|
Post by kulinban on Sept 15, 2023 14:48:08 GMT
Pojedinačan popis broja ratnih žrtava u svim općinama BiHAnaliza prostorne distribucije ljudskih žrtava, što je i posljednji dio u prikazu „Bosanske knjige mrtvih“, podijeljena je u sedam regija, koje su vezane za doline rijeka, pa je tako šest regija dobilo nazive po rijekama, dok je Sarajevo, kao glavni grad BiH i posebno teritorijalno uređena administrativna jedinica, posebno tretirano. Dakle, riječ je o sljedećim regijama: Podrinje, Pounje, Neretva, Vrbas, Posavina, Centralna Bosna i Sarajevo. Sarajevo (kao regija)popis 1991.g. Glavni grad BiH bio je organiziran u deset općina, četiri gradske 1.Centar, 2.Stari Grad, 3.Novo Sarajevo i 4.Novi Grad i šest općina koje se nalaze u okruženje Ilidža, 6.Hadžići, 7.Pale, 8.Ilijaš, 9.Vogošća i 10.Trnovo. Od početka opsade Sarajeva pa do kraja rata ukupno je smrtno stradalo 13 952 stanovnika ili 14,54% u odnosu na ukupne gubitke u BiH. U tabeli ispod donosimo ukupan broj stradalih civila i vojnika, muškaraca i žena, u sarajevskim općinama. Što se tiče nacionalne strukture žrtava u ovim općina, najveći broj žrtava, njih 9 429 su Bošnjaci, do čega je njih 5 574 poginulo u statusu vojnika, a 3 855 je ubijeno kao civili. Srba je ubijeno 3 573, od čega su 1 097 civil, a 2 476 vojnici, od čega su 2 241 pripadnici JNA-VRS. Od 810 poginulih Hrvata, 482 su poginuli kao civili, a 328 kao branitelji Grada u jedinicama ARBiH. Treba napomenuti kako je u obrani Sarajeva u jedinicama ARBiH poginulo 235 Sarajlija srpske nacionalnosti i 328 Hrvata u jedinicama ARBiH. Sarajevo (kao grad) pod opsadom
11.541 ubijenih (od toga 3.587 vojnika)
|
|
|
Post by kulinban on Sept 16, 2023 14:34:43 GMT
PodrinjeU regiji Podrinje svrstavaju se općine koje se nalaze uz rijeku Drinu ili njoj gravitiraju, a to su: 1.Bijeljina, 2.Bratunac, 3.Čajniče, 4.Foča, 5.Goražde, 6.Han Pijesak, 7.Kalinovik, 8.Rogatica, 9.Rudo, 10.Sokolac, 11.Srebrenica, 12.Šekovići, 13.Ugljevik, 14.Višegrad, 15.Vlasenica i 16.Zvornik. U Podrinju je stradalo ukupno 28 135 građana ili 29,32% u odnosu na ukupne ljudske gubitke u BiH. Tabela ispod donosi ukupan broj stradalih civila i vojnika, muškaraca i žena po navedenim općinama.
U odnosu na ukupan broj stradalih stanovnika Podrinja, Bošnjaka je poginulo 22 472, Srba 5 571 i 23 Hrvata. Najveći broj ubijenih Bošnjaka – civila je u općinama Srebrenica 5 233, Bratunac 2 076, Zvornik 2 017, Vlasenica 1641 i Foča 1513. U općini Srebrenica, također je nastradalo najveći broj Srba – civila, njih 158, u Foči 155, Bratuncu 127 i Goraždu 126.
Srebrenica Bošnjaka civila 5233 Srba civila 158
Bratunac Bošnjaka civila 2076 Srba civila 127
Vlasenica Bošnjaka civila 1641 Srba civila 29
PounjeU regiju Pounje svrstane su općine koje su smještene uz, ili u samoj blizini rijeke Une i u doline rijeke Sane, a to su: 1.Bihać, 2.Bosanska Dubica, 3.Bosanska Krupa, 4.Bosanski Novi, 5.Bosanski Petrovac, 6.Bosansko Grahovo, 7.Cazin, 8.Drvar, 9.Ključ, 10.Prijedor, 11.Sanski Most i 12.Velika Kladuša. U Pounju je stradalo 14 359 građana ili 14,96% u odnosu na ukupne ljudske gubitke u BiH. U tabeli ispod donosimo statističke podatke kao kod predhodnih tabela. U odnosu na ukupne ljudske gubitke u ovoj regiji je stradalo 10 391 ili 72,36% Bošnjaka, 3 479 ili 24,22% Srba i 425 ili 2,95% Hrvata. Najveći broj Bošnjaka stradao je u općini Prijedor 3 689, od čega su 3 515 civili, Bihać 1362, od čega su civili 226, Velika Kladuša 1 095, od čega su 215 civili. Također, u općini Prijedor je stradalo najviše Srba, njih 933, od čega su 78 civili, Sanski Most 450, od čega su 135 civili, Bosanski Novi 410, od čega su 40 civili. Najviše Hrvata je stradalo u Prijedoru, njih 206, od čega su 186 civili i u Sanskom Mostu, njih 93, od čega su 85 civili. VrbasRegiju Vrbas činele su općine smještene cijelim tokom rijeke Vrbas i nekoliko općina koje su u blizini sliva ove rijeke, a radi se o sljedećim općinama: 1.Banja Luka, 2.Bosanska Gradiška, 3.Bugojno, 4.Čelinac, 5.Donji Vakuf, 6.Gornji Vakuf/Uskoplje, 7.Jajce, 8.Kotor Varoš, 9.Kupres, 10.Laktaši, 11.Mrkonjić Grad, 12.Prnjavor, 13.Skender Vakuf, 14.Srbac i 15.