Dnevno politička zbivanja

[kulinban]

Na današnji dan pre 30 godina, 30. maja 1992. Savjet bezbjednosti UN-a usvojio je rezoluciju 757 kojom su tadašnjoj SR Jugoslaviji, kao glavnom krivcu za rat u Bosni i Hercegovini, uvedene sankcije bez presedana u historiji svjetske organizacije.

Za uvođenje potpune ekonomske blokade i prekid svih naučnih, kulturnih i sportskih veza svijeta sa SRJ, koju su činile Srbija i Crna Gora, glasalo je 13 članica Savjeta bezbjednosti UN-a, niko nije bio protiv, a Kina i Zimbabve su bili uzdržani.

Tokom 1990-ih godina Savjet bezbjednosti UN-a usvojio je više od 150 rezolucija povodom raspada SFRJ i ratova na tom prostoru, a desetak rezolucija predviđalo je kaznene mjere protiv SR Jugoslavije.

Sve rezolucije kojima su SRJ uvođene sankcije zbog ratova u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu usvojene su uglavnom jednoglasno, uz podršku svih stalnih članica Savjeta bezbjednosti UN-a, među kojima je i Rusija.

Povodom pitanja u vezi s Jugoslavijom, Moskva je u Savjetu bezbjednosti iskoristila pravo veta samo u decembru 1994. godine, spriječivši usvajanje rezolucije kojom se, zbog teške humanitarne situacije na području Bihaća, tražila striktnija kontrola granica SRJ sa Hrvatskom i BiH, a nekoliko puta se uzdržala od glasanja.

[kulinban]

Da li odluka Brisela o embargu na uvoz ruske nafte do kraja 2022. utiče na snabdevanje Srbije

U tehničkom smislu, uvoz nafte koja nije ruskog porekla ne bi predstavljao problem za našu zemlju, jer je NIS i ranije uglavnom dve trećine sirovine nabavljao iz Iraka i Kazahstana. Međutim, u poslednje vreme se taj odnos promenio, pa je 60 odsto uvezenih količina ruska nafta, zato što je njena cena bila niža. Ukoliko bi nam Brisel nametnuo nova pravila, to znači NIS ne bi mogao više da se rukovodi ekonomskom logikom i kupuje jeftiniju sirovinu ako je ona iz Rusije, već skuplju. To bi onda moglo da utiče na dodatni rast cena goriva i inflacije.

Inače, oko 23 odsto nafte proizvodimo u Srbiji, uglavnom smo najviše uvozili iz Iraka, 45 procenata, iz Kazahstana 10, iz Rusije 16 odsto, a oko jedan procenat iz Norveške.

Pod znakom pitanja je i šta će biti od čitavog dogovora EU. Ekonomista Ivan Nikolić smatra da sporazum deluje prilično "labavo" i ostavlja prostor članicama da se prilagode u skladu sa svojom situacijom i potrebama. Prema njegovom mišljenju, donet je samo kako bi EU sačuvala kredibilitet, jer se obavezala da će usvojiti i šesti paket sankcija, pa ma kakav on bio.

- Sada je leto, a kada dođu hladni dani, videćemo kakva će biti cena energenata na tržištu, kako će se nabavljati, sve što odmah ne počne da se primenjuje, ne znači ni da će biti realizovatno tako kako je najavljeno - navodi Nikolić. - To pokazuje i prostor koji je ostavljen Nemačkoj i Poljskoj da se prilagode do kraja godine. EU je svesna da to nije u njenom interesu, jer ekonimija stagnira i u problemu je zbog inflacije.

Lideri Evropske unije su u noći između ponedeljka i utorka postigli dogovor da zabrane uvoz ruske nafte koja se doprema tankerima do kraja godine, a to je dve trećine, dok jedna trećina stiže naftovodom "Družba". Iz embarga je izuzeto 10 odsto crnog zlata koje stiže ovim cevovodom Mađarskoj, Slovačkoj i Češkoj.

Jedini pravac snabdevanja Srbije crnim zlatom je preko hrvatskog Jadranskog naftovoda (JANAF), a naš sused je u EU, te je realno očekivati da bi Brisel to mogao da koristi i kao vrstu pritiska na našu zemlju. Nafta stiže tankerima do terminala u Omišlju i dalje cevovodom u Srbiju, gde je NIS prerađuje. Savetnik za energetiku u Privrednoj komori Srbije LJubinko Savić ističe da u ovom trenutku još ne znamo da li će se dogovor EU odnositi i na našu zemlju.

- Ukoliko bi i Srbija morala da primenjuje tu odluku, to ne bi bio problem, NIS kupuje naftu na tržištu, a to nije samo iz Rusije - navodi Savić. - Ako bude morala da se izuzme ruska nafta, onda bi se preorijentisao na onu drugog porekla.

Ukoliko je crno zlato iz Rusije jeftinije, a NIS mora da nabavlja iz drugih izvora skuplje, to će, kako kaže, uticati na cenu derivata, ali sve zavisi od toga kako se kompanija bude snašla. Kada se kupuju fjučersi, odnosno nafta nabavlja unapred, onda su cene niže. Prema Savićevim rečima, tehnički, NIS ima mogućnost da doprema naftu i preko cevovoda "Družba", kojim će Mađarskoj, Slovačkoj i Češkoj stizati ruska nafta. Detalje sporazuma lideri EU tek treba da dogovore, ali ukoliko bi se tumačilo da cevovodom može da stiže rusko crno zlato, za to postoji opcija i za našu zemlju.

Cena nafte na berzama skočila je u utorak na vest o uvođenju embarga, te su fjučersi "brenta" premašili 124 dolara za barel. Ukoliko bi EU u kratkom roku presekla uvoz dve trećine ruskog crnog zlata, to bi poremetilo tržište i uticalo na poskupljenje te sirovine, dok se ne uspostave novi kanali snabdevanja ili proizvođači ne povećaju svoju proizvodnju. Takva situacija bi se lančano odrazila na rast cene energenata, što bi dalje guralo inflaciju na globalnom nivou. Ta kretanja bi se prelivala i na naše tržište.


SRBIJA ima garantovanu cenu gasa i nisu planirana poskupljenja do kraja naredne zimske sezone. Građani mogu da računaju da će imati dovoljno energenata i da smo na zimu mirni. Ovo je izjavila državna sekretarka u Ministarstvu energetike Jovanka Atanacković, podsećajući da su predsednici Srbije i Rusije Aleksandar Vučić i Vladimir Putin postigli dogovor koji je našoj zemlji obezbeđuje povoljnu nabavnu cenu gasa. Na osnovu tog sporazuma obezbeđene su količine od 2,2 milijarde kubnih metara gasa godišnje, u naredne tri godine. Sadašnji ugovor sa Rusijom o snabdevanju plavim gorivom istekao je u utorak, a snabdevanje će se nastaviti postojećom dinamikom i u narednom periodu.
I U JUNU GORIVO "ZAMRZNUTO"

TRAJANJE Uredbe o ograničenju cene naftnih derivata produženo je do 30. juna. Ovo je u utorak odlučila Vlada Srbije, ističući da je neophodno da se i narednih mesec dana primenjuje ta mera. Kako se navodi, odluka je doneta u cilju sprečavanja većih poremećaja na tržištu naftnih derivata koje je još uvek nestabilno i radi očuvanja životnog standarda stanovništva.
POREKLO SE TEŠKO UTVRĐUJE

STRUČNJAK za energetiku Miloš Zdravković smatra da će EU imati problema ukoliko primeni embargo na uvoz crnog zlata iz Rusije kao što je najavila.

- NJihove rafinerije su dizajnirane da koriste rusku naftu za proizvodnju dizela - ističe Zdravković. - Predsednik hemijskog giganta BASF je nedavno rekao da Nemačka nikada neće moći da nadomesti 12,5 odsto ruske nafte.

On ukazuje da je pitanje kako će primena sporazuma da izgleda u praksi i ističe da ima mnogo načina da se zaobiđe. Poreklo nafte je, kako navodi, teško utvrditi analizama, a lako se pretače na pučini.

MOŽE LI HRVATSKA DA ŠALJE NAFTU MAĐARIMA?

DOK deo hrvatskih medija oduševljeno najavljuje da je Hrvatska uverila mađarskog premijera Viktora Orbana, na samitu u Briselu, da se priključi evropskim sankcijama na uvoz ruske nafte, analitičari tvrde da je prava istina drukčija. Orban je uspeo da uveri svoje evropske kolege kako hrvatski Janaf nema mogućnosti da u dovoljnim količinama šalje naftu za Mađarsku, pa se Orban ipak izborio za potpuno drukčiji tretman od drugih država članica EU.

Hitno su se u Zagrebu sastali i mađarski šef diplomatije Peter Sijarto i hrvatski ministar privrede Davor Filipović, a razgovaralo se o snabdevanju naftom i gasom koji bi iz Hrvatske trebalo da ide za Mađarsku. "LNG terminal na Krku, rafinerija, gasovod i Jadranski naftovod mogu da obezbede rešenje prelaska na nove nabavne pravce", tvrde u Zagrebu. U Briselu je Plenković najavio da u najkraćem roku, od 45 do 60 dana Hrvatska može da omogući transport nafte iz LNG terminala do drugih evropskih država, pre svega Mađarske i možda Slovenije, koja je takođe zainteresovana.

