|
Post by kulinban on Jul 15, 2020 8:51:49 GMT
2005. Marjanovićeva studija
|
|
|
Post by kulinban on Jul 15, 2020 8:55:27 GMT
Bosanci i Hercegovci su stari 25.000 godina
Šef Laboratorija za forenzičku genetiku na Institutu za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju u Sarajevu, prof. dr. Damir Marjanović, izjavio je za agenciju Anadolija kako su istraživanja regionalnog ekspertnog tima genetičara pokazala da današnji Bosanci i Hercegovci u svojim genima imaju zapisane informacije ljudi koji su na ove prostore došli prije 25.000 godina.
"Oni su ovdje 'prezimili' zadnje ledeno doba. Također, tu nam je genetička ostavština neolitskih skupina koje su sa sobom donijele poljoprivredu, koja se u Europi počela širiti sa ovih prostora. I dodatno, tu su preci koji su nam došli iz pravca Euroazije", kazao je Marjanović.
Šef laboratorija za forenzičku genetiku u Sarajevu napomenuo je kako su sve migracije, koje su se desile na prostoru današnjeg Balkana, vrlo kompleksne i kako se nisu se odvijale mjesecima ili godinama, već decenijama i vijekovima.
"Svaka istorijska epizoda, od ledenog doba do dolaska poljoprivrednika, dolaska i nestanka Rimskoga carstva, migracija slavenskih plemena, širenja Otomanske imperije i još mnogo drugih manjih, ali ne i manje bitnih istorijskih momenata, ostavile su manji ili veći trag na genetičkom nasljeđu ljudi sa ovih prostora", naveo je Marjanović.
Ovaj poznati stručnjak za genetički inženjeringa naglasio je kako je populacija Balkana, a posebno Bosne i Hercegovine, vrlo heterogena.
"Možemo zaključiti da se populacija BiH, kao i populacija cijelog zapadnog Balkana može pohvaliti izuzetnom raznolikošću humanog genetičkoga bogatstva", zaključio je Marjanović.
Ocijenio je kako je zajedničko istraživanje regionalnog tima eksperata za genetiku dokazalo da i genetičari u BiH imaju kapacitete da realiziraju i najzahtjevnije znanstvene studije iz oblasti.
Jedna od značajnijih komponenti studije koju je Marjanović obavio zajedno sa poznatim stručnjacima za genetiku iz regije, odnosi se na migracijske procese modernog čovjeka.
"Svi ovi projekti ukazuju na to da ovaj region, pa samim tim BiH, imaju jako zanimljivu povijest. Dokazano je da je paleolitski čovjek na ovim prostorima tražio spas i utočište od zadnjeg ledenog doba i da dobar dio današnjeg stanovništva BiH čine direktni potomci tih ljudi", kazao je Marjanović.
Istakao je da, i pored činjenice da se pokušavaju zloupotrijebiti rezultati naučnih studija o genetskoj stukturi na Balkanu, geenetika ne prepoznaje naciju ili etničku grupu.
"U znanosti, bar u onoj kojom se ja bavim, ne postoje hrvatski, srpski ili bošnjački geni. Takvu sintagmu nećete čuti da upotrebljava onaj ko je barem jednom slušao neko predavanje iz humane populacijske genetike. S druge strane, svaki će vam genetičar potvrditi da, što se tiče ljudskoga roda, ne postoje dvije populacije koje su genetički identične", kazao je Marjanović i poručio da je osnovni cilj istraživanja bio provjeravanje postojećih znanstvenih modela iz oblasti genetike.
"Ni na kraj pameti nam nije bilo da dobijene rezultate koristimo u svrhu svađanja ili mirenja različitih grupa na ovim ili drugim prostorima. Znanost nema te kapacitete ali ni intencije", zaključio je u razgovoru za agenciju Anadolija šef Laboratorija za forenzičku genetiku na Institutu za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju u Sarajevu, prof. dr. Damir Marjanović.
|
|
|
Post by kulinban on Jul 15, 2020 9:01:16 GMT
Marjanović: Zapadni Balkan i BiH tokom ledenog doba bili oaza za preživljavanje
Region zapadnog Balkana, u koji spada i BiH, tokom zadnjeg ledenoga doba bio je svojevrsna oaza za preživljavanje ljudi. Tadašnji čovjek je ovaj, izrazito nepovoljni klimatološki period za Evropu, preživio na svega dvije do tri lokacije na kontinentu, a BiH je bila dio jednog od tih skloništa. Upravo to je uvjetovalo da više od 50 posto današnjih stanovnika u BiH potječu od tih ljudi koji su na ovom području preživjeli ledeno doba.
Istaknuo je to u razgovoru za Agenciju Fena šef Laboratorije za forenzičku genetiku pri Institutu za genetičko inžinjerstvo i biotehnologiju Sarajevo te profesor na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu Damir Marjanović, govoreći o istraživanju porijekla naroda s područja regiona koje je proveo ovaj institut.
Raznolika populacija
Komentirajući da li su stanovnici BiH "mlada" ili "stara" populacija, odnosno otkada su ovi prostori naseljeni barem po rezultatima genetičkog istraživanja, Marjanović podvlači da je važno naglasiti da genetika nije znanost koja, sama za sebe bez interakcije s drugim znanstvenim disciplinama, može ponuditi precizan odgovor na to pitanje.
