U.S. + NATO vs. Rusia v.s. Kina (rat u Ukrajini)

[kulinban]

INSTITUT za proučavanje rata objavio je novu analizu i kartu sukoba u Ukrajini.

"Ukrajinsko uništavanje značajnih elemenata ruske motorizirane brigade koja je 11. svibnja pokušala prijeći pontonski most preko rijeke Siverski Donjec šokiralo je istaknute ruske vojne blogere i analitičare. Počeli su komentirati nesposobnost ruske vojske sa stotinama tisuća sljedbenika.

Pokušaj prijelaza rijeke pokazao je zapanjujući nedostatak taktičkog smisla jer satelitske slike pokazuju uništena ruska vozila skupljena na oba kraja razrušenog mosta", piše Institut za rat.

Protuofenzive

"Prema ukrajinskim dužnosnicima, ukrajinske snage će vjerojatno provesti protuofenzivne operacije kako bi istjerale Ruse iz okolice Izjuma. Ranije smo primijetili da je ruska topnička vatra usmjerena na zapad iz okolice Izjuma vjerojatnije imala za cilj ometanje takve protuofenzive.

[kulinban]

[kulinban]

[kulinban]

Nakon 82 dana borbe, branitelji Mariupolja su izašli. Hoće li ih Rusi poštedjeti?

TJEDNIMA su čitav svijet obilazile sve sumornije vijesti i sve očajniji apeli posljednjih ukrajinskih branitelja u Mariupolju, opkoljenih u mreži tunela i bunkera pod golemom čeličanom Azovstal.

Koliko god bilo teško doći do egzaktnih i provjerljivih informacija o stanju u toj posljednjoj utvrdi, bilo je sve jasnije da vojnicima i civilima u njoj ponestaje hrane, vode i lijekova za ranjenike te da im prijeti strašna smrt od gladi, žeđi i ozljeda koje bi se u normalnim uvjetima mogle liječiti.

Zapovjednici glavnih preostalih postrojbi, 36. brigade marinaca i kontroverzne pukovnije Azov krajinske Nacionalne garde, uzalud su molili da Kijev ili treće zemlje osiguraju deblokadu Mariupolja vojnim putem ili humanitarno izvlačenje civila i vojnika diplomatskim putem.

Evakuacija više stotina civila konačno je provedena početkom mjeseca, uz pomoć Crvenog križa i Ujedinjenih naroda, čiji je glavni tajnik Antonio Guterres uspio osobno isposlovati humanitarni koridor (raniji dogovori o prekidu vatre i koridorima su se redovito kršili) pri prethodnom posjetu Moskvi. Sudbina nekoliko stotina ranjenika i još većeg broja drugih vojnika ostala je, međutim, neizvjesna.

Iznenadni obrat nakon više od mjesec dana odbijanja predaje

Branitelji su se odbijali predati i vjerovati na riječ ruskom režimu koji im je obećavao da će im životi biti pošteđeni i da će biti tretirani u skladu s međunarodnim konvencijama o ratnim zarobljenicima. Vladimir Putin je, na kraju krajeva, krajem travnja javno naredio ruskim snagama da prestanu s napadima na Azovstal i drže ga u blokadi, ali ti su se napadi nastavili još većom žestinom.

Zapovjednici iz Azovstala i njihove supruge uzalud su molili za pomoć UN, papu Franju, turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana i Elona Muska, među ostalima. Izgledalo je da Rusija ne želi ni čuti za njihovo puštanje, pa ni za ukrajinski prijedlog njihove razmjene za ruske ratne zarobljenike. Tragičan završetak ove drame bio je sve izgledniji.

A onda je jučer došlo do obrata kojem se malo tko nadao. Rusko ministarstvo obrane je iznenada objavilo, a RIA Novosti prenijela da je započela evakuacija ranjenih ukrajinskih vojnika iz Azovstala, prethodno dogovorena između ukrajinske i ruske strane, u bolnicu u Novoazovsku. Riječ je o gradu na teritoriju Narodne Republike Donjeck, samoproglašene separatističke paradržave na istoku Ukrajine koju priznaje samo Rusija.

U međuvremenu su i ukrajinska i ruska strana objavile da je još 211 ljudi odvedeno u Olenivku, oko 80 kilometara sjeverno, također pod kontrolom ruskih separatista. Ruski mediji objavili su i snimke desetak ruskih autobusa sa zloglasnom oznakom “Z”, koja je postala simbol ruske “specijalne vojne operacije”, s ukrajinskim ranjenicima na putu u nepoznato.

Azov potvrdio da provodi odluku vojnog vrha "kako bi spasio živote" vojnika
Ruski mediji naknadno su objavili i snimku vojnika iz Azovstala, uključujući ranjenike, kako se predaju ruskim snagama. Reporteri Reutersa posvjedočili su dolasku barem pet evakuacijskih autobusa u Novoazovska.

Nešto prije toga, na Twitter stranici pukovnije Azov, koju ruska strana opisuje kao neonacistički bataljun i koristi kao navodni dokaz svog narativa o “denacifikaciji” Ukrajine, osvanula je pomalo tajanstvena objava uz videoporuku zapovjednika pukovnije Denisa Prokopenka.

“Branitelji Mariupola izvršili su naredbu, unatoč svim poteškoćama, vezali su nadmoćne neprijateljske snage na 82 dana i omogućili ukrajinskoj vojsci da se pregrupira, uvježbava još ljudstva i dobije veliki broj naoružanja iz partnerskih zemalja. Nijedno oružje neće raditi bez profesionalnih vojnika, što ih čini najvrjednijim elementom vojske. Kako bi spasio živote, cijeli garnizon 'Mariupolj' provodi odluku vrhovnog vojnog zapovjedništva i nada se potpori ukrajinskog naroda”, stoji u objavi.

Prokopenko je u svojoj videoporuci samo aludirao na dogovor o predaji i evakuaciji, objašnjavajući kako svaki vojni plan i zadatak mora imati “plan B” i treba “kombinirati (ostvarenje) zadatka i maksimiziranje (čuvanja) života i zdravlja osoblja”.

“Kada ste izvršili zadatak i sačuvali maksimalan broj (vojnog) osoblja - to je najviša razina zapovijedanja i upravljanja. Pogotovo kada vašu odluku odobri najviši vojni vrh”, zaključio je Prokopenko, očito sugerirajući da je odluka o završetku daljnjeg oružanog otpora dogovorena s vrhom ukrajinske vojske.

Potom je Glavni stožer Oružanih snaga Ukrajine priopćenjem službeno potvrdio tu odluku: "Garnizon 'Mariupolj' ispunio je svoju borbenu zadaću. Vrhovno vojno zapovjedništvo naredilo je zapovjednicima postrojbi stacioniranih u Azovstalu da spase živote ljudstva...Branitelji Mariupolja su heroji našeg vremena.”

Zelenskij: Ukrajini su potrebni živi heroji
Zamjenica ukrajinskog ministra obrane Hana Maljar izjavila je da su 264 ranjena ukrajinska vojnika, od kojih su 64 teški ranjenici, spašena iz Azovstala u ponedjeljak navečer te da će biti razmijenjeni za zarobljene ruske vojnike. Svi su oni, znakovito, izbjegavali nazvati ovo predajom, ali teško ju je protumačiti drugačije. U isto vrijeme, jasno je da je predaja u ovakvim nemogućim uvjetima potpuno razumljiva odluka ukrajinske strane.

Koliko je ovaj obrat bio neočekivan, najbolje svjedoči izjava supruge vojnika Arsenija Fedosjuka iz Azovstala, koju je dala samo nekoliko sati ranije, da se on i njegovi suborci “spremaju za posljednju bitku jer ne vjeruju u diplomatsko rješenje ovog pitanja”.

“Oni su u paklu. Svaki dan zadobivaju nove rane. Oni su bez nogu i ruku, iscrpljeni, bez lijekova”, rekla je još jedna supruga vojnika iz čeličane, Natalia Zarickaja.

Točan broj vojnika koji su još uvijek u Azovstalu, pod zapovjedništvom Prokopenka i zamjenika zapovjednika marinaca, Serhija Voline, nije poznata, ali Reuters izvještava kako se vjeruje da ih je bilo oko 600. To je znatno manje od tisuću, koliko je dosad procjenjivala ukrajinska strana, i daleko manje od prethodne ruske procjene od oko 2 i pol tisuće ukrajinskih vojnika čiji otpor nisu uspjeli slomiti vojnim putem.

I ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij obratio se sinoć naciji i potvrdio da je dogovorena evakuacija branitelja zaista u tijeku.

"Zahvaljujući djelovanju ukrajinske vojske, obavještajne službe, pregovaračkog tima, Međunarodnog Crvenog križa i Ujedinjenih naroda, nadamo se da ćemo uspjeti spasiti živote naših momaka. Među njima ima i teško ranjenih. Pruža im se medicinska pomoć. Želim naglasiti: Ukrajini su potrebni živi heroji. To je naš princip. Mislim da svaka (mentalno) zdrava osoba može to shvatiti", rekao je Zelenskij u kratkom obraćanju.

Ruski političari sad govore o smrtnoj kazni, a ne razmjeni za "naciste"
U međuvremenu je Reuters izvijestio da je danas novi evakuacijski konvoj od najmanje sedam autobusa napustio Azovstal te da, koliko se moglo vidjeti, u njima nisu bili ranjenici. To bi značilo da je u čeličani ostao još vrlo malen broj vojnika. Hana Maljar danas nije otkrila koliki je to broj, ali je obećala da će otkriti više kad se operacija spašavanja privede kraju.

Međutim, izjave ruske strane ubrzo su pobudile sumnju u to da će se zaista držati dogovora o razmjeni zarobljenika na koji se ukrajinske vlasti pozivaju. Najjača sugestija da Rusi ipak ne misle poštedjeti i vratiti ukrajinske branitelje došla je danas od zastupnika ruske Dume koji su iznijeli zahtjev da se razmjena vojnika iz Azovstala zakonski zabrani.

Jedan od zastupnika koji je sudjelovao i u pregovorima s Ukrajinom, Leonid Slucki, izjavio je i da bi Rusija trebala razmisliti o smrtnoj kazni za “nacionaliste” iz Azova, dodavši da "oni ne zaslužuju živjeti nakon monstruoznih zločina protiv čovječnosti koje su počinili i koji se kontinuirano čine nad našim zarobljenicima".

"Nacistički zločinci ne bi trebali biti predmet razmjene. U našoj zemlji prema onima koji su se predali ili zarobljeni postupa se humano. Ali što se tiče nacista, naš stav bi trebao ostati nepromijenjen - oni su ratni zločinci i moramo učiniti sve da ih dovedemo pred pravdu", rekao je i predsjednik Dume Vjačeslav Volodin tijekom plenarne sjednice.

Nije jasno na koje točno “monstruozne zločine” se referiraju, ali neodređene i nedokazane tvrdnje o pokoljima koje je Azov navodno počinio nad ruskim civilima u Donbasu standardni su repertoar ruske propagande, prema kojoj Ukrajinci osam godina vrše "genocid" nad ruskim stanovništvom u Donbasu, a ruske snage sada štite svoj narod.

"Velika pobjeda za Kremlj" ili herojski 82-dnevni otpor?

Što se ubijanja zarobljenika tiče, u barem jednom slučaju iz travnja postoji snimka na kojoj, po svemu sudeći, borci ukrajinske strane zaista vrše takav ratni zločin. Međutim, izgleda da su počinitelji bili gruzijski paravojni dobrovoljci, a ne regularni ukrajinski vojnici. Ukrajinski ministar vanjskih poslova na to je izjavio da će slučaj "definitivno biti istražen."

U svakom slučaju, izjave Sluckog i Volodina u suprotnosti su s ranijom izjavom glasnogovornik Kremlja Dmitrija Peskova da će ukrajinski borci koji su se predali u čeličani biti tretirani u skladu s međunarodnim standardima te da je to osobno zajamčio Putin. Zelenskij je pak u više navrata dao do znanja da će prekinuti bilo kakve mirovne pregovore s Rusijom ako pobije posljednje ukrajinske vojnike iz Azovstala.

Govore li Slucki i Volodin u Putinovo ime ili je došlo do rijetkog neslaganja u Kremlju uslijed sve većih neuspjeha na bojištu, teško je reći. U korist prve interpretacije ipak govori i današnja vijest da ruski istražni odbor planira ispitati ukrajinske vojnike u sklopu istrage o "zločinima ukrajinskog režima" te da će ruski Vrhovni sud 26. svibnja odlučivati o zahtjevu da se pukovniju Azov proglasi terorističkom organizacijom.

“Ovo je kraj posljednje enklave otpora na koju su ruske snage naišle na toj južnoj osovini (bojišta). Sada je osiguran vitalni strateški kopneni most od Rusije do Krima. Oni sada kontroliraju sve luke u Azovskom moru. I to je vitalna pobjeda koju Kremlj sada može predstaviti svom narodu, da pobjeđuje u ratu na ovim prostorima”, komentirao je bivši britanski časnik i analitičar tvrtke McKenzie Intelligence Services, Stuart Ray, za Sky News.

Nešto drugačiji osvrt na završetak bitke za Mariupolj ponudio je savjetnik Zelenskog, Mihajlo Podoljak: “Budući da je Mariupolj vezao snage Ruske Federacije 82 dana, operacija zauzimanja istoka i juga Ukrajine bila je otežana. To je promijenilo tijek rata.”

Neizvjesna sudbina branitelja Mariupolja: razmjena, logori ili likvidacija
On je dodao da se i dalje vode teški pregovori o daljnjoj evakuaciji preostalih branitelja. U trenutku pisanja ovog teksta još uvijek nije jasno je li Azovstal u potpunosti pao u ruske ruke.

Na kraju izvedbe svoje pjesme na Euroviziji ovog vikenda, pjevač ukrajinskog sastava Orkestar Kaluš, Oleg Psijuk, iskoristio je to što ga gleda cijeli svijet da uputi apel: “Pomozite Ukrajini, Mariupolju, spasite Azovstal! Upravo sada!”.

Rijetko tko se nadao da bi njegova molba mogla biti uslišana. Nažalost, izvlačenje ranjenika i ostalih vojnika na okupirani, a ne na slobodni teritorij Ukrajine, nije način kojem su se on i mnogi Ukrajinci nadali. Pitanje hoće li na kraju biti vraćeni ukrajinskoj strani i dalje je vrlo neizvjesno, a druge mogućnosti su zastrašujuće.

Završit će u nekom ruskom ili separatističkom logoru ili će biti mučeni i smaknuti bez odgode. Hoće li prije toga biti osuđeni na smrt na nelegitimnom i navrat nanos sklepanom prijekom sudu ruskih separatista, koji snose odgovornost za niz ratnih zločina u osam godina rata protiv Kijeva, nije ni bitno.

Svojevrsna repriza srpskih pokolja hrvatskih i bošnjačkih vojnika i civila u Ovčari kod Vukovara 1991. ili Srebrenici 1995., što je Haaški sud u potonjem slučaju proglasio genocidom, bila je i nažalost ostaje realna mogućnost, kao što smo već pisali.

Na ruskoj strani je sada izbor: da ispoštuje dogovor i zadrži barem minimum dostojanstva i humanosti, nakon svih zvjerstava i očitih ratnih zločina koje su njene snage već počinile, ili da učvrsti već raširenu sliku o sebi kao mješavini posrnulog imperija i mafijaške države kojoj zakoni, poštovanje dogovora, humanost i vlastiti interes da zauzvrat dobije svoje ratne zarobljenike ne znače ništa.

[kulinban]

[kulinban]

[kulinban]

Obistinio se dojučer nezamisliv scenarij - Ukrajinci prijete ruskim pograničnim mjestima

U ruskom Belgorodu, srednje velikom gradu koji je od ukrajinske granice udaljen oko 40 kilometara, zvukovi rata odjekuju sve jače i jače, piše The Guardian.

- U nedjelju su nas ponovno probudile eksplozije. Nikad ne znate tko puca, mi ili oni - rekao je Vladimir, trgovac iz Belgoroda.

Građani Belgoroda početkom su godine primijetili da se broj ruskih stacioniranih vojnika nedaleko od njihovih domova polako počeo povećavati.

- Kada je konflikt počeo, čuli smo kako rakete lete prema Ukrajini. Sada, međutim, njihove lete prema nama. Zvuče drukčije - dodao je Vladimir.

Kako Rusija u 85 dana rata nije uspjela zauzeti Kijev i slomiti otpor ukrajinskih boraca, Belgorod i drugi ruski gradovi nadomak granice s Ukrajinom sve su češće mete ukrajinskih napada.