[kulinban]

istina ne poznaje granice i dođe do svakoga na planeti
Sarajaka postala uzor Ukrajinki

www.klix.ba/magazin/zanimljivosti/ukrajinska-misica-fotografijom-zene-iz-sarajeva-pozvala-dame-da-se-dotjeraju-i-izadju-na-ulice/220615087


Ruska invazija na Ukrajinu u mnogim je Bosancima i Hercegovcima probudila stare rane, a da su i Ukrajinci upoznati sa sličnom situacijom koja se dešavala u našoj zemlji potvrdila je upravo spomenuta misica.
Anastasia je u početku bila meta ismijavanja jer se, u trenutku kada su se Ukrajinke pridruživale vojsci i odlazile u pravu borbu, ona fotografisala sa oružjem.

Sada je objavila kultnu fotografiju Melihe Varešanović nastalu pod opsadom Sarajeva, želeći poručiti damama da se ne predaju.

U svojoj objavi na Instagramu napisala je: "Žena na fotografiji je iz stare sarajevske porodice koju je slomio rat. Ovdje joj je 38 godina. Sarajevo je pod opsadom. Ona i njena sestra pokopale su majku. Ošišala je svoju dugu kosu, jer je za nju bilo nemoguće brinuti - bez vode, bez šampona. Našminkala se, odjenula svoju omiljenu haljinu i zaputila se gradom na posao, riskirajući da je na svakom koraku pogodi snajperist

Zatim je nastavila: " Međutim, ona ne bježi, ne ugađa neprijatelju svojim strahom, ne daje materijal novinarima koji vole fotografirati ranjene i uplakane žrtve. Hoda uzdignute glave uz vojnike, uz zidove skladišta zaštićenih vrećama s pijeskom", stoji u Anastasiijinoj objavi.
Dodala je kako je fotografija, čiji je autor Tom Stoddart preminuo lani 17. novembra, obišla najveće svjetske publikacije, učinivši Melihu slavnom ženom.

"Melihi je danas šezdesetak godina. I dalje radi, nosi Chanel kostime i dobro se sjeća jutra kada je hodala i nosila jedino što se moglo suprotstaviti cinizmu i destrukciji – svoju ljepotu i dostojanstvo, tiho govoreći: 'Nećeš nas slomiti'. Dakle, dame, ispravite ramena, ispravite držanje i idite na besplatno fotografiranje", poručila je Anastasiia želeći ohrabriti svoje sunarodnjakinje koje se i danas suočavaju sa ratom.

U komentarima, mnogi su se složili kako ih se priča o Melihi jako dojmila, a neki su uzvratili i komentarom: "Slava Ukraini, Slava Bosni".

http://instagr.am/p/CeGjZLGr2I8

[kulinban]

Parlament Austrije usvojio Rezoluciju o genocidu u Srebrenici

Inicijator dokumenta je Savez bh. udruženja u Austriji „Consilium Bosniacum“. Ranije je Rezolucija usvojena u vanjskopolitičkom odboru Austrijskog Parlamenta, a za nju su tada glasali čak i zastupnici desničarske FPÖ.

Parlament Austrije danas je jednoglasno usvojio Rezoluciju o genocidu u Srebrenici kojom se odaje počast Bošnjacima ovog bosanskohercegovačkog grada koji su ubijeni 11. jula 1995. godine.

Usvajanje je popraćeno dugim aplauzom.

Inicijator dokumenta je Savez bh. udruženja u Austriji „Consilium Bosniacum“. Ranije je Rezolucija usvojena u vanjskopolitičkom odboru Austrijskog Parlamenta, a za nju su tada glasali čak i zastupnici desničarske FPÖ.

Majke Srebrenice zahvalile su se na ovome.

Prijedlog Rezolucije je upućena 14. juna 2022. na raspravu u parlament. Potpisali su ga predstavnici stranke Zelenih, narodne stranke, socijaldemokratske stranke i stranke Neos.

Rezolucijom od austrijskih vlasti traži i zahtjeva da nastavi aktivno podržavati komemoraciju genocida u Srebrenici zajedno sa drugim članicama Evropske unije.

U tekstu rezolucije se navodi kako se ona usvaja uoči 27. obilježavanja etničkog čišćenja i genocida u Srebrenici koja je Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a od 16. aprila 1993. godine proglašena zaštićenom zonom.

„Snage bosanskih Srba, predvođene generalom Ratkom Mladićem i na osnovu naredbe tadašnjeg predsjednika (bh. entiteta) Republike Srpske zauzele su i pokorile ovaj grad. Tokom nekoliko narednih dana, vršeni su pokolji pod komandom generala Mladića, bilo da je riječ o vojnicima bosanskih Srba, paravojnih jedinica i neregularnih policijskih jedinica.“

Podsjeća se kako je ubijeno više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka koji su tražili zaštitu od UNPROFOR-a.

„Istovremeno je približno 30.000 žena, djece i staraca prisilno protjerano u velikoj operaciji etničkog čišćenja. Time je ovaj događaj postao najteži ratni zločin na području Evrope od kraja Drugog svjetskog rata“, navodi se dalje u tekstu rezolucije, te da svi ovi „tragični događaji u Srebrenici“ preživjelima ostavljaju „traumu i duboke emocionalne ožiljke“.

Dalje se navodi kako su zločine u Srebrenici procesuirali i Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY), kao i o Međunarodni sud pravde koji su ustanovili da je riječ o genocidu.

„Snage bosanskih Srba su kršile međunarodno humanitarno pravo na brojne načine i počinile zločine, kao što su otmice hiljada ljudi i silovanja bezbrojnih žena. Uprkos nastojanjima da se pronađu masovne i pojedinačne grobnice i tijela, još uvijek nisu pronađeni i identificirani posmrtni ostaci gotovo 1.200 muškaraca i dječaka iz Srebrenice.“

Austrijski parlamentarci dalje navode kako je Rezolucijom Evropskog parlamenta 11. juli postao Evropski dan sjećanja na žrtve Srebrenice.

„Da bi se osigurala mirna budućnost i uspješan suživot, potrebno je da se svi politički predstavnici – bilo u Bosni i Hercegovini, ali i diljem svijeta – suoče sa najmračnijim poglavljima historije i priznaju prošlost. Obilježavanje genocida u Srebrenici i solidarnost sa žrtvama su ključni za bolju budućnost svih građana Bosne i Hercegovine, kao i za jačanje historijske svijesti da se takvi strašni zločini nikada ne smiju ponoviti“, navodi se u Rezoluciji.

[kulinban]

Indija jedva dočekala moćni ruski S-400:

‘U pravo vrijeme, pogledajte što Kinezi rade na granici‘

Indija će tijekom naredna dva do tri mjeseca duž svoje granice s Kinom rasporediti novi raketni bataljun ruskih protuzračnih raketnih sustava S-400 Trijumf, čime će značajno poboljšati svoje obrambene sposobnosti, piše Times of India.

Indija već posjeduje najmanje jedan raketni bataljun sustava S-400, a sada im Rusija već dostavlja i komponente za drugi.

Ovo je inače prva isporuka sustava S-400 koju je Rusija realizirala nakon što je 24. veljače izvršila invaziju na Ukrajinu.

Indiji će S-400 stići u trenutku kada Kina povećava letačke aktivnosti svojih borbenih aviona na istoku Ladaka, dijela Kašmira oko koje se spore Indija, Pakistan i Kina.

Kineski borbeni zrakoplovi često lete blizu Crte stvarne kontrole (CSK), linije demarkacije koja odvaja teritorije unutar Kašmira koje kontroliraju Indija i Kina, čime, prema New Delhiju, krše dogovor oko zone zabrane letenja.
Prvi bataljun već je stigao

Prvi bataljun sustava S-400 u Indiju je iz Rusije stigao u prosincu 2021. godine i već se nalazi na sjeverozapadu zemlje gdje bi trebala štititi Indiju od zračnih prijetnji iz Pakistana i Kine.

Indijsko je ratno zrakoplovstvo u travnju i svibnju ove godine dobilo i simulatore te drugu opremu koja je potrebna za obučavanje vojnika koji će rukovati sustavom S-400.

Drugi bataljun sustava S-400 bit će pozicioniran tako da Indija može odgovoriti na potencijalne prijetnje koje bi mogle doći baš iz Kine.

"Kineski borbeni avioni od sredine lipnja ove godine lete duž CSK-a, ulaze u Ladak te druge sektore poput Arunačal Pradeša. U jednom danu do CSK-a dođu dva do tri kineska borbena aviona", rekao je izvor za Times of India.

Kineski je borbeni zrakoplov 28. lipnja preletio preko indijskih vojnika koji su bili stacionirani na istoku Ladaka. Indija je na to odgovorila tako što je podigla vlastite borbene avione. 