Naime, genetika može ponuditi takozvani genetički scenarij naseljavanja, u ovom slučaju prostora regiona. Konkretno, genetički scenarij naseljavanja BiH sugerira kontinuiranu naseljenost ovog područja još od paleolitika i potvrđuje ono što su arheolozi i povjesničari ranije sugerirali.
Marjanović smatra da su populaciono-genetička istraživanja uvijek interesantna ne samo znanstvenicima nego i široj javnosti, a posebno u regionu koji obuhvata bivšu zajedničku državu.
"Nažalost, ponekad interpretacije rezultata ovih istraživanja poprimaju mitske i, u najmanju ruku, senzacionalističke, ali netačne okvire. Stvarna interpretacija ukazuje na to da je stanovništvo BiH genetički veoma raznolika populacija, što je i bilo očekivati za ove geografske dužine i širine koje se mogu okarakterizirati kao povijesna raskrsnica kojom su prošli mnogi narodi, plemena, skupine ljudi ili, znanstveno rečeno populacije, a koje su ostavile svoj genetički trag i u današnjem stanovništvu BiH", kazao je.
Komentirajući koliko se genetički razlikuju konstitutivni narodi u BiH međusobno, odnosno da li se ovim istraživanjem moglo utvrditi različito genetičko porijeklo Srba, Hrvata i Bošnjaka na ovim prostorima, Marjanović naglašava da je takvo promišljanje rezultat upravo onog "mitskog i senzacionalističkog" pristupa u interpretaciji znanstvenih rezultata ovih istraživanja.
"Hrvati s Plutona, Bošnjaci s Venere, a Srbi s Jupitera"
"Ponekada sam imao dojam da su pojedinci išli tako daleko da su tražili različito planetarno porijeklo za Bošnjake, Hrvate i Srbe, te da su se trudili da dokažu da su Hrvati s Plutona, Bošnjaci s Venere, a Srbi s Jupitera. Upravo zbog toga smo još prije deset godina jasno prezentirali da genetika ne ispituje nacije nego populacije i da je stanovništvo ovog regiona, za nas genetičare, samo jedna jako zanimljiva populacija", navodi.
Naglašava da se prilikom ispitivanja bh. stanovništva svakako vodilo računa o formiranju reprezentativnog uzorka za analizu i da je pri tome vođeno računa o podjednakoj zastupljnosti svih etničkih grupa u BiH.
Podvlači da su određene razlike detektovane (ne postoje dvije genetički identične grupe), ali da te razlike nisu tog karaktera i nivoa da bi se moglo govoriti o tri odvojene populacije, a posebno da bi se govorilo o nekom različitom genetičkom naslijeđu za svaku etničku grupu.
"Dakle, genetika ne determinira nacije, jer ta nauka ne svrstava varijante gena i genetičkih markera na bošnjačke, hrvatske ili srpske. No, da ne bi bilo greške, genetika nije tu niti da bi negirala postojanje nacija. Jednostavno rečeno, genetika nije "dovoljno moćna" da se može koristiti u bilo kakvoj "genetičkoj determinaciji nacije" na ovim prostorima. Svatko tko je koristi u tom pravcu ili ne razumije osnovne genetičke postulate ili ga oni ne zanimaju", naglasio je Marjanović.
Genetički diverzitet bh. populacije je izuzetno veliki
Također je istaknuo da je svakako bilo još historijskih epizoda koje su ostavile značajnijeg traga na genetičko naslijeđe Bosanaca i Hercegovaca. Osim ledenog doba, u "genetičkom naslijeđu" ovdašnjeg stanovništva jasno se mogu vidjeti tragovi doseljavanja neolitskih farmera koji su upravo na ovim balkanskim prostorima započeli poljoprivrednu revoluciju na evropskom kontinentu.
Naglašava da su dobar dio današnjih Bosanaca i Hercegovaca direktni potomci upravo tih grupa ljudi, ali i ljudi koji su dolazili iz pravca Bliskog istoka i juga Balkana i daleko poslije neolitika.
Jasno se vide "genetički tragovi" plemena koji su se direktno ili indirektno doseljavali iz pravca Euroazije, a najviše iz pravca današnje Ukrajine koja je također bila utočište za tadašnjega čovjeka tokom zadnjeg ledenog doba.
"U ove migracije spada i poznata seoba naroda koja je na ove prostore dovela razna slavenska i druga plemena. Dakle, genetički diverzitet bh. populacije je izuzetno veliki za jedan tako mali geografski prostor i može poslužiti kao pokazatelj izuzetno dinamične povijesti ovih prostora", zaključio je Marjanović razgovor za Agenciju Fena.
MIGRATION PATTERNS OF EARLY HUMANS
|
|
|
Post by kulinban on Jul 15, 2020 9:07:31 GMT
Boris Dežulović: Više ništa neće biti isto. Dr. Primorac je dokazao kako mi - uopće nismo Hrvati!
|
|
|
Post by kulinban on Jul 15, 2020 9:32:16 GMT
Genetičko-etnička karta Balkana u vrijeme doseljenja Slavena
|
|
|
Post by kulinban on Jul 15, 2020 9:33:34 GMT
Disperzija dinarske I2a i slavenske R1a u exYU
|
|
|
Post by kulinban on Jul 15, 2020 9:37:06 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Jun 9, 2021 6:00:27 GMT
Napredni DNK test
169.00€
Test na YSEQ u Berlinu
Testirajte se na jednom od najboljih genetskih instituta – YSEQ u Berlinu, Njemačka. Testirajte se na 37 markera sa SNP panel testom za otkrivanje genetskog roda sa kojim se može ući u trag plemenu od kojeg potičete.