Ukrajina nije otvoreno priznala da je napala ruske gradove, već je napade nazvala "karmom" i osvetom.

Navodni ukrajinski protunapadi počeli su 1. travnja, kada su dva helikoptera raketirala skladište nafte u Belgorodu. Takav razvoj događaja bio je nezamisliv tijekom prvih par tjedana rata.

- Mnogo razgovaramo o tome što se događa. Atmosfera u gradu je napeta - rekla je Ana, učiteljica u Belgorodu.

- Život ide dalje, ali nekad to ne možemo ignorirati, kao kad nam je grad bio obavijen gustim dimom - dodala je Ana.

Belgoroški dužnosnici samo su ovog tjedna zabilježili tri napada na grad. Guverner Belgoroške oblasti Vjačeslav Gladkov prošlog je tjedna ustvrdio da je u napadu na manji grad u oblasti ubijen jedan ruski civil.

Ukrajinske su snage tijekom prošlog tjedna ponovno zauzele sela oko Harkiva koja su ranije tijekom rata pala pod kontrolu Rusije. Ruski vojnici koji su bili u njima potisnuti su do ukrajinsko-ruske granice nedaleko od Belgoroda. Harkiv je zbog toga nakratko odahnuo.

I dok se vojni stručnjaci slažu da Ukrajina neće snažnije i organiziranije krenuti u napad na ruski teritorij, Belgorod i drugi dijelovi Rusije ne spavaju mirno.

Gladkov je tijekom nedavnog obraćanja stanovništvu Belgoroške oblasti pokušao odagnati strahove žitelja tog područja, ali je i priznao da na neke dijelove oblasti stalno padaju granate.

Belgorod je stupanj pripravnosti s prve razine podigao na drugu, a Ana kaže da se povećao broj policije na ulicama.

Pojavili su se i izvještaji o dva požara u pogonima ministarstva obrane Ruske Federacije u Belgorodu te oštećenjima koja je pretrpio važan ruski željeznički most. Počelo se nagađati da na teritoriju Rusije djeluju ukrajinski saboteri. Ruski dužnosnici nisu komentirali incidente, a nije jasno kako su izbili požari.

Nezavisni ruski novinar Nikita Parmenov rekao je da je nedostatak objavljenih informacija o nedavnim požarima doveo do širenja glasina da su Ukrajinci upali u neke gradove i sela u regiji. Parmenov je, međutim, rekao da u Belgorodu zbog evidentne prijetnje koju Ukrajina predstavlja nije došlo do porasti patriotizma.

- Ovdje su mnogi povezani s Ukrajinom. Pričaju s rodbinom koja tamo živi. Mislim da oni bolje razumiju što se događa od građana drugih ruskih regija - rekao je Parmenov, koji je i sam često na vezi sa svojom tetkom koja živi u ukrajinskoj luci Odesi.

- Entuzijazam za posebnu vojnu operaciju kopni. Ona je rastrgala neke obitelji, a neki o njoj odbijaju pričati s prijateljima i rodbinom iz Ukrajine - dodao je novinar.

Osim što je rat omeo svakodnevicu u ruskim gradovima blizu rusko-ukrajinske granice, unio je pomutnju i u druge aspekte života. Moskva je privremeno zatvorila 11 aerodroma u srednjoj i južnoj Rusiji koji su blizu ukrajinske granice te tako milijunima Rusa onemogućila da slobodno putuju.

[kulinban]

Vojna analiza Igora Tabaka:
Kako je gradić na istoku Ukrajine postao ishodište tri kraka ruskih napredovanja

86. DAN RATA
Prostor oko mjesta Popasna - otkad su ga Rusi zauzeli 8. svibnja pa do danas - postalo je područjem najvećih vojnih aktivnosti

Piše: Igor Tabak
Objavljeno: 20. svibanj 2022. 20:03

Baš kako smo nedavno najavljivali, početak trećeg mjeseca invazije na Ukrajinu obilježen je ruskim napredovanjima na uskom bojištu istočnog dijela ukrajinskog Donbasa, konkretno na spoju preostalih uskih dijelova Luhanske i segmenta susjedne Donjecke regije u ukrajinskim rukama. Ukupno gledano, riječ je o prostoru veličine 50 s 30 kilometara, ugrubo raspoređenim od preostalih ukrajinskih enklava Liman i Severodonjeck na sjeveru do Svitlodarska na jugu, te od ostataka obrambene linije Lisičansk-Girske-Zolote na istoku do linije Kriva Luka-Bahmut-Toretsk na zapadu.

Ondje su se borbe zadnjih tjedana koncentrirale prvo na sjeverni dio te zone, uz rijeku Siverski Donjec, da bi se posljednjih tjedan dana težište pomaklo na jug, u predjele oko mjesta Popasna koje su ruske snage zauzele 8. svibnja. Pri tome, temeljito srušena Popasna, koja je pred kraj čak i na prvi pogled izgledala rubno nastanjiva, zadnjih je dana ishodište ukupno tri kraka aktivnih ruskih napredovanja (sjever, zapad i jug), koji svaki za sebe predstavlja ozbiljnu prijetnju ukrajinskim braniteljima. Naravno, usprkos trenutnim ozbiljnim uspjesima, pri svemu tome je udaljenost ruske pozadine te radikalna razina šteta u Popasni vjerojatno zaseban logistički izazov, čije će savladavanje uvelike utjecati na razvoj te ritam ruskih napredovanja iz te zone baziranja.

No, ukupno stanje na ovom bojištu je ipak takvo da se iz ruskih izvora već danima čuje niz navoda o ovakvim ili onakvim opkoljenjima, te zatvaranjima manjih ili većih „kotlova“, dok ukrajinski službeni izvori uvelike smiruju javnost anemičnim opisima stanja s malo detalja. Ipak, istina je izgleda negdje u sredini, s nizom vrhunski izazovnih situacija za ukrajinske branitelje, gdje bi loša sreća ili neuspjeh u ubacivanju pojačanja i stvarno mogao brzo dovest do niza po njih neugodnih razvoja borbene situacije.

Dok neki promatrači u idućih desetak dana očekuju kulminaciju ruskih napadajnih djelovanja u Donbasu, treba zamijetiti da se zapadna vojna pomoć pojavljuje u Ukrajini, ruske snage navode kako ju počinju i uništavati, a stvarno stanje nije do kraja jasno. Ipak, nakon više tjedana političkog manevriranja, Senat američkog Kongresa konačno je jučer usvojio izdvajanje 40 milijardi USD za pomoć Ukrajini, o čemu se već tjednima nagađalo. Dok ne započne trošenje tih svježe osiguranih sredstava, SAD je otvorio i dodatnu liniju financiranja vojne pomoći iz koje se put Ukrajine šalju dodatne haubice M777 s pripadajućim vozilima, topničke radare, streljivo i rezervne dijelove.

Dok se iz Njemačke i Nizozemske čulo kako je ukupno u Ukrajinu poslano 12 samohodnih sustava PzH2000, navodno bi Njemačka trebala još i Češkoj nadoknaditi slanje tamošnjih tenkova i VBR-ova sovjetskog standarda nekom još nedefiniranom donacijom tenkova Leopard 2 – što je posao specifičnog tipa koji već duže izaziva apetit te aktivna nagađanja među brojnim korisnicima vojne tehnike istočnog podrijetla. Dobro će tu doći i oko 18,4 milijarde USD koje su ministri financija zemalja skupine G7 odvojili kao pomoć Ukrajini, dok i EU baš ovih dana otvara oko 600 milijuna eura za makroekonomsku te oko 500 milijuna eura za vojnu pomoć – što je sve divno i krasno pod uvjetom da ukrajinska obrana izdrži pritisak osvajača do dolaska i stvarnog trošenja tih sredstava. Jednako tako, nisu još jasne ni konkretne posljedice podnošenja nacionalnih molbi za primanje u NATO članstvo Švedske i Finske od srijede 18. svibnja – gdje se iz Ruske Federacije čulo da će nekih vojnih odgovora biti, dok je nedvojbeno da će se time i nešto dodatnih ruskih snaga vezati u sjevernim krajevima daleko od Ukrajine. Naravno, čitav postupak ulaska u NATO sada je pred političkim birokracijama aktualnih 30 država članica, gdje tek treba riješiti niz zahtjeva koje navodno ispod stola postavlja Turska.