Kina je tijekom protekle dvije godine nadogradila sve svoje veće zrakoplovne baze koje su okrenute ka Indiji poput Hotana, Kašgara, Gargunse i Šigace. Produžila im je uzletno-sletna staze, ojačala hangare i povećala spremnike za gorivo kako bi mogli opslužiti veći broj borbenih zrakoplova, bombardera i izviđačkih letjelica. Uz to, Kina je neke obrambene pozicije također ojačala ruskim sustavima S-400 te drugim sustavima za protuzračnu obranu.
Zaobišli sankcije

Indija je inače kupovinom ruskih raketnih sustava uspjela izbjeći sankcije koje Sjedinjene Američke Države od 2017. godine nameću državama koje kupuju rusku vojnu opremu. Naime, naručili su ih prije nego je u SAD-u izglasan zakon kojim se ta sankcije uvode.

No, Indija je ipak odustala od kupovine dodatnih 48 ruskih helikoptera Mil Mi-17 te odgodila kupovinu 21 MiG-a 29 te 12 višenamjenskih borbenih aviona Suhoj Su-30MKI.

Rusija bi Indiji komponente svih pet bataljuna sustava S-400 trebala isporučiti do kraja 2023. godine, a New Delhi će ih platiti 5,4 milijardi američkih dolara.

Kako navodi Times of India, u konfiguraciji u kojoj Indija koristi S-400, svaki raketni bataljon sadržava dvije baterije, od kojih svaka raspolaže sa 128 projektila čiji domet varira od 120 do 380 kilometara.

[kulinban]

Njemački lov na proruske vještice u Berlinu

Ko je kriv za njemačku politiku prema Rusiji postala je glavna tema, dok se prešutkuje koliki je profit njemačka privreda ostvarila zahvaljujući jeftinom ruskom plinu.

Dok se u Berlinu i širom Evropske unije mesecima širi požar panike da će i Sjevernim tokom 1 prestati da teče gas, Vladimir Putin ne propušta priliku da baci novo ulja na vatru.

Najpre je iznio mogućnost da ako se remontovane turbine ne ugrade u Sjeverni tok 1, protok ovim gasovodom prepolovi sa bezmalo 60 na 30 milijardi kubnih metara gasa godišnje. A potom je zaigrao na kartu straha Evropljana da ove zime neće stizati gas Sjevernim tokom 1 i poručio im da ne brinu jer „imamo spremnu drugu rutu – Sjeverni tok 2“.

Simbol njemačke promašene politike

A upravo je Sjeverni tok 2 na koji zvanični Berlin u aktuelnoj situaciji ne smije ni da pomisli, koliko god scenario zime bez gasa užasava, ne samo njemačke građane, već i njemačku industriju i političare.

Ovaj u potpunosti izgrađen ali nikad pušten u rad gasovod predstavlja simbol, kako kritičari tvrde, promašene i pogrešne njemačke politike prema Rusiji. I to ne samo prethodnih 16 godina vlasti Angele Merkel, već i prethodnih sedam godina koliko je Gerhard Schroeder bio nemački kancelar.

Štaviše, za ukrajinske i mnoge istočnoevropske političare i analitičare Sjeverni tok 2 je simbol njemačke brige za sopstvene ekonomske interese a na štetu bjezbednosti Ukrajine. Minulih mjeseci kritičari njemačke politike prema Rusiji ne propuštaju priliku da istaknu da je upravo Angele Merkel 2015. godine, dakle godinu dana otkad je Rusija priprojila ukrajinsko poluostrvo Krim, dozvolila da se ovaj cjevovod gradi po dnu Baltičkog mora od Rusije do Nemačke.

Drugim riječima, kada se već vidjelo da Rusija ne preza od toga da promijeni granice u Evropi, Berlin nije odustao od svog energetskog partnerstva sa Moskvom. Doduše, Angeli Merkel se na dušu stavlja i to što je ona 2008. u saradnji sa francuskim predsjednikom Nicolasom Sarkozyjem na samitu NATO-a blokirala pokušaj Ukrajine i Gruzije da postanu članice alijanse.

Samo nekoliko mjeseci kasnije ruska vojska je ušla na gruzijsku teritoriju tako da i dan danas Abhazija i Južna Osetija nisu pod kontrolom Tbilisija.

Uprkos tome, njemačka spoljna politika je sve vrijeme insistirala da Zapad mora da uzme u obzir zabrinutosti koje Moskva iskazuje po pitanju svoje bezbjednosti, a u svjetlu širenja NATO-a. I da diplomatija mora da ima primat.

Štaviše, na to se nadogradila i njemačka energetska politika, koja se minulih decenija zasnivala na poprilično širokom konsenzusu koji se zasnivao na nekoliko postavku. Prva je da su nuklearna energija i gas dobijanje frackingom loši i neprihvatljivi za korišćenje.

Druga je da je koriščenje uglja problematično zbog negativnog uticaja na klimu i postizanje klimatskih ciljeva, ali i dalje prihvatljiv. A treća da je prirodni gas sasvim u redu za dugoročnu tranziciju na obnovljive izvore energije, pri čemu njegov uticaj na klimu u potpunosti uopšte javno nije razmatran. U cjelokupnoj ovakvoj energetskoj politici Njemci nisu uopšte razmatrali eventualni geopolitički rizik, već isključivo profitabilnost.

Upiranje prstom u „krivce“

Ovakva spoljna i energetska politika se danas na Zapadu smatraju pogrešnim. Čak i katastrofalnim. Štaviše, na međunarodnom a naročito na domaćem njemačkom planu, krenuo je svojevrsni lov na vještice. Lov na to ko je sve kriv za takvu politiku. I ko je najviše kriv.

Kritičari bivšeg socijaldemokratskog kancelara Gerharda Schroedera odavno svrstavaju u kategoriji „Putinovih poslušnika“, ocjenjujući da je kao Putinov plaćeni lobista on minulih godina doživio „poremećaj u percepciji“ realnosti. Kako navode, to se ogleda u Schroederovim nedavnim izjavama „Putin je besprijekoran demokrata“ i „Zaista se nadam će zveckanje oružjem u Ukrajini konačno zaista prestati“.

I dok pojedine njegove partijske kolege zasad bezuspješno pokušavaju da ga izbace iz Socijaldemokratske partije, Schroeder se na to ne obazire već je drugi put od početka ruske invazije na Ukrajinu otišao u Moskvu. Kako je za Spiegel rekla njegova supruga, on je tamo da bi razgovarao o energetskog politici, a mediji prenose da je nejasno s kim će bivši kancelar razgovarati, ali da će srž razgovora biti isporuka gasa Njemačkoj gasovodom Sjeverni tok 1.

Za razliku od Schroedera koji je u njemačkoj javnosti postao svojevrsni izdajnik, u njegove partijske kolege koji su zauzimali važne funkcije se „samo“ upire prstom.

Jedna od meta je Sigmar Gabriel, koji se u Merkelinim vladama kao vicekancelar tri i po godine bavio energetskom politikom, a 14 mjeseci spoljnom politikom. Ipak, to što je javno istakao da je rat u Ukrajini potpuni neuspjeh njemačke spoljne politike spasilo ga je većeg upiranja prstom. Doduše, od pomoći mu je i to što se odlaskom sa funkcije naprasno u jednoj nevladinoj organizaciji angažovao na očvršćivanju atlantskih veza.

Njegov nasljednik na šelu diplomatije i partijski kolega Heiko Maas nestao je iz javnosti i nema komentara na aktuelna dešavanja, iako je četiri godine bio šef diplomatije.

Nekadašnji šef diplomatije i lider liberala Guido Westerwelle je već šest godina pokojni pa ne može da se brani, ali zato najveća oštrica kritika pada na pleća bivše kancelarke Angele Merkel i aktuelnog predsjednika Njemačke Frank-Waltera Steinmaiera, koji je bio jedan od glavnih protagonista njemačke politike prema Rusiji i to kao šef diplomatije u dve Merkeline vlade ali i kao šef

Schroederovog kancelarskog kabineta.

„Zaljubili se u Putina i izgubili obraz“

Dugogodišnji glavni urednik tabloida Bild Hans-Hermann Tiedje u autorskom tekstu za švajcarski dnevnik Neue Zuercher Zeitung ističe da „šminka više ne pomaže“ i da se sada jasno vidi kako su se „njemački političari zaljubili u Putina i izgubili obraz“.

Steinmaier je priznao da je njegova „privrženost Sjevernom toku 2 nesumnjivo bila greška“ te da su se Njemci „držali mostova u koje Rusija više nije vjerovala, a naši partneri su nas na to upozoravali“.

Merkel, pak, žestoko osuđuje rusku agresiju ali i dalje se drži svojih stavova i odluka, od veta na pokušaje Ukrajine i Gruzije da na samitu NATO-a 2008. u Bukureštu osiguraju svoje članstvo u alijansi, do energetske politike. Doduše, uočljivo je da Merkel u malobrojnim obraćanjima uopšte ne pominje Sjeverni tok 2 za koji je godinama govorila da nije geopolitički već poslovni projekat.

