zatvora zato što nije spriječio i kaznio svoje podređene koji su sudjelovali u zločinima počinjenim u Srebrenici, a načelnik inžinjerije u brigadi Dragan Jokić osuđen je na devet godina.
Pomoćnik načelnika za bezbjednost Milorad Trbić je zbog genocida osuđen na 20 godina, nakon što je Sud BiH zaključio da je sudjelovao u udruženom zločinačkom poduhvatu i operacijama hvatanja, zatvaranja i pogubljenjima po prijekom postupku, te potom pokopavanja i prikrivanja tijela ubijenih Bošnjaka iz Srebrenice. Trbić je prva osoba koju je Sud Bosne i Hercegovine osudio zbog genocida, dok je Slavko Perić, pomoćnik komandanta za bezbjednost Prvog bataljona Zvorničke brigade VRS-a, dobio 11 godina zatvora za pomaganje u genocidu.
Veza između Glavnog štaba VRS-a i policijskih jedinica na terenu u Srebrenici, prema presudama ICTY-a, bio je Ljubiša Borovčanin, koji je od 10. jula 1995. bio komandant združenih snaga jedinica policije, a koji je u Haagu osuđen na 17 godina zatvora.
Kako je sudski utvrđeno, masovna ubistva Srebreničana nakon 11. jula vršena su i u zgradi magacina Zemljoradničke zadruge u Kravici, za šta je osuđeno ukupno devet nekadašnjih pripadnika Drugog odreda Specijalne policije Šekovići, od kojih su većina bivši pripadnici Trećeg voda Skelani ove jedinice. Tako su na po 20 godina zatvora osuđeni Željko Ivanović, Brano Džinić i Radomir Vuković, a ista kazna je izrečena komandiru Trećeg voda Skelani Milenku Trifunoviću te nekadašnjim pripadnicima tog voda Slobodanu Jakovljeviću, Branislavu Medanu, Aleksandru Radovanoviću i Petru Mitroviću. Kako je presudama potvrđeno, pripadnici Drugog odreda Šekovići sudjelovali su u zarobljavanju velikog broja Srebreničana, koji su sprovedeni u skladište Zemljoradničke zadruge Kravica, gdje su ubijeni. U presudama je, također, navedeno da su Trifunović, Radovanović i Mitrović iz automatskih pušaka pucali u zarobljene, Džinić i Vuković su na njih bacali ručne bombe, a Jakovljević, Medan i Ivanović su čuvali stražu kako bi spriječili bjekstvo zarobljenika kroz prozore skladišta, u čemu im se, nakon što je ispalio hice, pridružio i Mitrović. Jedini bivši pripadnik Drugog odreda Šekovići koji je sporazumno priznao krivicu za sudjelovanje u pretresanju bošnjačkih sela u Srebrenici, zarobljavanju i sprovođenju muškaraca do magacina u Kravici, a potom čuvanju straže kako neko od napadnutih ne bi pobjegao, jeste Vaso Todorović, koji je osuđen na šest godina.
Osim policajaca Drugog odreda Šekovići, za zločine počinjene u Kravici osuđeni su i pripadnici Centra za obuku “Jahorina” pri MUP-u RS. Komandant ovog centra u julu 1995. Duško Jević i komandant Prve čete ove jedinice Mendeljev Đurić osuđeni su na po 20 godina zbog učešća u ubistvima u Kravici i prisilnom premještanju civilnog stanovništva s područja Srebrenice. U sudskoj odluci stoji “da su njih dvojica, svjesni da će muškarci biti pogubljeni po prijekom postupku, naredili pripadnicima Prve čete da sudjeluju u prisilnom premještanju, odvajanju vojno sposobnih muškaraca, njihovom zatvaranju i držanju u tkz. ‘bijeloj kući’, te kasnijem masovnom ubijanju zarobljenih u skladištu u Kravici”. Na istu kaznu od 20 godina je osuđen Božidar Kuvelja, kao pripadnik Drugog voda u Prvoj četi, zbog sudjelovanja u prisilnom preseljenju i ubistvima muškaraca u Kravici. - Vijeće je zaključilo da je, nakon masovnog ubistva muškaraca u Kravici 13. jula 1995. godine, Kuvelja u jutarnjim satima narednog dana pucao iz puškomitraljeza u preživjele koji su na prevaru pozvani da izađu iz skladišta - navedeno je u presudi. Čak trojici bivših pripadnika ove jedinice su kazne izrečene po sporazumima o priznanju krivnje, te je Dragan Crnogorac osuđen na 13 godina, a Milivoje Ćirković i Zoran Kušić na po pet godina zatvora. Ćirković i Kušić su priznali da su u blizini Zemljoradničke zadruge Kravica, po naređenju svojih starješina, ubili po jednog zarobljenika bošnjačke nacionalnosti.