Što se stanja na terenu tiče, prvo treba pogledati situaciju oko grada Harkiva. Ondje je tijekom zadnjih dana došlo do zaustavljanja većeg dijela ukrajinske ofenzive sjeverno prema ruskoj granici. Iako je 18. svibnja zauzeto selo Dementijivka, oko 25 km sjeverno od grada i oko 10 km sjeverno od sela Ruska Lozova – čime se nastavilo širiti slobodni pojas oko grada, u isto vrijeme se pretrpjelo poraze oko 40 km sjeveroistočno od Harkiva. Ondje su početkom tjedna branitelji izašli na rusku granicu (kod sela Ternova), oslobodili i selo (ne i istoimeni grad!) Rubižne na rijeci Siverski Donjec, te kroz šumovite predjele uz rijeku stigli navodno na samo oko 7 km od mjesta Vovčansk, bitnog ruskog logističkog čvorišta. Taj je prostor 18. svibnja izgubljen u ruskim protunapadima, koji su izgleda usmjereni da uzduž čitave međunarodne granice Ukrajine i Rusije na tom potezu uspostave zonu odvajanja – ne bi li ukrajinsko topništvo zadržali izvan dometa Belgoroda u Rusiji, te tamošnjih prostora vojnog okupljanja i organiziranja. Usprkos ovim neuspjesima, izgleda da su ukrajinske snage ipak uspjele zadržati ponešto inicijative u području mjesta Stari Saltiv, oko 40 km istočno od Harkiva, gdje je, kako se čini, uspostavljen omanji mostobran preko rijeke Siverski Donjec, a neke oslobodilačke operacije i dalje traju.

Jednako kao kod Harkiva, i bojište oko 120 km jugoistočno, oko Izjuma, bilo je proteklih dana mirnije. Ukrajinsko uništavanje ruskih pontonskih mostova preko nižeg toka te iste rijeke Siverski Donjec usporilo je ruska djelovanja, a tek manji napadi i izviđanja jasno pokazuju da je težište operacija sada negdje drugdje – oko 60 kilometara jugoistočno, na već spomenutome spoju Luhanske i Donjecke regije. Ondje se i nadalje drže ukrajinske enklave Liman i Severodonjeck na sjevernoj obali rijeke Siverski Donjec, koje su s po tri strane okružene ruskim snagama, gdje su mostovi u pravilu dignuti u zrak, a intenzivne borbe traju u pojedinim prigradskim mjestima. Iako je braniteljima zadnjih dana uspjelo obnoviti obrambene linije Severodonjecka na istoku i jugoistoku grada (u selima Borivske, Voronove, Metjolkine), jučer je evakuirano selo Šćedriševe na sjevernom prilazu gradu, ali nije jasno da li su agresori odmah uspjeli i kapitalizirati pomak branitelja preko šumskog područja na obrambene crte po rubovima samoga grada – kojeg proruski izvori već danima karakteriziraju „kotlom“ s oko 10 do 15 tisuća opkoljenih ukrajinskih vojnika.

[kulinban]

Svijet se smije Vladimiru Putinu: Raketa vrijedna pet miliona dolara u Odesi uništila javni wc na plaži

Putin postao predmet ismijavanja na društvenim mrežama/

Korisnici društvenih mreža ubrzo su pisali svoje mišljenje o incidentu, a većina se rugala ruskoj vojsci

Ruska vojska ispalila je raketu vrijednu pet miliona dolara na Odesu, a koja je navodno uništila samo javni wc na plaži, piše Daily Star.

Crnomorska luka Odesa igra važnu ulogu u ukupnoj ekonomiji Ukrajine i trenutno je pod ruskom pomorskom blokadom. Grad je ključna strateška meta za Ruse i bio je podvrgnut teškom bombardiranju.

Uništavanje javnog wc-a potvrđeno je u saopćenju operativaca na jugu Ukrajine.

- Još jedan raketni udar uz upotrebu aviona se osjetio u Odeskoj oblasti. Protivnik je zračnim raketama uništio wc na plaži. Drugih gubitaka nije bilo, stoji u kratkom saopćenju.

Korisnici društvenih mreža ubrzo su pisali svoje mišljenje o incidentu, a većina se rugala ruskoj vojsci.

[kulinban]

23. maj

[kulinban]

Ko pobjeđuje nakon tri mjeseca rata? "Rusi će uskoro morati prekinuti napade"

RUSIJA je i dalje zove "specijalnom vojnom operacijom" s ciljem "denacifikacije" i zaštite ruskog naroda ili ruskih govornika od "genocida". Ukrajina i velik dio svijeta zovu je, mnogo ispravnije, ratnom agresijom na suverenu susjednu zemlju. Jednako tako, interpretacije tko pobjeđuje u ovom ratu drastično se razlikuju ovisno o tome s koje strane dolaze.

Jedno je sigurno - iako su mnogi analitičari, zapadni obavještajci, a prema određenim izjavama i otkrivenim planovima i sami Rusi smatrali da će "operacija" biti gotova i ukrajinska vlada svrgnuta u par tjedana ili čak dana, Ukrajina se tri mjeseca kasnije i dalje brani, jednako žestoko kao i prvog dana. Vlada, predsjednik i Vrhovna rada i dalje su u Kijevu, a najveći dio ukrajinskog teritorija, ne računajući onaj koji je i prije invazije bio okupiran ili anektiran, i dalje je pod njihovom vlašću.

Glavna bitka trenutno se vodi u regiji Donbas, odnosno oblastima Donjeck i Luhansk koje su ruski separatisti proglasili "Narodnim Republikama Donjeck i Lugansk" (DNR I LNR), a sad ih zajedno s ruskom vojskom žele po svaku cijenu osvojiti u potpunosti, vjerojatno kako bi ih pripojili samoj Rusiji u doglednoj budućnosti.

Ruske i separatističke snage sve više napreduju prema Severodonjecku i Lisičansku, najvećim preostalim gradovima pod ukrajinskom kontrolom u Luhanskoj oblasti, pri čemu očito pokušavaju okružiti ukrajinske snage koje ih brane kako bi ih potom uništili ili natjerali na predaju. Dio tog plana je zasigurno i Kramatorsk, grad od oko 150 tisuća stanovnika u Donjeckoj oblasti koji se nalazi stotinjak kilometara jugozapadno od Severodonjecka.

Pritom, baš kao i u Mariupolju, Harkivu i nebrojenim manjim gradovima na sjeveru, jugu i istoku Ukrajine, pokušavaju učiniti obranu gradova nemogućom tako što zasipaju te gradove bjesomučnom baražom granata i bombi. Ne čudi što je predsjednik Volodimir Zelenskij prošli tjedan opisao situaciju u "potpuno uništenom" Donbasu kao "pakao, bez pretjerivanja", posebno ističući "brutalno i apsolutno besmisleno bombardiranje Severodonjecka".

Unatoč tome, rusko teritorijalno napredovanje u Donbasu i dalje je "minimalno", prema posljednjoj analizi Instituta za ratne studije objavljenoj u nedjelju. Kao što se vidi na njihovoj karti, Severodonjeck je opkoljen s tri strane. No karta jasno pokazuje i koliko je taj potencijalni ruski obruč, odnosno "kotao" o kojem proruski analitičari i komentatori s ushitom već tjednima govore, manji od onog koji se na početku spominjao.

Kramatorsk i Slovjansk, kao najveći gradovi oblasti Donjeck pod ukrajinskom kontrolom, i dalje su jako daleko od bilo kakvog okruženja mjesec i pol dana od početka velike ofenzive u Donbasu. A bez njih nema šanse ni da osvoje cijeli Donbas i tako ostvare barem ograničenu pobjedu.

Na ovu temu razgovarali smo s vojnim analitičarem i docentom na Fakultetu političkih znanosti Robertom Barićem.

Robert Barić: Daleko smo od toga da postoji jasni pobjednik

"U ovom trenutku nema pobjednika. Ruska strana je postigla određene uspjehe i nastoji ostati na zapadnoj obali rijeke Sjeverni Donjec jer ako se povuku na istočnu obalu, time automatski otvaraju mogućnost ukrajinskim snagama da se približe i presjeku komunikacije od Belgoroda prema Izjumu. S druge strane, ruske snage sad nastoje na svaki način osvojiti Severodonjeck i Lisičansk i usprkos tome što su postigle određene uspjehe, vidjet ćemo hoće li uspjeti u tome", komentirao je Barić za Index.