Šipovo. U regiji Vrbas ukupno je smrtno stradalo 8 124 stanovnika ili 8,46% od ukupnih ljudskih gubitaka u BiH. U ovoj regiji smrtno je stradalo 4 660 ili 57,36% građana srpske nacionalnosti, 2 440 ili 30% su Bošnjaci, 1 000 ili 12% su Hrvati i 24 ili 0,2% ostalih nacionalnosti. U odnosu na ukupan broj stradalih građana srpske nacionalnosti, njih 4 240 ili 91% su vojnici i 420 ili 9% civili. Najveći broj poginulih vojnika je iz Banja Luke 1 496, Prnjavora 507, Bosanske Gradiške 447 i Mrkonjić Grada 338. Od 420 civila najviše ih je iz Mrkonjić Grada 123, Banja Luke 61, Bosanske Gradiške 55, Jajca 46. Od ukupno 2 440 stradalih Bošnjaka, njih 1 397 ili 57,13% od ukupnih ljudskih gubitaka Bošnjaka su vojnici i 1 043 ili 42, 87% civili. Najveći broj ubijenih Bošnjaka–civila bio je nastanjen u općini Kotor Varoš 294, Jajce 142, Gornji Vakuf 117, Donji Vakuf 110, Banja Luka 96, Bosanska Gradiška 91 i Bugojno 83. Najviše ubijenih Bošnjaka – vojnika je iz općine Bugojno 352, Gornji Vakuf 333, Jajce 268 i Kotor Varoš 217. Od ukupno 1 000 stradalih Hrvata, njih 667 ili 67,70% su vojnici i 323 ili 32,30% civili. Najveći broj ubijenih civila je iz općine Bugojno 90, Kotor Varoš 78, Banja Luka 44, Jajce 29 i Bosanska Gradiška 26. Najviše vojnika poginulo je u Bugojnu 244, Jajcu 146, Gornjem Vakufu 120 i Kotor Varoši 89. PosavinaU regiju Posavine svrstavane su općine koje se nalaze na Sjeveru Bosne uz rijeku Savu kao i one koje se nalaze u donjem toku rijeke Bosne, kao i neke općine koje gravitiraju ovom području, a to su: 1.Banovići, 2.Bosanski Šamac, 3.Brčko, 4.Derventa, 5.Doboj, 6.Gračanica, 7.Gradačac, 8.Kalesija, 9.Lopare, 10.Lukavac, 11.Modriča, 12.Odžak, 13.Orašje, 14.Srebrenik, 15.Tuzla i 16.Živinice. U Posavini je stradalo 13 033 osobe ili 13,58% u odnosu na ukupne ljudske gubitke u BiH. Tabela ispod prikazuje općine na ovom području. U odnosu na ukupne ljudske gubitke, stradalo je 6 533 ili 50,12% Bošnjaka, 4 576 ili 35,11% Srba i 1 856 ili 14,24% Hrvata i 68 ili 0,5% građana ostalih nacionalnosti. Najveći broj Bošnjaka-civila ubijen je u općini Brčko 363, a potom slijede Doboj 322, Kalesija 176, Gradačac 157. Najveći broj Srba–civila ubijen je u općini Bosanski Brod 139, Bosanski Šamac 52, Brčko 51 i Derventa 40. Konačno, najveći broj smrtno stradalih civila hrvatske nacionalnosti je u općini Doboj 86, Brčko 77, Derventa 64 i Odžak 63. Centralna BosnaRegiju Centralna Bosna čine općine geografski locirane u srednjem toku rijeke Bosne, kao i one općine koje gravitiraju području koji je i inače poznat pod nazivom Centralna ili Središnja Bosna, a u kojoj se nalaze ove općine: 1.Breza, 2.Busovača, 3.Fojnica, 4.Kakanj, 5.Kiseljak, 6.Kladanj, 7.Kreševo, 8.Maglaj, 9.Novi Travnik, 10.Olovo, 11.Teslić, 12.Tešanj, 13.Travnik, 14.Vareš, 15.Visoko, 16.Vitez, 17.Zavidovići, 18.Zenica i 19.Žepče. U ovom području ukupno je smrtno stradalo 11 290 građana ili 11,76% u odnosu na ukupne ljudske gubitke u BiH. Tabela ispod prikazuje općine na ovom području. U odnosu na ukupne ljudske gubitke u ovoj regiji ja smrtno stradalo 7 064 ili 54,20% Bošnjaka, 2 703 ili 20,74% Hrvata, 1 443 ili 11% Srba i 80 ili 0,6% ostalih nacionalnosti. Najveći broj ubijenih Bošnjaka–civila je iz općine Maglaj 180, Vitez 167, Zavidovići 136 i Tešanj 133. Najveći broj Hrvata–civila ubijen je u općini Vitez 91, Travnik 68 i Zenica 53. Srba–civila je naviše ubijeno u općini Zenica 55, Zavidovići 44 i Visoko 42. NeretvaOva regija uključivala je u svoje područje općine u dolini rijeke Neretve i općine koje gravitiraju slivu ove rijeke, a to su: 1.Bileća, 2.Čapljina, 3.Čitluk, 4.Gacko, 5.Glamoč, 6.Grude, 7.Jablanica, 8.Konjic, 9.Livno, 10.Ljubinje, 11.Ljubuški, 12.Mostar, 13.Neum, 14.Nevesinje, 15.Posušje, 16.Prozor, 17.Stolac, 18.Široki Brijeg, 19.Tomislavgrad, 20.Trebinje. Ukupni ljudski gubitci u ovoj regiji iznose 6 702 građanina ili 6,98% u odnosu na ukupne ljudske gubitke u BiH. Od toga je 2 472 ili 36,88% civili i 4 230 ili 63,12% vojnici. U odnosu na ukupan broj stradalih, Bošnjaka je 3 572 ili 53,29%, Srba je 1 571 ili 23, 44%, Hrvata je 1 507 ili 22,48% i 57 ili 0,8% pripadnika ostalih nacija. Najveći broj ubijenih Bošnjaka–civila je u općinama Mostar 614, Nevesinje 334, Prozor 196, i Gacko 179. Najveći broj ubijenih Bošnjaka–vojnika je u općinama Mostar 950, Konjic 426, Jablanica 147 i Prozor 135. Najveći broj ubijenih Srba–civila su iz općina Mostar 133, Konjic 97 i Glamoč 48, dok je najviše vojnika poginulo iz općina Mostar 267, Trebinje 235, Nevesinje 203, Konjic 145. Najviše smrtno stradalih vojnika hrvatske nacionalnosti je iz općine Mostar 411, Konjic 180, Prozor 77 i Čapljina 72, dok je najveći broj civila iz općina Mostar 95, Konjic 92, Jablanica 42 i Prozor 39.