*testiranje na 37 markera na Yseq u Njemačkoj *precizno utvrdivanje daljeg genetskog porijekla po muškoj liniji *precizno utvrdivanje bližeg genetskog porijekla – SNP panela (roda, plemena) *dodavanje na bošnjacku DNK mapu i bošnjacko DNK stablo *približno pronalaženje DNK rođaka u bošnjackoj, balkanskim i svjetskim bazama *DNK analiza daljeg porijekla *povezivanje DNK rezultata sa predanjima i ocjenjivanje vjerodostojnosti predanja *periodično ažuriranje sa novim informacijama
Kakva je ovo vrsta testa?
YDNK test je vrsta genetskog testiranja radi istraživanja porijekla prezimena. Testira se Y hromozom, koji postoji isključivo kod muškaraca i generacijski se prenosi sa oca na sina. Majčinske linije nemaju nikakav uticaj ovu vrstu DNK koda. Upoređivanjem hromozoma se može utvrditi prije koliko godina je živio zajednički predak dvoje testiranih. Tako danas posjedujemo fantastičan način da istražujemo porijeklo prezimena duboko u prošlost.
Žene mogu testirati svoje porijeklo tako što će uzeti uzorak od svog oca, brata, amidže ili brata od amidže.
DNK testom ćete saznati kojoj haplogrupi pripadate.
Naši preci u prošlosti su migrirali na sve strane Zemlje. Vremenom su se geni mijenjali (mutirali) i nastale su brojne grane u okviru haplogrupa. Tako da neko potiču od antičkih naroda, neko od starobalkanaca, a neko ima dinarsko porijeklo. Možemo saznati kuda su se preci kretali 3000 godina prije nove ere i ući u trag informacijama da li su vaši preci živjeli kao Iliri, Goti, Kelti, Slaveni ili među drugim starim narodima. DNK testom ćete saznati kojoj grani vi pripadate.
Blisko genetsko porijeklo
U okviru ovog testa će biti rađen SNP test, sa ciljem da se sazna najdublja genetska grana i najbliža vremenu u kojem danas živimo. Tako može utvrditi za svakog testiranog kojem genetskom rodu pripada. Kuda su mu se preci kretali posljednjih 1350 godina, nakon nove ere.
Pleme od kojeg potičete
Jako često, nakon SNP testa, možemo utvrditi kojem plemenu je pripadao testirani. Na Balkanu i šire, sačuvan je spomen na brojna plemena koja su živjela do bliske prošlosti na našim prostorima i šire. Uspomena na ta plemena danas se čuva kroz historijske zapise i arhive.
Povežite genetski izvještaj sa porodičnim predanjem
Većina porodica čuva uspomenu na porodično predanje, odakle su im preci doselili i kako su se nekada prezivali. Velika je rijetkost da neka porodica zna o svom porijeklu dalje od 300 godina. Ovim DNK testom, rasvijetlit će se kompletna mračna historija porodice.
Postanite dio Bošnjačke DNK baze
Bošnjački DNK projekat je osnovao Bošnjačku DNK bazu, gdje su svi testirani grupisani prema svojim rodovima i haplogrupama, što pruža preglednost. U bazi je omogućeno pretraživanje po raznim osnovima, tako možete potražiti prezimena koja vas interesuju ili pogledati koje se prezime iz vašes sela ili grada testiralo. Na dnu baze možete vidjeti statistički grafikon koji je responsibilan za svako selo ili grad koji pretražujete.
Baza poštuje princip zaštite podataka. Markeri su skriveni, a identitet testiranih je nepoznat, osim u slučaju da testirani objelodani rezultate svog testa na socijalnim mrežama.
Dobijate certifikat
Na kraju ćete dobiti certifikat, koji će sadržati vaš ID šifru pod kojom ste testirani na institutu. Izvještaj o markerima, SNP rezultatu i link preko kojeg ćete moći da pristupate podacima, koji će se sa vremena na vrijeme, ažurirati u budućnosti, kako budu pristizale nove, naučno potvrđene, informacije. Link će sadržati sve bitne informacije o vašem genetskom porijeklu, bazirane na istraživanjima svjetskih insituta, kao što je Eupedia idr.
|
|
|
Post by kulinban on Jun 9, 2021 6:00:38 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Jun 9, 2021 9:07:08 GMT
Haplogrupa I2a1b-L621
Zastupljenost ove haplogrupe među bosanskohercegovačkim Bošnjacima seže do 43,53% (Marjanović et al. 2005). Ova haplogrupa posjeduje i visoke frekvencije širom zapadnog i centralnog Balkana, najprije na jugoslovenskom i naročito na štokavskom govornom području. I-L621 je prema ISOGG-ovoj nomenklaturi per 2019.-2020. godine ekvivalentna sa I2a1b2.
Porijeklo
Haplogrupa I2a1b-L621 je jedan od ogranaka haplogrupe I koja ukupno predstavlja gotovo petinu stanovništva u današnjoj Evropi. Skoro isključiva distribucija haplogrupe I na evropskom kontinentu sugerira da je najvjerovatnije formirana na području Evrope u dalekoj prošlosti.