"Ipak, postoje indikacije da Rusi nakon pada Mariupolja nastoje koncentrirati snage za napad prema Mikolajivu i Zaporožju, što znači da smo daleko od toga da postoji jasni pobjednik ili od kraja rata. No pitanje je koliko Rusi mogu uraditi zbog trenutne nemogućnosti zamjene ljudskih i materijalnih gubitaka", dodaje Barić, objašnjavajući da se procjene ukupnog broja ubijenih, ranjenih i zarobljenih ruskih vojnika kreću i do 40 tisuća.

"Ukrajinski gubici su sigurno manji, oni su ipak u obrani i pokazali su se vještijima, ali proporcionalno su za njih također ozbiljni jer ipak imaju manje ljudi i tehnike. Ukrajinci ne objavljuju svoje gubitke, kao ni Rusi", pojasnio je.

"Kako god bilo, izgleda da će doći do zatišja i pripreme za daljnja djelovanja, pri čemu Ukrajinci i dalje nemaju snage za neku veliku operaciju poput Oluje, barem dok ne budu sposobni uvježbati i opremiti još najmanje deset oklopno-mehaniziranih brigada, plus pričuvne snage", smatra naš sugovornik i predviđa skoru operativnu pauzu koja je potrebna i ukrajinskoj i ruskoj strani.

Britanija: Ruski gubici u tri mjeseca kao u devet godina u Afganistanu

Podsjetimo, ministarstvo obrane Velike Britanije nedavno je iznijelo procjenu da je Rusija izgubila čak trećinu kopnenih snaga koje je poslala u rat - a poslala je oko 65% svojih borbeno spremnih kopnenih snaga prema njihovoj procjeni, odnosno čak 75% prema procjenama američkog Pentagona. 

Kombinacija "loše taktike, ograničene podrške iz zraka i manjka fleksibilnosti" te pristup zapovijedanju koji karakterizira "spremnost na ponavljanje pogrešaka" doveli su do toga da je Rusija u tri mjeseca rata imala "slične gubitke onima koje je Sovjetski Savez pretrpio u devet godina ratovanja u Afganistanu". U tom je ratu od 1979. do 1989., podsjetimo, SSSR izgubio oko 15 tisuća vojnika. Ukrajina, doduše, navodi daleko višu procjenu ubijenih ruskih vojnika u aktualnom ratu, više od 27 tisuća.

"Rusija će pokušati na svaki način osvojiti ostatak Donbasa i stvoriti uvjete za napredovanje prema Mikolajivu i Zaporožju te odsijecanje Odese jer očito je da je za Putina minimalna pobjeda kompletna kontrola na jugu Ukrajine i u Donbasu. Iako je najveći dio Luhanska sad pod ruskom kontrolom, Donjeck je druga priča, ukrajinske snage i dalje drže dobar dio te pokrajine. Prema tome, daleko smo od jasnog pobjednika ili od završetka rata, posebno zato što nijedna strana nije spremna za pregovore", ocjenjuje Barić.

"Ne znam koliko ruska strana može još izvoditi ove napade. Oni su vjerojatno došli do kulminacijske točke kada će morati prekinuti napade i vidi se da se već ukopavaju na nekim položajima. Oni žele uzeti Luhansk i najveći dio juga da bi u rujnu mogli provesti takozvane narodne referendume i pokušati to pripojiti. Ali rat ni tada nipošto ne bi bio završen", smatra Barić.

No Kramatorsk i Slovjansk, kao najveći gradovi oblasti Donjeck pod ukrajinskom kontrolom, i dalje su jako daleko od bilo kakvog okruženja. A bez njih nema šanse ni da osvoje dovoljno velik dio Donjecka, odnosno Donbasa u cjelini, kako bi se moglo govoriti o pobjedi. 

Barić: Rusi su htjeli okružiti cijeli Donbas, ali nisu sposobni za takve duboke prodore

"Ruska razina ambicije stalno se smanjuje. Do kraja ožujka bili su napadi sa sjevera, sa svih strana, to je otpalo i povukli su se. Sad se očekivalo, kad su zauzeli Izjum i to zahvaljujući očitoj izdaji u ukrajinskim redovima jer je netko od lokalnih kolaboratora pokazao slabu točku u ukrajinskoj obrani na koju su oni udarili, da će krenuti od Izjuma prema Slovjansku i Kramatorsku, snage s istoka bi zauzele Severodonjeck i Lisičansk, a onda bi se spojile sa snagama s juga i tako bi likvidirali cjelokupnu izbočinu u Donbasu s desetak najboljih ukrajinskih brigada", navodi Barić.

"Na kraju se pokazalo da ruska strana nije sposobna za izvođenje takvih dubokih prodora, iako su sami Rusi izmislili takve duboke operacije još u 2. svjetskom ratu. Rusi se očito boje izaći izvan dometa svog topništva", dodaje Barić i naglašava da teren na sjeveru Donbasa nije čista ravnica kao u ostatku regije, već brežuljkasti teren sa šumama i rijekama, što otežava posao napadačima.

"Mislim da uništenje ukrajinskih snaga uopće više nije moguće. U najgorem slučaju, one se mogu povući na novu, kraću obrambenu liniju od Slovjanska i Kramatorska prema jugu. To bi bila ruska psihološka pobjeda, ali vojno ne bi ništa značila", zaključuje Barić.

Naravno, konačni pad Mariupolja najveća je pobjeda Rusije u tri mjeseca rata, iako bi se ona lako mogla pokazati kao Pirova pobjeda. Izlazak i predaja posljednjih ukrajinskih branitelja koji su tjednima odolijevali razornom ruskom arsenalu bombi, granata i raketa iz zraka, s mora i kopna, kao i pokušajima juriša na opkoljenu čeličanu Azovstal, dovršena je u petak kad je izišao i zapovjednik kontroverzne bojne Azov, ukrajinske nacionalne garde, s posljednjim vojnicima i časnicima.

Ranjenici su evakuirani u bolnicu pod kontrolom separatista, a ostali vojnici odvedeni su u takozvani filtracijski logor. Iako ukrajinska strana govori o prethodnom dogovoru o razmjeni zarobljenika, ruska strana to zasad odbacuje i najavljuje suđenje zarobljenicima za navodne ratne zločine koje bi trebale provesti nepriznate separatističke vlasti.

S druge strane, upravo ukrajinska protuofenziva u Harkivu, gdje su dospjeli sve do ruske granice i natjerali ruske snage na masovno povlačenje, pokazuje da su ukrajinske snage sposobne i za ofenzivna, a ne samo defenzivna djelovanja, čemu je zasigurno značajno pridonijelo i teško naoružanje koje je konačno počelo pristizati sa Zapada, prije svega moderne američke haubice i druga artiljerija.

Institut za ratne studije još je 14. svibnja u svojoj analizi zaključio da je Ukrajina "vjerojatno dobila" bitku za Harkiv. I zaista, ratne karte pokazuju da ukrajinska strana sad kontrolira većinu te oblasti, a da je ruska odbačena vrlo daleko od drugog najvećeg ukrajinskog grada - istog onog koji se nadala brzo zauzeti zahvaljujući znatnom udjelu etničkih Rusa i većini ruskih govornika u tom gradu. 

Barić: Dugoročno vrijeme radi za Ukrajince

"Sad kad je Ukrajina dobila ovo zapadno topništvo, posebno američke haubice M777, to se vrlo vjerojatno već pokazalo u ona tri ruska pokušaja prelaska rijeke Sjeverni Donjec pri kojima je kompletno razbijena jedna borbena skupina veličine bojne - 700-800 mrtvih, deseci uništenih oklopnih vozila, inženjerska tehnika, pontonski mostovi. To pokazuje da Putin ima velike ambicije, ali nisam siguran da ih ruska vojska u ovom trenutku može ostvariti", tvrdi Barić.

Naš sugovornik objašnjava da dotične haubice M777 imaju normalni domet 21 kilometar, a s posebnim streljivom do 30 i čak 40 kilometara, ali da i ruske snage imaju jako topništvo: "Topnički sustavi obje strane imaju taj domet, sad je pitanje koja će strana biti bolja u onom što se na engleskom zove 'counter-battery fire', odnosno uništavanje topničkih oružja neprijateljske strane. Tu je važno što su Ukrajinci počeli dobivati motrilačke radare za artiljeriju, dva su već dobili prije rata, a koriste i besposadne letjelice Bajraktar."