Zbog genocida i drugih zločina u Srebrenici počinjenih nakon 11. jula 1995. godine, Apelaciono vijeće Suda BiH je u oktobru 2018. osudilo Ostoju Stanišića, bivšeg komandanta Šestog bataljona Zvorničke brigade VRS-a na pet godina zatvora za pomaganje u genocidu, smanjivši mu prvobitnu kaznu od 11 godina zatvora. Vijeće je zaključilo kako su pripadnici Šestog bataljona VRS-a 14. i 15. jula 1995. godine pod nadzorom optuženog, sudjelovali u prihvatu i osiguranju više stotina zarobljenih muškaraca, koji su držani u školi u zvorničkom selu Petkovci, a kasnije je njih više od 700 strijeljano na obližnjoj brani. - Optuženi je angažovao pripadnike Šestog bataljona da čuvaju zatvorenike pred školom, mada je nesporno da su ih čuvali i drugi pripadnici VRS-a. Vijeće je, također, zaključilo da je Stanišić znao za plan ubijanja, ali nije moglo zaključiti da je dijelio genocidnu namjeru sa izvršiocima - rečeno je prilikom izricanja presude.
Međutim, noviji podaci o dinamici suđenja svjedoče o svojevrsnom kontinuitetu zastoja i kašnjenja u procesuiranju najtežih zločina, a na što, pored žrtava, upozoravaju i relevantne domaće i međunarodne institucije. Naime, pravomoćne presude kojima su Rade Garić i Srećko Aćimović osuđeni na 17, odnosno sedam godina zatvora zbog genocida i zločina nad Bošnjacima iz Srebrenice i Vlasenice, te oslobađajuća presuda bivšim policijskim rukovodiocima i jedna optužnica, rezultat su rada državnih pravosudnih institucija u 2021., odnosno 2022 godini. Radetu Gariću je Apelaciono vijeće Suda Bosne i Hercegovine smanjilo kaznu za tri godine, te ga drugostepenom presudom osudilo na 17 godina zatvora za zločine počinjene nad bošnjačkim stanovništvom iz Vlasenice i Srebrenice 1992. i 1995. godine. On je oglašen krivim za progon Bošnjaka iz Vlasenice i Srebrenice ubistvima, prisilnim nestancima, fizičkim i psihičkim zlostavljanjem te drugim nečovječnim djelima. Garić je u okviru zločina protiv čovječnosti osuđen za učešće u tri odvojena slučaja ubistva bošnjačkih civila. Aćimoviću je također smanjena kazna za dvije godine. On je kao bivši komandant Drugog bataljona Zvorničke brigade VRS-a, u prvostepenom postupku 16. oktobra 2020. godine oglašen krivim za pomaganje u genocidu, konkretno, za pomaganje u zatvaranju bošnjačkih muškaraca dovezenih u školu u selu Roćević, općina Zvornik, i njihovim ubistvima na obali Drine kod Kozluka, te osuđen na devet godina. Presudom je utvrđeno da je učestvovao u ubistvima 818 muškaraca 15. jula 1995. na obali Drine kod Kozluka. - Optuženi je bio svjestan da će biti ubijeni, ali je potom svjesno počinio radnje da se provede plan počinjenja genocida. Postupajući po naredbi koju je dobio iz komande Zvorničke brigade, optuženi je obezbijedio municiju i dao naredbu da se zarobljenici prevezu na obalu Drine u Kozluku, gdje su na lokaciji šljunkare ubijeni po kratkom postupku i potom pokopani. Tog je dana, 15. jula 1995. godine, ubijeno 818 muškaraca iz Srebrenice - naveo je sudija Suda BiH Staniša Gluhajić, čitajući prvostepenu presudu. Sud BiH je 16. augusta 2021. godine donio drugostepenu presudu kojom je kao neosnovana odbijena žalba Tužiteljstva BiH, dok je žalba branioca optuženog Srećka Aćimovića uvažena u pogledu odluke o kazni, te je prvostepena presuda preinačena i Aćimović je osuđen na sedam godina.