|
|
|
Post by kulinban on Sept 16, 2023 14:38:14 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Oct 4, 2023 11:58:59 GMT
Rasim Delić osuđen na tri godine zatvora za okrutno postupanjePretresno vijeće I danas je osudilo Rasima Delića na tri godine zatvora za zločine koje je počinio odred "El Mudžahid" Armije Bosne i Hercegovine nad zatočenim vojnicima bosanskim Srbima tokom sukoba od 1992. do 1995. godine u ovoj balkanskoj državi. Delić, bivši komandant Glavnog štaba Armije Republike Bosne i Hercegovine (ABiH), većinom glasova Pretresnog vijeća, uz protivno mišljenje predsjedavajućeg sudije Molota, proglašen je krivim jer nije preduzeo potrebne i razumne mjere da spriječi i kazni počinioce krivičnih djela okrutnog postupanja iz odreda "El Mudžahid". Konkretno, Delić je proglašen odgovornim za zločine počinjene u selu Livade i u logoru Kamenica, u opštini Zavidovići, u julu i avgustu 1995. godine. U konkretnim slučajevima, 12 zarobljenih pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS) bilo je izloženo raznim vidovima zlostavljanja, uključujući i okrutna premlaćivanja i elektro-šokove. Zarobljenike su takođe primoravali da ljube odrubljene glave drugih zarobljenika. Delić je oslobođen po tri druge tačke Optužnice za ubistvo i okrutno postupanje. Delić je terećen odgovornošću za zločine koje su počinili inostrani muslimanski borci, poznati kao mudžahedini, u tri odvojena incidenta od 1993. do 1995. godine. Pretresno vijeće je zaključilo da Delić ne snosi odgovornost za zločine počinjene u selima Maline i Bikoši u opštini Travnik, srednja Bosna, u junu 1993. kada su mudžahedini ubili približno 24 civila i vojnika bosanska Hrvata i ranila još šest drugih. Pretresno vijeće je zaključilo da u to vrijeme između Delića i počinilaca nije postojala veza nadređeni-podređeni. Oslobođen je i optužbi za okrutno postupanje i ubistvo u vezi sa događajima koji su se desili u septembru 1995. u selu Kesten i u logoru Kamenica kada su pripadnici odreda "El Mudžahid" ubili jednog starijeg Srbina i 52 vojnika bosanska Srbina, te zlostavljali još njih deset. Pretresno vijeće nije moglo zaključiti van razumne sumnje da je Delić imao razloga da zna da će ti zločini biti počinjeni ili da su već počinjeni. Delić je jedan od najviših vojnih komandanata kojima se sudilo pred Međunarodnim sudom po optužbama za krivičnu odgovornost nadređenog za krivična djela ubistva i okrutnog postupanja. Pretresno vijeće je zaključilo da je "jedno od suštinskih pitanja u ovom predmetu" da li je odred "El Mudžahid" bio "pod rukovodstvom i efektivnom komandom" Rasima Delića. Odred "El Mudžahid" je formiran kao jedinica 3. korpusa ABiH u skladu s naredbom od 13. avgusta 1993. koju je potpisao Delić. Većina sudija je zaključila da je cilj inkorporiranja te jedinice u sistem rukovođenja i komandovanja Armije postignut najkasnije od sredine 1995. godine. Pretresno vijeće je većinom glasova, uz protivno mišljenje sudije Molota, zaključilo da "iako je odred 'El Mudžahid' imao određen stepen autonomije u odnosu na svoje nadređene komandante, to nije bila nezavisna jedinica koja je samo sarađivala s ABiH". Sudija Moloto je zaključio da Rasim Delić nije imao efektivnu kontrolu nad odredom. Prilikom određivanja kazne, većina članova Pretresnog vijeća je "podsjetila na šokantno okrutnu prirodu djela zlostavljanja 12 vojnika VRS", ali i na činjenicu da je utvrđeno da je Delić posjedovao "posredna saznanja o tim djelima za razliku od direktnih saznanja". Deliću će se u izdržavanje kazne uračunati vrijeme koje je proveo u pritvoru u trajanju od 488 dana. Podatke o ovom predmetu možete naći na internet stranici Međunarodnog suda na: www.icty.org/cases/party/679/4Cjelokupni sažetak presude možete pročitati na: www.icty.org/x/cases/delic/tjug/bcs/080915bcs_summary_1.pdfOsam godina zatvora za zločine u Vozući i Zavidovićima
Apelaciono vijeće Državnog suda osudilo je nekadašnjeg komandanta Trećeg korpusa Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) Sakiba Mahmuljina na jedinstvenu kaznu zatvora od 8 godina za zločine počinjene u Vozući i Zavidovićima 1995. godine. Mahmuljin je osuđen za ratni zločin protiv civilnog stanovništva na jednu godinu, za ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika na godinu i šest mjeseci, i za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika na šest godina i šest mjeseci zatvora, te mu je izrečena jedinstvena kazna od osam godina zatvora. Vijeće je utvrdilo da je Mahmuljin, kao komandant Korpusa i nadređeni pripadnicima Odreda “El-Mudžahidin”, propustio da spriječi ubistva i nečovječno postupanje nad ratnim zarobljenicima, sanitetskim osobljem i civilima. Također je utvrđeno da je Mahmuljin znao, ili imao razloga da zna, da se pripadnici Odreda spremaju da počine krivična djela. Optuženi se obavezuje da nadoknadi troškove krivičnog postupka, a oštećeni se sa imovinskopravnim zahtjevom upućuju na parnicu. Suđenje Mahmuljinu, nekadašnjem komandantu Trećeg korpusa Armije BiH, počelo je u martu 2016. godine. On je optužen da nije spriječio ubistva i nečovječna postupanja pripadnika Odreda “El-Mudžahidin” na području Vozuće i Zavidovića. Prema optužnici, pripadnici Odreda su u periodu od jula do septembra 1995. godine ubili najmanje 55 zarobljenih pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS). Sud BiH je u prvostepenom postupku proglasio Sakiba Mahmuljina krivim i osudio ga na deset godina zatvora jer nije spriječio i kaznio zločine koje su počinili pripadnici Odreda “El-Mudžahidin”, jedinice iz sastava Trećeg korpusa, kojima je bio direktno nadređen. On je osuđen za zločine nad zarobljenicima, civilima i ranjenicima. Apelaciono vijeće Suda BiH je u septembru 2021. uvažilo Mahmuljinovu žalbu i ukinulo prvostepenu presudu kojom je osuđen na deset godina zatvora, a krajem novembra 2021. počeo je obnovljeni postupak. Ovo je konačna presuda, na koju ne postoji mogućnost žalbe.