Ipak, nedavno je izjavila da „Putin mrzi Zapad“, ali je niko nije priupitao zašto to nije saopštila Njemcima. Merkel smatra da nema zbog čega da krivi sebe, dok berlinski dnevni list Tagesspiegel, između ostalih, smatra da bi „procjena (Merkelinog rada) koju će dati istoričari trebalo da bude nešto drugačija“.

Kritičarima, međutim, najčešće promiče uloga svojevrsne sive eminencije njemačkih demohrišćana, koji je često bio taj koji ismijavao svakoga ko je bio kritičan prema Putinu. Wolfgang Schaeuble je rečenicom „Pogriješio sam, svi smo pogriješili“ zapravo pokušao da za svoje greške po pitanju procjene Rusije podeli odgovornost sa svima.

A odgovornost svih demohrišćana nije ista, budući da je bilo onih koji su tačno predvidjeli budućnost. Pa tako je bivši zamjenik šefa poslaničke grupe demohrišćana u Bundestagu Arnold Vaatz 2015. objavio knjigu o Ukrajini i njenoj istoriji, upozoravajući da je Putinov najveći geopolitički zadatak 21. vijeka da obnovi Sovjetski Savez. Vaatz je na ovaj zaključak došao nakon što je Putin izjavio da je raspad SSSR-a bio najveća katastrofa 20. vijeka. Međutim, Vaatzove procjene su u stranci nailazile na podsmjehe i ruganje, jer je većina smatrala da nema razloga za toliko nepovjerenje u Putina.

Profit Merkeline i Steinmaierove greške?

Tiedje, koji je svojevremeno bio i lični predizborni medijski savjetnik nekadašnjeg kancelara Helmuta Kohla, ističe da su ekonomski troškovi Merkeline i Steinmaierove greške gigantski, pri čemu je kritičniji je prema aktuelnom predsjedniku jer „ostaje nepomičan na funkciji a u svojim govorima poziva na odgovornost“.

Čak i kada se baci u stranu to što u aktuelnim analizama njemačkih grešaka skoro niko ne pominje kako je na ruske vojne akcije uticalo američko insistiranje da se NATO širi ka istoku i nastojanje da se na Rusiju gleda kao poraženu stranu u Hladnom ratu, uočljivo je da se pominju stotine milijardi eura kao „cijena grešaka“ njemačkih vodećih političara, ali uočljivo je da niko ne pominje profit minulih decenija.

Ako se izuzme jedna izjava generalnog direktora njemačkog hemijskog giganta BASF, u javnosti niko ne priznaje da su upravo jeftini ruski gas i nafta bili značajan oslonac njemačkog privrednog čuda, odnosno osnova konkurentnosti njemačke industrije na globalnom tržištu.

Oslanjanje na jeftine ruske energente je dio tog višedecenijskog merkantelizma, to jest ekonomske politika u kojoj je glavni cilj povećanje njemačkog izvoza. Tako da je ruski gas nezaobilazni sastojak u receptu za njemački ekonomski uspeh. Ali, nije jedini.

Ekonomsko-finansijski uspjeh Njemačka je proteklih decenija ostvarila tako što je svoju bezbjednost prebacila u ruke Americi, svoje energetske potrebe u ruke Rusiji, a svoj izvozno orijentisani privredni rast dobrim dijelom u ruke Kini. Kao četvrti oslonac za taj uspjeh je uvoz migranata kao radne snage koja joj je omogućila da cijenu rada u Njemačkoj ne podiže u skladu sa skokovima inflacije, cijene stanovanja ali i rasta cijele ekonomije.

Drugim riječima, standard stanovništva Nijemaca nije pratio istu stopu rasta njemačke ekonomije i profita krupnog kapitala, prije svega što su proteklih petnaestak godina troškovi stanovanja u Njemačkoj dramatično porasli. To se možda najbolje vidi među gastarbajterima sa Balkana, jer za razliku od ranijih generacija više nemaju tolike uštede od svojih plata zarađenih u Njemačkoj da mogu da grade palate sa lavovima u rodnim selima.

Te uštede nemaju ni Njemci, ali i to je cijena tog njemačkog ekonomskog čuda. Njemačka štedljivost i trpeljivost je dovela da do toga da ekonomski uspjeh prati i maksimalno raslojavanje društva pa je Njemačka u Evropskoj uniji u vrhu zemalja sa najvećih jazom između bogatih i siromašnih.

Upravo zbog toga je opravdan strah njemačkih političara od socijalnih nemira zbog drastičnog skoka cijena energenata i hrane. Da se ekonomski uspjeh oslanjao samo na jeftini ruski gas a ne i na neravnopravnoj raspodeli profita, njemačko stanovništvo bi sada mnogo lakše podnijelo finansijske udare, koji je podstakao rat u Ukrajini.

Ali, o tim greškama niko ne govori. Lakše je govoriti o greškama u politici prema Rusiji. Bez pominjanja profita, naravno.

balkans.aljazeera.net/opinions/2022/7/28/njemacki-lov-na-proruske-vestice-u-berlinu

[kulinban]

OBNOVLJEN RAT NA KAVKAZU: Jermenija i Azerbejdžan nastavili jutros raketiranje i granatiranje! Napadnuta dva grada i nekoliko sela

www.pink.rs/svet/431620/obnovljen-rat-na-kavkazu-jermenija-i-azerbejdzan-nastavili-jutros-raketiranje-i-granatiranje-napadnuta-dva-grada-i-nekoliko-sela

[kulinban]

Guardian: Srpska krajnja desnica ima podršku Rusije da izazove probleme na Balkanu

Britanski list Guardian objavio je analizu novinara i istraživača Bellingcata Michaela Colborna u kojem se osvrnuo na desnicu na Balkanu i vezama ovdašnjih političara sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.

Na početku analize Colborn ističe kako se na svom sajtu bave istraživačkim novinarstvom i projektima praćenja krajnje desnice u centralnoj i istočnoj Evropi te da su tako došli do raznih saznanja.

"Na Balkanu vidimo kako krajnje desničare iz Srbije koji podržavaju rusku krvavu invaziju na Ukrajinu. Ove grupe ne samo da pomažu u raspirivanju vatre u podršci ruskom ratu, oni također primaju rusku pomoć da proguraju svoju opasnu agendu u ionako nestabilnom dijelu Evrope", njihova je ocjena.

Kako se ruski rat u Ukrajini odugovlači, Kremlj na svojoj strani ima neke od najopasnijih krajnje desnih snaga na Balkanu. U aprilu 2022. hiljade Srba izašlo je na ulice Beograda da protestuje protiv podrške njihove vlade suspenziji Rusije iz Savjeta za ljudska prava Ujedinjenih nacija zbog njene invazije na Ukrajinu. Na mitingu su demonstranti mahali ruskim i srpskim zastavama i skandirali parole poput: "Srbi i Rusi – braća zauvijek!"

Protest u srpskoj prijestonici organizovali su ekstremno desničarska grupa Narodna patrola i njen lider Damnjan Knežević, koji je organizovao i nekoliko drugih proruskih skupova. Samo nekoliko nedjelja kasnije, Knežević i još jedan vođa Narodne patrole otputovali su iz Srbije u Rusiju. Tamo su proveli nedjelju dana, na poziv nekoliko ruskih medijskih organizacija – uključujući i onu koju vodi ozloglašeni Putinov saradnik Jevgenij Prigožin, piše Colborne na Guardianu.

www.theguardian.com/commentisfree/2022/sep/15/putin-balkans-war-ukraine-russia-serbian?utm_source=Klix.ba&utm_medium=Clanak

Mnogi Srbi vjeruju da se Rusija dugo ponašala kao zaštitnik Srbije i njenih interesa, dvije zemlje dijele slovenske korene, a ljudi i u Rusiji i u Srbiji osjećaju da ih je zapad demonizovao. Knežević je tvrdio da je Rusija, zajedno sa Srbijom u jugoslovenskim ratovima 1990-ih, nepravedno predstavljena kao agresor kada samo pokušavaju da zaštite svoju etničku braću. Knežević i njegovi prijatelji preplavili su društvene mreže proruskim opomenama.

Ova podrška uključuje više od riječi ili samo skupova. U maju ove godine, mala neofašistička grupa Srpska akcija objavila je video na svom YouTube kanalu koji dokumentuje posjetu Sankt Peterburgu koju su imali nekoliko mjeseci ranije. Nekoliko pripadnika Srpske akcije otputovalo je tamo na poziv Ruskog carskog pokreta (RIM), koji je zvanično proglašen terorističkom grupom u Sjedinjenim Državama i Kanadi. Na snimku, vođa RIM-a, Denis Gariev, puca iz pištolja i hvali se da godišnje podučava skoro 1.000 Rusa u centru za obuku pokreta.