Istovremeno, Sud BiH je u augustu 2022. godine u nedostatku dokaza oslobodio Miodraga Josipovića, Branimira Tešića, Dragomira Vasića, Danila Zoljića i Radomira Pantića optužbi za učešće u djelimičnom istrebljenju bošnjačkog stanovništva istočne Bosne. Josipović je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Bratuncu, Tešić zamjenik komandira Policijske stanice u Bratuncu, Vasić načelnik zvorničkog Centra javne bezbjednosti (CJB), Zoljić komandant Posebnih jedinica policije (PJP), a Pantić kao bivši komandir Prve čete PJP-a. Vasić je oslobođen optužbe za izvršenje genocida, a ostala četvorica za pomaganje u genocidu.
Presudom izrečenoj u Srbiji su na ukupno 53 godine zatvora 2007. osuđena četvorica pripadnika “Škorpiona” - Slobodan Medić (20 godina zatvora), Branislav Medić (20 godina zatvora), Pero Petrašević (13 godina zatvora) i Aleksandar Medić (pet godina zatvora), za ubistva šestorice Srebreničana počinjena u julu 1995. na području Trnova. Druga presuda donesena je nakon što je s bivšim pripadnikom 10. diverzantskog odreda Brankom Gojkovićem zaključen sporazum o priznavanju krivice kojim je osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju deset godina. Za sudjelovanje u strijeljanju šestorice srebreničkih Bošnjaka u Trnovu, još dvojica pripadnika “Škorpiona” Milorad Momić i Slobodan Davidović osuđena su 2005. u Hrvatskoj na po 15 godina zatvora. Optužnica protiv pripadnika zloglasne jedinice (“Škorpiona”) podignuta je na osnovu videosnimka koji su napravili pripadnici te jedinice tokom egzekucije u Trnovu. Snimak je prvi put javno prikazan 2005. na suđenju Slobodanu Miloševiću sudom u Den Haagu.
Prema najnovijim podacima BIRN-a BiH, Međunarodni mehanizam za krivične sudove (MMKS) i Sud Bosne i Hercegovine u proteklih 12 mjeseci izrekli su tri pravomoćne presude kojima su tri osobe osuđene na 48 godina zatvora za zločine počinjene u Srebrenici nakon 11. jula 1995., a pet osoba je oslobođeno. Istovremeno, u Srbiji je donesena jedna osuđujuća presuda po Sporazumu o priznanju krivnje, dok je Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine podiglo samo jednu optužnicu protiv nedostupne osobe - Miomira Jasikovca, koji se tereti za genocid u Srebrenici. Državljanina Srbije, Miomira Jasikovca, nekadašnjeg komandira čete Vojne policije Zvorničke brigade VRS-a, Tužiteljstvo BiH tereti da je od 13. do 15. jula 1995. svjesno pružio pomoć članovima udruženog zločinačkog poduhvata (UZP), čiji je plan bio da zatvore i po kratkom postupku pogube vojno sposobne muškarce iz srebreničke enklave, a žene, djecu i starce prisilno premjeste i na taj ih način unište kao grupu. Nekoliko dana prije potvrđivanja u BiH, protiv Jasikovca optužnicu podiže Tužilaštvo za ratne zločine Srbije i istog dana, odnosno 5. decembra 2022., s njim potpisuje sporazum o priznanju krivnje, po kojem je kasnije u beogradskom Višem sudu osuđen na pet godina zatvora zbog saizvršilaštva u ratnom zločinu protiv civilnog stanovništva. U presudi se navodi da je Jasikovac, zajedno s njemu podređenim pripadnicima čete Vojne policije Zvorničke brigade i drugim jedinicama VRS-a, držao prethodno zarobljene pripadnike Armije RBiH i civile muškarce koje su sproveli do obližnjih lokacija, gdje su ih, upotrebom vatrenog oružja, likvidirali nepoznati pripadnici VRS-a.