ČIni se da bi zamah u sljedećoj fazi rata mogao biti na ukrajinskoj strani koja i dalje dobiva moderno naoružanje, dok će zapadne sankcije sve više paralizirati ruski vojno-industrijski kompleks.

"Rusi u proizvodnji oružja stravično ovise o komponentama sa Zapada, posebno elektronskim, koje sada ne mogu uvesti pa doslovno izvlače iz skladišta stare sustave, konzervirane prije 30-40 godina. A prema ukrajinskim i zapadnim podacima, gomila naoružanja u ruskim vojnim skladištima potpuno je neupotrebljiva iz raznih razloga", kaže nam Barić.

"Imaju velikih problema i dugoročno vrijeme radi za Ukrajince, ali nemojmo se zavaravati da će se Rusija raspasti kao kula od karata. Ja bih tu bio puno oprezniji", napominje.

U svakom slučaju, dramatične promjene na bojnom polju od 24. veljače do danas, uz ukrajinsko oslobađanje golemog teritorija u oblastima Kijev i Černihiv na sjeveru i sjeveroistoku zemlje, zorno pokazuju da su ruska osvajanja sve samo ne sigurna i nepromjenjiva. Dakle, ako Rusija i osvoji cijeli Donbas, to nije nikakva garancija da će ga dugo zadržati.

[kulinban]

20 zemalja šalje moćno oružje Ukrajini: Borbeni helikopteri, protubrodske rakete...

www.index.hr/vijesti/clanak/20-zemalja-salje-mocno-oruzje-ukrajini-borbeni-helikopteri-protubrodske-rakete/2366695.aspx

OKO 20 zemalja obećalo je poslati nove pakete vojne pomoći Ukrajini u trenutku kad je rat u toj zemlji ušao u treći mjesec, najavio je američki ministar obrane Lloyd Austin.

U razgovoru s novinarima u Pentagonu, Austin je rekao da je gotovo 20 lidera iz zemalja širom svijeta pristalo poslati Ukrajini napredno oružje. Konkretno, rekao je da je Danska pristala poslati lansere protubrodskih raketa tipa Harpoon s pripadajućim raketama kako bi pomogla Ukrajini obraniti svoju obalu.
Protubrodske rakete Harpoon

Rakete Harpoon mogle bi biti korištene kako bi potisnule rusku mornaricu dalje od ukrajinskih luka na Crnom moru i tako omogućile nastavak izvoza žitarica i drugih poljoprivrednih proizvoda. Radi se o krstarećim raketama koje lete nisko iznad površine mora te imaju domet oko 300 kilometara od obale.

"Mnoge zemlje šalju artiljerijsko streljivo koje je prijeko potrebno Ukrajini te obalne obrambene sutave, tenkove i ostala oklopna vozila. Ostale zemlje obećale su obučavati ukrajinske vojnike", rekao je Austin.
Artiljerija postaje sve važnija

Američki ministar obrane rekao je da je Češka nedavno Ukrajini donirala borbene helikoptere, tenkove i rakete, dok su Italija, Grčka, Norveška i Poljska najavile nove pošiljke artiljerijskih sustava i streljiva.

"U ovoj fazi rata prirodu bitke formira upravo artiljerija. U posljednjih nekoliko tjedana vidimo ozbiljne razmjene artiljerijske vatre", rekao je Austin.

[kulinban]

Ukrajinci se raspametili američkom pošiljkom, promjena na bojištu već se osjeti: ‘Bliže smo pobjedi!‘

Prvi primjerci moćnih američkih haubica M777 pristigli su u Ukrajinu, zajedno s ukrajinskim vojnicima koji su obučeni za njihovo korištenje. Ukrajinska 55. artiljerijska brigada opremljena je s desetak primjeraka ovog najubojitijeg oružja koje su zapadne države dosad poslale Ukrajini, a vojnici koji se s njime služe, kao i njihovi zapovjednici u stožeru ukrajinske vojske, nadaju se kako će upravo ono pomoći Ukrajincima da odnesu prevagu u krvavom sukobu s ruskom vojskom koji traje već tri mjeseca.

"Ovo nas oružje dovodi bliže pobjedi", kazao je za New York Times brigadir Roman Kačur, zapovjednik 55. brigade. "Sa svakim suvremenim oružjem, svakim preciznim oružjem, dolazimo korak bliže pobjedi".

Sjedinjene Države, Kanada i Australija zajedno su obećali poslati Ukrajini čak 100 haubica M777 - od čega čak 90 SAD. Iako se na prvu to oružje ne ističe svojim izgledom - nestručnom promatraču izgleda poput bilo kojeg drugog artiljerijskog topa koji moraju vući druga vozila kako bi ga premjestila - u mnogo pogleda radi se o najnovijoj riječi tehnike.

Ta vučena haubica, koja se počela koristiti u oružanim snagama SAD-a od 2005. godine, poboljšana je u odnosu na svoje prethodnike na sve moguće tehničke načine. Prvo što su dizajneri postigli je drastično rezanje njezine težine - cijeli sustav teži samo 4,2 tone, dok je njezin prethodnik M198 težio čak 7,15 tona. Taj je napredak postignut zahvaljujući korištenjem titanija umjesto čelika u većini dijelova konstrukcije - materijala koji je znatno lakši, no i dalje dovoljno čvrst i izdržljiv.

Mogućnost brzog preseljenja

Njezina relativno lagana težina znači da je M777 - 'trostruku sedmicu', kako ju zovu američki vojnici - moguće vuči uz pomoć prijevoznih vozila srednje veličine ili čak prevoziti helikopterima s jedne lokacije na drugu. To znači da ih se znatno brže i logistički znatno lakše može seliti na pozicije na kojima je najbitnije imati najjaču artiljeriju. Mogućnost brzog preseljenja znači i da je manje ranjiva na protuartiljerijsku paljbu nakon što ispali svoj plotun.

Haubica je i znatno pojednostavljena za korištenje te je moguće koristiti uz posadu od samo pet vojnika - iako je brzina paljbe veća uz punu posadu od osmero. Kvaliteta izrade i streljiva koje dolazi uz ovu haubicu donosi i posljednju, ključnu prednost u odnosu na rusku artiljeriju s kojom će se sukobljavati - veći domet.

Ove haubice mogu dobaciti oko pet kilometara dalje od najrasprostranjenijeg ruskog artiljerijskog sustava - Msta-S samohodne haubice - te čak 15 kilometara dalje ukoliko se koriste preciznim streljivom koje se navodi uz pomoć satelitske navigacije.

Prvi su put na ratište u Ukrajini stigli prije dva tjedna, a ukrajinski časnici tvrde kako su do nedjelje njihove haubice ispalile već 1.876 artiljerijske granate. Vojnici koji ih koriste prošli su šestodnevnu obuku u bazama u Njemačkoj, a ukrajinska vojska poslala je oko polovice dosad obučenih vojnika na frontu, dok je druga polovica zadužena dalje obučavati nove posade. Bit će potrebno obučiti dovoljno vojnika za sve topove koji stižu u Ukrajinu - barem 800 ljudi - a stručnjaci procjenjuju kako će za to biti potrebno još nekoliko tjedana.

Paljba po ukopanim položajima i vojnoj infrastrukturi

Tijekom prva dva tjedna, učinak M777 haubica mogao se vidjeti samo kroz slabo provjerljive snimke postavljene na internetu, koje su većinom objavljivali anonimni ukrajinski vojnici. No, u nedjelju je ukrajinska vojska pozvala novinare NYT-a da posjete pripadnike 55. artiljerijske brigade na prvoj liniji fronte, u Donbasu.

Topovi su na samom terenu bili toliko dobro zakamuflirani da ih reporteri nisu mogli vidjeti već kad bi se odmaknuli desetak metara. Smješteni u šumarku i prekriveni granama, topovi se brižno skrivaju od neprijateljskih dronova koji bi mogli razotkriti njihovu poziciju. U rovovima pored haubica nalaze se potrošene čahure artiljerijskog streljiva, prazne kutije sa streljivom i kalašnjikovi naslonjeni na drveće.

Nakon svakog ispaljenog plotuna, posada vraća cijev natrag u horizontalni položaj, pokriva je granama radi kamuflaže, i potom bježi na sigurnu udaljenost - predostrožnost kako bi se sačuvali životi ukoliko ruska strana uspije precizno izračunati otkud je pristigla paljba.