|
|
|
Post by kulinban on Oct 26, 2023 21:02:58 GMT
Zašto institucije Republike Srpske manipulišu sa brojem ubijenih Srba u BiH?www.frontal.ba/blogovi/blog/61499/zasto-institucije-republike-srpske-manipulisu-sa-brojem-ubijenih-srba-u-bihKrajem oktobra 2019. godine u „Nezavisnim novinama“ mogli smo pročitati izjavu direktora Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Milorada Kojića koji je rekao „da su u bazu podataka Centra unesena 89.273 dokumenta za 34.930 Srba ubijenih u proteklom ratu u BiH.“ Obrazlažući u Narodnoj skupštini Republike Srpske izvještaj o analizi i planu aktivnosti o pitanju traženja nestalih, istraživanju i procesuiranju ratnih zločina, Kojić je rekao da ovdje nije riječ o imenima, prezimenima i običnim brojevima, već o personalnim dosijeima svakog lica pojedinačno. U blogu „Da li Srbi još uvijek ginu u Bosni i Hercegovini?“ od 4. novembra 2019. godine zapitao sam se otkud sada broj od 34.930 ubijenih Srba, što je za 5.860 ljudi više u odnosu na 2017. godinu i 7.530 u odnosu na 2016. godinu?Ako sam dobro shvatio direktora Kojića, nema frljanja podacima i svaka žrtva ima personalni dosije u kojem osim ličnih podataka, piše gdje je i kada nastradao. Naravno uputio sam dopis nadležnoj instituciji i dobio vrlo interesantan odgovor. Prvo su mi objasnili da se oni bave „istraživanjem, prikupljanjem, dokumentovanjem, obradom, klasifikacijom, prezentovanjem i arhiviranjem dokumentacione i druge građe o Odbrambeno-otadžbinskom ratu, drugim ratovima iz perioda 20. vijeka na prostoru bivše Jugoslavije.“ Onda su mi objasnili da su predmet ovog istraživanja „žrtve srpske nacionalnosti koje su stradale u periodu od 1991- 1995. godine u sukobima na području BiH, odnosno bivše SFRJ, bilo kako pripadnici vojnih formacija ili kao civilne žrtve rata. Pored ovih žrtvama se smatraju i žrtve drugih nacionalnosti koje su stradale od bošnjačkih ili hrvatskih snaga, a bili su pripadnici Vojske Republike Srpske, Jugoslovenske Narodne Armije ili vojnih formacija sa područja Republike Srpske Krajine.“ Šta iz ovoga možemo zaključiti: 1. U okviru broja od 34.930 ubijenih Srba u BiH, ne nalaze se samo Srbi iz BiH već i ubijeni Srbi iz Republike Srpske Krajine, a možda i neko iz Srbije, Crne Gore, Rusije, Grčke. 2. U okviru broja od 34.930 ubijenih Srba u BiH, ne nalaze se samo Srbi iz BiH, nego i Bošnjaci, Hrvati, Jugosloveni, Crnogorci, Romi, Rusi, Grci koji su stradali od bošnjačkih i hrvatskih vojnih snaga. 3. U okviru broja od 34.930 ubijenih Srba u BiH, nalaze se i Srbi, Hrvati, Bošnjaci, Romi, koji su poginuli 1991. godine, kada u BiH još uvijek nije bilo ratnih dejstava, kao vojnici JNA, policije ili neke paravojne formacije koja se borila na teritoriji Slovenije i Hrvatske. 4. Sasvim je jasno da je broj od 34. 930 poginulih Srba u BiH lažan i da mi u stvari ne znamo taj broj, a Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, kojim upravlja Milorad Kojić to neće da nam kaže.
Ako pogledate grafikon koji sam dobio vidjećete neke nelogičnosti. Prva nelogičnost je da grafikon predstavlja srpske žrtve iako u samom dopisu piše da pored Srba žrtvama se smatraju i žrtve drugih nacionalnosti koje su stradale od bošnjačkih ili hrvatskih snaga, a bili su pripadnici Vojske Republike Srpske, Jugoslovenske Narodne Armije ili vojnih formacija sa područja Republike Srpske Krajine. Znači to nisu srpske žrtve, već se tu nalaze i Bošnjaci, Hrvati, Crnogorci, Jugosloveni, Rusi, Grci i svi ostali koje su ubili vojske Bošnjaka i Hrvata.Druga nelogičnost je da je u Narodnoj skupštini Republike Srpske direktor Kojić kazao da imaju spisak od 34. 930 žrtava, u dopisu koji sam ja dobio taj broj je 35.044 te podaci za 496 lica koja su stradali od posljedica ranjavanja ili posljedica represije i rata. Sada vi gatajte koji je broj tačan. Na kraju u grafikonu imamo 7228 osoba koje su stradale izvan BiH i postavlja se pitanje koliko je tu Srba koji su imali mjesto boravka u Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori i da li je metodološki ispravno da njih svrstavamo u isti koš sa Srbima koji su stradali u BiH. Sasvim je jasno da Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica namjerno povećava broj stradalih Srba u BiH nastojeći da na sve načine sustigne, koliko je to moguće, bošnjačke žrtve. Na ovaj način umanjuje sopstveni kredibilitet i dovodi u pitanje vjerodostojnost kompletnog svog rada. Ne znam zašto to radi, ali to što radi nije dobro za Srbe i istinu o proteklom ratu u BiH.
|
|
|
Post by kulinban on Oct 26, 2023 21:05:29 GMT
Kojić: U bazi podataka dokumenta za 34.930 Srba ubijenih u ratuBANJALUKA - Direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Milorad Kojić rekao je da su u bazu podataka Centra unesena 89.273 dokumenta za 34.930 Srba ubijenih u proteklom ratu u BiH. Obrazlažući u Narodnoj skupštini Republike Srpske izvještaj o analizi i planu aktivnosti o pitanju traženja nestalih, istraživanju i procesuiranju ratnih zločina, Kojić je rekao da ovdje nije riječ o imenima, prezimenima i običnim brojevima, već o personalnim dosijeima svakog lica pojedinačno. Kojić je podsjetio da je Republički centar izvještajnom periodu realizovao Projekat popisa i evidentiranja srpskih žrtava u protekom ratu u periodu od 1991. do 1995. godine, ističući da se trenutne aktivnosti sprovode na pripremi i publikovanju rezultata. Kada je riječ o prikupljanju dokazne dokumentacije, Kojić je naveo da je Republički centar nastavio sa prikupljanjem, ističući da se trenutno u posjedu Centra nalazi više od četiri miliona stranica. "Nastavljen je aktivan rad na prikupljanju činjenica i dokaza o ženama žrtvama rata srpske nacionalnosti. U bazi podataka Centra uneseno je 1.775 imena žena od kojih su većina bile žrtve seksualnog zlostavljanja i drugih oblika troture", rekao je Kojić. On je naveo da je Republički centar nastavio sa projektom "Djeca žrtve rata", napominjući da je ove godine izdata publikacija koja govori o stradanju 12 banjalučkih beba pod nazivom "Šta su skrivile?". "Republički centar je započeo sa realizacijom aktivnosti koje se odnose na evidentiranje svih masovnih stratišta, odnosno izrade Atlasa zločina. Imamo evidentirana sva masovna stratišta, a trenutno obrađujemo svako pojedinačno sa svim neophodnim elementima", rekao je Kojić. Govoreći o događajima iz jula 1995. godine u regiji Srebrenice, Kojić je istakao da Republički centar radi kontinuirano istraživanje o tome. "Istražujući ratne zločine Petog korpusa takozvane Armije BiH, Republički centar aktivno je dvije i po godine sarađivao sa postupajućim tužiocem i radio na prikupljanju dokumentacije i obezbjeđivanju svjedoka. Ovaj predmet je u sudskom postupku jer je potvrđena optužnica protiv komandanta tog korpusa Atifa Dudakovića i još 16 lica", rekao je Kojić. Kada je riječ o Sarajevu, Kojić kaže da je Republički centar u saradnji sa postupajućim tužiocem ustupio svu dokumentaciju o dosadašnjim istraživanjima i svjedocima.