Dan nakon što je Srpska akcija objavila taj video, Knežević se pojavio na konferenciji za novinare u Sankt Peterburgu. Sa njim je bio i Aleksandar Lisov, šef "srpsko-ruskog kulturno-informativnog centra" optužen za prijetnje antiputinovskim Rusima koji žive u Srbiji.

No, ono što je posebno zanimalo Colborna je gdje se odvijala konferencija – pres centar Patriot Media Group, medijskog konglomerata čiji upravni odbor vodi Prigožin. Patriot Media Group je bila jedna od tri medijske organizacije za koje je Narodna patrola tvrdila da ih je pozvala u Rusiju (druge su uključivale zloglasni ruski državni medij RT – za koji je Knežević dao studijski intervju – i prokremljanski tabloid Komsomolskaya Pravda).

"Prigožin je čovjek kojeg u Bellingcatu, nažalost, dobro poznajemo. On je bivši osuđenik i Putinov povjerenik koji podliježe američkim sankcijama i traži ga FBI zbog njegove navodne uloge u ruskom miješanju u izbore 2016. On je zaradio milijarde dolara od ruskih državnih ugovora i navodno kontrolira Wagner , privatnu vojnu kompaniju povezanu s brojnim navodnim ratnim zločinima u Africi i Ukrajini", rekao je novinar.

On navodi da bi bila greška ignorisati odnose srpske krajnje desnice i Rusije kao besmislene ili nedostojne dalje pažnje, pogotovo kada se uzmu u obzir i protesti povodom Europridea.

"Organizacije za ljudska prava upozorile su ranije ove godine da je ekstremizam krajnje desnice u Srbiji u porastu, Europride, međunarodni LGBT događaj koji bi trebalo da se održi u Beogradu ovog mjeseca, suočio se sa nizom nasilnih prijetnji krajnje desnice, a predsjednik Srbije Aleksandar Vučić najavio je da će biti otkazan", rekao je.

Zatim se dotaknuo situacije u regionu: "U susjednoj Bosni i Hercegovini, u kojoj nacionalističke tenzije prijete da rasture zemlju, u oktobru su izbori. Crna Gora, koja se od Srbije odvojila 2006. godine, uskoro bi također mogla imati nove izbore. Zemlju i dalje muče sporovi oko njenog nacionalnog identiteta, između Crnogoraca koji su više nastrojeni za nezavisnost i samoidentifikovanih Srba koji žele bliže odnose sa susjednom Srbijom. Tenzije sa Kosovom, koje je proglasilo nezavisnost od Srbije 2008. godine i u kojem živi mala srpska manjina, i dalje su najveća žarišta u regionu. Tajming je, nažalost, pogodan za srpsku krajnju desnicu da izazove probleme ako to želi – a imaju prijatelje u Rusiji da im pomognu", zaključak je Colbornea.

On smatra i da je Rusija već počela da pomaže.

"Dokumentarni film na engleskom jeziku koji je nedavno emitovan na RT-u dao je platformu Kneževiću i drugim srpskim ekstremno desničarskim ličnostima da neosporno iznesu svoje stavove.

"Kao što Rusija oslobađa ruski svijet denacifikacijom i demilitarizacijom", kaže Miša Vacić, ličnost krajnje desnice za koju se dugo tvrdi da je povezana sa Vučićem i njegovom vladajućom Srpskom naprednom strankom, "i mi Srbi imamo pravo, kroz specijalne operacije, da stvorimo svoj srpski svijet".

Na kraju, Colborne upozorava da krajnju desnicu na Balkanu ignorišemo na našu opasnost.

Njihove ideologije su zasnovane na istim ogorčenjima i pritužbama koje su izazvale ratove za raspad Jugoslavije 1990-ih, ali su sada pronašli više ljudi širom svijeta, uključujući Rusiju, spremnih da ih ohrabre i podrže. Ne bi bilo prvi put – američki State Department tvrdi u nedavno deklasifikovanoj depeši da je Rusija potrošila 300 miliona dolara od 2014. da pokuša da utiče na političare i druge širom sveta, uključujući i Balkan. Rusija možda nije zapalila ovaj požar, ali je više nego srećna što je pomogla da ga potpali.

[kulinban]

Poraz Putina u Ukrajini je poraz ‘srpskog sveta’ na Balkanu
Biće to drugi poraz „velike Srbije“, ovaj put bez ispaljenog metka.

Boris Varga 16 Sep 2022

Neviđeni prizor. Ruska vojska beži sa prvih linija fronta Harkovske oblasti ostavljajući za sobom tenkove, artiljeriju, municiju. Video klipovi snimljeni dronovima sa komičnim momentima bežanja druge armije sveta preplavile su internet. Ovo nije bila samo druga velika pobeda Ukrajinskih oružanih snaga, nakon Kijeva u proleće, ovo je bilo i javno poniženje Putina.

Spolja stižu pohvale, dok je zvanični Kijev ponosan i optimistično suzdržan. U Ukrajini se slavi. Ovakve pobede govore o tome da David može da pobedi Golijata, ali se ipak ne treba prerano radovati. Možda ruska vojska ne može da stigne do Odese, još manje do Varšave, ali Putinova imperija zla ima dovoljno resursa da i dalje nanese ogromnu štetu Ukrajini. Međutim, ono što je nakon harkovske i hersonske protivofanzive sasvim zamislivo je potpuni vojni poraz Rusije u Ukrajini.

Buđenje „velike Srbije“

Tek nakon svih strahota više od 200 dana ruske agresije, jasno je da se Putin za ovakav rat u Ukrajini pripremao još od Majdana 2014. godine. U NATO bombardovanju poraženi velikosrpski projekat bio je idealan partner Kremlja za „drugi front“ u Evropi. „Srpski svet“ kao eufemizam revitalizovane ideje „velike Srbije“ pravljen je po uzoru na „ruski svet“ i pravoslavni fundamentalizam Aleksandara Dugina.

Ruska zastava od 600 metara na litijama u Beogradu, portreti Putina i Z-omanija u Srbiji nikako nisu spontani i stihijski. „Revolucija litijama“ i dolazak političkog faktora Srpske pravoslavne crkve na čelo Crne Gore, samo je popravni ruskog neuspelog državnog udara u Podgorici. Ruski je zadatak i Dodikovo rušenje BiH i Dejtona kao američkog uticaja na Zapadnom Balkanu.

Osnovno je pitanje, da li se Rusija izborila za svoje prisustvo na Balkanu, ili je tu samo nesmetano ušetala? Međunarodna zajednica je očekivala da se pomirenje u reginu desi samo od sebe, bez suočavanja sa odgovornošću i prošlošću. Nije se insistiralo na zabrani u regionu negiranja ratnih zločina koje je presudio Haški tribunal, a posebno negiranje genocida. Umesto da su takvi zakoni i njihovo sprovođenje još početkom 2000-tih postali deo evroatlantskog integrativnog procesa, očekivalo se da političari predvode međudržavno pomirenje, a desilo se sasvim suprotno.

Svega pola godine od potpisivanja Mirovnog sporazuma u Minsku, Putinovog lažnog mira u Ukrajini, ruski veto na usvajanje Rezolucije Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija na dvadesetu godišnjicu genocida u Srebrenici bio je jasan poziv Moskve za novo buđenje „velike Srbije“. Od tada su se stvari rapidno brzo kretale u pravcu zbližavanja ta dva „sveta“ – srpskog i ruskog.

Rađanje evropske despotije

Zapadu nakon aneksije Krima i rata u Donbasu nisu mnogo smetale srpsko-ruske vojne vežbe, naoružavanje Srbije, kao ni ruska vojna misija pri srpskoj vladi. Trampova podrška razmeni teritorija sada, u uslovima rata u Ukrajini, značila bi sigurni vojni sukob duž svih starih i nezaceljenih rana bivše Jugoslavije.

Iako je po pitanju promene granica bilo razuma, zapadne inicijative zbližavanja regiona rađene su da idu na ruku populističkim liderima i stvaranju stabilokratije. Inicijative Otvoreni Balkan i Berlinski proces i dalje tolerišu autokratiju i putinofiliju. Pokazalo se da „srpski svet“ savršeno dobro funkcioniše zajedno uz te dve zapadne inicijative. Iako se svi kunu da to nije, Otvoreni Balkan i Berlinski proces postale su zamena za evropske integracije koja nekim liderima, poput Aleksandru Vučiću, čak i više odgovara nego članstvo u EU. Srbija na taj način može godinama da bude povezana sa Zapadom, bez velikih posledica zbog opadanja demokratskih vrednosti. Rađanje evropske despotije.

„Srpski svet“ samo prazna priča

Kako je „srpski svet“ probuđen vojnim usponom Rusije, tako će vojnim porazom Putina u Ukrajini biti poražen na Zapadnom Balkanu. Biće to i drugi veliki poraz „velike Srbije“, ovaj put bez ispaljenog metka.