Odranije je poznat slučaj Milenka Živanovića, ratnog komandanta Drinskog korpusa VRS-a, koji je gotovo istovremeno, početkom 2022. godine optužen i u Bosni i Hercegovini i u Srbiji za slične zločine u Srebrenici 1995. godine. Optužen je da je vršio planiranje i rukovođenje aktivnostima jedinica Drinskog korpusa u rasprostranjenom i sistematskom napadu usmjerenom protiv bošnjačkog civilnog stanovništva na području Srebrenice i Žepe 1995. godine. Tereti se i da je učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu. Prema srbijanskoj optužnici, on je naredio prisilno preseljenje bošnjačkog civilnog stanovništva sa određenih područja u zoni odgovornosti Drinskog korpusa i svojim naredbama i radnjama sudjelovao u prisilnom preseljenju bošnjačkog civilnog stanovništva iz 'zaštićene zone' Srebrenica. Protiv Živanovića u toku je postupak u beogradskom Višem sudu zbog zločina u Srebrenici, a prije toga je podignuta i potvrđena optužnica protiv nekadašnjeg komandanta bataljona Vojne policije 65. zaštitnog puka pri Glavnom štabu VRS-a, Zorana Malinića, a kasnije je donesena naredba za raspisivanjem potjernice.
Zbog nedostupnosti bh. pravosuđu određen broj predmeta, poput slučaja “Kravice“, proslijeđen je na rješavanje u Srbiju, a čije trajanje (suđenje počelo prije sedam godina) i opetovano odgađanje suđenja u ovom predmetu izaziva opravdanu sumnju u namjere srbijanskih pravosudnih organa da ovaj postupak okončaju i izreknu pravičnu presudu. Naime, Nedeljko Milidragović, Aleksa Golijanin, Milivoje Batinica, Aleksandar Dačević, Vidosav Vasić, Jovan Petrović i Bora Miletić su optuženi da su, kao pripadnici Centra za obuku “Jahorina“ Specijalne brigade policije Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS), učestvovali u ubistvu bošnjačkih zarobljenika iz Srebrenice u zemljoradničkoj zadruzi u Kravici. S njima je bio optužen i Dragomir Parović, čiji je predmet, zbog zdravstvenih problema, odvojen, a optužnica protiv njega odbačena. Prema dostupnim podacima, proces je u ovom predmetui odlagan više puta zbog bolesti optuženih, a zatim i njihovih branitelja. Također, Sud je tražio i vještačenje nakon čega je jedan od optuženih proglašen procesno nesposobnim. Usto, ročište je dva puta odlagano, jer Apelacioni sud, koji je odlučivao o procesnim pitanjima, nije na vrijeme donio odluke neophodne da se proces nastavi. Shodno tome, kod žrtava postoji opravdana bojazan da se i u drugom predmetu u beogradskom Višem sudu, koji se vodi protiv bivšeg komandanta Drinskog korpusa Milenka Živanovića, može očekivati odlaganje iz istog razloga kao i u predmetu za ubistva u Kravici jer će, nakon promjene člana Sudskog vijeća, izvođenje dokaza i saslušavanje svjedoka djelimično ili u potpunosti biti ponovljeno. Trenutno je sedam osoba za kojima je Sud BiH raspisao međunarodne potjernice za genocid i druge zločine na području Srebrenice.
MMKS je krajem maja na po 15 godina zatvora osudio nekadašnje čelnike srbijanske Službe državne bezbjednosti - Jovicu Stanišića i Franka Simatoviča, koji su pored zločina počinjenih Bosanskom Šamcu, Bijeljini, Zvorniku i Doboju, proglašeni odgovornim i za ubistva Srebreničana na području Trnova, čiji su egzekuciju izvršili pripadnici spomenutih Škorpiona.