"Uspješno je realizovana aktivnost na istraživanju NATO bombardovanja Republike Srpske i izrađena puplikacija `Namjernom silom na Republiku Srpsku`", rekao je Kojić. On je naveo da je Republički centar, radeći na Projektu mapiranja logora i mjesta zatočenja Srba u proteklom ratu, analizirao dokumentaciju i utvrdio 554 lokacije u 76 opština. Kojić je istakao da je Republički centar započeo digitalizaciju arhivske građe koja se nalazi u arhivama u BiH i regionu, ističući da je ovo značajno jer će tako ona biti sačuvana. On je rekao da je Republički centar uradio analizu o ratnim sudijama i tužiocima, te podnio prijavu Visokom sudskom i tužilačkom savjetu (VSTS) BiH koja sadrži više od 1.000 stranica dokazne dokumentacije. "Obavješteni smo od Kancelarije disciplinskog tužioca VSTS-a da ne postoji osnov da oni budu disciplinski tretirani jer to nije uređeno zakonom", istakao je Kojić. Kojić kaže da je Republički centar nakon toga izradio prijedlog izmjene Zakona o VSTS-u i uputio ga poslaničkim klubovima u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. "Tužilaštvu BiH je dostavljena informacija o ratnim sudijama i tužiocima. U ovom momentu mogu reći da se sprovodi istraga protiv nekih od ratnih sudija za koje postoji dovoljno dokazne dokumentacije", istakao je Kojić. On je rekao da Republički centar kontinuirano prati rad Tužilaštva i Suda BiH, ističući da su Srbi u 56 odsto slučajeva optuženi za ratne zločine. "Srbima je do sada ukupno izrečeno 1.855,5 godina zatvora, što je 71 odsto ukupnih zatvorskih kazni, dok je za zločine nad Srbima do sada pravosnažno osuđeno 48 lica i izrečeno im 356,5 godina zatvora, što čini 14 odsto", naveo je Kojić. On je rekao da ne postoji saradnja sa Tužilaštvom BiH, već dobra saradnja Repubičkog centra sa nekim od postupajućih tužilaca koja je rezultirala podizanjem optužnica za zločine nad Srbima u predmetima "Atif Dudaković", "Bradina", "Posavina", "Čemerno", "Kalinovik" i "Višegrad". On je napomenuo da je Republički centar ostvario dobru saradnju sa advokatskim timovima Srba optuženih u Haškom trubunalu i pred Sudom BiH. Govoreći o strategiji za rad na predmetima ratnih zločina, Kojić je naglasio da je urađena revidirana strategija koja više od godinu dana nije usvojena u Savjetu ministara. On je podsjetio da su u skladu sa zaključcima Vlade i Narodne skupštine Republike Srpske formirane dvije međunarodne komisije - Nezavisna međunarodna komisija za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji, te Nezavisna međunarodna komisija za istraživanje stradanja Srba u Sarajevu.
|
|
|
Post by kulinban on Oct 26, 2023 21:07:34 GMT
Републички центар за истраживање рата, ратних злочина и тражење несталих лица Атлас злочина над Србима током Одбрамбено – отаџбинског рата
Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica
Žrtve odbrambeno otažbinskog rata
sa uračunatih +7 opština u regiji Sarajevo broj poginulih srba iznosi 4.542 tako da je u 7.178 stradalih "lica" po publikaciji očigledno da su uračunati poginuli Bošnjaci i ostali!!!
|
|
|
Post by kulinban on Oct 27, 2023 13:19:35 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Oct 29, 2023 19:04:31 GMT
TUZLARIJE 15.05.2023. Spisak poginulih 15. maja 1992. na Brčanskoj MaltiZa mnoge događaje u ratu polemiše se oko broja poginulih, kako vojnika tako i civila. Tako i za poginule 15. maja 1992. godine u Tuzli. Dan početka rata u Tuzli, Tuzlaci obilježavaju kao Dan odbrane jer znaju da je zahvaljujući pripadnicima Teritorijalne odbrane i policije, Tuzla izbjegla sudbinu Bijeljine, Brčkog, Zvornika. Zapucalo se iz kolone koja je izlazila iz kasarne bivše JNA-a ( 28.4.1992. godine, Ustavom Jugoslavije ukinuta je JNA i osnovana Vojska Jugoslavije). Na vatru je uzvraćeno vatrom. Od toga dana računa se da je u Tuzli počeo rat, a 15. Maj se obilježava kao Dan odbrane Tuzle. Korištenjem procedura forenzičke struke, utvrđeno je da je 37 lica život izgubilo na Brčanskoj Malti 15. maja 1992. godine (13 je identifikovano nakon ekshumacije na Trnovcu i potvrđene DNK analize, 23 je identifikovano od strane Komemorativnog centra u Tuzli i VMA, od čega je 19 predato suprotstavljenoj strani, 4 lica su nakon izvršene identifikacije sahranjena na groblju u Crnom Blatu, a ostala tri lica na lokalnim grobljima u Tuzli. Od ukupnog broja stradalih 33 su pripadnici vojne kolone koja je napuštala grad, 3 su pripadnici SJB Tuzla i jedna žena je nastradala radeću u bašti kod benzinske pumpe u Slavinovićima. Na spisku je i 21 lice evidentirano kao stradalo na Brčanskoj Malti samo na osnovu činjenice jer se to ime nalazi na optužnici Tužilaštva za ratne zločine Republike Srpske, bez pozivanja na bilo kakav dokument kojim se stradanje tih lica vezuje za događaj na Brčanskoj Malti. Spisak je napravljen na osnovu dokumenata Okružnog suda u Beogradu (iskazi svjedoka i vještačenja dr. Đorđa Alimpijevića i dr. Žarka Karana), Komemorativnog centra u Tuzli, ICMP-a i Instituta za sudsku medicini Vojno medicinske akademije u Beogradu, Zavoda za patologiju UKC-a Tuzla. U narednom spisku imena su navedena abecednim redom. Za lica, uz čije ime stoji naznaka "( ime navedeno u optužnici)" napominjemo da njihova pogibija na Brčanskoj Malti nije dokumentovana. 