Post by kulinban on Mar 2, 2021 9:05:39 GMT
sinoć u emisiji Plenum na FTV, dodikovac Stevandić jednako širi laži i propagandu o "protjeranih" 150.000 srba iz Sarajeva
Dakle, u sprskoj propagandi postoji teza da su kao srbi protjerani iz Sarajeva za vrijeme rata, a kao Sarajevo bilo "drugi najveći srpski grad" sa oko 150.000 srba, da bi poslije rata ostala tek "šaćica" srba, i da Sarajevo nije više multietnički grad.
Vrijeme je da se ta srpska propaganda raskrinka.
Kao prvo potrebno je razbiti gluposti oko samih cifara.
Sarajevo se po socijalističkim glupostima prije rata vodilo kao "zajednica opština" u koju su spadalo čak 10 opština,
5 stvarnih gradskih i 5 okolnih opština koje suštinski veze nemaju sa samin gradom, kao što su Pale, Trnovo, Hadžići, Ilijaš, pa i sama Vogošća.
Kao takva zajednica opština Sarajevo je imalo 527.049 stanovnika
e od toga ukupnog broja svih 10 opština šire regije Sarajeva je bilo 157.000 srba,
Dalje, u samih 5 gradskih opština je bilo 429.672 stanovnika
a onda opet kao čisto GRADSKO područje 416.497stanovnika
(od čega 108.074 srba, i tek OVO JE PRAVI broj srba koji je živio u stvarnom gradskom području Sarajeva
hrvata je bilo 30.757)
E sada, ono ključno: u opsadi grada prosrpski separatisti su zauzeli skoro pola područja koje je podrazumjevalo gradsko područje.
1- Čitavu Ilidžu, osim malog dijela Hrasnice i Butmira, što znači da svi srbi koji su se vodili popisom u gradskom području Ilidže, a njih je bilo 22.709, ne mogu da se računaju u dio Sarajeva koji je bio pod opsadom, a to automtski znači da od onih početnih 108.074 srba iz gradskog područja mora oduzeti ovih 22.709 sa Ilidže, i to daje novu cifru od 85.365 srba u ostatku gradskog područja
2 - prosrpski separatisti su okupcijom Grbavice zauzeli pola gradskog dijela opštine Novo Sarajevo. Na Grbavici koja je bila većinski naseljena srpskim stanovništvom (zbog čega su je prosrpski separatisti i smatrali srpskim dijelom Sarajeva) živjelo je bar 80% srba od ukupnog broja u opštini Novo Sarajevo a to je 29.295, a to znači da bi 80% bilo oko 23.460 srba i ovaj broj treba ODUZETI od preostale gornje cifre od 85.365, što daje novi broj od 61.905, što ćemo zaokružiti na 62.000 i to je stvarni broj srba koji bi "mogao" biti na gradsko području koje je bilo pod opsadom vojske prosrpskih separatista.
Ovdje, namjerno kažem, "mogao" jer je činjenica da je iz Sarajeva, još i prije početka zvanične agresije 6.aprila došlo do bježanja srba, naročito vojnih lica (koja su se na očigled svih masovno selila iz svojih stanova) kojih je bio veliki broj, jer je samo sarajevo imalo veliki broj kasarni i samim tim i vojnih lica, zajedno sa članovima porodica.
Drugo, kao i po scenariju ostalih gradova, uoči samih borbi, srpsko stanovništvo se iseljavalo iz mjesta koja su bila predviđena za agresiju, tako da je došlo i masovnog bježanja srba iz grada uoči same agresije.
Sve u svemu, vjerovatno najmanje polovina od one cifre srba (62.000) koj je "mogla" biti na području gradskog dijela Sarajeva pod opsadom, je zasigurno pobjegla i prije početka samih oružanih sukoba 6. aprila 1992., što znači da je ostalo stvarno u opkoljenom sarajevu NA POČETKU agresije vjerovatnih tek 30.000 srba !!!!!!
za narednih 4 godine agresije, što bježanijom, kako samih vojnika srpske nacionalnosti, koja je svakodnevno prebjegavala na linijama, što bježanijom ili regularnom razmjenom civila, najvejrovatnije opet izašlo bar polovina od gore posljednje cifre, tj, oko 15.000 srba, što na kraju znači da u samom Sarajevu pod opsadom (slika dole) kraj rata nije dočekalo više od 15 do 20.000 maximalno stanovnika srpske nacionalnosti.