Sud BiH je u proteklih 12 mjeseci najveću kaznu – 18 godina zatvora – izrekao bivšem pripadniku Vlaseničke brigade VRS-a Momčilu Tešiću zbog učešća u strijeljanju 17 muškaraca s područja Srebrenice 13. na 14. juli 1995. u mjestu Mršići (opština Vlasenica). Prvostepeno vijeće je podsjetilo na svjedočenje preživjelog sa strijeljanja, koji je kazao da je u Lukama izdvojen u grupi od 22 muškarca i da su nakon zlostavljanja u školi odvezeni na lokaciju na kojoj su vojnici, upalivši svjetla i otvorivši stranicu kamiona, prebacivali muškarce i ubijali ih. Sa Tešićem se sudilo i bivšem komandantu Vlaseničke brigade Miletu Kosoriću u odnosu na kojeg je predmet razdvojen zbog zdravstvenog stanja, dok bivši pripadnici brigade Borislav Stojišić i Rajko Drakulić nisu bili dostupni u trenutku optuživanja.
Inače, veliki broj u međuvremenu optuženih, nedostupni su bh. pravosuđu.
Naime, bijegom u Srbiju, suđenje Milomiru Savčiću je obustavljeno. Njega pripadnici Sudske policije, nakon što mu je Sud BiH 9. augusta 2021. godine odredio pritvor zbog nepoštivanja izrečenih mjera zabrane, nisu pronašli na adresi. Milomir Savčić, bivši predsjednik Boračke organizacije RS, optužen je da je, u svojstvu komandanta 65. zaštitnog motorizovanog puka pri Glavnom štabu VRS-a, pomagao u genocidu počinjenom u Srebrenici u julu 1995. godine.
Prvi koji se u vrijeme optuženja za genocid u Srebrenici nalazio na teritoriji Srbije je Milisav Gavrić, nekadašnji zamjenik komandira Policijske stanice (PS) Srebrenica. Optužnica koja ga tereti da je u Potočarima pomagao u prisilnom transportu nekoliko hiljada bošnjačkih civila, sudjelovao u izdvajanju muškaraca iz grupe civila, te da je odvodio muškarce koji su bili u krugu Cinkare kojima se od tada gubi svaki trag, potvrđena je u junu 2008. godine. Međutim, pored jasnih dokaza i sudski utvrđenih činjenica i nadalje je prisutna praksa negiranja genocida, pa je bivši visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko u julu 2021. godine nametnuo izmjene i dopune Krivičnog zakona BiH kojim se zabranjuje negiranje genocida, ali i drugih ratnih zločina ili veličanje osuđenih ratnih zločinaca.
I pored toga što je, prema raspoloživim podacima, na adresu Državnog tužiteljstva upućen je veliki broj krivičnih prijava podnesenih na temelju zabrane negiranja genocida, drugih ratnih zločina ili veličanja zločinaca, dosada nije podignuta nijedna optužnica za negiranje genocida. Izostanak optužnica za negiranje genocida u Srebrenici kod žrtava izaziva bojazan da bi nekažnjavanje moglo dovesti do ponovnog ohrabrivanja negatora. Iako praksa nekažnjavanja negiranja genocida nailazi na brojne osude domaćih i međunarodnih zvaničnika te izaziva uznemirenost i ogorčenje u javnosti, zasada se na tom planu ne bilježe bilo kakvi pozitivni pomaci. Jedno od najnovijih upozorenja u tom kontekstu stiže od visokog predstavnika Christiana Schmidta koji je na "Konferenciji o kolektivnom sjećanju", dan prije komemoracije u Srebrenici (10. jula) izjavio kako će raditi na tome da svi koji negiraju genocid budu krivično gonjeni. - Zbog toga će upravo sutra sa mnom u delegaciji biti glavni tužitelj Bavarske, sa svojim kolegama koji inače rade na slučajevima negiranja holokausta, kako bismo pronašli najbolje načine za sankcionisanje negiranja genocida - rekao je Schmidt. Istaknuo je da niko ko želi bolju budućnost ne smije negirati genocid i ne smije zanemarivati ono što se desilo.