1.Đurić (Milan) Marko 23.2.1936. Crno Blato - Tuzla 2.Goganović (Žarko) Vaskrsije 25.5.1937. Sižje - Lukavac 3.Kulišić (Vaso) Milan 12.4.1946. Sižje - Lukavac 4.Mrkonjić (Ranko) Ranko zvani Stojan 17.5.1948. Sižje - Lukavac
5.Ilić (Stevo) Vlado 9.10.1952. Tinja - Srebrenik
6.Gavrić (Jovan) Žarko 1953. Krtova - Lukavac 7.Vasić (Nenad) Jovo 10.10.1953. godine, Požarnica - Tuzla 8.Tubić (Jovan) Jelenko 22.4.1953. Sižje - Lukavac (ime navedeno u optužnici) 9.Todorović (Luka) Radomir 23.9.1954. Krtova - Lukavac
10.Popović (Radivoje) Nenad 29.11.1954. Kalesija (ime navedeno u optužnici)
11.Ostojić (Janko) Milorad 21.5.1954. Donja Potpeć - Srebrenik 12.Nedić (Nedo) Rado 13.8.1955. Smoluća Lukavac (ime navedeno u optužnici) 13.Nedić (Vaskrsije) Milan 16.2.1956. Sižje - Lukavac
14.Janjić (Ljubo) Drago 10.10.1956. Kolimer - Tuzla (ime navedeno u optužnici)
15.Despotović (Petar) Slavko 1958. Porečina – Gračanica (Bosansko P. Selo)
16.Blagojević (Simo) Vojo, rođen 10.10.1959. godine 17.Mekić (Milenko) Dragan 8.9.1959. Živinice (2. Krajiška Lukavac)
18.Savić (Branko) Milenko 13.10.1959. Požarnica - Tuzla (ime navedeno u optužnici)
19.Đurić (Marko) Zoran 7.5.1961. Crno Blato – Tuzla 20.Jurković (Marko) Zoran 24.11.1962. Tuzla 21.Ljubojević (Stanimir) Đorđije 2.9.1962. Kovačica - Tuzla 22.Marković (Ccijetin) Stojko 26.3.1962. godine Vozuća - Zavidovići
23.Đurić (Marko) Milenko 25.3.1963. Crno Blato – Tuzla 24.Mihajlović (Radovan) Milan 1964. Komar - Lukavac
25.Božić (Ilije) Gordan rođen 23.11.1964. godine Komar - Lukavac 26.Lukić (Milan) Ilija 28.03.1964. Krtova - Lukavac (ime navedeno u optužnici) 27.Tadić (Milorad) Boro 25.04.1964. Krtova - Lukavac (ime navedeno u optužnici) 28.Todorović (Dušan) Dragan 7.2.1964. Krtova - Lukavac (ime navedeno u optužnici)
29.Vukojević (Anđelko) Savo 28.1.1965. Krtova - Lukavac 30.Josipović (Krsto) Mladen 27.7.1965. godine Mičijevci - Lukavac
31.Vujanović (Ljubomir) Cvijetin 17.6.1966. Požarnica - Tuzla 32.Mihajlović (Radovan) Zoran 26.6.1966. 33.Mićanović (Mića) Vladimir 19.9.1968. Tuzla (ime navedeno u optužnici)
34.Jovičić (Milorad) Miroslav 22.4.1968. Puračić - Lukavac 35.Perić (Đorđija) Ostoja 18.2.1969. Smoluća - Lukavac
36.Blagojević (Anđelko) Radislav, rođen 7.7.1970. godine u Mičijevićima (ime navedeno u optužnici)
37.Ilić (Radovan) Boško 18.07.1970. Brijesnica – Lukavac 38.Petrović (Sretko) Bora(o) 3.6.1971. Krtova - Lukavac 39.Džolić (Nikola) Jovan 7.7.1971. Jajce (ime navedeno u optužnici)
40.Zec (Branislav) Draženko 11.5.1972. Prijedor (ime navedeno u optužnici) 41.Cvjetković (Mirko) Danilo 14.2.1972. Donja Potpeć - Srebrenik (ime navedeno u optužnici)
42.Jokić (Niko) Goran 8.11.1972. Požarnica - Tuzla, Ofenbah Njemačka
43.Davidović (Nikola) Božo 7.1.1973. Viduša - Kakanj (ime navedeno u optužnici)44.Jovanović (Živan) Duško 7.5.1973. Požarnica - Tuzla 45.Lazić (Jovan) Branko 29.9.1973. godine Simin Han - Tuzla (ime navedeno u optužnici)46.Latković (Marko) Slobodan 19.8.1973. godine Bos.Petrovac 47.Lopatko (Danilo) Miroslav 29.9.1973. Prnjavor 48.Sorajić (Branko) Božidar 10.12.1973. Ljubinje 49.Đuranović (Savo) Robert, Komar - Lukavac 50.Gajić (Stanoje) Nenad (ime navedeno u optužnici) 51.Goganović (Žarko) Krsto (ime navedeno u optužnici) 52.Trifunović Cvjetin 53.Cvjetković (Milan) Živorad D. Smoluća - Lukavac 54.Živko Đurić Crno Blato - Tuzla Šemsudin (Halil) Mahmutović (Pripadnik Stanice javne bezbjednosti Tuzla) Aldin (Sadik) Mustabašić (Pripadnik Stanice javne bezbjednosti Tuzla) Emir (Osman) Malhodžić, teško ranjen na Brčanskoj, stradao kao civil dok je izvlačio ranjene iako nije bio na dužnosti kao pripadnik SJB Tuzla. Nije bio naoružan i nije bio u uniformi. Teško ranjen preminuo 5. juna 1992. Fikreta Ibrahimović, tijelo pronađeno u bašti u neposrdnoj blizini benzinske pumpe u Slavinovićima. Sabina Mešić (tuzlarije.net)
|
|
|
Post by kulinban on Jan 8, 2024 10:46:08 GMT
Ježestica, u Opštini Bratunac:
Ovo čisto srpsko i dosta veliko selo, ponovo je doživelo tragediju na pravoslavni Božić, 7. januara 1993. I u ovom napadu, kao i u onom od 8. avgusta 1992, stradao je veliki broj meštana Ježestice. Reč je, pre svega, o civilnim licima srpske nacionalnosti i njihovim najbližim koji su pokušavali da odbrane selo.