Haplogrupa I se pritom dijeli na dva glavna ogranka (I1 i I2) koja predstavljaju većinu postojećih varijacija, naročito na evropskom kontinentu (Kivisild, 2017). Jedna od danas uglavnom općeprihvaćenih predpostavki jeste da ograničeni geografski prostor na kojem se širila haplogrupa I reflektuje jedan lokalni kontinuitet od vremena pravih stanovnika Evrope (Rootsi et al. 2004). Arheogenetička istraživanja, tj. DNK analiza starih kostiju, koje su sprovedene u zadnjih godina su dobrim dijelom utvrdile prisustvo ove haplogrupe među najstarijim stanovnicima Evrope.
Haplogrupa I2, odnosno njen ogranak L596 je utvrđen u drevnim uzorcima datiranim iz ranog i srednjeg holocenskog perioda, kako među anadolskim poljoprivrednicima (Lazaridis et al. 2016) tako i među skandinavskim lovcima i sakupljačima na lokalitetu Motala u Švedskoj (Mathieson et al. 2015).
S time u vezi, pararelna grana L460 je bila jedna od najučestalijih haplogrupa među ranim poljoprivrednicima cenralne Evrope (Gamba et al. 2014). Njena uzvodna grana M423, koja se danas razgranjuje u dva osnovna ogranka (zapadnoevropski L161 i istočnoevropski L621) su utvrđene u drevnim kostima lovaca i sakupljača na prostoru Skandinavije, Njemačke, Švicarske, Iberije i Mađarske (Haak et al. 2015; Mathieson et al. 2015).
Nastanak
Haplogrupa I2a1b-L621 je prema proračunu YFull projekta formirana prije između 15900 i 12500 godina, dok se njen TMRCA, odnosno najstariji zajednički predak, procjenjuje da je živio prije između 8100 i 5700 godina. Haplogrupa I2a1b2-L621 je procentualno najzastupljenija u Bosni i Hercegovini sa učestalošću od 49% (Doğan et al. 2017).
Podgrane i širenje haplogrupe
Haplogrupa I2a1b-L621 se razgranjuje u dvije osnovne grane; Y145825 i CTS10936. Obije posjeduju najvišu raznovrsnost na području centralne i zapadne Evrope što sugerira da su najvjerovatnije formirane na tom području prije između 8 100 i 5 700 godina (per YFull). Na haplogrupu I2a1b-L621 su moguće pozitivni dva drevna uzoraka iz Motale u Švedskoj i koji datiraju iz perioda između 5898. i 5531. godine p. n. e tj. vrijeme nordijskog srednjeg kamenog doba (Haak et al. 2015; Mathieson et al. 2015).
S druge strane područje Baden-Württemberga u današnjoj jugozapadnoj Njemačkoj predstavlja najviši diverzitet većeg dijela podgrana na cjelokupnom nivou između matične grane L621 i starijih grana nizvodno od kako Y145825 tako i CTS10936. Grana Y3120 (formirana prije oko 3400 godina) koja se nalazi nizvodno od CTS10936 ima s druge strane najvišu raznovrsnost i distribuciju u istočnoj Evropi, što ukazuje na migracioni smijer starijih grana nizvodno od CTS10936 iz centralne i zapadne Evrope u istočnu Evropu za vrijeme bakarnog i ranog bronzanog doba. Visoki diverzitet haplogrupe I2a1b-L621 na području Baden-Württemberga ukazuje na vjerovatnoću formiranja i razvitka njenih najstarijih grana unutar kasnoneolitskih horizonata poput Michelsbergške (4400-3500 p. n. e.) i nasljedničke Wartbergške kulture (3600-2800 p. n. e.). Na potencijalni prvobitni razvitak starijih ogranaka haplogrupe I2a1b-L612 unutar Michelbergške kulture ukazuju i arheogenetička istraživanja skeleta koji se dovode u vezu sa megalitskim grobnicama na lokalitetu Beselich-Niedertiefenbach u Wiesbadenu i Njemačkoj gdje je u dva muška uzorka utvrđena matična grana M423 (Immel et al. 2019).
Tokom indoevropskih R1b migracija, I2a starosjedioci, koji dominiraju centralnom i zapadnom Evropom bivaju faktički uništeni. Tako na primjer I-L621 za koju se procjenjuje da je formirana 12 000 god. p.n.e., svi potomci koji su identificirani danas potiču od pretka koji je živio oko 5000 god. p.n.e.
Migracija iz centralne u istočnu Evropu
Što se tiče migracije iz centralne u istočnu Evropu, za sada postoje dvije teze:
Teza o migraciji tokom Kulture grobnih humki
Već pomenuta raznovrsnost najstarijih ogranaka nizvodno od CTS10936 na prostoru centralne i zapadne Evrope, uključujući i jedne od osnovnih ogranaka nizvodno od grane CTS10228 od koje je proistekla istočnoevropska grana Y3120, ide u prilog migracionom scenariju koji sporazumjeva populaciono kretanje sa zapada prema istoku, moguće u okviru sjevernih i istočnih zona arheoloških horizonata poistovjećenim sa proto-Keltima.