Kada se to desi, Zapad ne bi smeo da taj vakum ponovo zapostavi. Nadajmo se da će u međuvremenu na optuženičkoj klupi nekog tribunala da se nađe „veliki Milošević“ – Putin. Ako se to desi, Rusija će ga suditi ili prepustiti nekom međunarodnom sudu, kao što je Srbija Miloševića, ne zato što žali tuđe žrtve, već zato što je izgubio rat u Ukrajini.

Nadahnuće Rusijom moglo bi u Srbiji i prirodno da zamre. Brzo se zaboravilo kako su se u Srbiji osamdesetih i devedesetih godina smejali Rusima. Njihovom porazu u Hladom ratu, raspadu SSSR-a, vojnoj slabosti, političkoj nemoći, siromaštvu u kom su se našli ne samo Rusi već i sve bivše sovjetske republike. Tada još sa Markovićevim platama, Srbija se smejala Rusima i Ruskinjama koji su iz očaja svoje zdravlje i živote ostavljali po inostranim gradilištima i svetskim bordelima. Ni u jednom momentu Srbiji nije bilo žao Rusije, a neće biti ni nakon vojnog poraza i poniženja u Ukrajini. Biće jedino veliko razočarenje, jer je „srpski svet“ bez Rusije samo prazna priča.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
balkans.aljazeera.net/opinions/2022/9/16/poraz-putina-u-ukrajini-je-poraz-srpskog-sveta-na-balkanu

[kulinban]

"korisni idioti"

Putin je slomljen, sada ga mogu spasiti samo ‘korisni idioti‘ - europski komunisti i fašisti

www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/putin-je-slomljen-sada-ga-mogu-spasiti-samo-korisni-idioti-europski-komunisti-i-fasisti-15247807

Nakon što je pokrenuo agresorski rat i nije ga uspio dobiti, ruski predsjednik Vladimir Putin ovih dana baš i nema što slaviti. No, ono što će ga razveseliti jest činjenica da će ove jeseni mnogi građani zapadne Europe izaći na ulice. Iskoristit će svaki resurs u svom arsenalu dezinformacija kako bi natjerao prosvjednike da podijele svoja vlastita društva, slabeći tako međunarodni front protiv njega, ocjenjuje u svom komentaru The Washington Post.https://www.washingtonpost.com/business/energy/putin-will-love-europes-hot-autumn-of-populist-protests/2022/09/12/97446554-3258-11ed-a0d6-415299bfebd5_story.html

Ove će se jeseni građanski nemiri vjerojatno zahuktati u čak 101 zemlji - od njih 198 koje se prati i promatra - prema indeksu koji je razvila istraživačka tvrtka Verisk Maplecroft. Žarišne točke šire se od Šri Lanke i Alžira do relativno dobrostojeće Europe. Glavni pokretač je, dakako, inflacija, posebno skokoviti troškovi hrane i energije, koje je velikim dijelom uzrokovao upravo Putin. No, u cijelu igru uključeni su i drugi faktori.

Česi i Nijemci pružili su rane uvide u posebno uznemirujući obrazac. Deseci tisuća ljudi izašli su nedavno na ulice Praga te su zahtijevali da Europska unija ukine sankcije Rusiji, sklopi novi plinski sporazum s Putinom i prestane naoružavati Ukrajinu. Mnogi od njih su krivili Europsku uniju i NATO, a ne Putina, za sve što nije u redu u svijetu. Među istaknutim govornicima bili su huškači i s krajnje desnice i s krajnje ljevice.

Prošlog ponedjeljka Čehe su zamijenili Nijemci u regiji koja je nekada bila Istočna Njemačka, gdje su se tisuće ljudi okupile u Leipzigu i Magdeburgu. I ponovno, tobožnji bauk protiv koga su došli prosvjedovati bili su inflacija, cijene energije i navodno bešćutna i nesposobna politička elita. No, činilo se da su prosvjednici i tamo bili barem jednako željni izražavanja simpatija prema Putinu, ravnodušnosti prema Ukrajini i ogorčenosti prema Zapadu pod američkim vodstvom. Kao i u Pragu, i u Njemačkoj prosvjednici su dolazili nesrazmjerno s populističke krajnje desnice i postkomunističke ljevice.

Preklapanje u svjetonazorima proruska orijentacija

Stranka koja mobilizira Nijemce na krajnjoj desnici je Alternativa za Njemačku (AfD), a ona koja predstavlja politički okvir za ekstrem na drugom kraju političkog spektra je Ljevica, stranka koja svoje korijene vuče iz komunističkog režima koji je vladao istočnom Njemačkom do početka 90-ih. I jedna i druga stranka su više-manje nevažne na području nekadašnje Zapadne Njemačke, ali su postale dio ‘mainstreama‘ u otuđenim istočnim regijama. U pokrajinskoj skupštini Tiringije, primjerice, AfD i Ljevica zajedno bi, kada bi surađivale, imale većinu zastupničkih mjesta.

Obje stranke za jesen obećavaju "Vruću jesen protiv hladnih nogu", kako glasi jedan slogan, s planiranim skupovima svakog ponedjeljka. Službeno, međutim, daju sve od sebe da se distanciraju jedna od druge. Na kraju krajeva, u konvencionalnom političkom spektru one bi trebale predstavljati dijametralne suprotnosti.

U stvarnosti, pak, postoji sumnjivo preklapanje u njihovim svjetonazorima. Njihovi pristaše dolaze iz istog miljea - pretežno iz nekadašnje Istočne Njemačke - koji je također prosvjedovao protiv primanja izbjeglica u izbjegličkom valu 2015. i 2016. godine te protiv covid mjera u novije vrijeme. Također, čini se da su nesrazmjerno željni recikliranja brojnih teorija zavjere.

No, teško se može smatrati novošću da ekstremna ljevica i desnica dijele velik dio psihološkog profila - Benito Mussolini u Italiji je bio socijalist prije nego što je prigrlio opciju fašizma. Način razmišljanja obiju strana je autoritaran, populistički i kolektivistički, za razliku od individualističkog. Glavna razlika između njih je zapravo u općoj meti njihove ogorčenosti, a to su bogati za ljevicu, te društveni autsajderi za desnicu. Pritom su svi neobično proruski orijentirani.

Naglašeni cinizam ‘korisnih idiota‘

Te sklonosti tvrde ljevice i desne čine one na političkoj margini diljem Europe idealnom publikom "korisnih idiota" - termin koji se pripisuje Lenjinu (kojim se u političkom žargonu označava osoba koja propagira stavove ili interese skupine ili ideologije koju u potpunosti ne shvaća i koju se kao takvu cinično koristi u propagandne svrhe, op.a.) - za kremaljsku propagandu na Zapadu. To se odnosi na populiste od Francuske do Italije i šire. No, Putin, koji je bio agent zloglasnog KGB-a u Istočnoj Njemačkoj tijekom 80-ih - najbolje poznaje svoje korisne idiote u srednjoj Europi.

U područjima koja je Kremlj prije držao kao taoce iza ‘Željezne zavjese‘, ova rusofilija je neugodno ironična te se radi o slučaju kolektivnog ‘Stockholmskog sindroma‘, ocjenjuje Washington Post. Pritom je Mađarska, kako se navodi, možda u tom smislu i najgori primjer, ali situacija na istoku Njemačke također je šokantna. Kao da naglašavaju svoj cinizam, AfD i Ljevica su čak odabrali ponedjeljak za skupove ove jeseni, kao hommage "prosvjedima ponedjeljkom" građana Istočne Njemačke 1989. godine, koji su doveli do pada Berlinskog zida.

Ovaj ‘čužpajz‘ lakovjernosti, krivih uvjerenja i vjere teško podnose ostali Europljani koji su živjeli iza ‘Željezne zavjese‘, a bili su žrtve raznih careva i prije pojave Sovjeta. Osim Ukrajinaca, to su Poljaci, Litavci, Latvijci i Estonci. Oni Putina smatraju realnom egzistencijalnom prijetnjom, a time i primjetnu kolebljivost svojih zapadnih saveznika, osobito Njemačke, oblikom izdaje, koja teško da je prva u njihovoj povijesti.

U svom dugotrajnom sukobu s Putinom i brutalnim neoimperijalizmom koji on predstavlja, Zapad može pobijediti samo ako ostane ujedinjen. Zbog toga će Putin dati sve od sebe da nastavi širiti laži i dezinformacije na Zapadu, u nadi izgradnje ‘pete kolone‘ koja će se boriti za njega i njegove interese iza neprijateljskih linija. Zapadni čelnici, i to ne samo oni koji obnašaju političke dužnosti, moraju učiniti sve što mogu da razotkriju te laži i suprotstave im se istinom. A, najveći test do sada dolazi ove jeseni.

Putinu je jeftinije kupovati zapadne političare nego vojne avione
Goran Vojković

www.index.hr/vijesti/clanak/putinu-je-jeftinije-kupovati-zapadne-politicare-nego-vojne-avione/2395598.aspx

KOLIKO novca treba za ući u sabor? Milijun kuna? Dva? Recimo da je pet milijuna kuna - ako u bilo koga od vas koji ovo čitate uložimo pet milijuna kuna, postat ćete saborski zastupnik. S toliko novca mogu se platiti neki pokret, stranka, tim za izradu strategije, plaćeni "volonteri", Fejs, lokalna radija i televizije, službeni auto i još će vas cijelu godinu pred izbore voziti po seoskim feštama.