Nažalost, ni do danas, 28 godina nakon genocida počinjenog u Srebrenici, nisu pronađene, ni identificirane sve žrtve, niti su pred lice pravde privedeni brojni počinitelji i naredbodavci brutalnih zločina. Na nedovoljan angažman nadležnih pravosudnih institucija u BiH i evidentno kašnjenje u procesuiranju ratnih zločina, te na kontinuirani pad pravomoćno osuđenih od 2014. godine upozoravaju žrtve, umorne od čekanja, ali i brojne relevantne domaće i međunarodne institucije, izražavajući bojazan da će usljed proteka vremena brojni počinitelji izmaći pravdi.
Tako je Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini u jednom od svojih ranijih izvještaja procjenila kako pravosudne institucije BiH neće ispuniti rok zacrtan u Revidiranoj strategiji za rad na predmetima ratnih zločina, u skladu s kojom svi predmeti trebaju biti okončani do kraja 2023. godine, a što je sada i očigledno. - Prihvatanje činjenica je kamen temeljac za mir i pomirenje, i njihovo poricanje i pokušaji revizionizma ometaju procese pomirenja - ističe se, između ostalog, u Izvještaju OSCE-ove misije u Bosni i Hercegovini.
Državna strategija za rad na predmetima ratnih zločina, koju je Vijeće ministara BiH usvojilo u decembru 2008., zamišljena je kao niz smjernica za procesuiranje predmeta ratnih zločina do kraja 2023. godine.
U septembru 2020. godine usvojena je Revidirana državna strategija za rad na predmetima ratnih zločina, s ciljem jačanja mehanizama za praćenje njezinog provođenja, prvenstveno kada se radi o ulozi i nadležnostima Nadzornog tijela za njenu provedbu.
Revidirana strategija sačinjena je nakon što rok za okončanje najsloženijih predmeta nije ispoštovan prema Strategiji za rad na predmetima ratnih zločina iz 2008. godine. Prema ovoj strategiji, najsloženiji predmeti trebali su biti završeni u roku od sedam godina na državnom nivou, a preostali u roku od 15 godina.
Značajna izmjena se odnosila na redefiniranje kriterija na osnovu kojih će se izvršiti raspodjela predmeta.
Kriteriji za ocjenu složenosti predmeta u Revidiranoj strategiji, koji su zasnovani na dvojakoj procjeni složenosti predmeta – na težini krivičnog djela i ulozi počinitelja, osmišljeni su tako da osiguraju da se najsloženiji predmeti, uključujući one s optužbama za genocid, zločine protiv čovječnosti i komandnu odgovornost ili udruženi zločinački poduhvat, procesuiraju na državnom nivou, a manje složeni predmeti u entitetima i Brčko distriktu BiH.
Strategijom je izričito zacrtano da se pravosudne institucije na državnom nivou moraju prioritetno posvetiti istragama i presuđivanju predmeta koji uključuju najodgovornije počinitelje, kao i najsloženijim predmetima.
Takva prioritizacija bi trebala osigurati privođenje pravdi lica najodgovornijih za davanje naređenja ili onih koji su imali komandnu odgovornost nad drugim licima u počinjenju najtežih zločina.
Uz ostalo, u OSCE-ovom izvještaju se insistira da se u vezi s Revidiranom strategijom, od Tužiteljstva i Suda BiH zatraži da provedu sve preporuke iz tematskog izvještaja Misije iz 2019. – Upravljanje predmetima, i izvještaja sutkinje Joanne Korner iz 2020. godine, te da javnosti daju relevantne i detaljne informacije o istragama krivičnom gonjenju i presuđivanju predmeta ratnih zločina.
Referirajući se na obaveze Tužiteljstva Bosne i Hercegovine, britanska sutkinja Korner je u septembru 2020. godine konstatirala kako je ovo tužiteljstvo ispoštovalo samo četiri od ukupno 32 preporuke koje je dala u Izvještaju iz 2016. godine, a koje se tiču unapređenja rada na predmetima ratnih zločina, dok je 15 preporuka ostalo neprovedeno, a čak 13 tek djelimično provedeno.
Britanska sutkinja Korner, nekadašnja viša tužiteljica Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY), je u izvještaju "Unapređenje procesuiranja predmeta ratnih zločina na državnom nivou u BiH", zaključila da Državno tužiteljstvo nije napravilo napredak u radu na predmetima ratnih zločina te da je došlo do pada kvaliteta rada na istragama i podizanju optužnica za ratne zločine.