S druge strane, grana CTS10228 koja se razgranjuje u dvije osnovne podgrane; zapadnoevropsku Y81696 i istočnoevropsku Y3120, posjeduje dva sebi svojstvena diverziteta. Suprotni geografski diverziteti oba ogranka nizvodno od CTS10228 bi mogli da ukazuju na potencijalno formiranje grane CTS10228 na širem geografskom području između dva prostora koja posjeduju najveću raznovrsnost respektivnih ogranaka, što bi obuhvatalo područje današnje zapadne Poljske i Njemačke. Međutim, visoki diverzitet ogranka Y81696 u zapadnoj Njemačkoj i istočnoj Francuskoj korespondira sa diverzitetom uzvodnih odnosno matičnih grana, što ukazuje na neprekidni kontinuitet geografske rasprostranjenosti nosilaca haplogrupe I2a1b-L621 i njenih starijih grana u zapadnoj Evropi, uključujući djelomično i granu CTS10228.
Veliko odsustvo grane Y3120 na području zapadne Njemačke i Francuske kao i potpuno odsustvo pararelne grane Y81696 u istočnoj Evropi i na Balkanu ide u prilog predpostavci da se razgranjivanje njima matične grane CTS10228 desilo tamo gdje je najveći diverzitet grana uzvodno od CTS10228 tj. na području centralne i zapadne Evrope.
Jedna od razgranutih grana tj. grana Y81696, predstavlja geografski kontinuitet u zapadnoj Evropi koji sporazumjeva sve grane na nivou između L621 i Y81696, dok je ostatak grane CTS10228 migrirao na područje današnje Poljske, najvjerovatnije u okviru Kulture grobnih humki (1600-1200 p. n. e.), koja se prosticala od današnje Njemačke do Karpata.
Teza o migraciji kroz pleme Bastarna
S obzirom na najvjerovatnije porijeklo grane CTS10228 na području između zapadne Poljske i zapadne Njemačke, njena ekspanzija na prostor sjeverno od Karpata bi se mogla dovesti u vezu i sa kasnijim migracijama, prije svega sa migracijama germanskih Bastarna koji su prostor sjeverno i istočno od Karpata naselili iz pravca bastarnske
pradomovine između rijeka Odre i gornje Visle u zapadnoj Poljskoj u 3. stoljeću p. n. e. Migracija Bastarna na istok se dovodi u vezu sa širenjem Gubinsko-Jastorfske kulture u istočnu Evropu i kasnije absorbiranje njenih elemenata u proto-slavensku Zarubinciski kulturu u kojoj su Bastarni postali jedni od sudjeonika u složenom procesu razvitka slavenske etnogeneze (Ljažin, 2010; Šukin, 1999). Vremenski i arheološki boljih kandidata od Bastarna trenutno nema. Bastarnski prodor na Balkan u 2. vijeku također dobro objašnjava i pojavu grane I2a-Y18331 među Grcima.
I-L621 širenje i podgrane
Istočnoevropski ogranak Y3120 je prema proračunu YFull projekta formiran prije između 2700 i 4100 godina, dok se njen TMRCA, odnosno najstariji zajednički predak, procjenjuje da je živio prije između 1850 i 2400 godina. Ova grana posjeduje najvišu varijaciju na području zapadne Ukrajine i šireg područja sjeverno od Karpata (Battaglia et al. 2009; Utevska, 2017). Visoki diverzitet starijih ogranaka nizvodno od Y3120 ukazuje na provobitnu geografsku ekspanziju nosilaca ove grane s područja današnje jugoistočne Poljske (Fóthi et al. 2019).
Grana Y3120 se pritom razgranjuje u pet osnovnih ogranaka; stariji ogranak Y3120* i mlađi ogranci FGC12098, Y18331, Z17855, Y4460 i S17250, koji su svi, osim Y3120*, formirani u periodu prije između 1850 i 2400 godina (per YFull).
FGC12098: predstavlja novootkriveni ogranak grane Y3120. Za sada postoje trojica poznatih pripadnika ove grane, od kojih je jedan porijeklom iz Poljske, drugi vuče svoje korijene iz sjeveroistočne Bosne i Hercegovine, dok je treći iz Srbije. Njih trojica dijele najmanje 6 SNP-ova ispod FGC12098.
S17250: čini najbrojniji ogranak od Y3120. Preovladava u istočnoj i centralnoj Evropi (Poljska, Mađarska, Njemačka, Slovačka, Češka i Ukrajina), ali i na Balkanu. Ova grana obuhvaća dio klastera DYS448=20 osim nizvodne grane PH908 koju karakteriše vrijednost DYS448=19.
Y4460: preovladava u sjeveroistočnoj Evropi (Rusija, Bjelorusija, Ukrajina i baltičke zemlje). U jugoistočnoj Evropi seže jedino visoke frekvencije na istočnom Balkanu i u Sloveniji. Modalna vrijednost ove grane je DYS448=20. Z17855: najvišu rasprostranjenost posjeduje na području istočnog Balkana i istočne Evrope. Ovu granu također karakteriše vrijednost DYS448=20.
Y18331: najvećim dijelom prisutna u istočnoj Evropi (Bjelorusija, Ukrajina i Poljska), dok na Balkanu seže jedino visoku frekvenciju na području Grčke.
