Post by kulinban on Jun 6, 2021 10:47:05 GMT
Glasovi o bosanskoj izdaji su se proširili po čitavoj Evropi i kralj Tomaš je imao dosta muke da uveri papu Pija II, koji je još toga proleća tražio da se u Bosnu šalju krstaši i pomoć, da je Smederevo moralo da se preda iz nužde. Uputio je odmah u julu 1459.godine svoje poslanike na sabor u Mantovu, tražeći pomoć i pokazujući spremnost da i dalje ratuje protiv Turaka.
Tom prilikom je od gospodarice Milana dobio 300 ratnika, koji su preko Ankone prebačeni u Bosnu. U samoj zemlji, da bi dokazao odanost hrišćanskoj stvari, započeo je s PROGONOM bosanskih patarena.
Očigledno su već bili sazreli uslovi za likvidaciju oslabljene i izolovane bosanske crkve. U poslednjim godinama se "krstjani" više i ne osećaju u Bosni. Oko sredine XV veka je pokrštavanje bosanskog stanovništva uzelo velikog maha. Nisu ga sprovodili samo franjevci, za koje je hvarski biskup, inače dobro upoznat s bosanskom situacijom, tvrdio da pred njima jeretici iščezavaju "kao vosak pred vatrom", već i pravoslavno sveštenstvo, koje je u međuvremenu takođe prešlo u ofanzivu. Negde na teritoriji bosanske države, verovatno u zemljama Pavlovića ili herceg Stefana, došlo je čak do konkurentskog sukobljavanja pravoslavlja i katoličanstva u borbi o duše bosanskih vernika. Bosanski franjevci su se 1455. godine žalili Ivanu Kapistranu, a on je te žalbe prenosio papi, da ih raški mitropolit sprečava da pokrštavaju one koji su držali patarensku veru, tako da mnogi umiru "izvan vere", jer NEĆE DA PRIME pravoslavlje.
(Sima Ćirković: Istorija srednjovekovne bosanske države, str. 319)
Tom prilikom je od gospodarice Milana dobio 300 ratnika, koji su preko Ankone prebačeni u Bosnu. U samoj zemlji, da bi dokazao odanost hrišćanskoj stvari, započeo je s PROGONOM bosanskih patarena.
Očigledno su već bili sazreli uslovi za likvidaciju oslabljene i izolovane bosanske crkve. U poslednjim godinama se "krstjani" više i ne osećaju u Bosni. Oko sredine XV veka je pokrštavanje bosanskog stanovništva uzelo velikog maha. Nisu ga sprovodili samo franjevci, za koje je hvarski biskup, inače dobro upoznat s bosanskom situacijom, tvrdio da pred njima jeretici iščezavaju "kao vosak pred vatrom", već i pravoslavno sveštenstvo, koje je u međuvremenu takođe prešlo u ofanzivu. Negde na teritoriji bosanske države, verovatno u zemljama Pavlovića ili herceg Stefana, došlo je čak do konkurentskog sukobljavanja pravoslavlja i katoličanstva u borbi o duše bosanskih vernika. Bosanski franjevci su se 1455. godine žalili Ivanu Kapistranu, a on je te žalbe prenosio papi, da ih raški mitropolit sprečava da pokrštavaju one koji su držali patarensku veru, tako da mnogi umiru "izvan vere", jer NEĆE DA PRIME pravoslavlje.
(Sima Ćirković: Istorija srednjovekovne bosanske države, str. 319)