Brigadir Kačur kazao je za NYT kako su do sada već uništili najmanje tri oklopna vozila te ubili više desetaka ruskih vojnika. Glavna će zadaća M777 haubica biti paljba po ukopanim ruskim položajima i vojnoj infrastrukturi, poput skladišta streljiva i zapovjednih stožera, no ukrajinski vojnici ističu i kako će one spašavati ukrajinske živote - time što će potjerati rusku artiljeriju dalje od ukrajinskih gradova.

[kulinban]

Na 90. dan agresije borbe su koncentrirane u Donbasu što nažalost ne znači da je ostatak Ukrajine miran

Piše: Igor Tabak
Objavljeno: 24. svibanj 2022. 

Zaokružena tri mjeseca ruske agresije na Ukrajinu definitivno nisu dovela do ispunjenja većine ruskih ratnih ciljeva. Nakon što u prvih oko mjesec i pol rata nije uspio pokušaj pokoravanja većine Ukrajine, simultanim ruskim vojnim operacijama širom zemlje – ovih zadnjih mjesec i pol bili su obilježeni prvo koncentriranjem Ruske Federacije na operacije po istoku i jugoistoku Ukrajine, da bi zadnjih tjedana to bilo i dodatno suženo.

Od ukupno oko 603,548 km² državne površine Ukrajine, ruski agresori su po zapadnim procjenama do danas osvojili 125.000 četvornih kilometara Ukrajine iz njenih granica prije 2014. godine. Tu se, dakle, računa i Krim te dijelovi Luhanske i Donjecke regije koji su u ruskim rukama dočekali 24. veljače ove godine, da bi se onda tome u brzom ritmu pridružio i praktično čitav administrativni prostor Hersonske regije na jugu – kojeg ruske snage sada pošto-poto nastoje sačuvati u punini granica.

Napadi agresora na čitav teritorij Ukrajine
Osim toga, zadnjih je dana u tijeku žestoko nastojanje da se iz ukrajinskih ruku preuzme i cjelina Luhanske regije, a agresorima bitno lošije idu nastojanja da zaokruže i vlast unutar administrativnih granica Donjecke regije pod ukrajinskom vlašću.

Uz to, ostalo je potpuno nejasno što agresor zapravo planira i s velikim dijelovima Harkivske te Zaporiške regije, koje također drži pod vojnom okupacijom i iz kojih aktivno nastoji vojno djelovati. Za stavljanje stvari u pravi kontekst, treba ipak sagledati i fizičku veličinu bojišta o kojima govorimo.

Naime, sada kada su bojišnice zapravo bitno skraćene ruskim odustajanjem od Kijeva i sjevera Ukrajine, govorimo o bojištu koje je na grubo duljinom usporedivo s potezom od Jadrana do Krakova u Poljskoj, gdje pojedini odsjeci fronte po veličini svog prostora odgovaraju dobrim dijelovima nama susjednih država, a koncentrirano ratište Donbasa tu na grubo obuhvaća prostor nešto manji od Istočne Slavonije ili Istre.

Na 90. dan opće agresije Ruske Federacije na Ukrajinu, u utorak 24. svibnja, borbe su ondje koncentrirane u prostoru Donbasa, što nažalost ne znači da je ostatak Ukrajine miran. Naime, agresori ne samo da i nadalje redovito iz zraka napadaju čitav prostor te velike europske države, već koncentrirano gađaju brojne gradove, željeznička čvorišta, te industrijske i vojne komplekse – sve ne bi li omeli ikakvo funkcioniranje ukrajinske države i dostavu zapadne vojne pomoći koja bitno doprinosi nastavku obrane.

Riječ je o pomoći koju se krenulo globalno koordinirati 26. travnja u američkoj vojnoj bazi Ramstein u Njemačkoj, kada su SAD organizirale prvi sastanak tzv. Kontaktne skupine za Ukrajinu. Ondje se oko 40 država i pojedinih međunarodnih organizacija odlučilo (1) organizirati stalni okvir za pomoć obrani Ukrajine, (2) započeti prelazak ukrajinskih snaga na NATO standarde vojne tehnike, te (3) započeti široku obuku ukrajinskih vojnika za takve oružne sustave, pa makar njihov konkretni dolazak na bojišta još i potrajao.

U tom okviru je baš jučer održan i drugi takav namjenski sastanak, tzv „Ramstein 2“, na kojem je sada 47 sudionica ponovilo svoju privrženost obrani Ukrajine, te dodatno usuglašavalo pomoć temeljem uvida u novosti s bojišta. Naravno, usprkos svih tih napora SAD-a i pojedinih država-prijatelja Ukrajine, čak se i u samoj srži Europske unije nazire da redovi pristalica Ukrajine možda jesu popunjeni, ali nisu baš i jednako čvrsti.

Tako dok SAD, baltičke države, Poljska, Češka i Velika Britanija prednjače, a Italija, Španjolska, države Beneluksa i ostale nordijske države čvrsto prate zajednički kurs – Njemačka i nadalje ne uspijeva dogovoriti ikakvu bitniju vojnu pomoć, dok Mađarska nastavlja minirati čak i pokušaje daljnjeg postrožavanja sankcija Ruskoj Federaciji, a kamoli poduzeti išta bitnije ili na terenu Ukrajine korisnije.

Treba tu napomenuti i kako je idući sastanak ovog formata, ali u formi fizičkog okupljanja predstavnika, zakazan za 15. lipnja u Bruxellesu, na marginama tamošnjeg sastanka ministara NATO država.

Za to vrijeme konkretna vojna djelovanja Ruske Federacije u Ukrajini i dalje trpe velika logistička ograničenja, koja vidljivo ograničavaju i djelotvornost mase ljudi i vojne tehnike okupljene oko branitelja Donbasa. Nadalje je ondje na djelu i suštinski izostanak koordinacije agresorskih snaga na raznim (pa i prostorno bliskim) odsjecima bojišta. Ta okolnost bitno pomaže braniteljima da održavaju svoju mobilnu obranu, budući da pritisci agresora ipak dolaze sukcesivno i nepovezano, a ne simultano i usklađeno.

Najbolje se to vidjelo ovoga mjeseca, kada je prvo bio izveden niz pokušaja forsiranja rijeke Siverski Donjec početkom mjeseca - koje su branitelji jedva suzbili - da bi samo dva tjedna kasnije na toj sjevernoj, riječnoj fronti pokušaji forsiranja stali, ali je pokrenut veliki prodor južnije, oko mjesta Popasna, kojeg ovih dana branitelji aktualno nastoje suzbiti.

Suštinski izostanak koordinacije ruskih snaga

Naravno, već i brzi pogled na kartu otkriva da se tu radi o dva vojna nastojanja koja zapravo predstavljaju krakove jednih jedinstvenih kliješta. No, do njihovog makar i teorijskog sklapanja iza leđa ukrajinskim uporištima Severodonjeck i Lisičansk nije došlo - kako zbog kompletnog izostanka koordinacije ruskih snaga, tako i zbog i razmaka od oko dva tjedna između ovih potencijalno povezanih operacija.

Da se tu ne radi o slučajnom neuspjehu, već o suštinskom izostanku koordinacije, pokazuje i daljnji razvoj događanja na bojišnici uz Siverski Donjec – gdje ruske snage tijekom posljednjih dana ne da više nemaju snage za pokušaje masovnog forsiranja rijeke, već su se jednostavno radno koncentrirale na suzbijanje obrane ukrajinskih enklava Svjatogirsk, Liman i Severodonjeck. Pri tome one zapravo ignoriraju napore svojih kolega par desetaka kilometara južno, oko Popasne, koji im itekako faktično idu na ruku - a mogli bi biti i bitno opasniji zajedno, da tu postoje barem naznake vojne koordinacije.

Što se stanja na bojištima u Ukrajini tiče, pregled treba započeti u području sjeveroistočno od grada Harkiva, gdje se ukrajinska ofenziva izgleda ponešto ispuhala. Rusi su tako uspjeli protunapadima zaustaviti napredovanje branitelja prema okupiranom Vovčansku, bitnom logističkom čvorištu, ali tu izgleda nije došlo do ikakvih velikih opkoljavanja ukrajinskih snaga o kojima su posljednjih dana brujali proruski profili raznih društvenih mreža.