Najveći broj testiranih Bošnjaka pripada grani S17250, naročito njenoj podgrani PH908, formirana prije 1850 godina (per YFull). PH908, ranije poznata kao Dinarska južna, predstavlja najbrojniju haplogrupu među Bošnjacima, kao i među susjednim narodima, prije svega Hrvatima, Srbima i Crnogorcima. Podgranu PH908 karakteriše Y-STR vrijednost DYS448=19 dok matičnu granu S17250, kao i njene pararelne grane, karakteriše vrijednost DYS448=20, sačinjavajući s time u vezi dnjepro-karpatski klaster (Utevska, 2017). Shodno tome, DYS448=20 karakteriše najveći diverzitet na području današnje zapadne Ukrajine, istočne Poljske i južne Bjelorusije, što ukazuje i na mjesto kako porijekla tako i ranosrednjovjekovne ekspanzije. Najveću raznolikost na istom prostoru posjeduje i ogranak PH908, što sugerira da je procentualna dominacija ove grane na području zapadnog Balkana posljedica osnivačkog efekta (Utevska, 2017).
I-L621 u kostima starih naroda
Na granu I2a1b-CTS10228>Y3120 je prediktovan ranozapadnoslavenski uzorak Niem13 sa lokaliteta Niemcza u blizini Wrocława u Donjošleskom vojvodstvu u jugozapadnoj Poljskoj. Datira iz 9. stoljeća n. e. (Stolarek et al. 2018; Zenczak et al. 2017).
....
Grana I2a1b-CTS10228>Y3120>S17250>PH908 je također utvrđena u skeletnim ostatcima na dva arheološka nalazišta u Bosni i Hercegovini; u nekropoli stećaka u Divićima kod Jajca i u Kopošićima kod Ilijaša, među njima i u skeletnim ostatcima kneza bosanskog Batića Mirkovića, datiranim iz 15. stoljeća n. e. (Kalajdžić et al. 2019).
|
|
|
Post by kulinban on Jun 9, 2021 9:54:12 GMT
Haplogroup I2a1b M423Time of Emergence: 5,100 BP, 200 generations ago Place: Southern Ukraine This branch is found overwhelmingly in Slavic countries. Its maximum frequencies are observed among the Dinaric Slavs (Slovenes, Croats, Bosniaks, Serbs, Montenegrins and Macedonians) as well as in Bulgaria, Romania, Moldavia, western Ukraine and Belarus. It is also common to a lower extent in Albania, Greece, Hungary, Slovakia, Poland, and south-western Russia. I2-L621 (L147.2+) is also known as as I2a-Din (for Dinaric). The high concentration of I2a1b-L621 in north-east Romania, Moldova and central Ukraine reminds of the maximum spread of the Cucuteni-Trypillian culture (4800-3000 BCE) before it was swallowed by the Indo-European Corded Ware culture. This could mean that the Cucuteni-Tripolye culture was a native European group of hunter-gatherers who adopted farming after coming in contact (with perhaps some intermarriages) with the Middle Eastern farmers who settled in the Balkans (haplogroups E1b1b, G2a, J2b and T). After being Indo-Europeanized, I2a-L621 would have become the dominant paternal lineage among southern Slavs, while R1a remained dominant among northern Slavs. The presence of I2a-L621 in Romania and Bulgaria could be attributed to the migration of the ancient Dacians and Thracians, who emerged as a mixture of of indigenous peoples and Indo-Europeans (in this case, essentially R1a-Z280) sometime between 3300 and 1500 BCE. The Illyrians, who conquered the territory of former Yugoslavia circa 1200-1000 BCE, might have been an offshoot from the Dacians or the Thracians, or a closely related tribe from the Carpathian basin.The second great expansion of I2a-Din took place with the Slavic migration in the Late Antiquity and Early Middle Ages. I2a-Din had started to mix with Proto-Indo-Euroepan R1a around Moldova, Ukraine, Belarus and Poland during the Corded Ware period (2900-2400 BCE), then disseminated more uniformly across Proto-Slavic tribes during the Bronze and Iron Ages. After Germanic tribes living in eastern Germany and Poland, like the Goths, the Vandals and the Burgundians, invaded the Roman Empire, the Slavs from further east filled the vacuum. Following the collapse of the Western Roman Empire in 476, the Slavs moved in the Dinaric Alps and the Balkans. By the 9th century the Slavs occupied all modern Slavic-speaking territories, apart from the eastern Balkans under the control of the Turkic-speaking Bulgars. Nowadays northern Slavic countries have between 9% (Poland, Czech republic) and 21% (Ukraine) of I2a-L621, while southern Slavs have between 20% (Bulgaria) and 50% (Bosnia). The higher percentage of I2a-Din in the south owes to the cumulative effect of Bronze Age and Early Iron Age migrations (Dacians, Thracians, Illyrians) and the medieval Slavic migrations. The relatively high percentage of of I2a-L621 in non-Slavic people like the Hungarians (15% ), Albanians (12%) and Greeks (9%) dates from the Bronze Age and population movement inside the Roman Empire which redistributed I2a beyond the original Daco-Thracian and Illyrian territories. Based on these frequencies, and the distribution of R1a subclades, it can be assessed that the Daco-Thracians and Illyrians carried approximately two to three times more I2a-Din than R1a, while the Early Slavs must have had roughly twice more R1a than I2a-Din. The higher proportion of R1a in many northern Slavic countries today is due to earlier migrations of R1a during Bronze Age (such as L260 among West Slavs and Z92 and Z93 among Russians and Belarussians).