Žrtve: 1) Vidosava (Mikaila) Trišić, 1946; 2) Radojko (Ljubomir) Bogičević, 1954; 3) Vojislav (Ljubomir) Bogičević, 1949; 4) Milo (Stojan) Jokić, 1926; 5) Radomir (Vujadin) Jovanović, 1959; 6) Ratko (Dragomir) Miladinović, 1959; 7) Đorđo (Dragomir) Miladinović, 1958; 8) Nedeljko (Milorad) Milanović, 1937; 9) Dragan (Nedeljko) Milanović, 1970; 10) Milovan (Risto) Ostojić, 1949; 11) Mitar (Risto) Ostojić, 1934; 12) Krstivoje (Vladimir) Đukanović, 1935; 13) Boško (Miloš) Đukanović, 1928; 14) Nevenka (Risto) Đukanović, 1946; 15) Drago (Pavle) Lazić, 1913; 16) Gordan (Cvijetin) Nikolić, 1958; 17) Ivan (Vladimir) Đukanović, 1954.
Kravica, čisto srpsko selo u Opštini Bratunac:
(Srba 353, ostalih 4), a pod istim nazivom i veoma poznato i područje koje sačinjava više srpskih sela i zaselaka: Brana Bačići (Srba 263), Banjevići (Srba 38), Mandići, Mratinci (Srba 218, muslimana 70), Popovići, Lipenovići (Srba 235, Jugoslovena 3), Pobrđe (Srba 196, muslimana 50), Kajići, Opravdići (Srba 434) i dr. Oružane provokacije i napadi ponavljali su se skoro svakog dana, ali, svakako najžešći, prethodno dobro pripremljen i organizovan napad veoma jakih muslimanskih snaga od preko 3000 boraca, izvršen je na pravoslavni Božić, 7. januara, 1993. Tom prilikom su stradala sva kravička srpska naselja i ubijeni mnogi meštani iz tih sela.
Žrtve: 18) Negoslav (Mikailo) Erić, 1912. Kravica; 19) Krstina (Nikola) Erić, 1914. Kravica; 20) Milovan (Todosije) Nikolić, 1946. Kravica; 21) Risto (Kosta) Popović,1920. Kravica; 22) Kostadin (Risto) Popović, 1947. Kravica; 23) Mara (Vaso) Božić, 1909. Mandići; 24) Stevo (Stojan) Božić, 1951. Mandići; 25) Krsto (Dušan) Lazić, 1933. Brana Bačići; 26) Miladin (Drago) Momčilović, 1935. Opravdići; 27) Vaso (Marko) Nikolić, 1920. Brana Bačići; 28) Mitar (Cvijan) Nikolić, 1927. Kajići; 29) Ljubica Obačkić, 1918. Mratinjci; 30) Tankosava (Vasilj) Stevanović 1938. Brana Bačići; 31) Vladimir (Stojan) Stojanović, 1915. Brana Bačići; 32) Stojan (Mitar) Jovanović, 1948. Kravica.
Šiljkovići Opština Bratunac:
Relativno malo srpsko selo u mesnoj zajednici Kravica (90 stanovnika srpske nacionalnosti) najžešći napad muslimana ovog kraja, pripadnika Armije BiH, doživelo je, kao i ceo taj kraj, na srpski Božić, 7. januara 1993. I pored junačke i požrtvovane odbrane malobrojnih meštana, selo je okupirano i uništeno.
Žrtve: 33) Radoje (Radovana) Pavlović, 1934; 34) Miladin (Dušan) Dolijanović, 1963; 35) Lazar (Kostadin) Veselinović, 1935; 36) Stanoje (Stanko) Đokić, 1942; 37) Miladin (Radovan) Stevanović, 1943; 38) Vaskrsije (Đorđe) Radović, 1956; 39) Dragan (Radosav) Radović, 1968; 40) Radenko (Ljubo) Radović, 1974; 41) Novica (Slobodan) Bogičević, 1976; 42) Slobodan (Jovan) Bogičević, 1945; 43) Mile (Savo) Saveljić, 1964; 44) Božo (Drago) Radović, 1943. 45) Višnjić (Todor) Ratko,1949; 46) Pajkan (Pajo) Gavrić, 1963.
Skelani sa brojnim okolnim srpskim selima i zaseocima:
Ćosići, Kostolomci (Srba 234), Kušići, Žabokvica (Srba 589, muslimana 52), Toplica (Srba 254, muslimana 13), Bujakovići (Srba 166, muslimana 7), Jezero, Kalimanići (Srba 289, muslimana 105), Stublovi i dr. u Opštini Srebrenica napadnuti su u ranim jutarnjim časovima 16. januara 1993.
Žrtve:
1) Novak (Radisava) Rakić, 1953; 2) Dragomir (Jovo) Rakić, 1953; 3) Milomir (Jovo) Rakić, 1957; 4) Radiša (Slavko) Rakić, 1961; 5) Dragomir (Marjan) Rakić, 1940; 6) Mile (Diko) Ivanović, 1952; 7) Predrag (Milo) Ivanović, 1973; 8) Želimir (Milutin) Ivanović, 1968; 9) Žarko (Milenko) Pavlović, 1938; 10) Milorad (Čedo) Trifunović, 1958; 11) Bogdan (Jovo) Živanović, 1927; 12) Dobrina (Mihaila) Živanović, 1923; 13) Tadija (Milorad) Rakić 1930; 14) Damjan (Žiko) Maksimović, 1934; 15) Anđelko (Svetozar) Pavlović, 1914; 16) Vidosava Trifunović, 1915; 17) Nebojša (Predrag) Ilić, 1969; 18) Marko (Savo) Milanović, 1954; 19) Aleksa (Dražo) Gligić, 1968; 20) Šćepo (Simo) Janjić, 1947; 21) Simo (Pero) Janjić, 1948; 22) Vlado (Savo) Mijatović, 1966; 23) Milan (Miloš) Milovanović, 1967; 24) Milun (Radenko) Marković, 1970; 25) Anđa (Simo) Janjić, 1927; 26) Gordana (Ostoja) Sekulić, 1966; 27) Aleksandar (Tomislav) Dimitrijević, 1987; 28) Radisav (Tomislav) Dimitrijević, 1984; 29) Dragan (Jovan) Dimitrijević, 1965; 30) Radovan (Dragan) Simić, 1966; 31) Dragoje (Boriša) Milošević, 1960; 32) Milenko (Petar) Milovanović, 1941; 33) Radivoje (Stojan) Nikolić, 1952; 34) Milenko (Vojislav) Nikolić, 1940; 35) Petko (Mićo) Todorović, 1940; 36) Filip (Đorđe) Živanović, 1931; 37) Stojan Živanović, 1925; 38) Milojko (Anđelko) Jakovljević, 1957; 39) Savo (Milovan) Maksimović, 1932; 40) Rosa Neđić, 1933; 41) Vladislav (Lazar) Ristić, 1947; 42) Radivoje Mitrović, 1942; 43) Milija (Mitar) Jakovljević, 1957; 44) Mirko (Maksim) Mitrović, 1939; 45) Milenko (Milan) Jakovljević, 1946; 46) Novak (Cvetko) Ristić, 1951; 47) Ilija Milanović, 1922; 48) Rado Ristić, 1920; 49) Dušanka Milanović, 1920; 50) Milenija (Petko) Janković, 1963; 51) Milenko (Stanoja) Todorović, 1928; 52) Nikola (Jovo) Živanović, 1921; 53) Radinka Mitrović, 1946; 54) Milenka Ristić, 1930; 55) Ivanka (Milorada) Ristić, 1950; 56) Mitra (Novak) Ristić, 1974; 57) Mićo (Novak) Ristić, 1977; 58) Mirko (Radisav) Rakić, 1925; 59) Radosava Kovačević, 1915; 60) Ilinka Blagojević, 1914.; 61) Darinka Mitrović, 1922.