Jednako tako, ruske su snage imale manjih uspjeha i istočno od Izjuma, oko 120 km jugoistočno od Harkiva, gdje je u nedjelju 22. svibnja bio zauzet i preostatak ukrajinskog prostora oko grada Oskila i tamošnje brane. Riječ je tu o prostoru za kojeg se već prije mjesec dana nakratko na društvenim mrežama nagađalo da predstavlja „kotao“ u kojem su ostali opkoljeni branitelji, da bi se oni i tada uspješno povukli do grada Oskila, a sada i dalje južno kroz šume na sjevernoj obali Siverskog Donjeca.

Iako ovo rusko napredovanje ne mijenja suštinski mnogo na karti, riječ je o daljnjem sužavanju ukrajinske enklave oko Studenoka i Svjatogirska, sa čijim su sjeveroistočnim rubovima agresori imali mnogo posla proteklih tjedana. Tu je riječ o operaciji odsijecanja tog područja od prostora grada Limana – zasebne enklave koju se zadnjih dana bjesomučno bombardiralo svim sredstvima, da bi se onda jučer započelo i s pješačkim napadima s tri strane.

Pri tome se po stambenim četvrtima Limana koristilo i termobarička punjenja iz sustava TOS-1M, što je prilično jasni ratni zločin protiv civilnog stanovništva, a grad je navodno i sada poprište borbi gdje pojedini rubni dijelovi aktivno prelaze iz ruke u ruku. Ponešto je bolje stanje, ako se to uopće tako može reći, u enklavi Severodonjeck – koja je također izložena ustrajnom bombardiranju dok se borbe vode na prilazima mjestu.

Ruski 'Tulipan' i 'Terminator'

Ponešto južnije, preko rijeke Siverski Donjec, ukrajinski branitelji su izgleda uspjeli iz ruskih ruku nanovo uzeti mjesto Toškivka, ne bi li time poduprli uzdrmanu obranu istočne linije Girske-Zolote, u Luhanskoj oblasti pod ukrajinskom kontrolom – gdje su posljednjih dana intenzivne borbe s ruskim snagama koje su tu iz Popasne prodrle sjeverno i sjeverozapadno u zaleđe ukrajinske obrane.

Iako se čuje kako je oko Popasne stanje zadnjih dana donekle stabilizirao dolazak barem dvije pričuvne ukrajinske brigade, ipak je tu situacija za branitelje i nadalje iznimno neugodna. Posebno to pokazuju vijesti kako su Rusi osvanuli na nekoliko kilometara sjeverno od grada Soledara – prekinuvši tako i fizički cestovnu rutu Bahmut -Lisičansk, kojom se uvelike snabdijevalo Severodonjeck i tamošnja uporišta. Iako borbe u prostoru uz taj komunikacijski pravac traju već nekoliko dana, bilo bi jako loše za branitelje da ta cesta na duže ostane prekinuta.


Pa ipak, baš na prostoru svih aktualnih aktivnosti – uz dvije jasno definirane zone ogorčenih borbi, uz rijeku Siverski Donjec i južnije oko Popasne - posljednjih se tjedana jasno nazire rusko formiranje dviju tzv. Operativno manevarskih skupina, koje su im sada temelj djelovanja. One su opremljene i dodatnom specifičnom vojnom tehnikom, koju se ne vidi često, i Rusi je u svom arsenalu broje tek na komad.

S jedne strane, na bojištu oko grada Severodonjecka se tako vidjelo teški samohodni minobacač 2S4 Tulipan, kojim su Rusi uspjeli uništiti zadnji most koji je direktno povezivao s tri strane opkoljeni grad Severodonjeck s obližnjim savezničkim uporištem Lisičansk (prije nego je taj sustav zauzvrat uništilo ukrajinsko topništvo navođeno iz zraka).

S druge strane, tako su oko Severodonjecka i oko Popasne bili uočeni i specijalizirani oklopnjaci za potporu pješaštvu BMPT „Terminator“ - iako je ostalo nejasno jesu li se oni onda pridružili konkretnim napadima ondje raspoređenih ruskih padobranaca te koji im je konkretni učinak na bojištu.

Kako bilo da bilo, ova dva prostora borbi sada karakterizira veća pokretljivost ruskih postrojbi, koje su u stanju uspješno zaobići uporišta branitelja te nastaviti manevar punom težinom svoje vatrene moći i kretanja. Ipak, nije jasno koliko će to dugo biti moguće održavati, s obzirom na masivnu potrošnju sredstava koju takvo ratovanje zahtijeva – tako da ne čude ni današnje naznake usporavanja ruskog borbenog ritma, navodno „radi omogućavanja evakuacije civila“ iz pravaca djelovanja.

Dio tih krajeva iz kojih Ukrajina aktivno evakuira civile, ali i vojsku, predstavljao je u zadnjih 48 sati i prostor južno od Popasne, uz rezervoare na rijeci Luhanj - gdje je prošlotjedno rusko zauzimanje uporišta Troicke prvo dovelo da pada dotadašnje fronte oko mjesta Mironivski, a onda i do evakuacije Svitlodarska.

Linije fronte skoro da miruju na jugu
Time su se ruske linije pomakle nekoliko kilometara na zapad, nedaleko ruskog uporišta Debaljceve (poprišta velikih borbi i ukrajinskog povlačenja u veljači 2015. godine) i sjeverno od Gorlivke, ali i tu opet nije došlo do nikakvih opkoljavanja ukrajinskih snaga o kojima se nagađalo na društvenim mrežama.

Za kraj spomenimo i stanje na jugu Ukrajine, gdje duge linije fronte skoro da miruju, usprkos brojnim napadačkim nastojanjima ruskih agresora. Za razliku od oko 40 km dugog poteza između mjesta Vasilivka kod Dnjepra i grada Orikhiv u unutrašnjosti, gdje se tek bilježi okupljanje agresora za moguća napadna djelovanja na sjever (možda u smjeru grada Zaporižje), u petak 20. svibnja navečer okončana je opsada Mariupolja.

Grad heroj izdržao je punih 77 dana u opkoljenju što je, čisto za usporedbu, duže i od 72 dana njemačkoga otpora u zadnjim fazama bitke za Staljingrad tijekom Drugog svjetskog rata. Kako stvari stoje, 2439 branitelja kompleksa Azovstal završila su u ruskom zarobljeništvu, a dok ukrajinska strana nastoji organizirati njihovu razmjenu, ruska je strana bitno slobodnija u igri. Naime, njihova je dilema da li ih ipak mijenjati, ili za njih sve, odnosno odabrani dio, organizirati nekakva kvazi-suđenja u tzv. Donjeckoj Narodnoj Republici.

(Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na jutarnji.hr objavljuje vojne analize)

 

[kulinban]

Jedini ruski nosač aviona je ukraden od Ukrajinaca !

Ukrajina se mogla dokopati „Admirala Kuznjecova“ poslije raspada Sovjetskog Saveza. Iako je brod pripadao Sjevernoj floti, ukrajinske vlasti su proglasile da je taj nosač aviona njihovo vlasništvo, jer se 1991. godine nalazio na testiranju u Crnomorskoj floti, u Feodosiji, tako da je poslije raspada ostao u Ukrajini. Međutim, prvi zamjenik zapovjednika Sjeverne flote hitno je doputovao u Ukrajinu i uspeo izvući brod. On je naredio da nosač aviona odmah podigne sidro i isplovi u pravcu Severodvinska. Brod je s ugašenim svjetlima napustio luku, i zatim je tri tjedna putovao do svoje baze, bez aviona i bez dvije trećine posade, koja je u tom trenutku bila na odmoru. Viceadmiral je tada dobro procijenio da se mornari lako mogu vratiti i vlakom, a avioni koji su ostali u obalskoj zračnoj luci „mogu i sami doletjeti“.

Nosač zrakoplova Admiral Kuznjecov ranije se zvao "Riga", potom "Leonid Brežnjev" te "Tbilisi". Naručen je 1981., porinut je 1985., a u potpunosti je funkcionalan od 1995. godine. Izgrađen je u Crnomorskom brodogradilištu koji se danas nalazi u gradu Nikolaevu (danas Mykolaivu) u Ukrajini.

Nosač zrakoplova Admiral Kuznjecov izgrađen je i porinut radi potreba mornarice Sovjetskog Saveza. Trebao je biti prvi nosač zrakoplova svoje klase. Međutim, napravljen je još samo jedan nosač zrakoplova ove klase, Varjag, koji nikada nije porinut, a koji je Ukrajina prodala Kini. Nekoliko godina kasnije, Kina je dovršila i u potpunosti opremila i modernizirala nedovršeni sovjetski nosač zrakoplova Varyag te ga je preimenovala u Liaoning.