Znači bila su dva talasa doseljenja I2a-Din, prvi oko 1200-1500 godina p.n.e. kada su Iliri sa Tračanima došli na Balkan i drugi talas Slovena u 7.vijeku
|
|
|
Post by kulinban on Jun 9, 2021 15:41:50 GMT
bosnjackidnk.com/i-ph908y51673/I-PH908>Y51673 – gotska?I-PH908 je grana od I-S17250 poznat kao staroevropski dinarski gen. Stara je oko 1800 godina. Nastala na prostoru Ukranine, odakle je migrirala svojim najvećim dijelom na Balkan sa epicentrom na teritoriji današnje Bosne i Hercegovine. hodno dostupnim programima za mapiranje migracija na osnovu rasprostranjenosti haplogrupa, I-PH908>Y51673 je ušla na prostor Rimskog carstva oko III vijeka nove ere. Što podsjeća na gotske migracije na Balkan. Ako pogledamo statistiku rasprostranjenosti srodnika po državama, vidimo da se srodnici od pretka koji je živio prije 5000 godina nalaze uglavnom u istočnoj Evropi. Međutim, velika koncetracija genetskih srodnika širom cijele Njemačke nam ukazuje da se ovaj gen nije širio isključivo u slavenskim migracijama, već i u gotsko-germanskim migracijama par vijekova prije. Veliki procenat ove genetike u Mađarskoj također govori u prilog ovoj tezi. Na prostor Ukraine, u trenutku nastajanja ove grane, se naseljavaju Goti i Skandinavije i Germanije, i preuzimaju teritoriju od Sarmata gdje formiraju Kijevsku kulturu. 380. vlast od Gota uglavnom preuzimaju Huni, koji iz Azije prodiru na u Evropu i Balkan. 382. dolazi do zaključenja mira nakon dugogodišnjeg rata između Gota i Rimljana. kojim se potvrđuje pravo Gota da u miru žive na području Balkana. Prema rimskim izvorima, rimsko utvrđenje Singidunum (danas: Beograd) su osvojili Huni 454. godine i do kraja vijeka je njime vladala Sarmatinska vojska. Početkom 6. vijeka, Singidunum preuzimaju Goti. U sastavu tog kraljevstva našla se i rimska provincija Dalmacija u okviru koje je bila i današnja teritorija Bosne i Hercegovine, a granica je bila na rijeci Drini. Goti su upravljali područjem današnje Bosne i Hercegovine iz Salone i Sirmiuma (današnja Sremska Mitrovica), a sudske odluke su se i dalje donosile u Naroni. Dalmacija je činila jednu odbrambenu teritoriju na čijem čelu je stajao kraljev namjesnik (lat. “comes”). On je bio na čelu vojnih posada sastavljenih isključivo od Gota, te na čelu rimskog stanovništva kao posebne autonomne narodne kurije. Goti, prihvataju hrišćanstvo, ali verziju arijansku (oni koji ne vjeruju da je Isus Božanstvo). Imaju svog vjerskog lidera Ulfilasa koji piše pismom koje je identično ilirskom i grčkom pismu (čijij je nasljednik današnja ćirilica). Goti su u 6. vijeku i dalje bili su u Bosni i Hercegovini i živjeli su pomiješani sa starosjediocima s kojima su se tokom vremena stopili u jedan narod. Da su Goti ostali i asimilirali se dokazuje i podatak u kojem belgijski benediktinski historičar Germain Morin navodi u jednom svom tekstu iz 1932. godine: kako se u 6. i 7. vijeku u nekim “ilirskim” crkvenim opštinama obilježavao vjerski praznik u čast trojice gotskih mučenika: “Hildaevora, Vihila ili Juhila i Theogenesa.” Slaveni, u invaziji sa Avarima i Bugarima, osvajaju po prvi put prapostojbinu I-PH908 odakle idu na ekspanziju na Balkan. U 7. vijeku Singidunum zauzimaju Avari. Krajem vijeka su zabilježeni prvi doseljeni Slaveni u toj okolini. Pop Dukljanin je u svom ljetopisu napisao da su na Balkanu pored doseljenih Slavena postojali Goti, koji su istovremeno bili srodni i Slavenima i Ugarima. Visok procenat I-PH908 među današnjim potomcima Huna i Avara, Ugarima-Mađarima se može objasniti sa hunskim migracijama i asimilacijom. Visok procenat I-PH908 među potomcima Dačana i današnjim Rumunima i Vlasima (romanskim stanovništvom na Balkanu) se može objasniti sa gotskim migracijama i asimilacijom – kasnijom romanizacijom. Identificirani potomci I-PH908 u Italiji i Španiji koje su kasnije osvojili Goti sa Balkana, potvrđuje tezu da je I-PH908 dolazila na Balkan u više talasa. Najvećim dijelom je I-S17250 migrirala na Balkan kroz slavenska doseljavanja, ali manji dio I-S17250 je već postojao na Balkanu, kroz romanizirane Sarmate, Gote i druge narode koji su ranije doselili na Balkan iz pravca Ukrajine. Romanizirane pripadnike I-S17250 grane danas možemo tražiti u tragovima nosioca romanskih jezika na Balkanu, kao što su Rumuni, Aromuni, Megali, Vlasi i Cincari. Hrvatska historičarka Nada Klaić smatra da je srednjovjekovna bosanska država konstituisana krajem 