|
|
|
Post by kulinban on Jan 9, 2024 7:59:20 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Jan 10, 2024 12:13:58 GMT
|
|
|
Post by kulinban on Jan 23, 2024 7:26:44 GMT
Ubistva u Sijekovcu Dana 26. i 27. marta 1992., HVO i vojska iz Hrvatske su ušle u Sijekovac, maleno selo kraj Bosanskog Broda, nakon čega je nastao sukob. Događaj ostaje proturječan i sporan, no sukob je rezultirao smrću otprilike 20, 47 ili 60 Srba. Motiv i uzrok napada ostaju upitni. Srpski izvori uglavnom tvrde da su hrvatsko-bošnjačke snage ubile civile i zapalili 50-ak kuća u selu bez ikakvog povoda. Ekshumacijama u Sijekovcu koje su se provodile dvije sedmice 2004. godine otkriveno je 58 tijela srpskih žrtava, od kojih 18 su bila djeca. S druge strane, zasnovano na intervjuima očevidaca, Helsinki Watch navodi da nije mogao utvrditi navode o pokolju jer se radilo o oružanom sukobu između srpskih i hrvatsko-bošnjačkih vojnika, pri čemu je poginulo 20-ak vojnika, dok su civilne žrtve nastale slučajno, kada su se mještani našli između dvije sukobljene strane. Prema drugim izvorima, hrvatsko-bošnjačka ofenziva bila je odgovor na pokušaj srpske paravojske u zauzimanju savskog mosta koji vodi prema Hrvatskoj ili kao pokušaj vraćanja Bosanskog Broda u ustavno-pravni poredak Bosne i Hercegovine nakon što je to područje htjela prisvojiti Republika Srpska.
Sud u BiH je u svibnju 2014. osudio Zemira Kovačevića (HVO) za ubojstvo dvoje civila, te nehumano postupanje prema drugim civilima. Kontroverze i različita tumačenja
Ubojstva u Sijekovcu ostaju predmet proučavanja i kontroverzi. Cijeli sukob odigrao se nekoliko dana prije 1. aprila 1992., datuma kada je službeno počeo rat u BiH, pa ga srpski mediji često nazivaju "pokoljem u Sijekovcu". Prilikom suđenja na Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (MKSJ), obrana Milomira Stakića i Momčila Krajišnika je uzela ubojstva u Sijekovcu kao dokaz da su rat prvi započeli Bošnjaci i Hrvati napadom na Srbe.
Prema nekim izjavama, stratište bosanskih Srba u BiH u Sijekovcu predmet je falsifikacija i prijevara: Petar Mrtalj, ratni načelnik tehničke službe 101. bosansko-brodske brigade, tvrdi da su na spomeniku 47 civilnih žrtava rata upisana i imena vojnika - stradalih u sukobima - ali i imena ljudi “koje su Srbi ubili 1996. godine, kad su se vratili iz Slavonskog Broda u Sijekovac”, među njima i imena Joze i Vasilja Bačića, koji su se vratili u Bosanski iz Slavonskog Broda 1996. godine, ali su mjesni Srbi ubili jer je navodno prešao na stranu Hrvata. I njihova su imena stavili na popis stradalih 26. ožujka 1992. Na spomeniku je i ime Save Ćerića, koji je također ubijen kad je rat završio.
stvarni podaci po srpskom izvoru strana 30-31-32
Републички центар за истраживање рата, ратних злочина и тражење несталих лица Атлас злочина над Србима током Одбрамбено – отаџбинског ратаwww.rcirz.org/?r3d=atlas-zlocina
|
|
|
Post by kulinban on Feb 12, 2024 10:48:04 GMT
Представљен „Атлас злочина над Србима у току одбрамбено – отаџбинског рата“29.11.2022
Само писање Атласа за 1992. годину трајало је две године, док су подаци прикупљани више година уназад. Описани злочини су поређани хронолошки, од првог злочина над Србима, који се одиграо пре званичног почетка рата, у Сијековцу 26. марта 1992, до последњег у тој години, злочина у Цикотској ријеци, 23. децембра. Издање је опремљено картама и табелама, као и фотографијама жртава. У плану је издавање још два тома – за 1993/1994. годину, и за 1995. годину – који ће уз ово издање за ширу јавност представљати најопсежнији и најпрегледнији документовани приказ страдања Срба у последњем рату у БиХ. Сви говорници су изразили наду да ће овај пројекат бити темељ за даља проучавања рата, али и сам говор о њему. У вези с тим, ово, као и многа друга издања, доступна су на сајту Републичког центра за истраживање рата, ратних злочина и тражење несталих лица.
Нуждић: Атлас злочина над Србима за 1993. годину ускоро излази из штампе 12.01.2024
|
|
|
Post by kulinban on Mar 14, 2024 14:11:31 GMT
U sklopu projekta "Stazom sjećanja 11.541…" u sarajevskoj ulici Ferhadija danas su izložene poredane cipele s ciljem odavanja počasti svim građanima glavnom grada Bosne i Hercegovine koji su ubijeni tokom opsade.
|
|