Istovremeno, navela je kako u Tužiteljstvu BiH još postoje isti problemi koji su postojali i u vrijeme pisanja prethodnog izvještaja, potcrtavajući kako će za rješavanje nekih od tih problema biti potreban radikalan pristup.
Nakon dužeg zastoja, Vijeće ministara BiH je krajem marta o. g. napokon donijelo Odluku o formiranju Nadzornog tijela za praćenje provedbe Revidirane državne strategije za rad na predmetima ratnih zločina, dvije i po godine nakon njenog usvajanja, a čije je formiranje bilo predviđeno u roku od 30 dana od usvajanje Revidirane strategije.
Tom odlukom je u Nadzorno tijelo imenovano šest članova, šest zamjenskih i dva člana bez prava glasa, a za predsjedavajućeg tog tijela Halil Lagumdžija, predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH.
Prema odluci o formiranju Nadzornog tijela, svi koji rade na izvršavanju Revidirane države strategije izvještavat će Nadzorno tijelo o provedenim aktivnostima.
- Nadzorno tijelo će o izvršavanju mjera iz Revidirane strategije podnositi kvartalne izvještaje Vijeću ministara BiH na usvajanje - saopćeno je ranije iz Vijeća ministara BiH.
Konstituirajuća sjednica Nadzornog tijela za praćenje provođenja Revidirane državne strategije za rad na predmetima ratnih zločina održana je krajem maja kada su razmotrena tehnička pitanja formalizacije pravnog okvira funkcioniranja i rada Nadzornog tijela, te istaknuto da će ovo tijelo, kao prvi specifični korak u izvršenju svog mandata, posebnu pažnju posvetiti pitanjima regionalne saradnje bh. pravosuđa sa nadležnim jurisdikcijama zemalja u regionu.
Različiti aspekti procesuiranja ratnih zločina u BiH, uključujući stanje provedbe Revidirane strategije, bili su u fokusu konferencije glavnih tužitelja koju je Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće Bosne i Hercegovine organiziralo 4. jula u Sarajevu.
Predsjednik VSTV-a BiH Halil Lagumdžija, koji je ujedno i na čelu Nadzornog tijela za praćenje provedbe Revidirane strategije, tada je izjavio kako su tužiteljstva u BiH u obavezi da fokusirano usmjere svoje kapacitete na procesuiranje složenih i prioritetnih predmeta ratnih zločina, te da glavni tužitelji imaju obavezu da osiguraju najviše standarde efikasnosti i kvaliteta u tom pogledu.
Sada, kada su stvorene neophodne tehničke i druge prepostavke za djelovanje, ostaje da se vidi hoće li ovi koraci rezultirati odlučnijim pozitivnim pomacima ili će postati povodom za nove opstrukcije i odugovlačenja na planu procesuiranja predmeta ratnih zločina, uključujući i zločin genocida.
|
|
|
Post by kulinban on May 14, 2024 11:25:06 GMT
Separatisti izgubili izbore u Kataloniji
Premijer Pedro Sančez je pobedu socijalista nazvao istorijskom, šest i po godina nakon što je Karles Puđdemon Španiju gurnuo u političku krizu zbog nezakonitog referenduma za otcepljenje ove pokrajine Španija je na dobrom putu da dobije regionalnu vladu Katalonije koja neće raditi na otcepljenju ove autonomne pokrajine. Socijalisti premijera Pedra Sančeza osvojili su najviše glasova na regionalnim izborima na kojima su separatističke stranke posle jedne decenije izgubile većinu.
Predvođena Salvadorom Ilom, španskim ministrom zdravlja, tokom pandemije, Katalonska socijalistička partija osvojila je 42 od 135 mesta u regionalnom parlamentu – devet više nego na prethodnim izborima 2021. Za većinu je potrebno 68 mesta, što znači da je socijalistima potreban savez sa drugim strankama da bi mogli da formiraju vladu. Katalonska separatistička partija Zajedno za Kataloniju (Junts) bivšeg predsednika Karlesa Puđdemona, za kojim je izdat nalog za hapšenje zbog pokušaja otcepljenja Katalonije, osvojila je 35 mesta u regionalnom parlamentu, a Republikanska levica Katalonije (ERC) 20 mesta. Narodna partija osvojila je 15 mesta u skupštini Katalonije, preneo je „Pais”.