8. vijeka, te je “izgleda, među svojim susjedama najstarija”. Kao što se u historijskim dokumentima prepoznaje serbsko i hrvatsko pleme, tako se prepoznaje i pleme Bošnjana. Nema dokaza da je pleme Bošnjana i općenito na teritoriji koju su osvojili južni Slaven da se ispovijedala vjera slavenskih pagana kako je to bio običaj kod Slavena na Baltiku. Nema dokaz ni za jedno slavensko božanstvo da se svetkovalo na Balkanu. Mješavina naroda Slavena, Avara i Gota, zajedno sa ostalim starobalkancima su velikom brzinom prihvatili kršćanstvo, u različitim varijacijama koje su se ranije ispovijedale, od istočne, zapadne, do arijanske čiji se obrisi kasnije primječuju u Bosni kod bosanskih kristijana. Sljedbenici istočne crkve su većinu običaja o slavama preuzeli od starosjedilačkog stanovništva koje te običaje baštini još iz paganskog rimskog doba. Dominacija slavenskog jezika u odnosu na latinski, gotski ili avarski ukazuje na to da je vlast na Balkanu bila u rukam Slavena srodnim onih na Baltiku (R1a), za razliku od vlasti koja je bila u rukama Avara i Vlaha. U devetom stoljeću, franačka država prdire na Balkan i osvaja dijelove hrvatskog i bosanskog plemena. Pedesetak godina kasnije Bosna se oslobađa Franačke i odupire najezdi Bugarskog carstva. Kroz vlastiti unutrašnji razvoj i s utjecajem razvijenijih i naprednijih vanjskih društvenih i političkih faktora (najčešće Bizanta) i Franaka, i u Bosni se počelo raspadati staro rodovsko-plemensko društvo i razvijati elementi ranofeudalnog društva. Do kraja 9. vijeka Bosna je postala država sa razvijenim feudalnim karakteristikama. Od rodovsko-plemenskih starješina nastaje bosanska vlastela koja vodi mladu državu. Prema ekonomskoj moći vlastela se dijeli na: velmože, vlastelu i vlastelčiće. Oni su uživali feudalne posjede koji su dobijani za različite vojne zasluge ispunjene vladajućem rodu koji je predstavljao vladarsku dinastiju i bio na čelu hijerarhije bosanskog društva. Bosanski feudalni sistem zasniva se na plemenitoj baštini koja je uobičajena u zapadnoevropskim zemljama. Ona predstavlja trajnu svojinu sa vazalnim odnosima zasnovanim na sistemu vjerne službe i vjere gospodske između seniora kao gospodara i vazala kao podanika. Brojniji dio stanovništva tadašnje Bosne činili su ovisni ljudi u koje su spadali zemljoradnici (kmetovi). Važan društveni sloj bili su Vlasi. 950. godine, Konstantin Porfinogenet, spominje Bosnu u svom djelu “De administando imperio” Govoreći o Srbiji kaže: “a ka Bosni se nalaze dva grada Katera i Desnik” Prva Bosna je mnogo uža od današnjih granica, te se Porfinogenet na teritoriji današnje Bosne, spominje i sklavnije Zahumlja, Travunije i Paganije. Južno od rijeke Save, istočno od Hrvatske, sjeverno od Zahumlja i zapadno od Srbije, smješten je prostor o kojem Porfirogenet ne govori pobliže, već ga samo označava kao “ostale sklavinije”. To područje je sačinjavalo isključivo Bosnu, Usoru i Donji Kraj. Na čelu te sklavnije je bio arhont za kojeg Porfirogenet kaže da je “nezavisni arhont, koji je na razne strane slao poslanstva, a prijateljska samo arhontu Hrvatske”. Porfirogenet navodi i da je arhont bio nezavisan od bizantske politike i da je vladao u Iliriku i Panoniji. Porfirogenet za Bosnu koristi i termin horion, što je ozačavalo zaseban teritorij. Prvi stećci u Bosni datiraju iz 1080., a najpoznatniji i najstariji očuvani je onaj iz 1094. godine. Ljetopis Popa Dukljanina navodi prvi spomen Bošnjana, 1078. godine.
|
|
|
Post by kulinban on Aug 28, 2021 10:53:38 GMT
|
|
|
Post by kraljjelenaslavnahrv on Aug 30, 2021 21:52:02 GMT
_Sudeći prema europediji gdje hrvati u bih imaju 71 posto gena sto je unikatan rezultat mi hrvati u bih smo starosjedilacki narod koji ima najveća prava i koji je se ocuva najviše. Širenje naseg gena je jednostavno, dovoljno je pogledati slike. Ostali su se krizali a mi ne pa cak i u osmansko carstvo bi se na se zebe rade u bile nego spavale prvu bracnu noc. Matematika je neumoljiv, i dzaba izmisljat povijest kulin bane, mi niti smo hercegovci, niti bosanci niti ista a ako i jesmo to smo mi prvi pa tek onda mozete biti vi, ali najbliže smo hrvatima i svi ste od nas poceli. Mi smo vrhovna sorta ljudi i odluci amo bit hrvati, i svi ste vi hrvati mhehe. Pokoj vjecni Kraljici Jeleni slavnoj hrvatskoj Attachments:
|
|
|
Post by kraljjelenaslavnahrv on Aug 30, 2021 21:58:51 GMT
Ja sam iz centra najcrnjeg imam 100 posto
|
|