Glasnik Zemaljskog muzeja 1905.godine, strana 296.
Ime je Vlah danas još u običaju, muslimani označivahu njime kršćane, osobito pravoslavne vjere, a tako i katolici. Kada je Omerpaša, poznati lički prebjeg, koji je prebjegao, da se otme vojničkoj austrijskoj službi,
te je postao serdarom turske vojkse u krimskom ratu, 1851. lukavštinom uhvatio slavnog Alipašu Rizvanbegoviča, koji je vladao Hercegovinom dvadeset godina kao kakav knez, te ga naopako svezana na magarcu vodio kroz ulice u Mostaru,
rekao mu je ovaj, da je, ma bio i sultanov serdar, IPAK VLAH i da ostaje VLAH.
Na hrvatskoj krajini, zvali su se seljaci i pastiri, koji su, bježeći ispred Turaka, amo tamo lutali, Vlasima: oni su se rado nastanjivali na kršćanskom tlu, ali su ipak bili nepouzdan elemenat. Oni su bili većinom PRAVOSLAVNE VJERE, a od njih POTJEČU PRAVOSLAVNI Srbi, u nekadanjoj vojnoj krajini.