Nazivajući pobedu socijalista istorijskom, Sančez je na društvenoj mreži „Iks” izjavio da će to označiti „početak nove ere u Kataloniji”.
Ovo je velika pobeda za Sančeza koji je dokazao da je njegova politika smirivanja tenzija u bogatom severoistočnom regionu u kojem živi 7,5 miliona stanovnika bila ispravna. Socijalisti su nedavno u parlamentu usvojili zakon o amnestiji kojim se obustavljaju sudski postupci protiv Katalonaca koji su 2017. organizovali zabranjeni referendum o nezavisnosti. „Katalonci su odlučili da započnu novu etapu”, izjavio je socijalistički kandidat Salvador Ila poručivši da će pokušati sastaviti vladu koja će raditi u ime „svih Katalonki i Katalonaca bez obzira kako razmišljali”. On je naglasio da je zahvaljujući Sančezovoj politici prema Kataloniji došlo do promene stava njenih stanovnika koji su glasanjem pokazali da žele da ostanu unutar Španije.
Oglasio se i bivši katalonski premijer Puđdemon, koji je najavio povratak iz egzila u Belgiji.
„Iako smo na ovim izborima osvojili više glasova, to nije dovoljno, jer su ostale stranke za nezavisnost pale. To je posledica razmimoilaženja i nejasne strategije (oko postizanja nezavisnosti)”, izjavio je Puđdemon.
Katalonijom trenutno upravlja Katalonska republikanska levica (ERC), takođe stranka koja zagovara nezavisnost, ali koja je pala na treće mesto osvojivši 20 mesta u pokrajinskoj skupštini.
Pobeda Sančezu daje jak vetar u leđa uoči izbora za Evropski parlament. Pogotovo što je španski premijer nedavno razmišljao o ostavci zbog istrage o korupciji u koju je umešana njegova supruga. U Madridu konačno mogu da odahnu šest i po godina nakon što je Puđdemon gurnuo Španiju u najgoru političku krizu u poslednjih nekoliko decenija tako što je organizovao nezakonit referendum o regionalnoj nezavisnosti, posle čega je usledilo jednostrano proglašenje nezavisnosti. Tadašnja konzervativna španska vlada je na ovakve težnje separatista odgovorila slanjem hiljada policajaca koji su i nasilno sprečavali ljude da glasaju. Španski premijer Marijano Rahoj je u oktobru 2017. godine raspustio katalonsku skupštinu i direktno preuzeo kontrolu nad pokrajinom. Da bi izbegao hapšenje, Karles Puđdemon je pobegao iz Španije.
Od kada je postao premijer 2018. godine, Sančez je pomilovao devet stranačkih prvaka zbog njihove uloge u neuspelom pokušaju otcepljenja i pozvao na novu „eru dijaloga i razumevanja”. Iako su ova pomilovanja bila kontroverzna, ona nisu bila toliko sporna kao zakon o amnestiji koji je Sančez progurao, jer mu je u parlamentu bila potrebna podrška katalonskih separatista ERC-a i Juntsa da dobije još jedan premijerski mandat u oktobru prošle godine.
Pomenutim zakonom, koji bi trebalo da stupi na snagu krajem ovog meseca, oprost će dobiti oko 400 osoba uključujući i Puđdemona, koji su bila angažovani na sprovođenju dva nezakonita referenduma 2014. i 2017. godine.
Nedavne ankete pokazuju da težnja Katalonaca za nezavisnošću opada. Na vrhuncu krize u oktobru 2017. istraživanje Centra za proučavanje javnog mnjenja katalonske vlade pokazalo je da 48,7 odsto Katalonaca podržava nezavisnost, a 43,6 procenata ne. Anketa ovog centra iz marta ove godine otkriva da je sada 42 procenta za, a 51 odsto protiv nezavisnosti Katalonije.
|
|