U nekim zemljama to može biti više, no može biti i manje. U Hrvatskoj vam trebaju možda dva milijuna eura za cijeli klub zastupnika koji će onda promovirati vaše ideje i programe.

Političari i korisni idioti

Koliko vam treba za tako imati klub zastupnika u recimo deset država Europske unije? Nekoliko desetaka milijuna eura godišnje? Dodajte još i koji milijun za lobiranje u Bruxellesu i kreiranje svojih EU zastupnika. I sada zamislite koliko jeftino jedna zemlja poput Rusije može kupiti europske političare i aktiviste!

Nije to stvar samo mogućnosti kupovanja političara. Možemo govoriti i o stvaranju nečega što se zovu "korisni idioti". Sam izraz je u uporabu ušao nakon Drugog svjetskog rata kako bi opisao zapadne intelektualce koji su imali, recimo tako, pozitivni odnos prema staljinističkom Sovjetskom Savezu i komunističkoj ideologiji.

Zamislite sada nekoga tko subvencionira ekološke udruge. Zaštita okoliša - na prvi pogled, plemeniti aktivizam. Nećemo izgradnju lučnih terminala za naftu ili plin jer štete okolišu. Nećemo ni hidroelektrane jer one isto štete okolišu. Nećemo ni vjetroelektrane jer su i one upitne. Nuklearke, naravno, nećemo iz sto razloga, pa nuklearna energija, najsigurnija i najčišća, ne dolazi u obzir. Zaustave takvi aktivisti izgradnju terminala, zaustave nove elektrane, lobiraju za gašenje potpuno ispravnih nuklearki i nekim čudom za grijanje i pogon industrije ostane samo ruski plin.

Možete misliti da radite za bolji svijet - a iza se smiješi Putin

Možete tako biti aktivist neke udruge, uvjereno se boriti za bolji svijet, biti napredni, svjesni, otvorenog uma, zeleni… Možete se aktivirati u kakvom političkom pokretu koji je "protiv establišmenta", koji je "za ljude koji misle svojom glavom", koji je protiv klasične politike, protiv "dominacije Zapada", protiv "američkih vrijednosti", možete vjerovati u ideje mira, ljubavi prijateljstva, a iza vašeg rada se nalazi nacerena faca zločinca Putina. I to sve za cijenu puno nižu od jedne jedine eskadrile aviona, što je za zemlju tipa Rusije gotovo pa ništa.

Kupujete političare (ne morate reći da ste ruski agenti, samo ljudi koji "dobronamjerno" žele dati donaciju), kupujete desne pokrete koji vole "snažnu državu", ali kupujete i razne lijeve pokrete koji su "protiv Amerike". Kupujete i različite ekološke pokrete koji podržavaju ideju "čistog" i "ekološkog", no kako svi ipak žele imati struju kod kuće, postajete ovisni o Rusima.

Financiranje raznih pokreta stara je taktika Sovjetskog Saveza

Putin je bivši sovjetski špijun koji je radio u DDR-u. Sovjetski Savez je bio poznat i po tome da je preko raznih međunarodnih organizacija, formalno neutralnih, pomagao razne mirovne pokrete na Zapadu. Postoji dovoljno svjedočanstava o tome. Model je bio povezan preko nekoliko organizacija koje su preusmjeravale sredstva i utjecaj, tako da ste naivno u "Međunarodnu organizaciju mladih demokrata", "Svjetski esperanto pokret mira", pa čak i "Kršćansku mirovnu konferenciju", mogli ući i ne sanjajući da se iza nalaze novac i organizacijska pomoć SSSR-a.

Putin je baštinik upravo takve politike finih niti utjecaja prema Zapadu. Koristi li te metode? Pa bio bi blesav da ne koristi. Profesionalni je špijun. U današnje doba društvenih mreža, uz jako malo resursa i nešto organizacije možete utjecati na brojne državne i nadnacionalne politike. Čak i puno lakše nego u doba Hladnog rata i klasičnih medija.

Novac Rusije je išao i lijevima i desnima

Idemo malo konkretizirati ovo što znamo. Bivši njemački kancelar Gerhard Schröder je godinama Putinov prijatelj. Blisko prijateljstvo je uključivalo vožnju po Moskvi u sanjkama pa Putinov posjet za Schröderov 60. rođendan. Nekako se nije zaustavilo samo na platonskom - Schröder je godinama bio na visokim mjestima u ruskim energetskim kompanijama, od Sjevernog toka nadalje. Trebao je ući i u nadzorni odbor Gazproma. Schröder je, podsjetimo se, socijaldemokrat.

Stranka desne francuske političarke Marine Le Pen, tada još zvana Front National, dobila je 2014. godine kredit od u međuvremenu ugašene Prve češko-ruske banke. Eto, nekim slučajem se u Francuskoj nije našao nitko tko bi dao komercijalni kredit, pa su se pojavili Rusi preko neke kombinacije u Češkoj. Da stvar bude zanimljivija, kad je banka propala, potraživanje je preuzeo Aviazapchast, ruska firma koja se bavi opskrbom ruskog vojnog zrakoplovstva…

Pogledajmo sada malo susjedstvo. Glas Amerike javlja kako je Ruska Federacija financirala srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika i stranku Demokratski front iz Crne Gore. VOA je to objavila pozivajući se na dužnosnika SAD-a koji tvrdi da je Moskva u nekoliko godina izdvojila 300 milijuna dolara kako bi ostvarila utjecaj u svijetu. VOA je državni medij i ono što se u njoj objavi anonimno je objavljeno jer američka vlada želi da se to objavi.

Političare je lakše kupovati nego ikada

U ovo vrlo novo doba društvenih mreža, političare, pokrete i aktiviste je jeftino kupovati. Kupite im kampanju, pomognete botovima na društvenim mrežama, iskoristite emocije naroda prema, recimo, čistom okolišu, iskoristite jeftinu energiju za dodatnu popularnost svojih političara pa, kada dođe vrijeme, ugasite državi pola izvora energije - i onda ih učinite ovisnima. Sve za cijenu samo nekoliko borbenih aviona ili jednog jedinog osrednjeg ratnog broda!

Osim plaćenih se političara (koji, ponavljam, i ne moraju biti svjesni za čije interese rade; jednostavno im ponudite pomoć i savjete) može naći i još više korisnih idiota, koji će biti uvjereni kako su "spoznali istinu" preko kanala na društvenim mrežama koje iz pozadine kontroliraju ruske službe. Negirat će takvi agresiju na Ukrajinu, nalaziti razna opravdanja ("da, Rusija je napala, ali...").

Mrzit će ruski korisni idioti zapadne vrijednosti istovremeno uživajući u slobodama koje im daju te iste zapadne vrijednosti. Jer ako misle da bi u Putinovoj Rusiji imali povlasticu iznositi svoje stavove koji se ne slažu sa službenom politikom ili prozivati vladajuće političare preko društvenih mreža, misle pogrešno. U sustavima poput Putinovog, jedini odabir koji imate nakon kritike vlasti je biranje gornjeg ili donjeg kreveta u zatvoru. Ako imate sreće do zatvora uopće doći.

Pazite kome vjerujete. Čak smo i u ovoj zemlji od visoko pozicioniranih političara čuli čudne izjave o Putinovoj politici te čudno blage osude ruske agresije na Ukrajinu, a da neobična druženja sa stranim političarima punima razumijevanja za Putina i ne spominjemo.

[kulinban]

[kulinban]

Rusija objavila gdje su joj nove granice

Prema zakonima, stanovnici četiri regije od dana kada su primljene u Rusiju priznati su kao ruski državljani, i dan im je rok od mjesec dana da podnesu zahtjev za odricanje od ruskog državljanstva.

Rusko Vijeće federacije jednoglasno je na plenarnoj sjednici u utorak odobrilo četiri federalna ustavna zakona o prijemu takozvanih Narodnih republika Donjeck i Lugansk, kao i regija Zaporižja i Herson u Rusiju.

Prema zakonima, stanovnici četiri regije od dana kada su primljene u Rusiju priznati su kao ruski državljani, i dan im je rok od mjesec dana da podnesu zahtjev za odricanje od ruskog državljanstva. Istodobno se precizira da je stjecanje državljanstva moguće uz podnošenje zahtjeva i polaganje prisege državljanina Ruske Federacije.

Senatori su stojeći pozdravili usvajanje zakona. Predsjednica Vijeća Federacije Valentina Matvienko čestitala je svim stanovnicima Donbasa te Hersona i Zaporižje te svim Rusima “na ovom povijesnom događaju”. Također je dodala da se Vijeće Federacije raduje senatorima s novih teritorija.

Savezni ustavni zakoni stupaju na snagu od dana stupanja na snagu ugovora o prijemu novih regija u Rusku Federaciju.