Dakle, u sprskoj propagandi postoji teza da su kao srbi protjerani iz Sarajeva za vrijeme rata, a kao Sarajevo bilo "drugi najveći srpski grad" sa oko 150.000 srba, da bi poslije rata ostala tek "šaćica" srba, i da Sarajevo nije više multietnički grad.
Vrijeme je da se ta srpska propaganda raskrinka.
Kao prvo potrebno je razbiti gluposti oko samih cifara.
Sarajevo se po socijalističkim glupostima prije rata vodilo kao "zajednica opština" u koju su spadalo čak 10 opština,
5 stvarnih gradskih i 5 okolnih opština koje suštinski veze nemaju sa samin gradom, kao što su Pale, Trnovo, Hadžići, Ilijaš, pa i sama Vogošća.
Kao takva zajednica opština Sarajevo je imalo 527.049 stanovnika
e od toga ukupnog broja svih 10 opština šire regije Sarajeva je bilo 157.000 srba,
Dalje, u samih 5 gradskih opština je bilo 429.672 stanovnika
a onda opet kao čisto GRADSKO područje 416.497stanovnika
(od čega 108.074 srba, i tek OVO JE PRAVI broj srba koji je živio u stvarnom gradskom području Sarajeva
hrvata je bilo 30.757)
5 opština koje čine gradsku cjelinu
E sada, ono ključno: u opsadi grada prosrpski separatisti su zauzeli skoro pola područja koje je podrazumjevalo gradsko područje.
1- Čitavu Ilidžu, osim malog dijela Hrasnice i Butmira, što znači da svi srbi koji su se vodili popisom u gradskom području Ilidže, a njih je bilo 22.709, ne mogu da se računaju u dio Sarajeva koji je bio pod opsadom, a to automtski znači da od onih početnih 108.074 srba iz gradskog područja mora oduzeti ovih 22.709 sa Ilidže, i to daje novu cifru od 85.365 srba u ostatku gradskog područja
2 - prosrpski separatisti su okupcijom Grbavice zauzeli pola gradskog dijela opštine Novo Sarajevo. Na Grbavici koja je bila većinski naseljena srpskim stanovništvom (zbog čega su je prosrpski separatisti i smatrali srpskim dijelom Sarajeva) živjelo je bar 80% srba od ukupnog broja u opštini Novo Sarajevo a to je 29.295, a to znači da bi 80% bilo oko 23.460 srba i ovaj broj treba ODUZETI od preostale gornje cifre od 85.365, što daje novi broj od 61.905, što ćemo zaokružiti na 62.000 i to je stvarni broj srba koji bi "mogao" biti na gradsko području koje je bilo pod opsadom vojske prosrpskih separatista.
Ovdje, namjerno kažem, "mogao" jer je činjenica da je iz Sarajeva, još i prije početka zvanične agresije 6.aprila došlo do bježanja srba, naročito vojnih lica (koja su se na očigled svih masovno selila iz svojih stanova) kojih je bio veliki broj, jer je samo sarajevo imalo veliki broj kasarni i samim tim i vojnih lica, zajedno sa članovima porodica.
Drugo, kao i po scenariju ostalih gradova, uoči samih borbi, srpsko stanovništvo se iseljavalo iz mjesta koja su bila predviđena za agresiju, tako da je došlo i masovnog bježanja srba iz grada uoči same agresije.
Sve u svemu, vjerovatno najmanje polovina od one cifre srba (62.000) koj je "mogla" biti na području gradskog dijela Sarajeva pod opsadom, je zasigurno pobjegla i prije početka samih oružanih sukoba 6. aprila 1992., što znači da je ostalo stvarno u opkoljenom sarajevu NA POČETKU agresije vjerovatnih tek 30.000 srba !!!!!!
za narednih 4 godine agresije, što bježanijom, kako samih vojnika srpske nacionalnosti, koja je svakodnevno prebjegavala na linijama, što bježanijom ili regularnom razmjenom civila, najvejrovatnije opet izašlo bar polovina od gore posljednje cifre, tj, oko 15.000 srba, što na kraju znači da u samom Sarajevu pod opsadom (slika dole) kraj rata nije dočekalo više od 15 do 20.000 maximalno stanovnika srpske nacionalnosti.