Prema dokumentima, DNR i LNR će i unutar Rusije zadržati svoje prijašnje nazive, a ruski će biti službenih jezik. Zaporižja i Herson postaju, navodi se, ulaze u sastav regije kao zasebni entiteti i ostaju regije.

Granice republika i regija odredit će se njihovim granicama koje su “postojale na dan njihova formiranja i prijema u sastav Ruske Federacije”.

Navodi se i kako će, sukladno međunarodnim ugovorima, granice koje dodiruju stranu državu biti državna granica Ruske Federacije. Također se navodi da će, kako je i navedeno u ustavnim zakonima, DNR i LNR biti dio Ruske Federacije u granicama iz 2014., utvrđenima njihovim ustavima.

[kulinban]

Srbiji uvedene sankcije na rusku naftu: Aleksandar Vučić pobjesnio, oglasila se i Ana Brnabić

Ovakva odluka, prema pisanju režimskih medija, šokirala je šefa srbijanske države Aleksandra Vučića, koji smatra, kako se navodi, da je Hrvatska najodgovornija za blokadu koja je uvedena Srbiji.

Države Evropske unije glasale su za osmi paket sankcija Rusiji koje podrazumijevaju ograničavanje cijena ruske nafte koje izvoze treće zemlje. Nakon usvajanja ove odluke, Srbija neće moći da uvozi naftu iz Rusije preko Janafa, čime su se sankcije uvedene Moskvi praktično prenijele i na Srbiju.

Prvobitni prijedlog Evropske komsiije predviđao je izuzetak kad je riječ o snabdijevanju sa Jadranskog naftovoda, ali je na insistiranje pojedinih država članica EU taj prijedlog odbijen, jer je stav da nema opravdanja zbog kog bi Srbija bila izuzeta.

Srbija ne uvodi sankcije Rusiji, stoga ne bi trebalo da profitira od derogacije. Ostale države članice EU su se složile sa ovim stavom – rekao je jedan diplomatski izvor koji je bio uključen u razgovore o novom paketu sankcije, javlja Radio Slobodna Evropa.

Ovakva odluka, prema pisanju režimskih medija, šokirala je šefa srbijanske države Aleksandra Vučića, koji smatra, kako se navodi, da je Hrvatska najodgovornija za blokadu koja je uvedena Srbiji. Prema najavama, Vučić bi trebalo da se oglasi ovim povodom, a glavni razlog zbog čega je predsjednik Srbije nezadovoljan odlukom EU jeste taj što je, kako se ističe, Bugarska, u kojoj posluje ruski Lukoil, dobila povlašten položaj, odnosno izuzeće.

Premijerka Srbije Ana Brnabić, govoreći o uvođenju sankcija Srbiji, rekla je da ova odluka sve promijenila.

- Govorila sam da će predsednik biti pod ogromnim pritiskom, danas nakon ove sramotne odluke Evropske unije, Vučić će dati žestok odgovor na sankcije na koje je insistirala Hrvatska. To da oni iz paketa sankcija izuzmu neke članice Unije, ali da na eksplicitan zahtev Hrvatske to urade Srbiji. Našoj zemlji izbijaju iz džepa stotine miliona evra, rekla je Ana Brnabić na TV Happy.

[kulinban]

DO NAFTE PREKO MAĐARSKE I DRAČA: Povezivanjem na "Družbu" imali bismo rusko "crno zlato"

Najkraći put je priključak na "Družbu" u Mađarskoj. Predsednik Srbije Aleksandar Vučić najavio je takođe i mogućnost izgradnje infrastrukture koja bi omogućila da u našu zemlju stiže "crno zlato" i preko Drača. Stručnjaci su jednoglasni - više krakova će nam omogućiti više dobavljača, bolju pregovaračku poziciju i mogućnost izbora u budućnosti.

Srbija će, kako je pre dva dana najavio predsednik Vučić, graditi 128 kilometara dug naftovod od Novog Sada do mesta Alđe, nedaleko od Segedina. Deo kroz Srbiju bi bio dugačak 104 kilometra. Koštao bi oko 100 miliona evra. On bi omogućio delimičan kapacitet za snabdevanje rafinerije u Pančevu. A obezbedio bi rusku naftu koja "Družbom" stiže u Evropu.

- U ovakvim vremenima uvek su u boljoj situaciji oni koji imaju različite pravce transporta bilo koje energije, pa i sirove nafte - objašnjava LJubinko Savić, savetnik u Privrednoj komori Srbije.

- Diversifikacija sada još više dobija na značaju. Da smo imali taj krak ka Mađarskoj, a to je najkraći i najlogičniji put, ne bismo došli u situaciju da potencijalno ostanemo bez ruske nafte. To je ekonomski najopravdaniji pravac, da se zakačimo na "Družbu".

Ministarstvo energetike je dan ranije, uz ovu, izašlo i sa drugom varijantom - povezivanjem na "Družbu" kod Budimpešte. Ta trasa bi bila 400 kilometara dugačka, a koštala bi najmanje oko 240 miliona evra.

- Krak "Družbe" se završava pored Budimpešte, u mestu Sašalombata - objašnjava Savić. - Mađarska verovatno ima neke manje sisteme naftovoda, manjeg kapaciteta, kojima bi se mogla dopremiti nafta do Segedina.

Predsednik Srbije ne isključuje mogućnost da naša zemlja, u dogovoru sa partnerima iz "Otvorenog Balkana", radi i na naftovodu ka Severnoj Makedoniji. On bi sezao do Drača i otvorio mogućnost da nam "crno zlato" stiže morem i preko ove albanske luke.

- Oba naftovoda bi bila veoma dobra stvar - smatra Vojislav Vuletić, predsednik Udruženja za gas. - Trenutno nam nafta stiže samo preko ostrva Krk i Jadranskog mora. Gradnja naftovoda od oko 120 kilometara ne traje dugo. Mogli bismo da ga završimo za godinu i po do dve. Dobro bi bilo da se gradi i ka Draču. Bilo bi odlično da može i sa pet strana da nam stiže nafta. Onda imate više ponuđača i u situaciji ste da pregovarate o povoljnijoj ceni.

Sa ovom procenom slaže se i LJubinko Savić.

- Nijedna balkanska zemlja nema svoju naftu - dodaje Savić. - Drač je još jedan pravac iz kojeg bismo mogli da je dopremamo. Da li je to Drač, ili luka u Crnom moru ili Egeju, nije bitno. Dobro je da imamo alternativu. Više pravaca podiže sigurnost. Konkurentnost snabdevanja omogućava da se pregovara koliko će koštati tranzitne takse. Infrastrukturni koridor je strateški bitan.

NAJDUŽI U EVROPI

NAFTOVOD "Družba" je najduži u Evropi. Proteže se kroz 4.000 kilometara, a napravljen je 1964. godine. Preko njega se iz Rusije godišnje prebaci 50 miliona tona nafte. Kreće iz Tatarstana, a prolazi kroz Belorusiju, gde se račva i gde se odvajaju dva kraka. Severni krak ide za Poljsku, Litvaniju, Letoniju i Nemačku, a južni u Ukrajinu, Češku, Slovačku i Mađarsku.

[kulinban]

ŠEST MERA IZ EVROPE KAO KAZNA BEOGRADU:

Koji plan EU ima na stolu ukoliko naša zemlja ostane čvrsta i ne uvede sankcije Rusiji

POTPUNA izolacija Srbije, povlačenje investicija sa Zapada i zatvaranje fabrika, blokada izvoza u evropske države, suspenzija pregovora sa Evropskom unijom, zavrtanje briselske kase, pa čak i ponovno uvođenje viza - najradikalnije su pretnje sa kojima se Beograd suočava zbog svog principijelnog stava da poštuje teritorijalni integritet Ukrajine, ali i da ne prekida saradnju sa Rusijom.

To su ujedno, tvrde pojedini sagovornici "Novosti", i crvene linije koje bi značile da je šteta političkog kursa neuvođenja sankcija Moskvi veća od koristi. S druge strane, ima mnogo onih koji smatraju da nema veće koristi od podrške koju nam Rusi pružaju oko Kosova, sprečavajući njegov ulazak u UN, u odbrani Republike Srpske i energetskoj stabilnosti.

Da se manevarski prostor spoljnopolitičkog državnog kursa sve više sužava, Srbiji se uvijeno predočava u zvaničnim susretima, ali i vrlo direktno neformalnim diplomatskim kanalima. Na sve težu i komplikovaniju situaciju u kojoj se našla naša zemlja ukazao je i predsednik Aleksandar Vučić u subotnjem obraćanju građanima. On je rekao da ćemo zadržati ovakvu politiku do "trenutka dok šteta koja se bude nanosila Srbiji ne bude toliko veća od svega drugog da ćemo morati da priznamo da je želja nekih da unište poziciju naše zemlje takva da moramo da prihvatimo neku drugačiju realnost".

www.novosti.rs/vesti/politika/1162015/sest-mera-evrope-kao-kazna-beogradu